Borbeno vozilo pješaštva Hunter najnoviji je izdanak danas već respektabilne palete oklopnih vozila singapurske proizvodnje

Hunter je razvila i proizvodi ga tvrtka ST Engineering Land Systems Ltd, dio grupe ST Engineering. Prije poznata pod imenom ST Kinetics, pokriva kopnene sustave u prilično razvijenoj singapurskoj vojnoj industriji, koja osim oklopnih vozila proizvodi i minobacače, samohodne i vučene haubice 155 mm, streljivo… Ne nedostaje ni streljačko naoružanje, sjetimo se samo strojnice Ultimax, dobro poznate i u Hrvatskoj.

Tvrtka ima veliko iskustvo u razvoju oklopnih borbenih vozila. Počela je devedesetih godina modernizacije i modifikacije američkog M113, da bi 1997. izradila borbeno vozilo pješaštva (BVP) Bionix, u cijelosti domaćeg dizajna. Od 2004. proizvodi Bronco, gusjenično oklopno vozilo za sve terene koje je prodano i vojsci Ujedinjenog Kraljevstva pod imenom Warthog, pa samohodnu haubicu 155 x 39 mm Primus. Uspješno se okušala i u kotačnim vozilima 8×8, proizvevši Terrex koji je doživio već 2. i 3. generaciju. Izvorno oklopni transporter, bio je konkurent na australskom natječaju za borbeno izvidničko vozilo LAND 400 te natječaju američkih marinaca Amphibious Combat Vehicle Phase 1, Increment 1 za zamjenu dijela starih amfibijskih gusjeničara AAVP-7. ST Engineering sudjelovao je i u domaćoj modernizaciji tenkova Leopard 2A4. Kako bi se potaknuo razvoj domaće industrije, ali i zato što uvozne opcije nisu baš zadovoljavale potrebe singapurske vojske, krajem osamdesetih pokrenut je projekt domaćeg BVP-a.  

Vježbe kod susjeda

Glavni su zahtjevi prilikom razvoja Bionixa bili: osigurati visoku mobilnost, brzinu, nisku siluetu te amfibijsku sposobnost uz adekvatnu oklopnu zaštitu i vatrenu moć. Tako je konstruirano razmjerno kompaktno vozilo, što je i razumljivo s obzirom na podneblje i terene na kojima treba djelovati, a koji se odlikuju uskim putovima, mekanim tlom, gustim raslinjem i mostovima slabe nosivosti. Također, Singapuru je važna i kvalitetna mogućnost prijevoza morem i zrakom jer njegova vojska zbog ograničenog prostora na vlastitom tlu dobar dio obučnih aktivnosti provodi u susjednim zemljama. Naime, površina kopna Republike Singapura iznosi 710 km², otprilike malo više od Brača i Hvara zajedno.

Dakle, radi se o kompaktnom i sa 23 tone – za današnje pojmove – lakom gusjeničnom BVP-u klasične izvedbe s tri člana posade i sedam članova iskrcajnog pješaštva. U operativnoj je uporabi singapurske vojske od druge polovine devedesetih. Konstrukcija tijela vozila je čelična, a oklop je pasivni modularni, temeljen na njemačkom konceptu MEXAS (Modular Expandable Armor System). Pogon čine motor Detroit Diesel snage 475 KS (354 kW) te hidromehanička transmisija L-3 Combat Propulsion Systems HMPT-500EC. Naoružanje je smješteno u dvočlanoj kupoli i čini ga top M242 Bushmaster kalibra 25 mm i spregnuta strojnica kalibra 7,62 mm. Osim osnovne BVP inačice nazvane Bionix 25, razvijena je i inačica oklopnog transportera (Bionix 40/50), vozilo za izvlačenje (Bionix ARV), lansirni most klase MLC 30 (Bionix AVLB) te specijalno vozilo za razminiranje Trailblazer.

Bionix II druga je generacija te serije vozila i u operativnoj je uporabi u vojsci od 2005. godine. Glavne se promjene odnose na ugradnju topa 30 mm (Bushmaster II), poboljšani oklop koji navodno pruža 50 % veću zaštitu, integraciju sustava za upravljanje bojištem (Battlefield Management System) te bolji ciljnički i stabilizacijski sustav. Singapur je inače prilično tajnovit što se tiče službenih podataka o obrani općenito, pa tako i o uporabi tih vozila. No, procjenjuje se da je u naoružanju njegove kopnene vojske oko 800 Bionixa obiju generacija.

F-35 među borbenim vozilima

Razvoj Huntera počeo je prije desetak godina pod ne baš maštovitim nazivom oklopno borbeno vozilo nove generacije (Next Generation Armoured Fighting Vehicle). Singapur se vodio mišlju da se posadi BVP-a osigura jednaka razina situacijske svijesti kao kod modernog borbenog zrakoplova. Program razvoja vodio je ST Engineering u suradnji s Agencijom za znanost i tehnologiju u obrani (Defence Science and Technology Agency) te samom vojskom. Nakon izrade prototipa 2016., sljedeće je godine ST Engineering dobio od Ministarstva obrane Singapura ugovor o isporuci serijskih Huntera koja je počela dvije godine kasnije.

Hunter je zamišljen kao svojevrsni lovac pete generacije F-35 Lightning II među borbenim vozilima. To znači da treba biti platforma koja ima snažnu digitalnu arhitekturu, podržava modularnu i jednostavnu nadogradnju i softvera i hardvera vozila te osigurava puno funkcioniranje i međusobnu integraciju niza elektroničkih sustava – i postojećih i budućih. Tako, primjerice, Hunter ima integrirani sustav upravljanja bojištem ARTEMIS (Army Tactical Engagement and Information System), koji služi za planiranje zadaća razine od voda do bojne. U ST Engineeringu vole reći da “(…) omogućuje bolju povezanost oružnih i komunikacijskih upravljačkih podsustava kao i povezivanje s drugim vozilima.” Možemo pretpostaviti da navedeno zapravo znači da vozila u tom sustavu mogu međusobno dijeliti i pokazivati ciljeve te da je usmjeravanje oružja vozila na njih potpuno automatizirano. Singapur također navodi da ciljnički sustav ima sposobnost automatske detekcije i praćenja ciljeva. Hunter ima još integrirane i napredne mjere kibernetičke zaštite te sposobnost navigacije u okolišu bez GPS signala, što vjerojatno podrazumijeva napredni inercijski navigacijski sustav.

Druga je sličnost s avionima elektronički Drive-by-Wire (kod aviona Fly-by-Wire) sustav upravljanja vozilom pa se tako vozač i zapovjednik vozila mogu izmjenjivati u zadaćama bez napuštanja svojih sjedala. To je i dobra osnova za kasnije dodavanje opcije daljinskog upravljanja BVP-om koje bi ga učinilo besposadnim vozilom.

Pogled kroz oklop

Primarni “alat” posade koji joj daje visoku razinu situacijske svijesti niz je zaslona na kojima se prelamaju informacije i slike s ciljničkih, komunikacijskih, navigacijskih i upravljačkih sustava. Po vozilu je postavljen niz kamera koje daju sliku svih 360 stupnjeva njegova okruženja. Vizualno se posebno ističe kućište s tri kamere na prednjoj ploči vozila. Zbog takvog sustava posada, a prije svega zapovjednik, ne moraju napustiti sigurnost oklopa vozila i riskirati, npr., snajperski metak kako bi imali bolju sliku situacije. Takvo je rješenje izravan rezultat iskustva singapurskih pripadnika koji su s Bionixom djelovali u Afganistanu. Sva nabrojena rješenja podsjećaju na izraelske koncepte vezane uz projekt borbenog vozila budućnosti Carmel. Lako je moguće da ta sličnost i nije slučajna jer Singapur održava prilično dobre veze s izraelskom vojnom industrijom i njezin je dobar kupac.

Izvana je veza Huntera s prethodnikom Bionixom dobro vidljiva, s tim da “nasljednik” djeluje nešto robusnije. Veće je mase od Bionixa (29,5 prema 23 tone), što se vezano uz prohodnost kompenzira metar većom duljinom vozila (6,9 prema 5,9 m), odnosno duljom kontaktnom površinom gusjenica pa je pritisak na tlo ostao sličan Bionixovu. Visina i širina vozila kod Huntera su identične, tj. iznose 3,4 m, što je 0,8 m više i 0,7 m šire nego kod prethodnika. Raspored glavnih elemenata vozila je klasičan, s pogonom i vozačem u prednjem dijelu, kupolom u srednjem i prostorom za pješaštvo u stražnjem dijelu vozila. Posada je standardna tročlana, a pješački iskrcajni dio povećan je na osam vojnika zahvaljujući većoj duljini vozila.

Motor se zna

Odabir motora pao je na od mnogih preferiran njemački dizelski MTU, konkretno 8V 199 TE 20 od 720 KS (530 kW) pri 2300 okretaja u minuti. Motor je uvezan u pogonsku skupinu koju još čini hidropneumatski ovjes “u ramenu” tvrtke Hortsman u vlasništvu njemačkog RENK AG-a. Takav ovjes ne zadire u unutrašnjost tijela vozila, što pak omogućuje čvršću i na mine otporniju konstrukciju. Transmisija je automatska hidromehanička HMX3000 kanadske tvrtke Kinetics Drive Solutions u vlasništvu ST Engineeringa. Ugradnjom takvog pogona osiguran je povoljan odnos snage motora i mase vozila od 24 KS/t. Specifična potrošnja goriva iznosi 227 g/kWh pri 2300 okretaja u minuti, a operativni doseg vozila je 500 km. Najveća je brzina Huntera 70 km/h, a prelazi zapreke u vidu okomite zapreke visine do 0,6 m, rov širine do 2,1 m i svladava prednji nagib do 60 %. Hunter ima klasične čelične gusjenice, međutim, po želji kupca moguća je ugradnja gumenih čime se na masi štedi oko tone, ali i bitno smanjuju vibracije u vozilu što povoljno djeluje na trajnost i pouzdanost ugrađene opreme te na stanje posade.

Kako je Hunter visokodigitaliziran ima i sustav za nadzor ispravnosti i trošenja vozila (Health and Utilisation Monitoring System – HUMS), koji omogućuje pravodobno održavanje prije nego se dogodi kvar. Implementiran je i niz sigurnosnih mjera kao što su vizualna i zvučna upozorenja posadi kad nešto nije u redu s vozilom, izvanredno elektroničko zaustavljanje vozila i kupole (E-brake, Turret E-stop), pa čak i elektronička truba (E-horn). Može se snimati zvučni zapis razgovora, kao i videozapis rada posade, što pomaže u obuci, ali i forenzičarima prilikom neželjenih događaja. Oklop je nepoznanica, no očito je riječ o modularnoj izvedbi. U skladu sa suvremenim standardima trebao bi štititi barem od streljiva kalibra 30 mm s prednje i bočnih strana i sigurno uključuje solidnu protuminsku zaštitu.

 

Izraelska kupola

ST Engineering nije razvio kupolu, nego je na singapurskoj vojsci bilo da sama odabere model s tržišta. Kad je Hunter prvi put prikazan na sajmu Singapore Airshow 2018, bio je opremljen kupolom koja je nalikovala onoj na njemačkom BVP-u Puma. Moguće je da je riječ bila o domaćem projektu od kojeg se odustalo. Na kraju je za serijske primjerke odabrana daljinski upravljana kupola Samson 30 izraelskog Rafaela, vjerojatno uz stanovite singapurske prilagodbe. Naoružanje se sastoji od topa Mk44 Bushmaster II kalibra 30 x 173 mm i njemu s desne strane spregnute strojnice 7,62 x 51 mm, a s obje su strane topa lanseri dimnih bombi. Na krovu kupole s desne se strane nalazi zapovjednikov panoramski optički sustav, dok je ciljačev sustav s lijeve strane topa. Dio flote vozila Hunter imat će i mogućnost protuoklopne borbe, za što će u kupoli imati i izvlačivi dvostruki lanser protuoklopnih vođenih raketa Spike. Ta kupola ima pripremu za ugradnju Rafaelova aktivnog obrambenog sustava Trophy MV, koji je upola lakša inačica originalnog Trophyja mase otprilike dvije tone. Koliko je poznato, Trophy je dosad jedini takav sustav uspješno dokazan u borbi. Iako na objavljenim slikama Huntera nije vidljiv, nema sumnje da ga singapurska vojska planira implementirati, ako to već nije i učinila.

Hunter u singapurskoj vojsci treba zamijeniti još uvijek brojne transportere M-113. Planira se i uvođenje u naoružanje zapovjedne inačice čiji prototip već postoji, a moguće su i druge specijalizirane inačice bude li postojao interes. Razvijen je i prototip inačice lakog / srednjeg tenka mase 32 tone koji je bio u konkurenciji na natječaju Američke kopnene vojske za tenk za podršku pješaštvu Mobile Protected Firepower. Za tu se priliku ST Engineering udružio s poznatim belgijskim proizvođačem kupola tvrtkom John Cockerill Defense te je na tijelo Huntera ugrađena kupola Cockerill 3105 s topom od 105 mm. Na njihovu žalost, u užu konkurenciju ušli su “domaći” ponuđači BAE Systems i General Dynamics.

Vedran SLAVER