Island je zemlja članica NATO-a, ali nema vlastite oružane snage, stoga je institucija koja djeluje ponajprije u teritorijalnim vodama i isključivom gospodarskom pojasu najbliže onom što podrazumijevamo pod vojnom organizacijom. Čini je svega 200 pripadnika, ali stanovnici su iznimno ponosni na nju i njezinu povijest…

Island je smješten u sjevernom Atlantiku, a zbog svojeg položaja ima velik geostrateški i geopolitički značaj. Neovisnost od Danske stekao je nakon Prvog svjetskog rata, a tijekom Drugog svjetskog rata okupirala ga je Velika Britanija, koja nije smjela dopustiti da nacisti, koji su već osvojili Dansku i Norvešku, potpuno zagospodare sjevernim Atlantikom. Britanske su postrojbe poslije zamijenile američke, kojima je otok služio kao uporište za zaštitu pomorskih konvoja koji su plovili iz Sjeverne Amerike u Europu. U razdoblju hladnog rata Island je bio važan za snage NATO-a jer je SAD, prije svih saveznika, s njega nadzirao zračni, morski i podmorski prostor sjevernog Atlantika, s fokusom na praćenju i nadzoru ulaska sovjetskih ratnih zrakoplova, brodova i podmornica u srednji Atlantik iz sjevernih luka SSSR-a. Islandska obalna straža (Landhelgisgæsla Íslands; engl. Icelandic Coast Guard –ICG) službeno je ustrojena 1. srpnja 1926. godine. Vlada je tog dana od civilne udruge za traganje i spašavanje Westman Islands Rescue Association preuzela upravljanje nad brodom “Thor”. Međutim, i prije službenog ustrojavanja Obalne straže, još dok je bio u sastavu Danske, Island je pokušavao organizirano čuvati svoje vode. Primjerice, od kraja XIX. st. raznim je brodovima pokušavao vršiti ophodnju teritorijalnim vodama kako bi ih zaštitio od organiziranog britanskog ribolova, što je nerijetko dovodilo do nasilja.

Bakalarski ratovi
Island je nakon Drugog svjetskog rata donio niz akata kojima je osigurao svoju suverenost na moru. Primjerice, 1952. proglasio je teritorijalne vode na četiri nautičke milje od obale, 1958. na 12, 1972. godine na 50 te konačno 1975. na 200 nautičkih milja. Sva ta proširenja teritorijalnih voda i zaštićenog ribolovnog područja nisu dobro prihvatili ni britanski ribari ni britanska vlada, što je dovelo do triju tzv. bakalarskih ratova (prvi 1958. – 1961., drugi 1972./1973., treći 1975./1976.), koji su prije svega bili mješavina diplomatskih i pravnih sukoba. No, bilo je i pravih incidenata na moru, čak i onih u koje su bili uključeni brodovi britanske mornarice i Islandske obalne straže. Iz svega je kao pobjednik izišao Island, kojem su međunarodno priznata suverena prava i isključivi gospodarski pojas na 200 nautičkih milja od obale. Sporazum je imao utjecaja i na međunarodne zakone.
Islandska obalna straža, za razliku od sličnih institucija u drugim zemljama, ima naglašenu vojnu komponentu. Naime, Island je zemlja članica NATO-a, ali nema vlastite oružane snage i Obalna straža najbliže je onom što podrazumijevamo pod vojnom organizacijom. Uz NATO, sigurnost Islandu jamči obrambeni sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama potpisan 1951., kojim one preuzimaju obranu Islanda od svih vanjskih ugroza. Ipak, Obalna straža ima značajnu ulogu, ona štiti interese države na moru i vlastiti isključivi gospodarski pojas.

Nadzor na oceanu
Gospodarski pojas za koji odgovara Obalna straža velike je površine (754 000 km2), a područje traganja i spašavanja iznosi čak 1 800 000 km2. S vremenom to područje postaje sve zahtjevnije za nadzor s obzirom na rastuću riboprerađivačku industriju, povećanje broja kruzera, nautički turizam, mogući razvoj rudarstva na istočnoj obali Grenlanda itd. Islandska obalna straža smatra da te okolnosti zahtijevaju povećanje brojnog stanja ljudstva te mornaričke i zračne tehnike kako bi se adekvatno odgovorilo na buduće izazove.
Primarna je odgovornost Islandske obalne straže zaštita pravnih propisa te prava i interesa Islanda na moru. Kao temeljna organizacija, provodi nadzor morskog područja pod jurisdikcijom Islanda, organizira i vodi traganje i spašavanje na moru, pruža potporu operacijama spašavanja na kopnu, vrši zračni transport za hitne medicinske potrebe, hidrografska istraživanja, bavi se nautičkom kartografijom te pomaže u održavanju pomorske signalizacije i svjetionika. U zadaće se ubraja i radarski nadzor zračnog prostora, razminiranje i uništavanje eksplozivnih naprava na moru i na kopnu te pomoć civilnom stanovništvu u slučajevima prirodnih katastrofa. Najveće su promjene nastale intenzivnijim uključivanjem u međunarodne aktivnosti, tj. suradnjom sa zemljama i međunarodnim institucijama u svrhu praćenja oceanskih ribolovnih aktivnosti, borbe protiv terorizma te sprečavanja zagađenja morskog okoliša. Islandska obalna straža uključila se i u aktivnosti daleko od domovine, npr. u sklopu Frontexove operacije na Sredozemlju sudjelovala je u spašavanju imigranata koji su dolazili iz sjeverne Afrike u Italiju.

Tri glavna broda
Islandska obalna straža broji oko 200 pripadnika i u svojem sastavu ima pomorske i zračne snage, koje su uglavnom smještene u pomorskoj i zrakoplovnoj bazi u Reykjaviku. Dio sa skladišnim kapacitetima i pomoćnom zrakoplovnom bazom za potporu snagama NATO-a smješten je u Keflaviku. Glavninu pomorskih snaga čine tri broda. Dva su iz stare klase Ægir odobalnih ophodnih brodova izgrađenih u Danskoj: “Ægir” i “Týr” u operativnoj su uporabi još od 1968., odnosno 1975. godine, dakle, još od vremena bakalarskih ratova. Treći je noviji višenamjenski brod “Thor”, s većim maritimnim sposobnostima, koji može biti pogodan za operativnu uporabu i daleko od Islanda. U uporabi je i manji brod “Baldur” za hidrografska istraživanja tijekom ljetnih mjeseci. Island je nabavom broda “Thor” ostvario svoju namjeru da s početkom XXI. st. ojača Obalnu stražu. Javni natječaj koji je zaključen u prosincu 2006. dodijelio je ugovor o gradnji brodogradilištu ASMAR u Čileu. Gradnja broda baziranog na dizajnu Rolls-Royceova UT 512 L započela je u listopadu 2007., porinut je u travnju 2009., a u Reykjavik je dopremljen u listopadu 2011. godine.

Odgovarajuće sposobnosti
“Thor” je i zapovjedni brod Obalne straže, a njegove su sposobnosti prepoznatljive u sustavima i opremi za širok spektar zadaća. Može vršiti nadzor mora, izvanredna tegljenja, gašenje opožarenih objekata, zadaće traganja i spašavanja, nadzirati ribolovne aktivnosti, sprečavati zagađenja naftom, vršiti hidrografska istraživanja, kao i popunu helikoptera gorivom. Dug je 93,8 m preko svega, širina na glavnom rebru iznosi 16 m, istisnina je nešto malo veća od 4000 t, gaz iznosi 5,8 metara. Može tegliti i brodove istisnine 120 tona u nepovoljnim hidrometeorološkim uvjetima, najveća brzina iznosi 19,5 čvorova, a ima mogućnost smještaja 48 ljudi.
“Ægir” i “Týr” ispočetka su bili naoružani prastarim topom 57 mm M1898 Hotchkiss koji je 1990. zamijenjen automatski upravljanim topom Bofors 40 mm, koji je i glavno naoružanje broda “Thor”. Bruto tonaža brodova iznosi 1257 t, dugi su 70,1 m, široki 10 m, s gazom od šest metara. U cijelosti su prilagođeni zadaćama Obalne straže, a zadnja modernizacija, obavljena u Poljskoj 2005. i 2006. godine, poboljšala je njihove operativne sposobnosti. Operativnu uporabu osiguravaju najveća brzina od 19 čvorova, snaga tegljenja od 55 tona, dvije teretne dizalice, vitlo velikog radnog opterećenja od 46 tona, devet vodenih pumpi za gašenje požara i spašavanje, dva vanjska palubna generatora za potrebe spašavanja i tri gumene brodice raznih namjena. Višednevni ostanak na moru omogućuju i smještajni kapaciteti za 48 ljudi, iako posadu broda čini 18 članova.

Pomoć iz zraka
Zračne snage čine tri helikoptera Aérospatiale AS332 L1 Super Puma i avion Bombardier DHC-8-Q314. Posadu Pume čine dva pilota, spasilac, rukovatelj teretnim vitlom i liječnik, a kapacitet transporta iznosi do 20 ljudi. S druge strane, prosječna brzina Bombardiera, koji su Islanđani po skandinavskoj božici nazvali Sif, iznosi oko 370 km/h, a nosivost 18 734 kg. Posadu čine dva pilota, dva operatera i dva motritelja. Bombardier je opremljen radarom za nadzor morske površine Elta ELM-2022A (V3) izraelske proizvodnje, s mogućnosti detektiranja te prepoznavanja i identificiranja objekata optoelektroničkim sustavom Wescam MX-15. Avion se koristi i za druge potrebe, npr. tijekom 2010. služio je za izviđanje erupcija vulkana Eyjafjallajökull. Velika je prednost mogućnost polijetanja i slijetanja s punom nosivosti na vrlo kratkim stazama do 1300 metara i operativni dolet od 4100 km te autonomnost od 10 sati leta. Teretna vrata mogu se u zadaćama traganja i spašavanja koristiti i za izbacivanje splavi za spašavanje kad se čeka intervencija brodova ili helikoptera. Zanimljivo je da Obalna straža koristi četiri radarska sustava AN/FPS-117v5 za nadzor zračnog prostora, koji imaju i mogućnost nadzora morske površine. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo raspolaže sličnim sustavima.

Traganje i spašavanje
Djelatnosti su klasične. U Operativnom centru Obalne straže, koji je ujedno i Centar za nadzor pomorskog prometa, uspostavljena je 24-satna služba koja prati sve objekte i brodove u zoni odgovornosti te po zatraženoj pomoći ili utvrđenoj pomorskoj nesreći pokreće postupak spašavanja na moru ili poduzimanja ostalih aktivnosti koje su u nadležnosti Obalne straže. Težište je na spašavanju ljudskih života na moru i kopnu, kad se pokreću svi raspoloživi ljudski i tehnički kapaciteti Obalne straže, ali i drugih službi: helikopteri, avioni, brodovi, civilni brodovi, spasilački, vatrogasni i policijski timovi… Svake godine brodovi Obalne straže pružaju pomoć u tegljenju onesposobljenih brodova u sigurne luke, pri evakuaciji ljudi s havariranih plovila, a bude i specifičnih poslova, poput uklanjanja zapetljanih ribarskih mreža s brodskih vijaka. U slučajevima havarije broda na moru, posada se evakuira u bazu Obalne straže u Reykjaviku.

Budućnost i klimatske promjene
Obalna straža ostaje glavna domaća institucija za provedbu zakona na moru, ali i obranu islandskog teritorija. Nova sigurnosna situacija u svijetu, pa i na sjevernom Atlantiku, još je jednom potvrdila važnost geostrateškog položaja Islanda u obrambenim strategijama NATO-a. Island bi se zbog topljenja arktičkog leda mogao naći na meti sukoba interesa globalnih sila, tj. nadmetanju s ciljem korištenja netaknutih prirodnih resursa Arktika. Nadalje, otapanje leda na sjevernoj polutki otvara mogućnost izravne pomorske veze između Dalekog istoka te zapadne Europe i Sjeverne Amerike, čime se znatno skraćuje vrijeme plovidbe u odnosu na plovidbu kroz Sueski kanal. Iz svega toga da se zaključiti da će se Islandska obalna straža vjerojatno modernizirati i povećati brojno stanje kako bi u suradnji s ostalim članicama NATO-a mogla odgovoriti na buduće izazove.

Danijel NEKIĆ, Ljubomir OSTOVIĆ