U povodu obilježavanja dana sjećanja na poginule australske i novozelandske vojnike – Anzac Day – Australska pošta izdala je u travnju ove godine nekoliko maraka

Australci i Novozelanđani još od Prvog svjetskog rata svakog 25. travnja u zemlji i inozemstvu odaju počast ne samo svojim vojnicima koji su dali živote na Galipolju (mjesto u Turskoj, poprište borbi u Prvom svjetskom ratu) nego i svim ostalim mladićima i djevojkama smrtno stradalim u ratu ili nakon njega služeći svojoj domovini, ali i onim pripadnicima obrambenih snaga koji su još uvijek u djelatnoj vojnoj službi.

Motivi maraka prikazuju razglednice s nasmijanom kukaburom, australskom pticom iz porodice vodomara (Alcedinidae) s tri različite vojničke kape u skladu s granama oružanih snaga: kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva. Na svakoj marki citirane su domoljubne, obiteljske ili ljubavne poruke pisane vojnicima na ratištu tijekom Prvog svjetskog rata, a poslane iz Australije, npr. “Najiskrenije želje iz Australije mojem dragom dječaku koji je u djelatnoj vojnoj službi.”

Prvi svjetski rat (1914. –1918.) poklopio se s posljednjim godinama onoga što je bilo poznato kao “zlatno doba” razglednica. Njegovo je izbijanje znatno proširilo tržište razglednica, čiji su vizuali i tekstovi obično bili domoljubni, ali i sentimentalni, poput poruka ljubavi, čežnje i ohrabrenja. U porukama vojnicima osjeća se tuga i zabrinutost zbog neizvjesne budućnosti. 

Neka pisma poslana na ratište postala su vrhunska literarna djela. Jedno je od njih i ono ruske carice Katarine II. Velike, pisano u drugoj polovini XVIII. st. ljubavniku general feldmaršalu Grigoriju Aleksandroviču Potemkinu: “Gospodine generale, kladim se da ste toliko zauzeti gledanjem Silistrije da nemate vremena čitati moja pisma. Premda mi nije poznato je li do danas Vaše bombardiranje imalo uspjeha, ipak sam uvjerena da se sve ono što poduzimate neće trebati pripisati ničem drugom osim Vašoj vatrenoj revnosti za mene osobno, i uopće, za dragu domovinu kojoj Vi volite služiti…”

TEKST  Ivo Aščić