U Krapinsko-zagorskoj županiji, sjeverno od Pregrade, ruševni su ostaci srednjovjekovne utvrde. Nekad davno bila je strateški važna pogranična točka, a povijest joj je najviše obilježila plemićka obitelj Keglević

Utvrda Kostelgrad na nekoliko je minuta vožnje od Pregrade. Smještena je na 405 metara nadmorske visine na brdu Kostelju, jednom od obronaka Kunagore. Lokacija na vrhu brijega obraslog šumom značila je i učinkovit nadzor nad putovima s različitih strana. Originalni je tlocrt utvrde elipsoidnog oblika, koji čini dvokrilni palas okružen dvorištima opasanim obrambenim bedemom. On se sastoji od tri male polukule i jedne topničke kule. Utvrdi, s tri strane okruženoj rječicom Kosteljinom, moguće je pristupiti samo sa zapadne strane, i to markiranom stazom kroz šumu, kao i šumskom stazom koja ide uzbrdo iz sela Kostela, tj. male doline u kojoj je crkva sv. Mirka (Emerika). Kostelgrad je u srednjem vijeku bio iznimno bitan. Branio je prolaz Sutinsko preko kojeg se sa sjeverozapadne strane moglo ući iz zemalja Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti u Kraljevinu Slavoniju. Pod potonjim su nazivom od kasnijeg XIII. st. bile okupljene pretežno nizinske županije između Hrvatske i Ugarske.

Iz ruke u ruku

Povjesničari ne mogu sa sigurnošću datirati izgradnju utvrde. Iz njezina prvog poznatog spominjanja iz 1330. saznajemo da je bila u posjedu Petra Gisingovca zvanog Herceg, pripadnika velikaške obitelji njemačkog podrijet-la. Međutim, 1340-ih upravu mu je oduzeo kralj Ludovik I. Anžuvinac (1326. – 1382.), koji je svojoj vlasti podvrgnuo cijelo Zagorje s gradovima. Nove promjene u vlasništvu slijede 1399., kad kralj Žigmund Luksemburški (1368. – 1437.), celjskom knezu Hermanu II. (oko 1365. – 1435.) daruje Zagorsku županiju i još nekoliko gradova, uključujući Kostel. Celjski su Kostelgradom upravljali do izumiranja obiteljske loze 1456., tj. smrti posljednjeg muškog potomka – slavonskog bana Ulrika II. (r. 1406.). Kralj Matija Korvin (1443. – 1490.), daje 1458. grad kao zalog stanovitom Andriji Kreigu, koji je vjerojatno bio vojni zapovjednik Kostela u službi Celjskih. Vlastelinstvo je početkom 1460-ih dodijeljeno velikašu češkog podrijetla Janu Vitovcu (umro 1468.), Ulrikovu podbanu, da bi sa zemljom dobio i bansku čast. Međutim, njegovi su se sinovi 1485. pobunili protiv kralja Matije, pa je monarh dodijelio vlasništvo svojem izvanbračnom sinu Ivanišu Korvinu (1473. – 1504.). Kako je Ivaniš umro mlad, njegova se udovica Beatrica Frankopan (1480. – 1510.), preudala za markgrofa Jurja Brandenburškog (1484. –1543.), koji je do 1523. vlasnik Kostelgrada. Vlastelinstvo zatim kupuje stara hrvatska plemićka obitelj Keglević, koja je dotad svoje sjedište imala u Bužinu kraj Bihaća, zbog čega je dobila i pridjev Keglevići Bužinski.

Zlatno doba i propadanje

Najistaknutiji član obitelji bio je Petar II. Keglević (oko 1500. – 1554./1555.), koji je od 1537. do 1542. obnašao dužnost hrvatskog bana. Osim brojnih službi i počasti, istaknuo se u borbama protiv Osmanlija, a stekao je i imanja u kraljevstvu, posebice Zagorju. Pokopan je u župnoj crkvi u Pregradi. Njegovi nasljednici nastavili su smjer izgradnje Kostelgrada u obiteljsko središte. Vladavina Keglevića nerijetko se naziva zlatnim dobom za Kostelgrad. Međutim, već se Petar II. našao u stanovitim vlasničko-nasljedničkim problemima, pa ga je 1546. u njegovu Kostelgradu zatočio nitko drugi nego – tadašnji ban Nikola Šubić Zrinski (1508. – 1566.). Ipak, mlađi članovi obitelji borave u njemu sve do napuštanja, koje nije točno datirano. Različiti se izvori razilaze kroz dugo razdoblje od kraja XVI. do početka XVIII. stoljeća. U svakom slučaju, krajem XVIII. st. utvrda je već bila ruševna. Tek početkom XXI. stoljeća ozbiljnije se pristupilo planovima obnove propalog zdanja. Konzervacija i restauracija utvrde financirana sredstvima Ministarstva kulture RH počela je 2016. godine. U blizini zdanja istaknuta su upozorenja da je u tijeku arheološko istraživanje. Još je jedan iznimno vrijedan i lijep arhitektonsko-urbanistički kompleks smješten i u podnožju utvrde, u maloj i tihoj dolini. Čini ga spomenuta crkva sv. Emerika izgrađena 1805. godine; stari župni dvor izgrađen na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće te prekrasna kapela Treptećeg Isusa iz istog razdoblja. U blizini su gospodarske zgrade s bunarom i povijesno groblje, kao i novi župni dvor na kojem stoji da je izgrađen 1908. godine.

---

Uskrsni pucnjevi

Smatra se da su Keglevići u Kostel donijeli običaj uskrsnog pucanja iz pištole, koji postoji i danas zahvaljujući klubu Kostelska pištola u sklopu kojeg djeluje povijesna postrojba Keglevićeva straža Kostel. Običaj ima status nematerijalnog kulturnog dobra RH. Za vrijeme uprave Petra II. Keglevića sredinom XVI. st. u utvrdi je postojala posada naoružana pištolama, čija je zadaća, među ostalim, bio nadzor cesta koje vode u susjednu Štajersku. Petar II. Keglević slao je naoružanu stražu da u noći s Velike subote na Uskrs čuva Isusov grob. Ujutro bi se po izlasku iz crkve pucnjevima iz pištole slavilo uskrsnuće.

---

TEKST  Josip Buljan/FOTO  Domagoj Vlahović