MEKO CSL: njemački projekt korvete za priobalni pojas

Primarna uloga malih i srednjih mornarica se promijenila. Uz obrambene zadaće u vlastitom priobalnom pojasu, velik broj takvih mornarica sada je uključen u međunarodne aktivnosti, daleko od vlastitih obala. Takve mornarice, poput njemačke Bundesmarine, okreću se novim plovilima koja će biti univerzalno uporabljiva, ali i koja će moći udovoljiti visoko specijaliziranim taktičkim zahtjevima

Opisane strateške promjene u filozofiji razvoja i uporabi malih i srednjih mornarica rezultirale su tehničkim zahtjevima za brodogradilišta odnosno njihove projektne biroe za konstruiranje fleksibilnog i brzog borbenog broda, koji s jedne strane može ponijeti zahtijevani korisni teret uz dovoljnu ekonomičnost uporabe, dok s druge strane takva konstrukcija mora biti “otvorena” za sve buduće nadogradnje i modernizacije tijekom radnog vijeka broda.

Jedan od najznačajnijih europskih brodograđevnih koncerna, njemački ThyssenKrupp Marine Systems (koji ujedinjuje njemački Blohm + Voss i švedski Kockum), duboko vjeruje da je najveća tehnička vrijednost u čitavom spektru takvih zahtjeva upravo koncept “misijske modularnosti”. U razvoju svog CSL – Combat Ship for Littoral tj. borbenog broda za priobalni pojas (u daljnjem tekstu označenog kao MEKO CSL), ThyssenKrupp Marine Systems ugradio je sve one prednosti koje su se dokazale u dizajniranju Blohm+Voss koncepta borbenih brodova iz MEKO obitelji uz istodobnu vrlo blisku suradnju s kolegama iz švedskog Kockuma. Takva suradnja urodila je izvedbom sasvim novog projekta, u koji su ukomponirana najbolja iskustva iz modularnosti MEKO klase i šampiona nevidljivosti i praktičnosti – švedske korvete klase Visby, odnosno projekta Visby+ (duljine 84 m).

Nesumnjivo je da su se u razvoju tog projekta njemački konstruktori vodili iskustvima i tehničkim rješenjima svojih američkih kolega koji su projektirali LCS-1 Freedom. Uostalom, to je vidljivo i na prvi pogled iz vanjskog izgleda spomenutih brodova, koji su naoko vrlo slični. No, treba odmah reći, Nijemci su u svoj projekt unijeli i ugradili daleko više “modularnosti” jer se na tom principu temelji čitav njihov MEKO (Mehrzweck Kombination) sustav “višenamjenske kombinatorike”, koji su Blohm + Vossovi projektanti tako uspješno razvili i, što se posebno mora priznati, vrlo ga uspješno prodaju kako europskim tako i izvaneuropskim naručiteljima. Uz dosadašnjih 16 MEKO plovnih jedinica izgrađenih ili naručenih za domaću ratnu flotu (F-123, F-124, K-130 i F-125), naručiteljima diljem svijeta do sada su prodane 42 plovne jedinice (ili licencije za njihovu izgradnju), i to: Nigeriji (1), Argentini (10), Turskoj (6), Portugalu (3), Grčkoj (4), Australiji i Novom Zelandu (8), Južnoafričkoj Republici (3), Maleziji (6) i Poljskoj (1).

Operativne opcije
Projekt MEKO CSL bit će opremljen za zadaće za koje će se primarno odlučivati njihovi potencijalni naručitelji. Osim takvih, specifičnih zahtjeva, pri konstrukciji se vodilo računa o zahtjevima koji se moraju ispoštovati radi sudjelovanja u većim i združenim međunarodnim vojnim djelovanjima. Takvo združeno djelovanje može se vremenski protegnuti od nekoliko dana ili tjedana pa sve do višemjesečnih operativnih razdoblja. Pri dugotrajnim djelovanjima nije nevažno u kakvom životnom i radnom prostoru boravi posada. Primarni zahtjev u projektiranju novih njemačkih priobalnih korveta jest njihova sposobnost da djeluju kao zapovjedna platforma, odnosno da kao borbena jedinica sudjeluju u međunarodnim združenim operacijama. Raspon zahtijevanih zadaća uključuje zahtjev za visokim stupnjem fleksibilnosti i borbene žilavosti, koje će omogućiti brodu da adekvatno odgovori na vrlo veliki broj taktičkih zahtjeva uključujući i učinkovite odgovore na nekonvencionalne i asimetrične prijetnje. TKMS je potencijalnim kupcima, uz vojnu inačicu, ponudio i tzv. MEKO Fusion – inačicu predviđenu ponajprije za obavljanje policijskih poslova, zaštitu EEZ-a (Ekskluzivne Ekonomske Zone), nadzor ribolova, carinske zadaće, nadzor nad poštivanjem ekoloških zakona itd.

Dizajn platforme i forme trupa
Projekt korvete MEKO CSL dizajniran je kao monotrupno plovilo, izgrađeno od čeličnog trupa povećane žilavosti i nadgrađa od fiberglasa i karbonskih vlakana u tzv. sendvič konstrukciji. Kompozitna sendvič struktura izabrana je za nadgrađe zbog dviju nedvojbenih prednosti koje spomenuti materijali pružaju u odnosu na čelik i aluminij:
• manja strukturna težina (otprilike čak 50% manja u odnosu na istu čeličnu konstrukciju iste veličine), što na kraju rezultira povećanjem ukrcaja korisnih težina;
• manji radarski odraz (RCS – Radar Cross Section) zbog primjene nemagnetičnih materijala;
• manja IC (infracrvena) slika broda zbog bolje termalne provodljivosti primijenjenih materijala.
Još jedna od inovativnih prednosti primijenjenih na projektu njemačkog litoralnog broda (korvete) jest oblik trupa, gledan odozgo u tlocrtu, koji podsjeća na vrh strelice odnosno na grčko slovo delta. Tako izabrani oblik trupa (preuzet direktno iz projekata MEKO D i MEKO X) ima prilično dug, oštar i elegantan bulbozni pramac, koji se stalno širi prema krmi broda. Inovativni DELTA oblik trupa pruža u usporedbi s klasičnim trupom znatno više prostora, posebno na samoj krmi. Istodobno DELTA oblik trupa poboljšava brzinske i plovne karakteristike broda u usporedbi s konvencionalnom izvedbom trupa. Duljina brodskog trupa preko svega iznosi 108,80 metara, a širina 21,0 metar. Duljina na vodenoj liniji iznosi čistih 90,0 metara. Predviđeno je da pri punom deplasmanu od 2750 tona MEKO CSL ima maksimalni gaz od 3,90 metara. Njegov interijer dizajniran je za posadu do maksimalno 75 članova (45 standardnih + 30 dodatnih), koji će u brodskim zalihama imati dovoljno zaliha hrane koje brodu osiguravaju autonomnost od 21 dan.

Temeljni brodski sustavi
Korveta MEKO CSL konfigurirana je oko temeljnog brodskog sustava i misijskih izmjenjivih modula, koji omogućavaju realizaciju svih temeljnih brodskih funkcija, ali i realizaciju zahtijevanih (najmanje jedne) fokusiranih misija. Temeljni brodski sustav je sustav koji pripada platformi (brodu) u svim mogućim misijskim konfiguracijama i ima za cilj omogućavanje temeljnih brodskih funkcija kao što su samoobrana, navigacija, komunikacija te ostale sposobnosti potrebne u svim misijskim područjima. Svim tim funkcijama moći će se upravljati automatski sa zapovjednog mosta. U popis opreme temeljnog brodskog sustava spadaju:
• senzorni modul oblikovan u formi velikog višenamjenskog jarbola
• antenski modul u obliku dodatnog manjeg jarbola
• protuasimetrični sustav koji uključuje:
dva elektro-optička direktora; četiri daljinski upravljive oružne stanice; lučki obrambeni sonar; podvodni trupni senzorski sustav;
• temeljno oružni sustav koji uključuje; 57 mm top srednjeg dometa (alternativno, 76 mm top ili Mk45 Mod4); 40 mm top kratkog dometa (alternativno, top kalibra 25 – 35 mm);
• dva dvostruka torpedna lansera;
• lansirni sustav elektroničkih i IC ometača;
• borbeni upravljački sustav sposoban za upravljanje svim definiranim misijama odnosno operativnim situacijama;
• navigacijske i komunikacijske sustave adaptirane prema brodskim specifičnim zahtjevima.

Misijska modularnost
Korveta MEKO CSL sposobna je promijeniti misijsku funkcionalnost u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Prema podacima iz TKMS-a, to vrijeme iznosi u prosjeku 8-10 sati. Da bi to bilo moguće izvesti, njemački su konstruktori brod podijelili na tri modulne zone, u kojima se mogu instalirati zasebni misijski moduli uz pomoć posebno za tu svrhu namijenjenih instalacija i povezati s računalnom potporom putem standardnog interfacea. Ova ideja je zapravo kamen temeljac ideje koja osigurava borbene sposobnosti i funkcionalnost u različitim i taktički specifičnim misijskim područjima. Misijski moduli mogu biti s ljudskom poslugom ili u potpunosti automatizirani, a mogu unutar sebe sadržavati senzorske sustave, vozila, oružne sustave (čak i protubrodske krstareće projektile tipa RBS-15), bolničke kapacitete, pričuvne dijelove ili radionice. Unutrašnjost broda podijeljena je na tri modulirane misijske zone: pramčanu, središnju i krmenu zonu. Brodske modulirane misijske zone definirane su volumenski, strukturalno i sa svim informatičko-komunikacikskim vezama. Svi misijski moduli smješteni su u klasične TEU ISO 20 kontejnere od 20 stopa duljine (odnosno 6,1 metar), što omogućuje njihov brz i jednostavan prijevoz zrakom, morem i kopnom. U sklopu svake od misijskih zona može se smjestiti određeni broj misijskih modula. Tako se u pramčanoj misijskoj zoni može smjestiti 7 različitih modula, u središnjoj zoni 8 modula te u krmenoj još 6 misijskih modula. To u totalu daje zbroj od čak 21 misijskog modula i sposobnost broda da uspješno borbeno i neborbeno djeluje u čak 12 unaprijed definiranih i specijaliziranih misija.

Niska zamjetljivost
MEKO CSL nije i neće biti još jedan od projekata na kojima su izvedene tek “kozmetičke promjene” u cilju poboljšanja osobina smanjenja zamjetljivosti u fizičkim poljima. Dizajn korvete MEKO CSL nastao je kao rezultat višegodišnjeg preciznog mjerenja, modifikacijama trupa i nadgrađa te primjenom najnovijih tehnologija i materijala. Kombinacija iskustva i analiza provedenih u TKMS-u s MEKO i Visby dizajnima, provedena je u projektu MEKO CSL, što je rezultiralo znatnim taktičkim i operativnim prednostima.

Niska zamjetljivost broda dobivena je kombinacijom nekoliko različitih mjera. Prije svega se to odnosi na primjenu tzv. X-forme pri izgradnji brodskog trupa i nadgrađa, što dovodi do disperzije (raspršivanja) odbijenih radarskih zraka. Istodobno, primjena nemagnetskih materijala za izradu nadgrađa dodatno pridonosi smanjenju radarskog odraza broda. Ispusi dizelskih motora i plinske turbine smješteni su nisko na vodenoj liniji i opremljeni sustavima za hlađenje ispušnih plinova morskom vodom. Smanjenju IC slike broda pridonose znatno i specijalno konstruirane i vodom hlađene rešetke na ispusima ventilacije. Reflektirajuće i nakošene površine trupa, nadgrađa i oprema na nadgrađu (višenamjenski toranj – jarbol) odnosno na palubi (topovi) premazane su specijalnim upijajućim bojama, koje dodatno smanjuju optičku zamjetljivost broda (onu dnevnu, ali i onu noćnu, kad se koristi posebnim sredstvima za noćno promatranje). Ugrađeni Degaussing sustav učinkovito mjeri i poništava gotovo 90% nastalog brodskog magnetizma. Dodatno smanjenje akustične slike broda provodi se uporabom posebnih amortizera i metodom dvostrukog elastičnog temeljenja svih uređaja i opreme koji se okreću ili stvaraju vibracije te njihovim kapsuliranjem (zatvaranjem) u posebne akustične kontejnere. Sve navedene primijenjene mjere pridonose redukciji fizičke zamjetljivosti samog broda, otežavaju njegovu detekciju i u isto vrijeme direktno pridonose njegovoj borbenoj žilavosti i preživljavanju na moru.

Na korveti MEKO CSL u potpunosti je inkorporiran princip tzv. totalnog broda: smanjene tehničke osjetljivosti, borbene i tehničke ranjivosti s povećanim mogućnostima za smanjenje posljedica nastalih šteta i kvarova odnosno smanjenjem rokova potrebnih za njihovo djelomično ili potpuno uklanjanje. Ovaj princip je ostvaren primjenom i kombinacijom različitih mjera: smanjenjem osjetljivosti brodskih sustava kod primjene maksimalnih brodskih brzina, agilnosti, smanjenjem zamjetljivosti i uporabi efikasnog temeljnog brodskog sustava. Brodska sposobnost, za apsorpcijom borbenog pogotka, uz zadržavanje vodonepropusnosti trupa i ostalih borbenih sposobnosti upravo je proporcionalna veličini samog broda i njegovu deplasmanu. Ipak, treba naglasiti da je prilikom razvoja ovog projekta posebna pozornost bila posvećena preživljavanju posade, automatskoj kontroli nastalih borbenih šteta i kvarova te aplikaciji automatskog protupožarnog i vodoodlivnog sustava.

Propulzijski sustav za visoke brzine
Zahtjev za mogućnošću postizanja vrlo visokih vršnih brzina stavio je pred njemačke konstruktore problem instaliranja visoke razine snage u brod relativno kompaktnih (možda je bolje reći malih) dimenzija. Poznato je da borbeni površinski brodovi najveći dio plovidbenog života provedu u plovidbi manjim i tranzitnim (ekonomskim) brzinama. Tek manji postotak tog vremena brodovi koriste visoke ili maksimalne brzine plovidbe. Takvi taktički zahtjevi nalažu da se izaberu propulzijski sustavi, koji će na kompromisno optimalan način usuglasiti oba operativna zahtjeva. Prilikom razvijanja projekta MEKO CSL razvijene su čak tri propulzijske inačice:
a) Za standardne operativne brzine, uz zahtjev za optimiziranje ekonomike potrošnje propulzijskog postrojenja i njegovo održavanje, razvijena je osnovna CODAD inačica s tri vodomlazna propulzora (water jeta) u liniji. Dva bočna vodomlazna propulzora služe za održavanje krstareće brzine i svakog pokreće njegov dizel motor. Središnji vodomlazni propulzor uključuje se kad postoji potreba za postizanje maksimalnih brzina, a pokreću ga dva dizel motora. Instalirana snaga u ovoj, najslabijoj inačici iznosi 29 MW, a maksimalna brzina 30 čvorova.
b) Za postizanje maksimalnih brzina viših od 35 čvorova predviđeno je kombinirano propulzijsko postrojenje, u kojem dva brzohodna dizel motora (s ukupnom snagom od 12 MW) pogone dva vodomlazna propulzora srednje veličine, i jedna plinska turbina od 40 MW, koja preko distribucijskog reduktora prenosi snagu na dva velika središnja vodomlazna propulzora. Ovakva inačica CODAG propulzije ima instaliranu snagu od ukupno 52 MW.

c) U slučaju potrebe za postizanjem maksimalnih brzina koje sežu u dijapazon od 40?45 čvorova, nudi se također četvero-vodomlazna CODAG konfiguracija. Svaki od dva vanjska vodomlazna propulzora pogoni vlastiti brzohodni dizel motor. Svaki od unutrašnjih velikih vodomlaznih propulzora pokreće zasebna plinska turbina snage 27,6 MW. Maksimalna brzina u plovidbi samo s dizelskim motorima doseže oko 20 čvorova. Ukupna instalirana snaga u ovoj inačici iznosi 67 MW.

Sve tri navedene inačice propulzijskog postrojenja odlikuju se velikim stupnjem sigurnosti i pouzdanosti. Kod svih su inačica plinske turbine, dizel motori i vodomlazni propulzori smješteni u zasebnim strojarskim prostorima. Radi poboljšavanja manevarskih osobina broda u njegovu pramčanom dijelu ugrađen je uvlačivi propeler-kormilo. On će raspolagati dovoljnom propulzijskom snagom, tako da će moći pogoniti korvetu brzinom većom od 5 čvorova u svim slučajevima kada glavna propulzija ne bude u funkciji.

Helikopterska paluba
Buduća korveta MEKO CSL imat će sposobnost da u svoj palubni hangar primi dva mornarička helikoptera, koji su također definirani kao brodski izmjenjivi misijski moduli. Sletna paluba i hangar konstruirani su tako da mogu primiti mornaričke helikoptere do 12 tona mase. Sam krmeni dio broda ispod sletne palube opremljen je posebnim vratima i plafonskim 3-D transportnim sustavom za ukrcaj izmjenjivih misijskih modula u tu zonu. Ovaj transportni sustav također može poslužiti i za ukrcaj odnosno iskrcaj lakih jurišnih, gumenih ili njima sličnih čamaca.

Smještajni kapaciteti
Smještaj posade i društvene prostorije na budućoj korveti MEKO CSL smještene su izvan triju multimisijskih modularnih zona. Korveta je projektirana za standardnu posadu od 40 članova, koju čini 8 časnika, 14 dočasnika i 18 mornara. Standardna posada je sposobna i dovoljna za sigurne operacije s brodom i temeljnim brodskim sustavima. Radi potrebe rukovanja posebnim misijskim modulima, na brod se može ukrcati još 35 dodatnih članova posade, tako da brod raspolaže smještajnim kapacitetima za 75 ljudi.

Zaključak
Jedan od glavnih ciljeva brodograđevne ThyssenKrupp Marine Systems grupacije svakako je bio ponuditi potencijalnim kupcima moderno i ekonomičano borbeno plovilo, koje će gotovo u svakom pogledu biti prilagođeno željama i zahtjevima kupaca koji će takvo plovilo koristiti u litoralnom okruženju. Korveta MEKO CSL upravo je s posebnom pozornišću konstruirana za takve svrhe.
Ne treba zanemariti činjenicu da je njemačka mornarica u XXI. stoljeće ušla s jasnom odlukom o vlastitoj reformi, tijekom koje će njezine flotne snage i potencijali biti modernizirani i podijeljeni u tri nove glavne cjeline:
• Snage za brzi odgovor
• Stabilizacijske snage
• Snage za potporu

Ovako organizirane flotne snage trebale bi omogućiti njemačkoj ratnoj mornarici da odgovori na zahtjeve vremena, ali i saveznika koji od Njemačke traže da redefinira i preustroji (što je već učinjeno) svoju mornaricu prema suvremenim geopolitičkim zahtjevima vremena u kojem živimo. Za takvu krupnu reformu i preustroj potrebno je, uz mnogo financijskih sredstava (kojih nitko nikada nema dovoljno), još i vrijeme te kvalitetni mornarički projekti. Njemački konstruktori i eminentna njemačka brodogradilišta već su se neprijeporno dokazali vrhunskom kvalitetom svojih modularnih MEKO projekata i njihove industrijske izvedbe. Dokaz za takvu tvrdnju je svakako odluka njemačke mornarice da po istim principima za svoje potrebe gradi stabilizacijsku fregatu klase F-125, koju je Hrvatski vojnik detaljnije predstavio u broju 184, u travnju 2008. godine. Istodobno, tržištu je ponuđen i projekt MHD-150 (predstavljen u Hrvatskom vojniku broj 203) višenamjenskog logističko-amfibijskog broda za koji se, uz mornaricu Južne Afrike, već sada vrlo ozbiljno zanimaju i neke druge afričke mornarice. S druge strane, takav brod istih ili nešto većih dimenzija, svojim tehničkim performansama sigurno bi u potpunosti mogao zadovoljiti potrebe snaga za potporu njemačke ratne flote. Nema sumnje da je projekt ThyssenKruppove korvete MEKO CSL već sada pomaknuo neke granice u mornaričkim razmišljanjima. Njegovo pojavljivanje u flotama, prije svega u Njemačkoj, dat će novi impuls njezinom planiranom preustroju, ali i nove mogućnosti za borbeno i neborbeno djelovanje u priobalnom pojasu.

Igor SPICIJARIĆ