Uz američki Apache, u mirovnim misijama bi se uskoro trebao pojaviti još jedan jurišni helikopter – francusko-njemački Tiger

Jurišne helikoptere AH-64D Apache, uz američku i britansku vojsku, u borbenim djelovanjima u Afganistanu rabi i nizozemska vojska, preciznije nizozemsko ratno zrakoplovstvo. Prva eskadrila (No 301) formirana je 1997. s dvanaest unajmljenih AH-64A Apachea i prije svega je poslužila za preobuku pilota i zemaljskog osoblja na novu letjelicu. Dvije godine poslije započela je isporuka prvih od 30 novih AH-64D, koji su iskorišteni za formiranje eskadrile No 302 te naknadno za popunu eskadrile No 301. Zbog problema s proračunom nizozemska je vojska prodala šest AH-64D, a preostala 24 helikoptera rasporedile u jednu eskadrilu – No 301. Svoje Apache ona je dosad slala u Bosnu i Hercegovinu, Džibuti, Irak i Afganistan.

Eskadrila No 301 službeno je u sastavu Tactical Helicopter Group, koja, zajedno s 11 Air MObile Infanty Brigade, čini 11 Air Mobile Brigade. Rekli smo službeno, jer su dosad nizozemski Apachei uglavnom djelovali kao potpora nizozemskom marinskom korpusu i NATO snagama. Trenutačno se 301. eskadrila sastoji od četiri voda, svaki s četiri posade. Kako bi se smanjilo opterećenje, svaki će se vod uskoro pojačati s još jednom posadom. U Afganistanu se trenutačno nalazi pet nizozemskih AH-64D s osam posada. Posade se rotiraju svakih dva do najviše četiri mjeseca, a zapovjedni dio eskadrile ostaje u Afganistanu i dvaput duže, ovisno o potrebama.

Način uporabe nizozemskih Apachea razvijao se tijekom vremena, kako se stjecalo sve više iskustava u asimetričnim djelovanjima protiv ne baš uvijek čvrsto određenih neprijatelja. Glavna je svrha održati borbene mogućnosti djelovanja protiv klasičnih ciljeva. U Afganistanu, nizozemski AH-64D i dalje obavljaju zadaće uništavanja ciljeva na zemlji te eskortiranje transportnih helikoptera, ali sve više se bave i zadaćama bliske paljbene potpore. Kako bi se smanjili gubici snaga na zemlji (uslijed napada iz zasjeda i slično), sve veći broj zadaća bliske paljbene potpore unaprijed se planira te helikopteri djeluju koordinirano sa snagama na zemlji. Zapravo se sve više smanjuje broj klasičnih zadaća i Apachei sve više postaju oklopno borbeno vozilo za paljbenu potporu u zraku. Glavna razlika u načinu uporabe između Amerikanaca i Nizozemaca jest što kad ovih drugih zapovjednik misije sjedi u prednjem dijelu kabine (ciljatelj), a ne u stražnjem (pilot). Odluku obrazlažu time što se s mjesta ciljatelja upravlja elektrooptičkim i laserskim sustavima, a mjesto je istodobno opremljeno i komandama za upravljanje helikopterom.

Svi piloti nizozemske vojske moraju tijekom obuke proći letenje na školskim avionima Pilatus PC-7 prije nego se napravi selekcija za mlazne ili školske avione te helikoptere. Kandidati za Apache prolaze dodatnu obuku na helikopterima TH-67 Creek u Fort Ruckeru u SAD-u. Preobuka i napredna borbena obuka na Apacheima obavljaju se potom u Fort Hoodu pod nadzorom 21 Cavalry Brigade. Nakon toga nizozemski piloti Apachea dolaze u Gilze-Reijen, sjedište 301. eskadrile. Svi piloti koji dođu u Gilze-Reijen s obuke iz Fort Hooda mogu se odmah poslati na borbene zadaće. Bez obzira na to djeluju li na borbenim zadaćama ili su cijelo vrijeme stacionirani u Nizozemskoj svi se piloti rutinski šalju na borbenu obuku u SAD. Ovisno o zadaćama koje ih očekuju dio pilota šalje se i na dodatnu obuku u druge članice NATO-a ili prijateljske europske države. Tako se obuka letenja u planinskim uvjetima obavlja u Italiji, Njemačkoj ili Švicarskoj. Iako svaki nizozemski pilot Apachea prolazi obuku navođenja topničke paljbe još uvijek je u svakom vodu najviše samo jedan pilot osposobljen za izvođenje te zadaće. Problem je što ta vrsta obuke traje dugo, a ni troškovi nisu zanemarivi. Unatoč tome nastoji se da se većina pilota Apachea te veći broj pilota aviona obuči za tu zadaću.
Naoružanje nizozemskih Apachea ne razlikuje se od standardnog američkog. Uz top kalibra 30 mm rabe se i nevođene rakete zrak-zemlja Hidra (70 mm) i vođeni projektili zrak-zemlja AGM-114K Hellfire. U uvjetima kad se zahtijeva precizna paljba posade nizozemskih Apachea oslanjaju se na top i/ili projektile Hellfire. Problem je što trenutačno u naoružanju imaju samo Hellfire prilagođen uništavanju okopnih vozila (s kumulativnom bojnom glavom), koji nije pogodan za asimetrične uvjete ratovanja.

Uz američke ARC-186 VHF i ARC-164 UHF, nizozemski AH-64D opremljeni su i francuskim PR4G/TR9600 VHF-MF radiouređajima namijenjenima komunikaciji s nizozemskim snagama na zemlji. Kako PR4G ne omogućava sigurnu govornu komunikaciju ni prijenos podataka, u međuvremenu je odlučeno da se Apachei opreme novim radiouređajima Sincgars ARC-201D VHF. Novi će radiouređaji omogućiti ne samo sigurnu komunikaciju s nizozemskim postrojbama, nego i s kanadskim, britanskim i američkim snagama u Afganistanu. Razmatra se i mogućnost ugradnje Linka 16, ali to je još uvijek samo na razini planova. Na listi želja je opremanje Apachea mogućnostima primanja TV slike u realnom vremenu, kako od snaga na zemlji tako i od drugih letjelica (prije svega izvidničkih bespilotnih letjelica). Sva ta unapređenja moguće je ostvariti modernizacijom koja bi bila identična (ili barem vrlo slična) s Block II standardom, kojim se moderniziraju američki Apachei. Po sadašnjim planovima, modernizacija nizozemskih Apachea neće započeti prije 2010. godine.

Iako nose oznaku AH-64D, nizozemski Apachei nisu opremljeni radarom APG-78 Longbow. U vrijeme kupnje nije bilo dovoljno novaca i za taj dio opreme. Iako je Longbow stalno na vrhu liste poželjne opreme još uvijek nije pronađeno dovoljno novca za njegovu kupnju. Umjesto radara nizozemski će Apachei najprije dobiti Terma AMASE (Apache Modular Aircraft Survivability Equipment) sustav za elektroničko ratovanje. Velike prednosti AMASE-a jesu da se njegovom ugradnjom ne dira u postojeće elektroničke sustave na helikopteru te da je u radu potpuno automatiziran. Kao drugi najvažniji prioritet je povećanje sposobnosti djelovanja u noćnim uvjetima. Zbog toga će se do kraja 2008. svih 24 AH-64D opremiti Lockheed Martinovim sustavom Arrowhead M-TADS (prvi nizozemski Apache s tim sustavom uveden je u operativnu uporabu u listopadu 2007.).

Francuski scenarij
Kao i u slučaju američke i britanske vojske, i u Francuskoj su jurišni helikopteri u sastavu kopnene vojske, preciznije u ALAT-u (Aviation Legere de l’Armee de Terre). Iako ALAT ima dugo i bogato iskustvo s uporabom naoružanih helikoptera, sve do otpočinjanja francusko-njemačkog programa razvoja helikoptera Tiger, u svom sastavu nije imao namjenski projektirane jurišne helikoptere. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, osnovni borbeni helikopter bila je Gazella naoružana protuoklopnim vođenim projektilima HOT (kao opcija postojala je i mogućnost naoružavanja topom kalibra 20 mm).

Kako bi se što bolje prilagodio novim uvjetima djelovanja, ALAT je prije pet godina stvorio zračnomobilnu grupu kao osnovnu cjelinu. Po toj shemi djelovanja, različite eskadrile sa svojim jurišnim, izvidničkim i transportnim helikopterima ostaju u matičnim postrojbama, a za svaku specifičnu zadaću organiziraju se namjenske snage. Danas se ALAT sastoji od tri regimente (1 Regimenta u Phalsbourgu, 3 Regimenta u Etaini i 5 Regimenta u Pauu). Svaka regimenta ima pet ili šest eskadrila. Tipična organizacija svake regimente obuhvaća dvije ili tri eskadrile s helikopterima Puma ili Cougar, jednu ili dvije borbene eskadrile namijenjene protuoklopnoj borbi (trenutačno su opremljene helikopterima Gazelle Viviane HAC), te dvije eskadrile za paljbenu potporu (trenutačno opremljene helikopterima Gazelle Canon HAP). Tako se, na primjer, 5. regimenta u Pauu trenutno sastoji od šest eskadrila popunjenih Pumama, Gazellama Mistrale, Gazellama Canon i Gazellama Viviane. Sadašnji planovi predviđaju da će ALAT i dalje imati tri regimente, ali samo će dvije dobiti jurišne helikoptere Tigre. Tako će 5 Regimenta dobiti 16 Tigrea (raspoređenih u dvije eskadrile), a 3. regimenta dobiti 24 Tigrea koji će formirati zasebnu bojnu. Još četiri Tigrea dobit će specijalne snage u Pauu.

Iako je zajednički program razvoja novog francusko-njemačkog jurišnog helikoptera pokrenut još 1984., prvi je prototip poletio tek 1991., u vrijeme najvećih kresanja vojnih proračuna i bujanja raznoraznih teorija o budućnosti oružanih snaga, koje su uglavnom tvrdile da je vrijeme jurišnih helikoptera nepovratno prošlo. Zbog smanjenja francuskog vojnog proračuna i smanjenja odobrenih sredstava za razvoj Tigrea tvrtka Eurocopter je prvi serijski Tigre HAP francuskom ministarstvu obrane isporučila tek u ožujku 2005. Otad do kraja 2007. broj isporučenih HAP-ova narastao je na 14. Uz to ovi Tigrei nisu potpuno operativni. Naime, da bi im se što više skratilo vrijeme ulaska u operativnu uporabu, ALAT je odlučio preuzimati nedovršene helikoptere. Tako su najprije isporučeni helikopteri označeni kao Step I, namijenjeni isključivo obuhi instruktora. Nakon njih su isporučeni helikopteri serije Step II, namijenjeni tehničkoj i taktičkoj evaluaciji u GAMSTAT-u (Groupement Aeromobilite da la Section Technique de l’Armee de Terre) u Valencei. Okončanje evaluacije planirano je za kraj ove godine. Tek potom je započela isporuka operativnih Tigrea HAP Standard I. U listopadu 2007. ALAT je imao pet Tigrea Step I i šest Step II.

Kako bi se prilagodio novim potrebama, Tigrei HAP Standard I dobit će dodatnu opremu, koja će mu omogućiti djelovanje iznad mora i smještaj na brodove. Dobit će i mogućnost prijenosa podataka tijekom leta, uključujući i automatsko slanje podataka o trenutačnoj poziciji. Iako je zasad naručeno tek 80 Tigrea, ALAT se nada da će na kraju uspjeti osigurati sredstva za kupnju 120 komada. Od naručenih 80, 40 ih je u inačici HAP Standard I, a preostalih 40 u inačici HAD, koja je naknadno razvijena u suradnji sa Španjolskom. Neka od poboljšanja na HAD inačici jesu novi IFF sustav identifikacije, bolja balistička zaštita i uporaba jačih motora MTU/Rolls-Royce/Turbomeca MTR390-E. Isporuka prvog francuskog serijskog Tigre HAD-a planirana je za kraj 2011. ili početak 2012. godine. Narudžba druge serije od 40 HAD-ova trebala bi uslijediti 2010., čime bi se broj ALAT-ovih Tigrea povećao na planiranih 120. U međuvremenu će se obaviti i modernizacija helikoptera inačice HAP Standard I, koji će dobiti jednake motore i elektroničku opremu kao i HAD inačica. Isporuka prvog HAP Standard II helikoptera planirana je za 2013. godinu.

Naoružanje
Vjerojatno je najveći nedostatak inačice HAP Standard I nedostatni asortiman naoružanja, posebno za uvjete djelovanja u asimetričnim sukobima. Najučinkovitije oružje za taj oblik djelovanja jest automatski top Nexter 30M781 kalibra 30 mm, smješten ispod kabine. Uz top ide do 400 granata 30x113B DEFA. Na dva podvjesnika mogu se postaviti saćasti lanseri za 22 nevođene rakete zrak-zemlja kalibra 68 mm. Za blisku zračnu samoobranu helikopteri mogu nositi i infracrvene vođene projektile zrak-zrak MBDA Mistrale 2.

HAD inačica, koja bi trebala u operativnu uporabu ući 2012., moći će nositi nevođene rakete zrak-zemlja kalibra 68 i 70 mm, pa i najnovije vođene projektile zrak-zemlja koji se razvijaju unutar APKWS programa (vidi Hrvatski vojnik broj 175). Još veći napredak donijet će mogućnost uporabe vođenih projektila zrak-zrak. Nemalo iznenađenje izazvala je odluka da se francuski Tigrei HAD opreme američkim projektilima Hellfire II. Osim što su dokazani u ratnim djelovanjima, velika je prednost Hellfirea II pred konkurencijom u velikom broju inačica prilagođenih različitim uvjetima uporabe.

Za navođenje projektila rabit će se modificirani ciljnik Strix, koji će dobiti novi laserski označivač ciljeva. Osnovni Strix uključuje termoviziju i monokromsku TV kameru, koja se, na zahtjev kupca, može zamijeniti kamerom u boji.

Oprema za elektroničko djelovanje HAP inačice u osnovi će biti ista kao i kod ALAT-ovih višenamjenskih helikoptera NH90. Opremu su zajednički razvile tvrtke Eurocopter i EADS, a sadrži senzore za otkrivanje radarskog i laserskog zračenja, detektore lansiranja protuzračnih projektila, te bacače radarskih i infracrvenih mamaca. Osim toga, i HAD i HAP Standard II inačice imat će digitaliziran nadzor bojišta, koji će im bitno olakšati djelovanje.

Na osnovama francusko-njemačkog sporazuma o zajedničkom opremanju Tigrea, ovaj će se sustav temeljiti na sustavu Eurogrid, koji je razvila njemačka tvrtka EADS Defence & Security Systems. Odluka da se francuski Tigrei opreme Eurogridom začuđuje s obzirom na to da sustav nije potpuno kompatibilan sa sustavom SIT-ALAT (Systeme Informatique Terminal – ALAT), kojim su ili će u skoro vrijeme biti, opremljeni svi ostali helikopteri u sastavu ALAT-a. Zanimljivo je da je SIT-ALAT razvila druga njemačka tvrtka – Euroavionics. SIT-ALAT je razvijen kako bi djelovao zajedno sa sličnim sustavom SIR kojeg je korporacija EADS razvila za zapovjedništva na razini regimente. Preko radiouređaja Thales PR4G VHF sustav SIR korisniku osigurava prijenos podataka u realnom vremenu unutar vlastite mreže, ali i prema SIT-ALAT sustavu. Komunikacija preko horizonta ostvarivat će se uporabom zapovjedne inačice helikoptera Cougar, koji će opremiti poboljšanim Euroavionics HM-PC Valorisé komunikacijskim sustavom. Upravo će Valorisé poslužiti kao spojnica između sustava SIT-ALAT i Eurogrid. Zbog toga su ga opremili radiouređajem PR4G VHF, s dva SATURN V/UHF i Carthage HF, svi proizvodi tvrtke Thales. Prvi sustav Valorisé isporučen je za potrebe testiranja i obuke posada početkom 2007.

5 Regimenta dobila je dva HAP Step II helikoptera u lipnju prošle godine i otada ih intenzivno rabi za testiranje njihovih mogućnosti djelovanja na taktičkoj razini, ponajviše u zadaćama zračne patrole. Zbog toga redovito lete u paru. Zadaće obuhvaćaju scenarije pružanja neposredne paljbene potpore snagama na zemlji, patroliranje, nadzor određenog područja i uništavanje svih vrsta ciljeva, osiguranje provođenja operacija, osiguranje položaja postrojbi na zemlji. Posebni dio je eskortiranje snaga na zemlji i u zraku (transportni helikopteri) te izviđanje.

Tigrei velikog doleta
Jedan od trenutačno najvećih problema ALAT-a jest što Gazelle imaju mali borbeni polumjer djelovanja, koji im onemogućava znatjnije uključivanje u borbena djelovanja (a nisu ni oklopljene, zbog čega su osjetljive na paljbu lakog streljačkog oružja). Za razliku od Gazella, Tigre u zraku može ostati 2,5 sati, a borbeni polumjer djelovanja mu je dobrih 200 kilometara. S gorivom u unutarnjim spremnicima dolet mu je 800 km, a ako se pod krila postave dopunski spremnici povećava se na čak 1300 km. Za inačicu HAD razvijeni su novi dopunski spremnici, koji doduše nisu balistički zaštićeni, ali će se moći rabiti zajedno s naoružanjem smještenim na potkrilnim nosačima.

Kako se Gazelle ne mogu rabiti za izravnu paljbenu potporu snagama na zemlji, a da se ne ugrozi sigurnost helikoptera i posada, ALAT je morao razviti primjerenu doktrinu njihove uporabe. Preciznije rečeno, doktrinu uporabe razvilo je središte CDEF (Centre de Doctrine et d’Emploi des Forces). Ona obuhvaća združenu uporabu topništva, ALAT-ovih helikoptera, borbenih aviona te pješačkih i oklopnih snaga. Gazelle se više rabe za izviđanje i navođenje topničke paljbe, te borbenih aviona, nego za samostalno borbeno djelovanje. Kako Tigrei imaju znatno veće borbene mogućnosti, ALAT ne predviđa (barem zasad) da posade namijenjene letenju na tom tipu helikoptera također dobiju potrebnu obuku za navođenje borbenih aviona i topništva. Nešto je drukčija situacija s uporabom Tigrea kao izvidničkih platformi tijekom izvođenja mirovnih i borbenih operacija u urbanom okruženju. Iako francuska vojska za te zadaće trenutačno rabi Gazelle, radije bi u toj ulozi vidjela Tigere. Razloga je više, a glavni su: za razliku od Gazella Tigeri su oklopljeni i znatno manje osjetljivi na paljbu lakog streljačkog oružja; u zraku mogu ostati duže od dva sata; opremljeni su suvremenim elektrooptičkim sustavima motrenja, koji im olakšavaju otkrivanje ciljeva. Prednost je i naoružanje, posebno top kalibra 30 mm, koji im omogućava izravno uključivanje u borbena djelovanja.

Australski Tigeri
U prosincu 2001. australska je vojska ugovorila isporuku 22 Tigera inačice HAP, koji su modificirani kako bi mogli rabiti protuoklopne vođene projektile Hellfire, te zadovoljiti zahtjeve po programu ARH (Armed Reconnaissance Helicopter). Zanimljivo je da je upravo australska vojska postala prvi korisnik Tigera jer su prvi helikopteri isporučeni već 2004. Sedamnaest helikoptera raspoređeno je u dvije eskadrile u sastavu 1. Aviation Regimente u Darwinu.

Zahvaljujući suvremenim elektrooptičkim sustavima motrenja, ali i moćnom naoružanju, ARH helikopteri će biti važan dio C4ISR sustava australske kopnene vojske. Svojom pokretljivošću i brzinom ARH neće samo omogućiti da zapovjednici na zemlji u kratkom vremenu dobiju preciznu i jasnu sliku događanja na terenu, već će moći i izravno utjecati na njihov tijek. ARH će djelovati i kao sastavni dio kopnenih snaga (pružajući im izravnu paljbenu potporu) i kao samostalne borbene jedinice velike pokretljivosti i paljbene moći. Ugrađena oprema omogućit će im i djelovanje unutar združenih, koalicijskih i/ili višenacionalnih snaga.

Osnovni ARH-ov senzor je Strix stabilizirani ciljnik, smješten na krovu kabine. Strix se sastoji od infracrvene kamere druge generacije i CCD TV kamere, čije se slike mogu spremati u digitalnom obliku, ali se istodobno prenositi do nadređenog zapovjedništva. Osim kamera, Strixovi na australskim Tigerima imaju i laserski daljinomjer/označivač ciljeva, koji se rabi i za navođenje projektila AGM-114M Hellfire. Iako je osnovna namjena topa Nexter 30M781 (kalibra 30 mm) samoobrana helikoptera, rabit će se i u ofenzivnim zadaćama. Njime mogu upravljati i pilot i borbeni časnik (ciljatelj). U “normalnim” uvjetima, upravljanje topom u ovlastima je pilota, čija je kaciga opremljena topničkim ciljnikom. Pilot taj ciljnik rabi za brzi zahvat cilja. U svakom trenutku upravljanje topom može se prenijeti na ciljatelja, koji rabi znatno precizniji Strix ciljnik. Osim projektila Hellfire i 30 mm topa ARH-a, helikopteri u naoružanju imaju i nevođene rakete zrak-zemlja kalibra 70 mm.

Dražen MILIĆ