Kad se leti nisko, brzo, u formaciji…

Broj 482, Reportaža
11.09.2015

Let u formaciji složeniji je od pojedinačnog pa je sastavni, ali ipak poseban dio letačke obuke, što se odnosi na sve u posadi, od kapetana do tehničara letača. Pripadnici Eskadrile letove u formaciji često primjenjuju u praksi. Let trojca Mi-171Sh na mimohodu bio je tzv. paradni let, kojim se podrazumijevala striktno prostorno određena formacija, s minimalnom udaljenošću od tri promjera rotora između letjelica. Piloti to nazivaju letom u smaknutom postroju…

Impresivna veličina letjelice, gromovit zvuk, stabilan i pravocrtan let, brza vrtnja elise, savršena i uska formacija… Sve je to zajedno tijekom preleta formacije od tri helikoptera Mi-171Sh na nedavnom zagrebačkom mimohodu OSRH zadivilo promatrače koji su sličan prizor zadnji put, barem velika većina njih, bili u prilici vidjeti još 1997. godine. Bez obzira na to što su avioni, napose borbeni kao što je MiG-21, u najvećem broju slučajeva sigurno tehnološki moćnije sredstvo, oni na većini vježbi i aeromitinga prolete brzo i djeluju nekako nedokučivo. Helikopteri su mnogima nekako bliži, pogodniji za promatranje i uživanje u tehnologiji i pilotskim vještinama (osim u slučaju akrogrupa poput “Krila Oluje”).
Dobro, s epitetima ne valja ići predaleko, što misle i u Eskadrili višenamjenskih helikoptera (EVH) 91. zrakoplovne baze HRZ-a i PZO-a, koju smo posjetili na letjelištu “Lučko”. Činjenica da njihove “sto sedamdeset jedinice” ne viđamo često u formacijskim letovima navela nas je da od njih potražimo dojmove o mimohodu i saznamo osnovne informacije koje se vežu uz takve letove. “Zadaću na mimohodu je prije svega trebalo izvršiti profesionalno. Bili smo koncentrirani na let, na ono za što smo se školovali i što volimo raditi,” ističu piloti kapetani bojnici Dubravko Radić i Ivan Rubil. Pilotima EVH-a sam prelet nije bio velik problem, obučeni su za letenje u formacijama, a kao kapetani mogu biti i vođe formacija. Bitno je znati da pripadnici Eskadrile letove u formaciji često primjenjuju u praksi. Naravno, to ne čine pred tolikim promatračima kao na mimohodu, te u ipak složenijim vježbovnim ili operativnim okolnostima, i to ne samo u Hrvatskoj. Let trojca Mi-171Sh na mimohodu bio je tzv. paradni let kojim se podrazumijevala striktno prostorno određena formacija s minimalnom udaljenošću od tri promjera rotora između letjelica. Piloti to nazivaju letom u smaknutom postroju.
Inače, definicija formacije bila bi “kontrolirano provođenje zadaće s dva ili više zrakoplova”. Osnovna je formacija “par” ili dvojac, a može rasti do najviše 12 letjelica. Kad je riječ o EVH-u, njegova najvažnija vojna taktička zadaća koja se realizira letovima u formaciji bila bi prebacivanje što većeg broja vojnika s mjesta na mjesto u što kraćem vremenu. Uz redovite domaće zadaće, značajno je što su pripadnici EVH često u formacijama letjeli kao instruktori u Afganistanu, a na Kosovu gotovo svakodnevno, i to u društvu različitih tipova helikoptera. Na Kosovu su s hrvatskim Mi-171Sh u formaciji znali letjeti američki UH-60 Black Hawk i švicarski te slovenski AS-532 Cougar. Razgovarajući o takvim slučajevima s pilotskim dvojcem, saznali smo da se misije, letovi i formacije planiraju i prilagođuju karakteristikama helikoptera s, uvjetno rečeno, “najskromnijim” letačkim performansama. Njihov je maksimum i maksimum formacije. “Na Kosovu se to često uvježbava jer se mora održati kontinuitet i mogućnost prebacivanja vojske s položaja na položaj,” navodi bojnik Rubil.
Let u formaciji složeniji je od pojedinačnog, pa je sastavni, ali ipak poseban dio letačke obuke i to se odnosi na sve u posadi, od kapetana do tehničara letača. Posade prolaze više stupnjeve obuke, a uoči misija i brifinge koji se dodatno razrađuju sukladno vrsti i predviđenom broju letjelica u formacijama, vrsti zadaće, meteo uvjetima, vidljivosti (noć ili dan), terenu, mogućnostima vlastitog i drugih helikoptera… “Najkraće i najjednostavnije rečeno, proces ide od osnovne pa sve do taktičke obuke,” naglašava bojnik Radić. Pogledi na formacijsko letenje u EVH-u su se u odnosu na Domovinski rat, kad je na Lučkom djelovala slavna ratna prethodnica današnje postrojbe, 28. eskadrila transportnih helikoptera, ponešto promijenili s početkom novog tisućljeća. “Tad smo, kao postrojba članice Partnerstva za mir, počeli sudjelovati u međunarodnim vojnim vježbama te mijenjati taktičke koncepte, sukladno želji za uvođenje NATO-ovih standarda. Glede obuke, zanimljiv je fokus bio stavljen na skupno borbeno traganje i spašavanje i to u okviru obuke kopnenih postrojbi OSRH koje su se spremale za ISAF. Bili smo više potpora njima, ali tako smo poboljšali, intenzivirali i proširili vlastitu obuku,” prisjeća se bojnik Radić. Sažeto, za pripadnike EVH-a najveće su prednosti leta u formaciji međusobna podrška zrakoplova u slučaju bilo kakvih problema, potom ravnomjeran raspored dužnosti, i napokon, veći kapaciteti za misije potrage i spašavanja, kažu piloti. No, zanimalo nas je postoji li za posadu ipak veća razina opterećenja, s obzirom na blizinu drugih letjelica, koja traži još otvorenije oči. “Sve ovisi o složenosti zadaće, ponekad brifing za formacijsku zadaću traje tek malo dulje od onog za pojedinačnu. No, ako misija ima više elemenata, ponajprije onih koji nisu isključivo zrakoplovni, onda pripreme znaju potrajati i po dva-tri dana,” kaže bojnik Rubil kojem je osobno i draže letjeti u formaciji. Jednako mišljenje ima i njegov kolega po činu i pilotskoj profesiji: “Odgovornost i opterećenje za kapetana i ostale su veći jer svaki vaš manevar može utjecati i na druge, no uz dobru pripremu i sinkronizaciju sve postaje jednostavnije.”

Jedinstven leteći objekt
Na formaciju se, bez obzira na broj zrakoplova, u zračnom prostoru gleda kao na jedinstven leteći objekt čija je veličina ovisna o razmaku između rubnih letjelica. U mirnodopsko vrijeme s kontrolom leta u ime svih komunicira jedan od helikoptera, a to ne treba biti vodeći (lead). Odvoji li se neka od letjelica, ona mora preuzeti vlastito komuniciranje.

Oružana pratnja
Vrlo su zanimljive formacije koje podrazumijevaju kombinaciju transportnih i borbenih odnosno izvidničkih helikoptera koji im pružaju oružanu pratnju (armed escort). Sklone su čestim promjenama sastava i kretanja jer se potonji helikopteri odvajaju zbog izviđanja situacije ili borbenog djelovanja po potencijalnim ugrozama.

Sužavanje formacije
Najzahtjevnija formacijska misija bila bi prelet kritičnog, protivničkog područja. Tu se formacija fizički sužava kako bi se prošlo u najkraćem mogućem roku. Udaljenost između letjelica nije toliko mala kao na paradnom letu, ali se bitno smanjuje u odnosu na uobičajenu.

Zapovjednik misije
Kad se planira zadaća s više zrakoplova, nadređeno zapovjedništvo određuje časnika koji je zapovjednik misije (Air mission commander). Fizički ne mora biti u vodećem helikopteru, niti biti kapetan i jednog od njih. Ovisno o broju dodijeljenih zrakoplova, raspoređuje dužnosti i posao unutar grupe i brine se da zadaća bude usklađena s ciljevima te drugim sudionicima, primjerice pripadnicima kopnene vojske kojima se pruža potpora.

pukovnik Marijan Skorija, zamjenik zapovjednika EVH 91. zb HRZ-a i PZO-a
“Mislim da smo na mimohodu bili točno onakvi kakvi smo trebali biti. No, to je za nas bio rutinski, pravocrtni, ne previše zahtjevan let. Izazov je kad je u pitanju taktičko letenje, kad se leti nisko, brzo, kad su u formaciji više od tri letjelice. No, primijetili smo dobru reakciju i lijepe dojmove ljudi koji su nazočili mimohodu i jako nam je drago zbog toga.”