Izvor JNA o ubojstvu hrvatskih policajaca u Borovu Selu, 2. svibnja 1991.

U prethodnim brojevima Hrvatskog vojnika upozorilo se na značaj 2. svibnja 1991. u novijoj hrvatskoj povijesti, s obzirom na to da su srpski teroristi i ekstremisti tog dana ubili 13 hrvatskih policajaca: 12 u Borovu Selu (Slavonija) i jednog u Polači kod Zadra (Dalmacija). Nakon što su u prethodnim brojevima predstavljeni izvori MUP-a RH o ubojstvu Franka Lisice u Polači, u ovom broju prikazat će se izvor JNA o intervenciji u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine.

Politička situacija na vukovarskom području postala je složenija nakon što je na osnivačkoj skupštini Srpske demokratske stranke (SDS) na vukovarskom izletištu Adica 10. lipnja 1990. govorio njezin čelnik Jovan Rašković, no velikosrpska politika u istočnoj Slavoniji i vukovarskoj općini snažnije je nastupila ”serijom“ mitinga u veljači i ožujku 1991. godine. Na njima su nazočni Srbi otvoreno odbacivali Ustav RH i prijetili Hrvatima i hrvatskoj vlasti. Jednako kao i u ostalim dijelovima Hrvatske, situacija na tom području znatno se pogoršala nakon oružanog sukoba između hrvatske policije i srpskih terorista na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine. Srpski ekstremisti odmah potom postavili su barikade u Borovu Selu, a potom i u ostalim selima vukovarske općine naseljenim uglavnom srpskim stanovništvom – Pačetinu, Boboti, Bršadinu, Negoslavcima, Trpinji. Na barikadi u Bršadinu pucali su 2. travnja na civilni automobil, pri čemu je teško ranjena suvozačica.

U travnju 1991., u pratnji ekstremista i dobrovoljaca iz raznih krajeva Srbije, Slavoniju i Baranju obilazili su srbijanski političari: čelnik Srpske radikalne stranke i zastupnik u srbijanskoj skupštini, četnički vojvoda Vojislav Šešelj, zastupnik u srbijanskoj skupštini Milan Paroški i ministar u srbijanskoj vladi Stanko Cvijan. Govorima mržnje na raznim mitinzima, primjerice u Borovu Selu, 14. travnja 1991., javno su pozivali Srbe na pobunu protiv hrvatske vlasti i na obračun s Hrvatima na tom području, radi pripajanja Slavonije i Baranje Srbiji i stvaranju Velike Srbije. Takva huškačka i agresivna retorika političara iz Srbije bila je uvod u krvavi rat u istočnoj Slavoniji i drugim dijelovima Hrvatske. Šaljući ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca i njegova zamjenika Slavka Degoriciju u Vukovar 15. travnja, hrvatska vlast pokušala je novim razgovorima s predstavnicima političkih stranaka iz sela s većinskim srpskim stanovništvom izbjeći oružane sukobe koji su prijetili na vukovarskom području, te ih riješiti mirnim putem.

No govor srbijanskog zastupnika Milana Paroškog na mitingu u baranjskom selu Jagodnjak, 21. travnja 1991., pokazao je isključivost i cilj srpskih ekstremista, odnosno velikosrpske politike: “Ovo je srpska teritorija i njima (Hrvatima) mora biti jasno da su oni dođoši. Prema tome, tko god vam dođe i kaže da je ovo njegova zemlja, taj je uzurpator, taj je došao da ubija i tog imate prava da ubijete kao kera pored tarabe!” Ubrzo nakon toga, srpski teroristi i ekstremisti (četnički dobrovoljci iz Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja i Srpske narodne obnove Mirka Jovića, te lokalni Srbi kojima je zapovijedao Vukašin Šoškoćanin) u Borovu Selu kod Vukovara iz zasjede su ubili 12 pripadnika Posebne jedinice policije PU Vinkovci: Ivicu Vučića iz Vinkovaca, Luku Crnkovića i Zorana Grašića iz Otoka, Marinka Petrušića iz Tovarnika, Antuna Grbavca iz Nijemaca, Mladena Šarića iz Novih Jankovaca, Stipana Bošnjaka i Zdenka Pericu iz Nuštra, Željka Hralu i Janka Čovića iz Ivankova, Josipa Culeja iz Jarmine i Mladena Čatića iz Županje. Ranjen je najmanje 21 hrvatski policajac, a jedan poginuo i više ranjenih bilo je na srpskoj strani.

Prema priznanju V. Šešelja, četnički dobrovoljci iz Srbije došli su u Borovo Selo najkasnije početkom travnja 1991. (Velika Srbija, novine Srpske radikalne stranke, Beograd, maj 1994., 37), a priprema krvoprolića nije prošla bez znanja srbijanske Službe državne bezbednosti. Među izvorima koji potvrđuju sudjelovanje Vojislava Šešelja u prikupljanju i slanju naoružanih dobrovoljaca u Hrvatsku radi sukoba s hrvatskim snagama i osvajanja teritorija, jest i članak ”Srpska mi truba zatrubi iz toga sela Borova“, objavljen u novinama Velika Srbija (broj 11, decembar 1991., str. 25-29). U njemu se, u svjedočenju srpskih dobrovoljaca koji su 2. svibnja 1991. sudjelovali u oružanom sukobu u Borovu Selu u kojem je iz zasjede ubijeno 12 hrvatskih policajaca, spominju ”četnici vojvode Šešelja“. Nazočnost ”četnika i dobrovoljaca iz Srbije“ na tom području uoči 2. svibnja 1991. potvrđuju i izvori JNA, o čemu je već pisano u ovom serijalu Hrvatskog vojnika.

No izvori JNA govore i o sukobu u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine. Jedan od njih je ”Iskustvo o angažovanju jednice JNA na razdvajanju sukobljenih strana MUP Hrvatske i mještana u Borovu selu“ (br. 2445-1, od 7. 6. 1991.), koje je komandi 17. korpusa JNA uputio načelnik štaba 12. proleterske mehanizovane brigade JNA potpukovnik Dušan Lončar. Među ostalim, u njemu je navedeno (ovdje su izdvojeni dijelovi dokumenta zanimljivi za spoznaju o vremenu i tijeku sukoba, odnosno izvlačenja pripadnika MUP-a iz sela):

– Upad MUP-a u Borovo Selo izvršen je u 12,o5 časova. (…)

– 12,35 ŠTO opštine Vukovar obaveštava komandanta garnizona Vukovar da se u Borovu Selu puca. (…)

– 12,43 prenesen signal za dežurnog kasarne da uzbuni jedinice, (…)

– 13,10 potpukovnik Lončar se javio dežurnom oficiru i stupio u kontakt sa komandantom 17. Korpusa kojom prilikom je dobio naređenje sledeće sadržine: „Formirati jedinicu sastava: 1. vod čVP (četiri vozila) i vod ič (3 vozila), jedinicom rukovodi lično potpukovnik Lončar … (…)

– 13,40 Formirana kolona napušta kasarnu i odlazi u Borovo. (…) Odlučeno je da je prilaz Borovu Selu sa pravca Dalja povoljniji jer je manje naseljen i manja je mogućnost ometanja kolone. (…)

– 14,05 časova 1000 m po izlasku iz s. Dalj, a na ivici s. Borovo Selo primećena su 2 borbena vozila MUP-a, 1 autobus i više osobnih vozila, a desno i levo od ceste pripadnici MUP-a u streljačkom stroju u raznim položajima (ležeći, klečeći i stojeći) koji su otvarali vatru u pravcu s. Borovo Selo. (…) Na ulasku u s. Borovo Selo, a na udaljenosti od pripadnika MUP-a na oko 200-300 metara postavljena je barikada koju su branili stanovnici sela. (…) Jedinica je ušla u selo i nakon 200-300 metara se zaustavila s obzirom da u tom delu sela nije vođena borba. Izašao sam iz transportera i od meštana sela saznao da se borba težišno vodi u centru sela i sa pravca Borova. (…) Građane sela sam upozorio da ne otvaraju vatru, da ćemo sprečiti dalji prodor MUP-a. (Jedan) vod je poseo položaj rasporedivši se na frontu (oko 150 metara) u gotovosti za otvaranje vatre (između barikade na ulasku u selo i pripadnika MUP-a, op. a).

Sa preostalim delom snaga (4 BOV čVP) produžio sam pokret kroz selo. (…) Kada smo se približili centru sela, čula se paljba jačeg intenziteta, a primetio sam i naoružane civile u sporednim ulicama i dvorištima. (…) U samom centru sela, posebno na platou ispred MZ i gostionice, a posebno na prvoj kući sa leve strane u pravcu nailaska bili su vidljivi tragovi borbe: razbijena stakla, oštećene fasade, dva civila u ležećem položaju na platou ispred MZ, kao i veći broj uniformisanih lica u maskirnim odelima koji su ležali ispred kuće do MZ i u obližnjem kanalu, a na cesti razbijena 3 osobna vozila, 1 landrover, kao i 1 autobus. Vatra je i dalje obostrano otvarana. (…) Produžio sam pokret u pravcu Borova u cilju sagledavanja obima sukoba s obzirom da u samom centru nisam mogao razlučiti gde su sukobljene snage, jer su se iste nalazile u kućama i po dvorištima. Kad smo izbili na ivicu Borova Sela (ka Borovu) intenzitet vatre je bio znatno jači. Na pravcu Borovo Selo – Borovo uočio sam borbeni raspored pripadnika MUP-a kao i zaustavljenu kolonu raznih oštećenih vozila. Ponovo sam upozorio obe strane da prekinu vatru, jer ćemo u protivnom po istim dejstvovati. Nakon kratkog sagledavanja situacije odlučio sam da sukobljene strane na ovom pravcu razdvojim sa 2 b/v, a sa preostala 2 b/v da se vratim u centar sela, jer sam procenio da se tamo rukovodi akcijom.

– 15,00 Uspostavio sam vezu sa dežurnim brigade i izvestio da izvršavam zadatak po planu i da je sukob širih razmera… (…) Prilikom povratka primećivao sam grupe naoružanih civila koji su se sada već slobodnije pokazivali i rukama upućivali ka zgradi MZ gde se nalaze pripadnici MUP-a, očito smatrajući da smo im došli u pomoć i da ćemo se boriti protiv MUP-a. Intenzitet vatre je bio bitno smanjen sem sporadičnih dejstava. (…) S obzirom da nije bilo moguće uspostaviti kontakt sa pripadnicima MUP-a u centru sela odlučio sam da se vratim na početak sela sa pravca Borova i da tamo stupim u kontakt sa pripadnicima MUP-a i zahtevam prekid vatre. Po odlasku iz centra sela vatra je obostrano pojačana. (…) Lice sa kojim sam stupio u kontakt predstavio se kao inspektor Čopčić i rekao je da on ne komanduje čitavom akcijom i da nema ovlaštenja da prekine borbu, te da je inspektor Bošnjak koji rukovodi akcijom poginuo. (…) … dobio je odobrenje od Džaje, šefa Policijske uprave Vinkovci da se prekine dejstvo. (…) Zahtevao sam da inspektor Čopčić uđe u moje b/v kako bi u centru sela obezbedio stupanje u kontakt sa pripadnicima MUP-a, što je on i učinio. (…) Sa b/v prišao sam kući koliko god je bilo moguće bliže, a da ne budem izložen dejstvu pripadnika MUP-a i meštana, i pored toga sam morao proći oko 20 metara brisanog prostora. Izašli smo iz vozila u pratnji dva vojnika i uputili se ka kapiji. U tom trenutku meštani su ponovo pucali upozoravajući nas da se ne približavamo kući (pogrdnim rečima i psovkama). Produžili smo pokret uočavajući veći broj mrtvih pripadnika MUP-a, kao i ranjenika koji su zapomagali. Preko pojedinih poginulih morali smo prekoračiti da bi mogli ući u dvorište kuće. (…) Razmak između meštana i nas iznosio je oko 50 metara. Kada smo ušli u dvorište primetili smo veći broj pripadnika MUP-a raspoređenih po objektima u gotovosti za otvaranje vatre, a u samoj kući oko 20 pripadnika MUP-a (najveći broj ranjen, a 1 poginuo). (…)

Inspektora Čopčića ostavio sam u kući, izašao van dvorišta i krenuo ka meštanima sela, koji su se i dalje veoma neprijateljski odnosili prema meni, uz upozoravajuće pucnjeve u vazduh. Kada sam im se približio, tražio sam da stupim u vezu sa nekim od rukovodilaca akcije odbrane sela. Jedan od meštana, koji se predstavio kao Vule, rekao je kako je on jedan od rukovodećih ljudi i da želi da sve MUP-ovce pobije jer su kao razbojnici upali u selo pucajući na sve živo, a da u ambulanti i pošti drže žene i decu kao taoce, te da sa takvim ljudima nema pregovora. Rekao sam mu da imam zadatak za sprečim dalji sukob, da pripadnici MUP-a napuste selo, a da ću prethodno osloboditi taoce. Ovo nije prihvaćeno od strane pregovarača. Nakon ovog razgovora otišao sam u poštu i utvrdio da se u istoj nalazi nekoliko dece i žena, ali da nema pripadnika MUP-a, ali da jednostavno ne mogu da izađu zbog vatre koja se stvarala.

Ponovo sam otišao u sporednu ulicu, van dejstva jedne i druge strane, prišao grupi naoružanih građana i tražio ponovo nekoga ko rukovodi akcijom odbrane sela. Javio se jedan seljanin naoružano puškom i TOMSONOM i predstavio se kao Marko (Marko Lončarević). Rekao sam mu da insistiram na prekidu vatre, kao i da su dalja dejstva pogubna po selo, da MUP raspolaže sa RB i bombama sa kojima još nije dejstvovao i da će selo, ukoliko se nastavi borba, imati velike gubitke. Nakon toga se Marko složio da se dejstva prekinu, ali da on to ne može odlučiti sam već se mora konsultovati sa Vuletom (Vukašin Šoškoćanin). Posle razgovora sam zajedno sa Markom, b/v (borbenim vozilom) otišao do Vukašina. Razgovorom sa ovom dvojicom odlučeno je da se prekine vatra, oslobode taoci, pruži pomoć ranjenicima i izvezu poginuli. Za sve ovo vreme nije bilo dozvoljeno pružanje pomoći ranjenicima niti ulazak sanitetskih vozila u selo. (…) Iz sela je ukupno izvezeno oko 60 pripadnika MUP-a, od čega 12 mrtvih, nakon čega su se povukle snage MUP-a koje su napadale selo sa pravca Dalja i Borova. (…)

Slabosti: Nedovoljan i neorganizovan obaveštajno-izviđački rad, u celini, s obzirom da je već u 10,00 časova bilo izvesnih saznanja o mogućem napadu na s. Borovo Selo, a u vezi događaja prethodne noći, a u vezi zarobljavanja 2 pripadnika MUP-a u Borovu Selu. (…)

Ante NAZOR