Premda riječ misija (lat. missio, odašiljanje, otpremanje) ima više značenja, autoru teksta najbliže je ono koje podrazumijeva zadatak većeg značenja koji je od općeg interesa. Pod misijom se misli i na stalno diplomatsko predstavništvo jedne države u drugoj, države u međunarodnoj organizaciji ili međunarodne organizacije u državi

Naziv misija višeznačan je pa može obuhvatiti i različita stalna (veleposlanstvo) i povremena predstavništva i izaslanstva (diplomatska, vojna, ekonomska i sl.). Isto tako, može biti političko ili vojno izaslanstvo s posebnim zadacima. Gotovo svaka međunarodno priznata država u svijetu putem veleposlanstava i konzulata obavlja diplomatsku misiju svoje države u drugoj. Na čelu im je veleposlanik ili konzul. Zadaća im je na teritoriju strane države osigurati i zaštititi interese svoje države i njezinih državljana, te unaprijediti odnose tih dviju država. Republika Hrvatska izgradila je mrežu diplomatskih predstavništava u svijetu putem veleposlanstava i konzulata, a u svrhu stručnog osposobljavanja diplomatskog osoblja osnovana je sredinom
1990-ih Diplomatska akademija. Neka veleposlanstva pokrivaju i područja drugih država, primjerice Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Australiji pokriva i: Novi Zeland, Kiribati, Papuu Novu Gvineju, Nezavisnu Državu Samou, Salomonove Otoke, Kraljevinu Tongu, Tuvalu, Vanuatu, Nauru i Republiku Fidži. Osim toga, RH ima veleposlanstva i u različitim međunarodnim organizacijama, kao što su, primjerice, Ujedinjeni narodi i NATO. Brojna su veleposlanstva stranih država u Republici Hrvatskoj sa sjedištem u Zagrebu, ali isto tako i na području drugih država, npr. Veleposlanstvo Kraljevine Tajlanda u Republici Hrvatskoj ima sjedište u Budimpešti. U povijesti hrvatske diplomacije posebno mjesto pripada Dubrovačkoj Republici, ne samo zato što je bila zasebna država (1358. –1808.) s vlastitom diplomacijom već i zato što se stoljećima služila diplomatskim umijećem kako bi održala slobodu i samostalnost.

TEKST  Ivo Aščić