U prigodnom nagovoru vojni biskup Jure Bogdan naglasio je kako nam je teško ponekad shvatiti smisao Isusova Križa i smisao patnje, no to je tako bilo i u Isusovo vrijeme: “Otkriti smisao i značenje križa, za Isusove suvremenike, bilo je ravno ludosti kao što bilježi sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima: ‘Mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista – Božju snagu i Božju mudrost’“ (1 Kor 1,23)

Kao i prethodnih godina, na četvrtu korizmenu nedjelju, 30. ožujka 2025., na Ksaverskoj kalvariji u Župi sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, održan je križni put za katoličke vjernike pripadnike Hrvatske vojske i policije. Predvodio ga je vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan, uz sudjelovanje pripadnika Oružanih snaga RH, Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova, kadeta Hrvatskog vojnog učilišta i polaznika Policijske akademije, vatrogasaca, pripadnika Civilne zaštite, pravosudne policije, Hrvatskog Crvenog križa, i brojnih drugih vjernika.

Uz biskupa Bogdana u pobožnosti križnog puta bili su generalni vikar mons. Ilija Jakovljević, biskupski vikari za pastoral don Slavko Rajič i vlč. Frano Musić, gvardijan samostana sv. Franje Ksaverskog i tajnik Provincije fra Zvonimir Brusač TOR, vojni i policijski kapelani iz Zagreba, Bjelovara i Varaždina. U pobožnosti križnog puta sudjelovao je i zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta general-bojnik Slaven Zdilar.

Na postajama križnog puta prigodne tekstove čitali su polaznici Policijske akademije, kadeti Hrvatskog vojnog učilišta, pripadnici Civilne zaštite, Hrvatskog Crvenog križa,  i pravosudne policije, dok su molitve izgovarali vojni ordinarij te vojni i policijski kapelani. Nakon posljednje postaje križnog puta, prigodni nagovor izgovorio je biskup mons. Jure Bogdan. Istaknuo je kako nam pobožnost križnog puta pomaže u korizmenom hodu, u duhovnoj pripremi za Uskrs, približava nas Bogu, Božjem srcu: “Put križa – uspinjanje s Isusom na Golgotu, noseći vlastiti životni križ i pomažući drugima nositi njihov križ, znak je i simbol naše vjerničke solidarnosti sa svima onima koji iz dana u dan nose i strpljivo podnose životni križ boli, patnje, trpljenja, bolesti, sa svima onima koji se osjećaju napušteni i ostavljeni od sviju, pa i od samog Boga, koji ostaju bez nade… Svaki i svaka od nas ovdje u Isusovoj patnji i boli, u postajama križnog puta pronalazi nešto iz svojeg života i za sebe. U likovima koji prate Isusa, u situacijama njegove teške patnje i boli pronalazi sebe.“

Monsinjor je naglasio kako nam je teško ponekad shvatiti smisao Isusova Križa i smisao patnje, no to je tako bilo i u Isusovo vrijeme: “Otkriti smisao i značenje križa, za Isusove suvremenike, bilo je ravno ludosti kao što bilježi sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima: ‘Mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista – Božju snagu i Božju mudrost’ (1 Kor 1,23) Kolike li su osobe napustile Krista, Crkvu i vjeru upravo zbog zla, boli, trpljenja i smrti koje ne mogu ni shvatiti ni prihvatiti. Zar i mi sami, pred zlom u svijetu i u našoj sredini ne vapimo: ‘Gospodine, zašto šutiš? Gdje si?’“

Biskup Bogdan citirao je sv. Ivana Pavla II. i istaknuo važnost vjere u našoj svakodnevnici ispunjenoj nesigurnošću,  strahom  i patnjom: “Sa sv. Ivanom Pavlom II. osjećamo koliko je svima nama potrebno ‘osnažiti sigurnost da postoji netko tko drži u rukama sudbinu ovoga svijeta koji prolazi; netko tko ima ključeve smrti i podzemlja (usp. Otkr 1, 18); netko tko je Alfa i Omega čovjekove povijesti (usp. Otk 22, 13), kako pojedinačne tako i zajedničke. I taj netko je Ljubav (usp. 1 Iv 4, 1.16): Ljubav koja se utjelovila; Ljubav raspeta i uskrsnula. Ljubav je uvijek prisutna među ljudima. To je euharistijska Ljubav. To je stalni izvor zajedništva.’“

“Draga braćo i sestre, vraćamo se svojim kućama, svojim domovima, svojim obiteljima, na svoje radno mjesto s jednom sigurnošću vjere: Bog živi! Bog me ljubi! Bog mi hoće dobro. Bog ne mjeri svoju ljubav prema nama prema našim zaslugama, dobrim djelima ili našoj vjeri. On je naprosto ljubav i on nas sve ljubi. Vratimo se svojim domovima, idimo ususret proslavi Uskrsa s vjerom i znanjem u vjeri. Naš Bog je Bog ljubavi. On nas ljubi. Otvorimo mu svoje srce, svoje biće. Odgovorimo mu svojom ljubavlju“, zaključio je na kraju vojni ordinarij.

Vojni ordinarijat; FOTO: Tomislav Brandt