"Operacija Bljesak zapravo je ključna prekretnica, ona je naznačila Oluju i konačno potpuno oslobađanje Hrvatske…
Kineziologinja koja pomiče granice
Satnica Sanja Đapić Štriga diplomirani je kineziolog te aktivna sportašica i trkačica. Najviše se ističu medalje zlatnog sjaja osvojene u krosu, ali i zlato na izazovu tjelesne spremnosti Viribus unitis iz 2018. godine. Zadnju zlatnu medalju osvojila je u travnju na 21. prvenstvu OSRH u krosu koje se održalo u Našicama. Unatoč tome što je trčanje njezin glavni sport najdraži je pehar osvojila natječući se u veslanju na ergometru. Taj uspjeh datira iz 2018. godine, a na tom je natjecanju postavila rekord koji do danas nije oboren…
Sport je sastavni dio svake vojske svijeta, a bez sporta nema jakog vojnika. Najbolji primjer takvog spoja je satnica Sanja Đapić Štriga, časnica koja je profesionalni vojnik, diplomirani kineziolog te aktivna sportašica. Satnica Đapić Štriga pripadnica je Hrvatske vojske od 20. kolovoza 2007. kad se u ranim dvadesetim odlučila priključiti vojsci prošavši selekcijsku obuku u Koprivnici te je nakon završene selekcijske i specijalističke obuke dobila postavljenje u Inženjerijskoj bojni u Kninu. Upućena je 2009. na Temeljnu časničku izobrazbu, nakon čega je slijedio niz dužnosti poput zapovjednika voda u 1. mehaniziranoj bojni Tigrovi, a nakon toga i dužnost zamjenika zapovjednika satnije. Sudjelovala je i u UN-ovoj misiji Indija – Pakistan. Danas je u Obavještanoj pukovniji.
No, osim vojske satnica Đapić Štriga ima zanimljiv sportski i životni put te kaže kako je bila poprilično ”živo dijete“ i da pripada ”outdoor“ generaciji u kojoj nije bilo gadgeta pa je slobodno vrijeme provodila igrajući se na otvorenom gdje je sport bio svepristuan. Prijelomna točka i odluka da se počne baviti sportom dogodila se zbog sasvim neplaniranih okolnosti. Naime, prilikom vožnje na koturaljkama tijekom ljetnih praznika slomila je obje ruke te sama nije mogla niti jesti, a dodatno ju je zaboljelo to što je morala ošišati kosu. Kaže kako je to bio znak da se mora početi baviti sportom. Izbor je pao na odbojku koja je bila novi sport u gradu, a tim se sportom bavila do kraja srednjoškolskog obrazovanja. U trećem razredu srednje škole osvojila je prvu medalju u trčanju te je postala svjesna da je trčanje nešto u čemu je dobra, ali nije tome pridavala veliku pozornost.
Već je tad znala da je kineziologija njezin poziv te dvojbe oko izbora studija nije bilo. Za vrijeme studija upisala je i završila padobranski tečaj te je postala dio prve poslijeratne generacije padobranaca, a završila je i ronilački tečaj jer je htjela imati i to u životopisu. Tijekom studija trčanje joj nije bio primaran sport, ali često je vrijeme provodila na stazi. Ljeti je radila kao spasilac na plaži i vodila biciklističke ture po otocima. Na dolazak u Hrvatsku vojsku potaknulo ju je to što je na području Sinja tad bilo dvanaest nezaposlenih kineziologa i jednostavno se odlučila priključiti vojsci koja joj je omogućavala da i dalje radi na svojoj tjelesnoj kondiciji. U međuvremenu je i doktorirala kineziologiju. Sve to pomoglo je ovoj svestranoj sportašici osvajati brojne medalje na različitim natjecanjima. Najviše se ističu medalje zlatnog sjaja osvojene u krosu, ali i zlato na izazovu tjelesne spremnosti Viribus unitis iz 2018. godine. Zadnja medalja stigla je na 21. prvenstvu OSRH u krosu koje se održalo u Našicama u travnju kad je osvojila zlatnu medalju. Satnica Đapić Štriga kaže kako ima nekoliko kutija punih medalja, ali i da njihovo osvajanje nije imperativ.
”Više ne trčim za postoljima. Ako osvojim medalju – odlično – ako ne, opet dobro. Želim sa 70 godina stati na startnu liniju. Trčanje je surov sport. Nema tu vruće mi je, hladno mi je, smeta mi vjetar, snijeg, pada kiša, jednostavno moraš to odraditi,” kaže satnica. Napominje da joj je trenutačno teško dugoročno planirati natjecanja jer radi u turnusima što je sprečava da odlazi na neke utrke, ali zato je uvijek redovita na treninzima i nema te vrste umora koja bi je spriječila da ga odradi. ”Imala sam različitih faza kad bih se mučila s viškom kilograma i nedostatkom željeza, ali nisam odustajala. Sviđa mi se i crossfit i plivanje, ali trčanje je nekako dio mene.” Kaže kako su joj najdraža natjecanja na koja dolazi rastrećena bez ikakvih očekivanja i sata jer tad obično postiže najbolje vrijeme. Na utrku nikad ne dolazi nespremna, a cilj je pobijediti sebe, pomicati granice i boriti se. Sudjelovala je i na međunarodnim natjecanjima, poput utrka u Njemačkoj gdje bi se uvijek osvojila neka medalja. Unatoč tome što je trčanje njezin glavni sport kaže kako je svoj najdraži pehar osvojila natječući se u veslanju na ergometru. Taj uspjeh datira iz 2018. godine i to se natjecanje održalo u njemačkom gradu Weselu. Duljina dionice iznosila je 2000 metara, a posebno je veseli to što je na tom natjecanju postavila rekord koji do danas nije oboren.
Njezina sportska karijera puna je zanimljivih anegdota, a jedna od njih je da joj se tijekom krosa u Kninu odvezala tenisica, a s obzirom na to da je bila na vodećoj poziciji nije htjela gubiti vrijeme na vezanje pa je tako pobijedila na utrci s obje tenisice odvezane. Ipak od svih anegdota jedna se posebno ističe. Na vojnom prvenstvu u planinskom trčanju, koje se održavalo 2010. godine u Dimitrovgradu, tijekom utrke primijetila je da je nekako troma i spora. Kad se vratila doma, saznala je da nosi blizance. Za kraj kaže kako u nastavku karijere želi održavati formu i s ponosom služiti Hrvatskoj vojsci.
TEKST Ivan Šurbekk
Foto privatna arhiva