Logistička vozila su često nepravedno zapostavljena u javnoj percepciji vojne opreme. Sve ono što onaj radni, udarni dio oružanih snaga potroši – uključujući streljivo, gorivo, hranu i vodu – nekako im se mora dostaviti. Dostava bi bez logističkih vozila bila neizvediva. No, ni ona više nisu imuna na visokotehnološki pristup i stvaranje novih taktičkih mogućnosti

Logistička vozila su u sastavu vojski otprilike jedno stoljeće. Tehnološka novost koja je u početku djelovala smiješno i neozbiljno. Bilo ju je zgodno pogledati, ali poštena se vojska oslanjala na konje, mazge, volove ili koju već tegleću životinju.
Tek se u I. svjetskom ratu pokazalo kako je doista došlo novo, mehaničko, doba. Masovne mobilizacije 1914. i raspoređivanje snaga provođene su dotad neviđenom brzinom zahvaljujući vlakovima. Dobro razvijena željeznička mreža omogućila je zaraćenim stranama podizanje i premještanje milijuna vojnika u kratkom vremenu. No rat se ubrzo pretvorio u nepomične rovovske bitke. Sukobljene su se strane ukopale i tako našle u svojevrsnoj pat poziciji. Nitko nije mogao napraviti odlučujući udar i pobjedonosno okonačati rat, kako je to prijeratnim planovima predviđeno.
Golema količina ljudi, masovna uporaba strojnica i topništva stvorili su svim stranama goleme logističke teškoće. Trebalo je na bojišnicu dopremiti sve to streljivo, hranu, ljudstvo. Logistička vozila su se, iako još podosta primitivna i neučinkovita pokazala kao idealno sredstvo. Nije ih trebalo hraniti, pojiti i timariti kao tegleću stoku. Jednostavno se natoči gorivo i kilometri samo prolaze. Ta su vozila, i civilna i vojna, nakon I. svjetskog rata doživjela veliki uzlet. U vojskama naprednih i tehnološki razvijenih država do II. su svjetskog rata zamalo istisnuli sve druge oblike cestovnog i poljskog transporta. U to je doba razlika između civilnih i vojnih vozila bila minorna. Tek su poslijeratni tehnološki razvoj i utrka u naoružanju dali snažan razvojni impuls. Masovno se uvodi pogon na sve kotače i mogućnost prilagodbe tlaka u gumama čime su se znatno popravile mogućnosti svladavanja teškoprohodnog terena. Bolje konstrukcije i snažniji motori omogućavaju veću nosivost i raznovrsnost uporabe. Ipak, i tada su u najvećem broju slučajeva prilagođene inačice (militarizirane) civilnih vozila. Ako su pak razvijani namjenska vojna logistička vozila kod njih su se u znatnoj mjeri rabile komponente iz civilnog programa.

Novi zahtjevi

Tek se u najnovije doba logističkim vozilima pristupa kao samostalnom razvojnom projektu koji treba ispuniti strogo određene zadaće koje se razlikuju od zadaća civilnih vozila. Ponajprije se traži prilagođenost vojnom okružju što znači kako bi bilo poželjno da nudi oklopnu zaštitu posadi. Zatim dobru stratešku i taktičku pokretljivost. Pa mogućnost brzog utovara i istovara tereta i u poljskim uvjetima, daleko od logističkih baza. Nije na odmet mogućnost laganog ukrcaja na veće transportne platforme (željezničke vagone, brodove i transportne avione). Bilo bi poželjno i da su troškovi nabave i eksploatacije razumni.
Mnogi su proizvođači logističkih vozila diljem svijeta krenuli razvijati novu generaciju vozila koja će, najbolje dosad, biti prilagođena specifičnim vojnim potrebama. Američka tvrtka General Purpose Vehicles (GPV), koja je dosad radila modifikacije vozila obitelji FMTV tvrtke Stuart &Stewenson predstavila je vlasiti inovativni dizajn obitelji taktičkih logističkih vozila. Obitelj je nazvana Medium Tactical Vehicles A1+ (MTV A1+). Nastala je kao privatna inicijativa tvrtke GPV.
Sastoji se od terenskih vozila pogonske konfiguracije 4×4, 6×6, 8×8, 8 x 8 (nije riječ o pogreški, model s osam kotača dolazi u kratkoj – 8×8 – i produženoj – 8 x 8 – inačici) te 10×10. GPV je takav pristup nazvao “sustav vozila”. Prema tvrtki, do 95% dijelova svih inačica je identično. Kabina vozila je identična za sve inačice, oklopljena je, ima neprobojna stakla, klimatski uređaj i grijač. Svaki član posade ima vlastito posebno razvijeno sigurnosno sjedalo dizajnirano kako bi umanjilo ozljede putnika u slučaju eksplozije mine ili improvizirane eksplozivne naprave.

Sjedala imaju sigurnosne pojaseve pričvršćene u pet točaka. U kabini su tri sjedala, svako se može nagnuti unatrag kako bi član posade mogao spavati tijekom vožnje. Tim se omogućava izvođenje dužih misija, prema tvrtki do 72 sata. Tri vozača se izmjenjuju u vožnji, a oni koji trenutačno ne upravljaju vozilom mogu spustiti sjedalo i spavati. Dobrom organizacijom posla i uvježbanom posadom vozilo može dugo biti u pogonu brzo prelazeći velike udaljenosti.
Još je jedna tehnološka novost koja pobuđuje zanimanje. Naime, upravljački sklop (volan, mjenjač, papučice gasa i kočnice) izveden je kao jedinstveni pomični modul. Modul je pričvršćen za vodilicu pa se može pomicati lijevo-desno tako da svaki član posade može voziti sa svojeg sjedala bez potrebe za zaustavljanjem i zamjenom vozača za upravljačem. Umjesto vozača sad se pomiče upravljački sklop. U GPV-u tvrde kako se ta promjena izvodi vrlo jednostavno, navodno je moguća čak i tijekom vožnje.
Vozač na raspolaganju ima napredni sustav zaslona za prikazivanje svih važnih podataka. Vozilo se može opremiti GPS-om tako da posada stalno zna gdje se nalazi i kamo ide pa je mogućnost pogrešaka u navigaciji i lutanja te kašnjenja u isporuci svedena na minimum.
Ugrađene su i kamere na prednji i stražnji dio vozila kako bi vozač imao što bolji pregled situacije oko vozila što je osobito važno tijekom vožnje uskim ulicama, kroz šumu i slične teže prohodne terene smanjene vidljivosti. Kamere su ukupno četiri, dvije naprijed, dvije odostraga. Jedna kamera je standardna dnevna videokamera, a druga je IC kamera (termovizor) za vožnju po noći i za loših meteoroloških uvjeta. Ako kupac želi na vozilo se može postaviti i NKB zaštitni sustav. Na krov kabine se može postaviti strojnica kalibra 7,62 ili 12,7 mm za samoobranu.  Prvo prikazano vozilo je inačica 8×8, a isporučeno je američkoj kopnenoj vojsci (US Army) za izvođenje inicijalnih ispitivanja.

Utovar tereta

MTV A1+ rabi napredni i u nekim elementima inovativni sustav za utovar odnosno istovar tereta. Stražnji, teretni dio vozila sastoji se od velike ravne površine. Na nju je postavljen poseban sustav kotrljajućih elemenata koji omogućavaju jednostavnije i lakše rukovanje teretom. Naravno, bilo bi poželjno da je teret u paletama jer se takav sustav pokazao najučinkovitiji. Inače, prikazana inačica 8×8 može primiti tri standardne NATO palete.
Osim toga, cijela se tovarna površina pomoću dizalice tipa škara može podizati. Time je omogućeno poravnavanje s trupom transportnog aviona tako da se teret iz trupa transportnog aviona izgura izravno na tovarni prostor vozila. Time je istovar iz aviona i utovar u vozilo združen u jednu radnju uz znatno ubrzavanje procesa. Osim toga nema više potrebe za uporabom specijalizirane opreme za istovar i utovar.
Podizanje teretne površine omogućava poravnavanje s transportnim avionima C-130, C-141, C-17 i C-5, odnosno sa svim transportnim avionima američke vojske.
Za olakšavanje rada posadi je na raspolaganju i dizalica koja može podići pet tona. Postavljena je odmah iza kabine, pokriva područje od 340 stupnjeva. Kako bi dizalica bila što stabilnija u radu postavljeni su, između prve i druge osovine, hidraulički oslonci koji se spuštaju na tlo. Prema prikazanim skicama dizalicom se mogu opremiti sve inačice osim najmanje, pogonske konfiguracije 4×4.
Na prednjem dijelu vozila postavljeno je i vitlo koje služi za samoizvlačenje ili izvlačenje drugih vozila. Vitlo može povući masu od 6804 kg.

Pogonski sustav

Prikazanu inačicu 8×8 pokreće motor Caterpillar C9 snage 294 kW (400 KS), a snagu prenosi preko 12 stupanjske automatske transmisije ZF. Cijeli je sustav modularno dizajniran, a pokusi su pokazali kako se u terenskim uvjetima cijeli pogonski sustav može zamijeniti za 10 minuta.
Maksimalna brzina vozila po dobrom putu iznosi 112 km/h, operativni doseg s punim spremnikom je 1440 km. Vozilo može svladati rov širine 2,1 metar, vodenu zapreku dubine do 2,1 metar. Svladava uspone do 60 stupnjeva, a može voziti po terenu bočnog nagiba do 45 stupnjeva.
Primijenjen je računalni sustav potpore održavanju, ugrađena računala prikupljaju i pohranjuju podatke o stanju elemenata vozila. Na kontrolnom su pregledu svi podaci dostupni pa se odmah vidi u čemo je problem, što treba zamijeniti a što popraviti.
Ovjes je nezavisni s aktivnim zračnim sustavom a omogućava dobru terensku pokretljivost. Tijekom upravljanja se zakreću svi kotači pa je krug okretanja relativno malen za tako veliko vozilo. Osim toga omogućeno je preciznije upravljanje. Upravljač je sa servo ojačivačem, a kao što je spomenuto može se premještati pa može biti lijevo, desno ili u sredini kabine.
Postavljen je dvokanalni sustav za nadzor tlaka u gumama koji omogućava brzo ispuhavanje i napuhavanje guma za što bolju terensku pokretljivost. Primijenjen je i ABS sustav koji povećava sigurnost vožnje. Razvijen je i dodatni komplet za smanjivanje zvučnog i toplinskog “potpisa” vozila, a vrlo ga je jednostavno naknadno postaviti.

MTV je opremljen standardnim pogonskim motorom temeljenom na motoru s unutarnjim izgaranjem i mehaničkom prijenosu snage na kotače. No konstruktori su vodili računa o budućnosti i nadolazećim tehnologijama pa su predvidjeli mogućnost postavljanja hibridnog dizel-električnog pogona. Taj tip pogona je fazi razvoja ali postoji nekoliko, i vojnih i civilnih, rješenja koja su ili u serijskoj proizvodnji ili pred samim pokretanjem. Primjena hibridnog dizel-električnog pogona omogućiti će manju potrošnju goriva, bolju iskoristivost pogonskog sustava, bolje vozne i ekološke značajke.
Kad se pojavi odgovarajući hibridni pogonski sustav neće ga biti problem postaviti u MTV jer je vozilo od početka zamišljeno tako da se takav pogon što jednostavnije ugradi. Uzete su sve karakteristike tog pogona i prema njima je prilagođena konstrukcija pa se ugradnja svodi samo na instalaciju pogonskog sklopa i potrebne opreme, bez potrebe za dodatnim preinakama na vozilu.

Igor SKENDEROVIĆ