Američka kopnena vojska još nedavno je razvijala svoj glavni borbeni tenk u novoj inačici M1A2 SEPv4. No, njegova masa i dalje je premašivala 70 tona, što bi u budućnosti bio prevelik izazov. Na kraju je zaključeno da su tehnološke nadogradnje na tenku čak i preskromne. Program je naposljetku otkazan u korist radikalnije izmijenjene inačice

Američka kopnena vojska objavila je 6. rujna 2023. da će obustaviti razvoj tenka Abrams M1A2 SEPv4 i umjesto toga usredotočiti se na razvoj nove generacije glavnih borbenih tenkova (Main Battle Tank – MBT). No, jednako je zanimljiva bila prethodna, u kolovozu te godine, objava studije Znanstvenog odbora kopnene vojske (Army Science Board – ASB). Naslovljena je Neovisna procjena bojišnice 2040. i njezine implikacije na borbeno vozilo 5. generacije (An Independent Assessment of the 2040 Battlefield and its Implications for the 5^th Generation Combat Vehicle) i iz nje se jasno mogu vidjeti uzroci takve odluke Američke kopnene vojske. ASB mješovito je tijelo. Iako mu je sjedište u Pentagonu, u njemu sudjeluju i stručnjaci iz privatnog sektora, akademske zajednice, vladinih agencija izvan Ministarstva obrane te bivši viši časnici. Glavna im je zadaća da daju vojsci stručne, ali i neovisne savjete te preporuke o pitanjima koja se odnose na ključne teme vezane uz KoV.

Autori su u navedenoj studiji upozorili da tenkovi M1A2 Abrams neće 2040-ih dominirati bojištem. To im neće osigurati ni nadogradnje na konfiguracije SEPv3 i v4. One će samo poboljšati učinkovitost tenka. U toj tvrdnji autori izričito upozoravaju na obavještajne podatke i naučene lekcije iz izraelskih intervencija u južnom Libanonu 2006. i pojasu Gaze 2014., rata u Nagorno-Karabahu 2020., otvorene ruske invazije i rata u Ukrajini te činjenice o razvoju Kineske narodnooslobodilačke vojske (PLA).

Nema više dominacije

Ratovi u Nagorno-Karabahu i Ukrajini razotkrili su ranjivost tenkova na djelovanje protuoklopnih vođenih raketnih sustava, naoružanih besposadnih letjelica, lutajućeg streljiva (loitering munition), protutenkovskih mina i tzv. povećanja transparentnosti bojišta. Protok informacija, brzina događaja i moć oružnih sustava sve su veći i stoga skraćuju vrijeme odlučivanja i reakcije. Osim toga, potencijalni protivnici sve su sposobniji integrirati učinke iz zraka, mora, svemira, kibernetičkih operacija i operacija elektromagnetskog spektra kako bi podržali postrojbe na terenu. Na bojištu 2040-ih vjerojatno će se znatno povećati korištenje robotike, obavještajnih, nadzornih i izvidničkih funkcija (ISR), umjetne inteligencije (AI), kibernetičkih napada na zapovjedno-nadzorne objekte te topničko-raketnih sustava većeg dometa sa sve sposobnijim preciznim streljivom. Prioritet budućeg bojišta bit će i na kamuflaži, zaklonu, prikrivanju, prijevari i poricanju (Camouflage, Concealment, Cover, Deception and Deceit – C3D2), primjenom novih tehnologija koje mogu poraziti, poremetiti, zbuniti odnosno prevariti protivničke senzore i kibernetičke sposobnosti, pa čak i preuzeti protivničke sustave zapo-vijedanja i nadzora. U tom je kontekstu vrijedno spomenuti da je smanjivanje odraza/potpisa u infracrvenom i radiofrekvencijskom spektru danas u fokusu dizajnera oklopnih vozila. Prekrivači i premazi koji smanjuju infracrveni potpis već se koriste na tenkovima i drugim oklopnim vozilima u zemljama kao što je SAD, Njemačka, Rusija… Eksperimentira se i s različitim konceptima aktivne kamuflaže.

Studija na koncu ocrtava budućnost u kojoj je dominacija tradicionalno konfiguriranih glavnih borbenih tenkova uključujući i Abrams sve manje vjerojatna. Njihove su obrambene sposobnosti još uvijek primarno usredotočene na pasivni i reaktivni oklop, a ne na aktivnu zaštitu (APS). Problem je i masa. M1A2 SEPv3 ima između 76 i 78 tona s punim borbenim opterećenjem, što je porast za više od 20 tona u odnosu na izvorni M1, koji je uveden u uporabu 1980-ih. Studija naglašava i zabrinutost zbog nedostatka odgovarajućih kapaciteta za prijevoz teškog Abramsa kopnom, morem i zrakom. Tenk od 70 ili više tona nije dovoljno taktički, operativno ili strateški mobilan. Abrams je dosegao granice mase koju bi podvozje moglo podnijeti. Stoga je važno istražiti mogućnost znatnog smanjenja mase u sljedećoj generaciji MBT-a, ali bez ugrožavanja njegove zaštite i operativnih sposobnosti. Opcija koju autori studije predlažu tenk je od 55 do 60 tona s glavnim topom od 130 mm, manjom posadom, hibridno-električnim pogonom i fokusom na aktivnoj, a ne na pasivnoj zaštiti.

Program je prekinut

Bez obzira na probleme, oklop će ostati važan dio američkih vojnih operacija i u skoroj budućnosti. ASB naglašava da su trenutačne borbe u Ukrajini samo pojačale to uvjerenje, unatoč raspravama koje govore da je taj sukob označio početak kraja teškog naoružanja. Tek će se vidjeti kako će se tenkovske i druge oklopne postrojbe mijenjati i razvijati u idućim desetljećima. Budu li preporuke ASB-a uzete u obzir, Američka kopnena vojska mogla bi za petnaestak godina raspolagati flotama tenkova uvelike različitim od današnjih Abramsa. Trenutačno je najmodernija inačica u operativnoj uporabi M1A2 SEPv3, koja ima poboljšanu paljbenu moć, najviše zbog streljiva M829 s naprednim penetratorom kinetičke energije. Može se pohvaliti usto i poboljšanom pasivnom zaštitom. Daljnji razvoj vodio je do inačice SEPv4. Taj tenk trebao je započeti paljbena testiranja 2023., proći operativno testiranje 2024. i službeno se pridružiti Američkoj vojsci do 2028. godine. Za SEPv4 tražena je, uz ostalo, nadogradnja na treću generaciju optičkih sustava FLIR, uvođenje mrežnih podatkovnih veza i novog višenamjenskog streljiva M1147 (AMP). Navedeni su i napredni sustavi upravljanja bojišnicom, sustavi aktivne zaštite i mrežni komunikacijski sustavi. No čak i bez svih tih nadogradnji, M1A2 SEPv4 i dalje bi premašivao 70 tona, što bi bio prevelik izazov. Na kraju je zaključeno da su nadogradnje čak i preskromne da bi ispunile zahtjeve budućeg bojišta. Program je naposljetku otkazan u korist najnovijeg Abramsa M1E3, a na preokret u razvoju utjecale su i informacije o oklopu iz ratova u Ukrajini i Gazi. Slovo E, pokrata od engineering, na novom konceptu označava povratak tradicionalnom imenovanju, tj. inženjersku nadogradnju i eksperimente na postojećoj platformi. Uđe li u serijsku proizvodnju, M1E3 vjerojatno će biti preimenovan u M1A3. Amerikanci su na platformi tenka M1 već razvili nekoliko modela E, kao što je M1E1 s glatkocijevnim topom XM256 120 mm duljine cijevi 44/55/66 kalibara i M1A1E2 s poboljšanim tenkovskim topom M256. Američka kopnena vojska potpisala je u svibnju 2024. godine ugovor s tvrtkom General Dynamics Land Systems (GDLS) za inicijalni razvoj tenka. Početna sredstva za program doći će iz postojećih proračunskih stavki vezanih uz M1 Abrams. Amerikanci žele terminski uskladiti razvoj M1E3 s razvojem nasljednika borbenog vozila pješaštva Bradley, tj. vozila XM30. Početna operativna sposobnost planirana je za početak idućeg desetljeća, što znači desetak godina razvoja i testiranja. Zvuči kao puno vremena, no za potpuno novi tenk koji ne bi bio Abrams vjerojatno bi bilo potrebno dvadesetak godina.

Kako smanjiti masu?

Nadležne strukture Američke kopnene vojske trenutačno se bave GDLS-ovim preliminarnim dizajnom i planiranjem vremenskih okvira za iduće faze projekta. One uključuju niz testiranja u sljedećih 18 mjeseci, a prioritet na listi ima automatski punjač, novi pogon i aktivna zaštita. Glavna je zadaća GDLS-a držanje borbene mase M1E3 ispod 60 tona. Jedna od ključnih mogućnosti za smanjenje jest redizajn kupole. Primjerice, besposadna kupola i automatski punjač mogu smanjiti zaštićenu površinu tenka i masu oklopa. Što se tiče aktivne zaštite, u unaprijed predviđene pozicije na strukturi tenka trebao bi biti integriran sustav Trophy izraelske tvrtke Rafael. M1E3 najvjerojatnije će koristiti i hibridni pogon. Modularni dizajn također će omogućiti brze nadogradnje i održavanje, olakšavajući logističku potporu. Planirana poboljšanja iz projekta SEPv4 neće biti izgubljena, već integrirana u M1E3. Usto, GDLS je puno toga što bi trebalo ići u M1E3 već predstavio u listopadu 2022. na svojem demonstratoru tehnologije AbramsX. Navodno se masa tog demonstratora kreće oko traženih 60 tona. Osim modifikacija na podvozju koje su učinkovito smanjile masu, AbramsX ima i besposadnu kupolu. Njezina debljina smanjena je za više od pola u odnosu na M1 kako bi se minimiziralo područje projekcije tenka i smanjila vjerojatnost pogotka. Na vrhu kupole instalirana su dva seta panoramskih ciljnika dugog dometa. Zapovjednikov ciljnik nešto je viši s lijeve, a ciljačev s desne strane. Integrirani sustav uključuje termalnu kameru, dnevne i noćne kamere, laserski daljinomjer i laserski obilježivač, a svi su zaštićeni debelim oklopom. Sustav za upravljanje paljbom (SUP) primjenjuje umjetnu inteligenciju i IT tehnologiju za automatsku razmjenu podataka s besposadnim letjelicama. To pomaže u brzoj identifikaciji različitih ciljeva na bojištu i određivanju razine prioriteta njihova rješavanja. Međutim, taj SUP nema autonomne sposobnosti napada, nego može samo zapovjedniku dati preporuke za odluku.

Od topa do pogona

AbramsX opremljen je glatkocijevnim topom XM360 kalibra 120 mm s automatskim punjačem, prvotno razvijenim za laki tenk XM1202. Pogodan za laka oklopna vozila od oko 20 tona, ima jednaka balistička svojstva kao i standardni američki glavni top M256, koji je zapravo izvedenica njemačkog topa – Rheinmetallova Rh-120 L44. Kompatibilan je s NATO-ovim standardnim streljivom i može ispaljivati različita programibilna streljiva. Komponente topa XM360 uključuju cijev izrađenu od kompozitnih materijala čime se smanjuje masa za 927 kg u usporedbi s M256. Svakako dobar preduvjet za M1E3, no pitanje je hoće li 120 mm biti dovoljan kalibar. Vrijedi napomenuti da su odavno razvijeni automatski punjači Abrams, ali do danas nisu integrirani ni u jednu serijsku inačicu tenka. Američka kopnena vojska dugo je izbjegavala korištenje automatskog punjača u borbi zbog negativnih sovjetskih i ruskih iskustava s tom tehnologijom. Automatski punjač zapravo je sustav koji mehanički puni tenkovski top streljivom. Zahtijeva manji fizički napor posade, skraćuje vrijeme ponovnog punjenja i povećava učinkovitost, usto povećavajući ubojitost tenka protiv tenka koji nema takav punjač. Barem bi tako trebalo funkcionirati na papiru. Međutim, u kaotičnim i užurbanim borbenim uvjetima automatski punjači mogu imati zastoje i otkazivati. Mogu biti i komplicirani te traže dosta održavanja. I posada tenka AbramsX smanjena je na tri člana i smještena je u odjeljku na prednjem dijelu vozila, slično kao na ruskom tenku T14 Armata. Na stražnjem dijelu tenka instalirana je daljinski upravljana oružna stanica RS6 s lančanim topom XM914 kalibra 30 mm. Ta stanica, zajedno s vanjskom kutijom za streljivo, prilično je velika i znatno povećava visinu tenka. XM914 inačica je topa M230 koji se koristi na helikopteru AH-64 Apache, a može djelovati i na kopnu i u zraku. Na desnoj strani stanice integriran je protuoklopni sustav Javelin.

U usporedbi s prethodnim tenkovima serije M1, najinovativniji je dio demonstratora AbramsX njegov pogon. Napuštena je plinska turbina, a uvodi se paralelni dizelsko-hibridni pogon, koji su zajednički razvili Američka kopnena vojska i tvrtka Cummins. Hibridni sustav ima dva načina rada: borbeni, koji podrazumijeva glavni motor; te tihi, koji koristi samo litijske baterije, a služi uglavnom za zadaće izviđanja i zasjede. Najjednostavnije rečeno, sustav je poput onoga u hibridnim osobnim automobilima. Dok motor na fosilna goriva radi, baterije se pune. Struja se koristi za pokretanje pogona i za manje brzine na kraćim dionicama. Takav hibridni sustav navodno poboljšava učinkovitost potrošnje goriva za 50 posto u odnosu na sustave na starijim i aktualnim Abramsima, poznatim kao gutači goriva. Okvirni podaci govore da troše između jednog i pol do tri galona po prijeđenoj milji. U nama poznatijim mjerama, to bi značilo da je potrošnja od 354 do 709 litara na stotinu kilometara! M1E3 trebao bi imati puno manje prostora za spremnik goriva i tako dodatno smanjiti svoju siluetu i masu. Hibridni pogon učinkovito smanjuje buku i infracrveni odraz neosporno poboljšavajući prikrivenost na bojištu.

Lanseri i laseri

Prema najnovijim informacijama, iz rujna ove godine, M1E3 već ima odgode. Američka kopnena vojska pomaknula je početak rada na novom automatskom punjaču i integriranom sustavu aktivne zaštite na 2025. godinu. Izgledni APS Trophy prvi je put postavljen na Abrams 2017. godine. Međutim, kad se Trophy instalira u završen tenk, to uglavnom znači i glomazne, teške izbočine na kupoli ili tijelu tenka, te dodatne zahtjeve za napajanje električnom energijom. Ti su problemi otprije spriječili pokušaje kopnene vojske da ugradi APS na laka oklopna vozila Stryker. Međutim, sad bi Trophy trebao biti integralni dio Abramsa M1E3. Trophy je APS izvorno dizajniran za zaštitu od protutenkovskih navođenih projektila, kao i drugih vrsta ručnog protuoklopnog oružja, npr. ručnih raketnih sustava. Sustav koristi niz senzora na kupoli koji služe za otkrivanje prijetnji i aktiviranje lansera. Kad otkriju nadolazeći projektil, lanseri koriste malo eksplozivno punjenje za izbacivanje kinetičkih projektila koji unište ili barem preusmjere protivnički projektil. Tvrtka Rafael nedavno je predstavila novu, sposobniju inačicu sustava koja može djelovati i protiv prijetnji koje dolaze odozgor, uključujući dronove. No, za budući Abrams ne treba isključiti ni aktivnu samoobranu u obliku oružja usmjerene energije, tj. laserskih sustava.

Vratimo se na zaštitu. Unatoč tomu što demonstrator AbramsX ima aktivnu zaštitu, neke analize zbog ukupne mase tenka od 60 tona još uvijek postavljaju pitanje pruža li njegov oklop dovoljnu pasivnu zaštitu. Budući Abramsi mogu biti znatno lakši ako se u međuvremenu otkrije neka nova, izvanredna slitina. Međutim, na to je teško računati. Sigurno je da bi besposadna kupola i premještanje posade u tijelo tenka već sami po sebi povećali razinu preživljavanja posade. I inače su udari projektila u kupolu bili najgori scenarij za posade tenka. A moderna protuoklopna oružja najviše gađaju upravo taj dio, i to sa sve većih udaljenosti napadom odozgor na krov kupole (top-attack). U današnjim okolnostima kupolu treba dodatno oklopiti, što znači i puno dodatne mase. Nakon uvođenja osiromašenog uranija, oklop Abramsa dobio je masu od gotovo 25 tona. Štoviše, i dodatak APS-a pribrojio je više od dvije tone ukupnoj masi tenka.

Što će vojska odabrati?

U zadnje vrijeme govori se i o rješenju prema kojem bi se na određenim dijelovima tenka rabio tanji i lakši oklop, čak i ako to znači da će biti probijen. Važno je da dodatno zaštićen bude dio u kojem je posada. Uostalom, u sukobima u Ukrajini, Siriji ili Libanonu često se može vidjeti da su tenkovi pogođeni, pa čak i neutralizirani, ali ne potpuno uništeni, a posada je preživjela. Doduše, to najviše vrijedi za zapadne tenkove te izraelsku Merkavu. Budući da će kupola novog Abramsa biti besposadna, posada smještena unutar tijela tenka trebala bi biti dobro zaštićena od većine pogodaka u kupolu. Slabije oklopljena kupola omogućila bi još zaštićenije tijelo. Još jedna mjera zaštite moguća za Abrams M1E3 zapravo je ofenzivna: uvođenje novog dalekometnog preciznog streljiva koje gađa na udaljenostima većim od pet kilometara. Takvo streljivo tjera protivnika da se makne što dalje od Abramsa, a potrebno je i manje streljiva u kompletu.

Amerikanci neće odustati ni od starijih modela Abramsa zato što ne smiju dopustiti da se broj aktivnih tenkova previše smanji. Od 2025. i dalje će nabavljati tenkove u inačici SEPv3, ali svake godine u malom broju. Tako će biti dok ne bude završen razvoj M1E3. Uštede zbog odustajanja od proizvodnje tenkova SEPv4 trebale bi poslužiti da se razvoj M1E3 ubrza. Međutim, sve dok M1E3 ne bude u potpunosti spreman za operativnu uporabu, i dalje su moguće nadogradnje za platforme M1A2. Razvoj novog Abramsa tek se treba zahuktati. Još je previše detalja koji nisu definirani ili možda javno obznanjeni. Što god na kraju odabere za M1E3, jasno je da Američka kopnena vojska na bojištu budućnosti vidi lakše i operativno izdržljivije tenkove.

---

LAKI tenk s pratiteljem?

Autori studije o budućnosti američkog oklopa preporučuju i da se razmotri novi laki tenk s posadom, mase od 35 do 40 tona, ali i s robotskim pratiteljem od 20 do 30 tona. Prijedlog lakog tenka zanimljiv je s obzirom na to da je Američka kopnena vojska u procesu nabave vozila M10 Booker mase 42 tone s glavnim topom od 105 mm. Međutim, vojska inzistira na tome da nije riječ o tenku, nego o platformi za paljbenu potporu pješaštvu (Mobile Protective Firepower – MPF).

Ideja o robotskom pratitelju platforme s posadom, ili čak poluautonomnom kopnenom vozilu bez posade, optimiziranom za protutenkovske i druge misije paljbene potpore, nešto je o čemu vojska već godinama javno govori. Prijedlog ASB tu je u skladu s američkim programom razvoja teškog borbenog vozila na daljinsko upravljanje (Robotic Combat Vehicle – Heavy / RCV-H). Vojska je već testirala besposadna vozila za takva lakša vozila (RCV – L /Light i RCV – M /Medium), uključujući minitenk Ripsaw M5 s topom od 30 mm. Ipak, robotska bi se vozila prije svega koristila kao dopuna oklopnim vozilima s posadom, a ne kao njihova zamjena. Tenkovi u kombinaciji s besposadnim vozilima za mali bi iznos povećali i ojačali moć oklopnih snaga, proširili doseg te smanjili ranjivost tenkova i drugih platformi s posadom. Studija usto preporučuje Američkoj kopnenoj vojsci suradnju s Francuskom i Njemačkom, koje trenutačno zajedno rade na projektu naprednog glavnog borbenog tenka (EMBT) i zasebno istražuju topove većeg kalibra (130 i 140 mm). ASB izražava zabrinutost jer Amerikanci nemaju slične programe, a vjerojatno postoje u Rusiji te Kini.

---

Klasifikacija i imenovanje

Oznaka M1E3 Abrams označava pomak u razvoju tenka. Slovo E označava inženjersku nadogradnju, i koristi se za označavanje prototipa ili razvojne konfiguracije koja je prošla znatne promjene ili poboljšanja u usporedbi s prethodnicima. Nakon što se vozilo podvrgne rigoroznim ispitivanjima, procjenama i bude smatrano spremnim za službenu klasifikaciju, obično dobiva oznaku A. To znači da je prešlo iz eksperimentalne ili poboljšane faze u službenu inačicu spremnu za operativnu uporabu. Nasuprot tomu, oznaka XM rezervirana je za potpuno nove prototipove sustava. X znači da je eksperimentalno, što znači sredstvo u ranoj fazi razvoja. Nakon što s oznakom XM prođe testiranja i ocjene, X se odbacuje i vozilo dobiva službenu klasifikaciju. Američka kopnena vojska kroz povijest je koristila različite oznake za klasifikaciju svojih vozila. Tijekom Drugog svjetskog rata i hladnog rata tenkovi i oklopna vozila često su klasificirani na temelju mase ili uloge na bojištu, primjerice laki, srednji ili teški tenkovi. Međutim, kako je tehnologija napredovala i uloge oklopnih vozila postajale sve raznovrsnije i specijalizirane, sustav klasifikacije promijenjen je kako bi odražavao te novine.

Sustav klasifikacije i imenovanja bitan je iz nekoliko razloga:

• Operativna jasnoća: pripadnici oružanih snaga mogu brzo identificirati sposobnosti i ulogu vozila na bojištu.
• Logistička učinkovitost: poznavanje točne vrste i inačice vozila pomaže u održavanju, popravcima i upravljanju zalihama.
• Strateško planiranje: vojnim stratezima i donositeljima odluka razumijevanje sposobnosti svake vrste vozila pomaže u učinkovitom planiranju i raspoređivanju.
• Komunikacija sa saveznicima: prilikom koordinacije sa savezničkim snagama standardizirani sustav imenovanja osigurava da nema zabune u pogledu sposobnosti različitih vozila.

---

Pogled unaprijed: budućnost oklopnog ratovanja i vizija Američke kopnene vojske

Odluka da se fokus razvoja tenkova prebaci s M1A2SEPv4 na M1E3 Abrams nije samo puka promjena oznake ili nadogradnja tehnologije. To je odraz vizije Američke kopnene vojske vezano uz budućnost oklopnog ratovanja.

---

TEKST: Ivan Galović