Razvoj samohodnog kineskog topništva počinje puno kasnije od razvoja vučnog i odvija se postupno. Međutim, do danas je stalno rastuća domaća obrambena industrija razvila čitav niz oružja te vrste. Prvi je dio teksta posvećen gusjeničarima…

Kineska je Narodnooslobodilačka vojska (PLA) u vrijeme proglašenja Narodne Republike Kine 1949. godine bila slabo naoružana zaplijenjenim japanskim oružjem iz Drugog svjetskog rata te onim dobivenim od saveznika. Prva topnička oružja proizvedena poslije rata bila su zapravo kopije japanske haubice Type 92 (70 mm) i sovjetskog topa Type 54 (76 mm).

U prvom se razdoblju PLA oslanja na sovjetsko cijevno topništvo, u kalibrima 122 i 152 mm, te postupno uvodi i oružja u kalibrima 105 i 155 mm koja su još u uporabi. Ta oružja pripadaju najjednostavnijoj kategoriji topništva, tzv. vučnom topništvu. Temeljna je tendencija njegova razvoja smanjenje mase radi povećanja mogućnosti transporta  helikopterima. U drugoj je kategoriji samohodno topništvo, razvijeno iz vučnog, s ciljem bržeg zauzimanja i napuštanja paljbenog položaja što omogućuje brže borbeno djelovanje. Trećoj kategoriji pripadaju samohodne haubice od kojih je određen broj baziran na podvozjima na kotačima, najčešće kamionskim. Zadnjoj, ujedno najsloženijoj, najskupljoj i najučinkovitijoj skupini pripadaju samohodne haubice bazirane na gusjeničnim podvozjima. Gusjeničari osiguravaju najmanji pritisak na podlogu, pružaju najveću taktičku pokretljivost i imaju najveću masu, što se obično koristi za postavljanje najmoćnijeg naoružanja, relativno veći borbeni komplet i najbolju zaštitu, a samim tim veća je i vjerojatnost preživljavanja.

Prvi domaći proizvodi
Razvoj samohodnog kineskog topništva počinje puno kasnije od razvoja vučnog i odvija se postupno. Cilj razvoja bilo je povećanje pokretljivosti. Prva domaća samohodna haubica naziva Type 70-I (WZ302), gusjeničar, napravljena je tek 1970. godine. Riječ je bila o kombinaciji: vučna haubica Type 54 (M30), kalibra 122 mm postavljena je na stražnji dio oklopnog prijevožnjaka Type 63-I. Haubica Type 54 kopija je sovjetske M1938 iz Drugog svjetskog rata, a na temelju sovjetske licencije proizvodila se u Kini. Poslugu je činilo šest ili sedam članova koji nisu imali znatniju oklopnu zaštitu, nego su posluživali haubicu iz otvorenog stražnjeg dijela vozila. Domet haubice iznosio je 11,8 km. Oklopni prijevožnjak Type 63-I (YW531) gusjeničar je, nešto dulji od osnovnog modela, a pokreće ga dizelski motor Type 6150L koji razvija 260 KS ili, u izvoznoj inačici, KHD BF8L 413F, koji razvija 320 KS.
Više od deset godina nakon toga objavljen je razvoj znatno naprednije samohodne haubice u kalibru 152 mm (Type 83). Proizvedena je 1983., a prvi je put javnosti prikazana na mimohodu 1. listopada 1984. povodom 35 godina osnutka NR Kine.
Type 83 razvijen je od Type 66, 152 mm vučne top-haubice, kopije sovjetskog 152 mm modela D-20. Haubica Type 83 dodatno je opremljena poluautomatskim punjačem i ekstraktorom dima. Ispaljuje sve vrste streljiva razvijene za top-haubicu Type 66, no obično nosi u borbenom kompletu samo trenutno fugasne i dimne projektile. Najveći domet iznosi 17,2 km s trenutno fugasnim projektilima i 22 km s raketno potpomognutim projektilima. Borbeni komplet iznosi 30 projektila. Najveća brzina paljbe iznosi četiri projektila u minuti. Streljivom se puni odnosno nadopunjuje kroz stražnja vrata ili bočni otvor.

Konvencionalni dizajn
Type 83 može ispaljivati i domaće 152 mm laserski navođene projektile, nastale na temelju ruske Krasnopolj tehnologije. Kina dobiva tu tehnologiju kasnih devedesetih, a projektil je dizajniran za uništavanje oklopnih ciljeva i ima domet od tri do 20 km. Oklop haubice pruža zaštitu od streljačkog oružja kao i od krhotina topničkih projektila. Oružje se nalazi u gusjeničnom vozilu Type 321 koje pokreće dizelski motor WR4B-12V150LB koji razvija 520 KS. Vanjskim je izgledom vrlo slična sovjetskoj samohodnoj haubici 2S3 Akacija. Dizajn Type 83 u cijelosti je konvencionalan, u skladu s modernim standardima samohodnih haubica. Kupola je postavljena preko stražnjeg dijela vozila, vozač je smješten lijevo naprijed, a motor je desno ispred njega. Na ustima cijevi nalazi se dvostruka plinska kočnica, a na stražnjoj je strani integriran sustav trzanja. Posadu čine četiri člana: zapovjednik, ciljač, punitelj i vozač. Najveća brzina iznosi 55 km/h, a doseg 450 km. Haubica je prvo moderno samohodno topničko oružje u službi PLA-e.
Za razliku od američke M109, izrađena je od čelika, a ne od aluminijske slitine. Masa iznosi 30 tona, a dimenzije su sljedeće: duljina 9,8 m, širina 3,24 m, i visina 3,50 m, s protuzrakoplovnom strojnicom 12,7 mm koja se nalazi na krovu kupole. Borbeni komplet protuzrakoplovne strojnice iznosi 600 metaka. U kupoli je i strojnica 7,62 mm te ručni raketni bacači u slučaju neposredne opasnosti na maloj udaljenosti. Proizvodnja je prestala 1990. godine, a pretpostavlja se da ih je napravljeno manje od 100, odnosno samo 78.

Bez zaostatka
Nastavak razvoja kineskih samohodnih haubica 122 mm označuje haubica Type 85 (YW323) čiji je koncept vrlo sličan prethodniku, haubici Type 70-I. Umjesto M1938, postavljena je, u Hrvatskoj dobro poznata haubica D30 122 mm, na nešto većem oklopnom borbenom vozilu jednakog naziva, Type 85. Poslugu je činilo šest članova koji također nisu imali znatniju oklopnu zaštitu, nego su posluživali iz otvorenog stražnjeg dijela vozila. Domet haubice iznosio je 15,4 km. Type 85 (YW531H) je gusjeničar, nešto dulji od osnovnog modela, a pokreće ga dizelski motor KHD BF8L 413F koji razvija 320 KS.
Može se reći da je Kina pažljivo pratila trendove vezane uz razvoj samohodnih topničkih oružja, što uključuje minobacače, topove i haubice. U zadnja je tri desetljeća kineska vojna industrija, koristeći podvozja gusjeničnih i oklopnih vozila na kotačima, razvila i proizvela više modela tih oružja u različitim kalibrima, a po kvaliteti i pouzdanosti uporabe nimalo ne zaostaju za inozemnim rješenjima. Proizvođači su u njihovu koncipiranju povezali različita inozemna iskustva i domaća znanja.

Na gusjenicama
PLZ45 ili Type 88 je 155 mm samohodna haubica koju je dizajnirao Su Zhezi (tvornica 674) te 1988. razvili konglomerat NORINCO (North Industries Group Corporation), nekoliko tvornica i Pekinški tehnološki institut (Beijing Institute of Technology – BIT) za domaće tržište, a deset godina poslije i za izvoz. Kako je bila riječ o oružju odličnih značajki, a niske cijene, uvedeno je i u PLA. Model PLZ45 temelji se na NORINCO-ovoj vučnoj haubici Type 89 (PLL01) 155 mm s cijevi duljine 45 kalibara.
Haubica PLZ45 klasične je koncepcije, s oružjem i posadom u velikoj kupoli postavljenoj sa stražnje strane i s motorom i mjenjačem sprijeda. Lijevo od motornog dijela nalazi se mjesto za vozača. Za promatranje služe mu dva klasična periskopa od kojih se onaj za noćnu vožnju može zamijeniti noćnim periskopom s pojačivačem svjetla. Tijelo je napravljeno od zavarenog čelika i štiti posadu od lakog streljačkog oružja, krhotina granata i učinka NBK oružja. Posadu čini pet članova (zapovjednik, ciljač, dva poslužitelja i vozač). Vozilo pokreće zrakom hlađen turbodizelski motor Deutz BF12L413FC od 525 KS. Za prijenos snage služi ručni mjenjač sa 6 + 1 stupnjeva prijenosa. Najveća brzina kretanja vozila mase 33 t iznosi 53 km/h, a autonomija kretanja 450 kilometara.

Tehnologija iz Austrije
PLZ45 naoružan je haubicom 155 mm kao glavnim oružjem, duljina cijevi je 45 kalibara, s poluautomatskim mehanizmom koji projektil donosi iz ležišta zadnjaka do zatvarača gdje se s pomoću mehaničke ruke uvodi u cijev. Tim je omogućeno da projektil bude napunjen pod bilo kojim kutom (elevacijom) uz ručno ubacivanje punjenja. Cijev haubice izrađena je na temelju tehnologije koja je 1980. nabavljena od Austrije. Elevacija koju haubica može zauzeti iznosi od –3 do +72 stupnja, kupola se okreće unutar 360 stupnjeva te je u potpunosti oklopljena. Životni vijek cijevi iznosi 2500 opalјenja. Za tu se platformu ne koristi podvozje Type 85 (YW531H) koje je inače na većini kineskih samohodnih topničkih sustava. Dizajnirano je novo podvozje Type 89 (YW534) s boljim taktičko-tehničkim značajkama, a ima šest nosećih i tri kotača za zatezanje. Sustav PLZ45 prvi je put prikazan javnosti 1988. godine. Sekundarno oružje na krovu kupole teška je strojnica W85 i dva seta s po četiri bacača dimnih kutija koji se nalaze sa svake strane vozila. Streljivo je pohranjeno u stražnjem dijelu kupole: ukupno 30 projektila za haubicu i 480 metaka za tešku strojnicu. U poluautomatskom punjaču nalaze se 24 projektila, a šest ih je smješteno na desnoj strani ispod punjača.

Pobjeda u Kuvajtu
PLZ45 opremljen je modernim digitalnim sustavom za upravljanje paljbom, GPS-om i inercijskim navigacijskim sustavom. Na kupoli je postavljen mjerač početne brzine projektila (radar), koji podatke šalje u sustav za upravljanje paljbom. Izračunate elemente za neizravno gađanje samohodna haubica zauzima automatski, a za izravno gađanje koristi se optički ciljnik. Brzina gađanja dostiže četiri do pet projektila u minuti. Haubica koristi široku paletu streljiva povećanog dometa ERFB (Extended Range Full Bore), koja uključuje trenutno fugasni rasprskavajući ERFB-BB/HE (Bleed High Explosive), razorni ERFB-BB/RA, fosforni ERFB/WP, svijetleći ERFB/Illuminating, dimni ERFB/Smoke i kasetni ERFB-BB/Cargo. U sastavu bojne samohodnih haubica PLZ45, kako NORINCO u svojem prodajnom katalogu nudi, nalaze se tri bitnice, svaka po šest samohodnih haubica PLZ45 i šest vozila za popunu streljivom PCZ45. Uključuje i zapovjedno vozilo bojne ZCY45, za svaku bitnicu zapovjedno vozilo ZCL45 i tri izvidnička vozila GCL45 izgrađena na platformi oklopnog borbenog vozila Type 85. U potpori su i dva vozila za izvlačenje i popravak W653A, topnički radar 704-1, meteorološki radar 702D i četiri vozila za održavanje (CXJ45-1, CXJ45-2, CXD45 i CXB45). Vozilo za popunu streljivom PCZ45 nosi ukupno 90 projektila. Popuna je automatizirana do osam projektila u minuti. Vozilo je opremljeno dizalicom koja se koristi za popunu streljivom, a može se također koristiti javi li se potreba za zamjenom pogonskog bloka.
Zanimljivo je da je haubica PLZ45 na testiranju 1999. godine u Kuvajtu u konkurenciji zapadnih samohodnih topničkih oružja (M109A6, Desert AS90, G-6) nadmoćno pobijedila Uz Kinu i Kuvajt, koriste je i vojske Alžira te Saudijske Arabije. Saudijska vojska borbeno je djelovala 2015. tom haubicom prilikom bombardiranja pobunjenika Hutija u zapadnom Jemenu tijekom vojne intervencije u toj zemlji. Haubica je tad prvi put uporabljena u borbi.

Poput Gvozdike
Kao zamjenu za 122 mm Type 85 i Type 70, PLA koristi haubicu PLZ89 ili Type 89 (122 mm). Prvi je put predstavljena javnosti 1999. godine na vojnom mimohodu povodom Nacionalnog dana. Proizvedena je, međutim, 1989. godine kao pokušaj dostizanja sličnih sposobnosti koje ima još jedno oružje poznato u OSRH, sovjetska 2S1 Gvozdika. Nekoliko je stotina haubica PLZ89 izgrađeno za potrebe PLA-e i marinaca, a i danas su u uporabi. Naoružane su haubicom 122 mm duljine cijevi 32 kalibra. Riječ je o inačici vučne haubice Type 86 (W86), koja je kopija sovjetske vučne haubice 122 mm D-30. Opremljena je poluautomatskim punjačem s najvećom brzinom paljbe od šest do osam projektila u minuti, a za točnost i preciznost zadužen je digitalni sustav za upravljanje paljbom. U kupoli se nalazi 40 projektila. Kompatibilna je s kineskim i ruskim streljivom 122 mm. Najveći domet iznosi 18 km uz uporabu standardnih trenutno fugasnih projektila te 21 km s projektilima povećanog dometa. Posadu čini pet članova. Oprema uključuje pojačivač svjetla za noćnu vožnju, automatski sustav za gašenje požara te sustav za NBK zaštitu.
Sekundarno naoružanje sastoji se od krovne teške strojnice 12,7 mm. Oklop je izrađen od aluminija i posadi pruža zaštitu od streljačkog oružja i krhotina topničkih granata. Haubica PLZ89 smještena je na podvozje Type 89 koje je razvijeno iz amfibijskog oklopnog prijevožnjaka Type 77 (WZ511). Pokreće je dizelski motor 12V150L12 koji razvija 450 KS. Haubica uz pripremu može i plivati, a njezina masa iznosi 20 tona.

Tri stotine operativnih
Haubice PLZ05 predstavljene su 2007. u Vojnom muzeju Kineske narodne revolucije povodom 80. obljetnice PLA-e. U operativnoj su uporabi od 2008. godine. Razvoj njihove obitelji započeo je sredinom 1990-ih, a 2003. godine proizveden je prvi prototip. Prema popisu iz 2015., u operativnoj uporabi bilo ih je gotovo tri stotine. PLZ05 ili Type 05 napredna je samohodna haubica kalibra 155 mm razvijena za kinesku kopnenu vojsku u cilju zamjene sovjetskog vučnog topa 130 mm M1954 (M-46), odnosno njegove kineske kopije Type 59-1. Ona je zamjena i za samohodnu haubicu Type 83. Naizgled, haubica PLZ05 evoluirala je iz PLZ45.
Glavno je oružje PLZ05 haubica 155 mm duljine cijevi 52 kalibra, a sekundarno teška strojnica kalibra 12,7 mm. Borbeni komplet sastoji se od 30 projektila te 500 metaka za strojnicu. Vozilo ima sa svake strane po četiri bacača dimnih kutija kojima se posada može zaštititi od protutenkovskih projektila. Pokreće ga dizelski motor od 800 KS što osigurava najveću brzinu na putu od 55 km/h, a autonomija iznosi 550 kilometara. Ovjes je klasičan, torzijski, sa šest dvostrukih oslonih kotača, pogonskim kotačem sprijeda i ljenjivcem sa stražnje strane. Gusjenice su jednoosovinske, a mogu se ugraditi gumeni umetci kako bi se smanjilo oštećenje asfaltiranih površina. Kupola je proširena i podsjeća na onu s ruske haubice 2S19 MSTA-S. Ima automatski punjač: prema nekim izvorima PLA nije bila zadovoljna domaćim poluautomatskih rješenjem na PLZ45, te je kopiran automatski s 2S19. Masa vozila iznosi 35 tona što ga svrstava među lakše gusjeničare u kategoriji.

Za precizne udare
Haubica PLZ05 može ispaljivati cijeli niz kineskog 155 mm streljiva. Domet standardnog projektila procjenjuje se na oko 30 km. Sa streljivom opremljenim plinskim generatorom domet je 39 km, a s novim streljivom, plinskim generatorom i raketnim motorom čak 53 km. PLZ05 može ispaljivati i laserski navođeni projektil Krasnopolj na čijoj je tehnologiji poslije uspješno razvijen domaći laserski navođeni projektil najvećeg dometa 20 km. Haubica PLZ05 može ispaljivati i najnovije WS-35 vođene projektile (kineski ekvivalent Excalibura) s točnošću od 40 m i najvećeg dometa 100 km. Projektil je vođen s pomoću BeiDou sustava satelitske navigacije, kineske inačice GPS-a i inercijskog sustava. Iz navedenog proizlazi da je ta samohodna haubica namijenjena za precizne udare protiv velikog broja ciljeva na velikim udaljenostima.
Zanimljivo je, kako bi se dobila jasnija slika, usporediti Excalibur i WS-35 po masi i kružnoj pogreški. Masa američkog Excalibura iznosi 48 kg, gotovo na razini klasičnog streljiva, što ujedno znači da je bojna glava moćnija u odnosu na onu od 18 kg kod WS-35. Ne treba zaboraviti ni da postoje različite inačice Excalibura s različitim bojnim glavama, optimiziranim za djelovanje po različitim ciljevima. Kružna pogreška koja se spominje kod WS-35 iznosi 40 m, dok je kod Excalibura službeno od pet do 20 metara. Ipak, u praktičnoj su uporabi demonstrirane i znatno manje vrijednosti od dva metra, a statistički, 92 posto projektila tijekom uporabe u Iraku u ljeto 2007. palo je na manje od četiri metra od cilja.
Može se zaključiti da je američki projektil pogodniji za preciznu paljbenu potporu, uključujući protupaljbu. Kineski je specijaliziran za protupaljbu na ekstremnim dometima, pri čemu se može dohvatiti i većina višecijevnih raketnih lansera, primjerice i ruski BM-30 Smerč, dometa 70 i 90 km s poboljšanim raketama, odnosno američki M270 s raketama s GPS navođenjem dometa do 70 kilometara. U svakom slučaju, takav je projektil sredstvo odvraćanja, ali i velik izvozni adut kineske namjenske industrije.

Dvije nove inačice
Nakon deset godina uporabe razvijene su dvije inačice PLZ05, tj. PLZ04 i PLZ52, namijenjene prije svega inozemnom tržištu.
PLZ04 (Type 04), za razliku od PLZ05 i PLZ52, ima cijev duljine 54 kalibra. Naziv, tj. brojčana oznaka, neobičan je jer je brojka manja od one na osnovnoj inačici (PLZ05). Zbog dulje cijevi vjerojatno je povećana i zapremnina barutne komore kako bi se povećao ukupan domet.
PLZ52 poboljšana je inačica. Duljina cijevi iznosi 52 kalibra s plinskom kočnicom na ustima cijevi i mjeračem početne brzine projektila na stražnjem dijelu cijevi. Izgledom je slična haubici PLZ45, ali većih dimenzija. Najveći domet od 58 km postiže raketno potpomognutim projektilom ERFB-BB-RA. Najveća brzina paljbe iznosi osam projektila u minuti. Ima sposobnost zvanu MRSI (Multiple Round Simultaneous Impact), što znači da četiri projektila iz jednog oružja istodobno padaju na isti cilj što je vrlo dobar rezultat (švedski Archer do šest, njemački PzH 2000 do pet, južnokorejski K9 Thunder do tri).
Za potpunu sliku o paljbenoj moći treba uzeti u obzir i borbeni komplet. Iznosi 30 projektila i punjenja, što je ipak manje od konkurenata (PzH 2000 ima 60; ruski 2S19 MSTA ima 50; britanski AS-90 ima 48; francuski GCT ima 42; američki M109 od 36 do 39). Nešto manji borbeni komplet nadomješta se dodatnim vozilom za popunu i tehničku potporu. To vozilo ima mogućnost prijenosa 90 projektila i punjenja, a opremljeno je i dizalicom kojom se može zamijeniti pogonski blok. Pri paljbenom djelovanju dva se vozila povezuju i streljivo se iz vozila za popunu dovodi do samohodne haubice brzinom od osam projektila i punjenja u minuti. Takav način djelovanja sličan je američkoj kombinaciji samohodne haubice M109 i vozila za popunu M992 sličnog kapaciteta.

Novi motor
Povećana masa PLZ52 zahtijevala je i ugradnju snažnijeg pogonskog bloka pa ima novi dizelski motor od 1000 KS i automatski mjenjač koji omogućuju izvrsnu pokretljivost i upravljivost. Na cesti postiže najveću brzinu od 65 km/h, a operativni doseg iznosi 450 km.
Kupola se okreće po pravcu u svih 360 stupnjeva, a elevacija cijevi po visini kreće se od –3 do +68 stupnjeva.
Konstrukcija je čelična, s oklopom koji štiti od strelјačkog streljiva. Riječ je o uobičajenom rješenju s obzirom na to da samo američki M109 ima oklop od aluminijske slitine. Čelik ima manju krutost, a s obzirom na manju debljinu ploča potrebna su poprečna rebra za ukrućenje konstrukcije čime se povećava njezina masa. Kako je cijena čelika za balističku zaštitu niža od aluminija, na vozilima koja nisu namijenjena za brz strateški transport ili na kojima ne postoji zahtjev za najveću taktičku i operativnu pokretljivost, njegova uporaba ima prednost.

Najpogodniji raspored
Masa vozila iznosi 43 tone, povećana za osam tona vjerojatno zbog poboljšane oklopne zaštite. Duljina s topom naprijed je 11,6 m, duljina tijela oko 6 m, širina 3,38 m, a visina 3,55 m, što je, s konfiguracijom koja podrazumijeva pogonski blok naprijed i borbeni odjelјak straga, sasvim u skladu s većinom drugih vozila u klasi (PzH 2000, AS-90, M109, 2S3).
Takav se raspored pokazao najpogodniji jer postoji mogućnost prilaska sa stražnje strane radi popune streljivom, a i za dugotrajno paljbeno djelovanje, pri čemu dio posade može imati neometan pristup oružju izvana. To je moguće ako je tijelo namjenski izrađeno, a ne preuzeto s, primjerice, tenka. U drugom slučaju prednost je u jednostavnijoj i jeftinijoj proizvodnji, ali je za održavanje važnije da postoje zajednički podsustavi kao što su komponente ovjesa, motora i prijenosa.
Posadu čine četiri člana: zapovjednik, ciljač, poslužitelj i vozač. Vozač je smješten u prednjem dijelu tijela lijevo i ima tri dnevna periskopa, a desno ispred nalazi se motor. Kupola je na stražnjem dijelu tijela sa zapovjednikovom kupolicom na lijevoj gornjoj strani, a otvor za ciljača nalazi se na desnoj strani. Panoramska naprava montirana je ispred zapovjednikove kupolice. Dvoja mala vrata na stražnjoj strani kupole te veća vrata u stražnjem dijelu tijela služe za popunu streljivom. Standardna oprema uključuje pomoćni agregat, NBK sustav i sustav za automatsko gašenje požara.
PLZ52 ima napredni digitalni sustav upravljanja paljbom, a također ga karakterizira brza reakcija i iznimna izdržljivost na bojištu. Navigacijski sustav jamči potpunu autonomnost djelovanja. Integrirani računalno-informacijski sustav poboljšava razmjenu informacija i pojednostavnjuje rad.

Najmoderniji gusjeničar
NORINCO-ov je PLZ07 ili Type 07 od 122 mm najnovija operativna kineska samohodna haubica na gusjenicama. Prvi je put predstavljena javnosti tijekom vojnog mimohoda u čast 60. obljetnice pobjede kineske Narodnooslobodilačke vojske 1. listopada 2009. godine. Razvijena je s ciljem zamjene starijih samohodnih haubica 122 mm Type 89, Type 85 i Type 70 / 70-1. Vozilo ima 22,5 tone napunjeno i nosi 40 komada streljiva. Duljina iznosi 6,66 m, širina 3,28 m i visina 2,5 m. Posadu čini pet članova. Vozilo pokreće dizelski motor od 600 KS, ostvaruje najveću brzinu na cesti 65 km/h, a najveći doseg iznosi 500 km.
Haubica od 122 mm također je kineska kopija ruske haubice D30. Sekundarno je oružje teška strojnica QJC88 12,7 x 108 mm montirana na krovu kupole, a usto se sa svake strane kupole nalaze po dva seta bacača dimnih kutija 76 mm. Zauzimanje elevacije oružja je od 0 do +70 stupnjeva, a najveća brzina paljbe iznosi od šest do osam projektila u minuti.
Najveći domet iznosi 18 km s klasičnim streljivom, 22 km s plinski potpomognutim projektilom, a 27 km s raketno potpomognutim projektilom.
Podvozje je od borbenog vozila pješaštva ZBD97. Kopnena je inačica PLZ07A, a amfibijska  PLZ07B.

Ivan GALOVIĆ