Jedna od promjena koje su u nekoliko posljednjih godina vidljive kod svih vodećih svjetskih ratnih mornarica jest stvaranje i povećavanje kapaciteta za brzi prekomorski transport vojnika, vozila i materijala u što kraćem vremenu i što većoj količini. Takvi operativni zahtjevi naročito su potaknuli povećanjem broja lokalnih sukoba u litoralnom području i njegovu neposrednom zaleđu, te potrebom za dopremanjem humanitarne i medicinske pomoći pogođenom ili ugroženom stanovništvu nakon prirodnih ili tehnoloških katastrofa i ratnih operacija

Jedna od osnovnih zadaća svakog desantnog broda odnosno amfibijske platforme jest prijevoz, priprema i izvođenje iskrcajno-desantnih operacija, koordinacija i interakcija između brodova, zrakoplova i desantnih trupa koje sudjeluju u desantnim operacijama s mora i iz zraka prema kopnu. U prosincu 2004. godine, tsunami izazvan podrhtavanjem Zemljine kore u dubinama Indijskog oceana prouzročio je goleme ljudske žrtve i nepojmljiva fizička razaranja. Upravo je ta prirodna katastrofa usmjerila fokus pozornosti i promišljanja o uporabi brodova tipa LHD (Landing Helicopter Deck) i LPD (Landing Platform Dock) u operacijama spašavanja i evakuacije zbog njihovih općih i zrakoplovnih transportnih kapaciteta i mogućnosti.

Uloga i zadaća
Sve ratne mornarice koje u sastavu svojih flota imaju desantno-jurišne brodove novijih generacija ili ih namjeravaju pribaviti u skoroj budućnosti stavljaju najveći naglasak na multifunkcionalnost takvih plovila, posebice na mogućnosti da ukrcajne palube takvih plovila budu pristupačne za ukrcaj velikog broja različitih tipova borbenih i neborbenih vozila, odnosno za smještaj moduliziranih funkcionalnih jedinica kao što su kontejnerske bolnice ili modularne jedinice za smještaj ljudstva. Takve brodove u svojim flotama imaju SAD, Velika Britanija, Francuska, Italija, Nizozemska, Španjolska, Južna Koreja, a grade ih ili se spremaju graditi Rusija, Kina, Australija, Japan, Južnoafrička Republika i još nekoliko zemalja. Jedan je od najzanimljivijih (i vjerojatno najboljih) projekata koji su se pojavili u tom segmentu i ovaj koji je ponudio njemački brodograđevni koncern ThyssenKrupp Marine System. Njemački brodograđevni konstruktori prilikom konstrukcije projekta MHD 150 (Multi-role Helicopter Dock) nastojali su zadovoljiti sljedeće kriterije:
• transport trupa i kontinuirana primjena Specijalnih snaga
• strateški prekomorsko-transportni kapaciteti s fleksibilnošću ukrcaja/iskrcaja vojnika, materijala i vozila na lokacijama bez razvijenih lučkih kapaciteta
• zapovijedanje i nadzor nad amfibijskim operacijama
• smještaj združenih stožera
• mogućnost pružanja humanitarne pomoći, medicinske evakuacije i operacija na ublažavanju posljedica prirodnih i tehnoloških katastrofa
• detekcija mina i njihovo uništavanje
• potpora ronilačkim operacijama, uključujući i pružanje prve pomoći ozlijeđenim roniocima
• potraga i spašavanje na moru te koordinacija aktivnosti u takvim operacijama
Temeljni tehnički zahtjevi
Iz navedenih zadaća iskristalizirali su se i temeljni tehnički uvjeti kojima su njemački konstruktori morali udovoljiti:
• šest helikopterskih mjesta za slijetanje/polijetanje helikoptera
• suhi dok za dva LCU (Landing Craft Utility) ili jedan LCAC (Landing Craft Air Cushion)
• RO-RO teretna paluba za smještaj vozila ili drugog tereta ukupne smještajne duljine od 800 metara
• kapacitet za smještaj više od 750 vojnika
• dovoljno velik bolnički odjel
• ograničene samoobrambene mogućnosti (u pitanju prostora i ugrađenih težina) te NBK zaštita

Opći dizajn
Opći dizajn njemačkog multifunkcionalnog MHD 150 temelji se na široko prihvaćenom konceptu suvremenog jurišno-desantnog broda, sposobnog da u svojoj potopljivoj krmi, odnosno svome suhom doku, ukrca najmanje dva brza klasična desantna plovila ili jedno desantno plovilo na zračnom jastuku (hoverkraft).

Njegova teretna paluba, namijenjena za smještaj borbenih i neborbenih vozila ili nekog drugog paletiziranog ili kontejnerski pakiranog tereta, raspolaže s gotovo 800 dužinskih metara namijenjenih za tu svrhu. Na njegovoj, preko 26 m širokoj sletnoj palubi predviđeno je pet sletnih mjesta, a šesto sletno mjesto predviđeno je na krmenom dijelu glavne palube. U unutrašnjosti glavnog brodskog hangara ima dovoljno mjesta za smještaj 11 helikoptera tipa NH90, uz dovoljno mjesta za njihovo servisiranje i redovito održavanje te za skladište njihovih pričuvnih dijelova i opreme.

Prvo sletno mjesto na pramcu sletne palube dodatno je ojačano da bi se osiguralo slijetanje i prihvat velikih helikoptera težine 25 tona. Ostalih pet sletnih mjesta na sletnoj i glavnoj (teretnoj) palubi dizajnirano je za slijetanje i prihvat helikoptera od 12,5 tona.

Dodatna višenamjenska paluba konstruirana je na krmi u produžetku glavnog brodskog hangara. Namijenjena je ponajprije za transportne svrhe, za smještaj kontejnera, brzih napadnih čamaca i Mexefloat pontona. Brodski hangar na svojoj krmi ima velika vrata pa se teretna paluba može iskoristiti i kao sletna paluba za helikoptere.

Pristup helikoptera u glavni brodski hangar omogućen je preko 25-tonskog teretnog lifta, kojim je povezana sletna paluba s donjim palubama. Isti lift upotrebljava se i za transport vozila sa sletne palube u hangar (i obratno) za prijevoz vozila, koji se nalazi ispod helikopterskog hangara. Ukoliko teretni lift iz bilo kojeg razloga nije u funkciji, helikopteri se mogu izvući na krmenu višenamjensku palubu i polijetati s nje.

Ukrcana vozila imaju pristup u svoj hangar preko SWL 25-tonske rampe na desnom boku broda ili preko velike hidraulične rampe na krmi broda. Krmena rampa za ukrcaj/iskrcaj konstruirana je tako da bez ikakvih problema može izdržati istodobni prelazak preko nje dvaju tenkova od preko 60 tona. Isto tako krmena rampa može se iskoristiti za polaganje Mexefloat pontona.

Prema projektnoj dokumentaciji, MHD ima sposobnost da ukrca i na određeno vrijeme smjesti ukupno 776 vojnika, zajedno s njihovom opremom i borbenim vozilima. Amfibijska komponenta zastupljena je s dva LCU tipa MK10 ili jednim LCAC (hoverkraftom). Također, za amfibijske operacije i prijevoz ljudstva i opreme na obalu služe i dva LCM (Landing Craft Mechanised) tipa MK6, koji su smješteni u posebno namijenjenim nišama (udubljenjima) na lijevom i desnom boku broda na palubi br. 01. LCM-ovi se spuštaju u more odnosno podižu na brod pomoću dviju grednih, teleskopski uvlačivih dizalica na desnom i lijevom krmenom dijelu trupa MHD 150.

Pomoću ovih dizalica moguće su operacije spuštanja i podizanja LCM pri brzinama broda od 5-6 čvorova i pri stanju mora 4.

Propulzijski sustav i automatizacija
Veliki broj zadaća za koje je namijenjen ovakav tip broda uglavnom će se provoditi na malim brzinama, vrlo često u plitkim vodama. Njemački brodograđevni stručnjaci i konstruktori došli su do zaključka da će dizel-električni propulzijski sustav s dvjema neovisno pokretanim propelerskim osovinama (2 x 11 MW), prikladnom reduktorskom opremom i fiksnim pitch-propelerima biti najprikladnija solucija radi ispunjenja punog operativnog profila ovog plovila. Potencijalni naručitelji imat će mogućnost narudžbe i drugačije dizajniranog propulzijskog postrojenja.

Prema objavljenim projektnim podacima, MHD 150 će imati maksimalnu brzinu od 22 čvora i doplov od 8000 NM pri ekonomskoj brzini od 16,5 čvorova. Radi što bolje upravljivosti na malim brzinama, MHD 150 opremljen je s dva pramčana propelerska potisnika tunelskog tipa te trećim potisnikom istog tipa smještenim na krmenom dijelu.

Elektro-energetski kompleks sastoji se od četiri turbo-punjiva dizel-generatorska seta (4 x 6,9 kW). Po jedan par dizel-generatora ugrađen je u međusobno odvojene vodonepropusne odjeljke. Dizel-generatori napajaju dvije glavne i međusobno odvojive brodske električne centrale. Uz navedena četiri dizel-generatora, ugrađen je i peti, tzv. emergency dizel-generator, koji je već postao standardni dio opreme na brodovima takvog tipa i veličine. Zbog lučkog režima rada brod ima mogućnost spajanja na lučki energetski sustav preko dviju spojnih instalacija na oba boka broda.

Zapovijedanje i nadzor
Na MHD 150 osigurani su prikladni prostori za zapovijedanje i nadzor na sljedećim lokacijama:
• zapovjedno središte ukrcanih snaga
• borbeno-informacijsko središte (CIC)
• komunikacijski centar
• navigacijski most

Da bi mogao udovoljiti svim zahtjevima koji su pred njega postavljeni, MHD 150 je opremljen adekvatnim kompletom interne i eksterne komunikacijske opreme i sustava, koji uključuju VLF/HF, VHF, UHF, SHF, SATCOM, INMARSAT F i GMDSS sustave. Kao dio komunikacijskih protokola na brodu je predviđeno instaliranje taktičkog data-linka (Link 11) kao i kriptofoničke i kriptografičke opreme.

Nadzor zračne i površinske situacije te označavanje ciljeva na srednjim i velikim daljinama ostvarivat će se pomoću 3D motrilačkih radara, koji će raditi u F frekventnom području. Nadzor zračne i površinske situacije na malim do srednjim daljinama bit će povjeren 2D automatskim nadzornim radarima, koji će i bez operatera biti u stanju obavljati zadaće praćenja zračnih ciljeva, označavanje novih ciljeva i navođenje helikoptera.

Pomoćni sustavi
Navigacijski most, zapovjedno-informacijsko središte (CIC), smještajni i pripremni prostori smješteni su unutar NKB citadele. Strojarski prostori, hangar za smještaj vozila i helikopterski hangar uključeni su u tzv. podcitadelni štićeni prostor, u kojem se može ostvariti nadpritisak zraka. Generatorski setovi, odnosno usisne i ispušne grane njihovih dizel motora predstavljaju potpuno zatvoreni i izdvojeni sustav, kojim je u potpunosti onemogućeno da zagađeni zrak prodre u unutrašnjost broda.

Radi kompenzacije težine potrošenog goriva, maziva, tehničke vode, hrane i pitke vode ugrađen je posebno dizajniran balastni sustav morske vode. Pod stalnim nadzorom računalnog sustava, moćne crpke u stanju su za manje od sat vremena upumpati/ispumpati u/iz balastnih tankova dovoljne količine vode tako da se potopi krma broda i omogući isplovljenje ili uplovljenje LCU i LCAC.

Pumpno postrojenje i nadzorni trim-pult locirani su iza strojarskih prostora u krmi broda. Spomenuti računalni trim-nadzorni sustav stalno nadzire brodski stabilitet, pod svim vremenskim okolnostima i stanjima mora, a njegova važnost i učinkovito posebice dolaze do izražaja tijekom ukrcajnih i iskrcajnih lučkih aktivnosti.

Hidraulički okretni kran (dizalica) SWL 30 s okretnim kompenzatorom po projektu će biti instaliran u samom desnom stražnjem kutu sletne palube. On ima sposobnost podizanja 15 tona tereta u lučkim uvjetima, a služit će za ukrcaj / iskrcaj kontejnera, lakših motornih vozila ili nakrcanih LCM desantnih plovila usidrenih uz bokove ili krmu broda. Nekoliko portalnih dizalica i kranova instalirano je u samim hangarima za smještaj vozila, suhog krmenog doka i helikopterskog hangara radi olakšavanja skladištenja materijala i opreme te olakšavanja radova na njezinu servisiranju i redovitom održavanju.

Opremanje i smještaj
Uz vrlo visoki stupanj automatizacije, temeljna posada MHD 150 broji 142 člana posade. Svi članovi posade – časnici, dočasnici i mornari – smješteni su u komfornim i zvučno izoliranim kabinama u pramčanom dijelu broda, na glavnoj palubi.

Ukrcane desantne postrojbe bit će smještene u prostorima u pramčanom dijelu na istoj palubi na kojoj se nalazi i hangar za smještaj vozila. Iznad palube za smještaj ukrcanih trupa smještene su blagovaonice za posadu i desantne trupe te brodska bolnica. Komfor u prostorima za smještaj ukrcanih trupa na nižoj je razini, koja je standardizirana u životnom i smještajnom dijelu broda namijenjenom posadi.

Naoružanje
Prema osnovnom projektu, višenamjenski desantni brod MHD 150 dobit će višenamjenski automatski top srednjeg kalibra, vjerojatno kalibra 57 mm, koji je smješten na povišenom postolju glavne palube na samom pramcu broda, ispred helikopterskog hangara. Osim njega, osnovni obrambeni topnički sustav kompletiraju još i ručno upravljivi topovi kalibra 25 (30) mm. Po dva takva topa postavljena su na samim pramčanim kutovima sletne palube, odnosno u kutovima krmene teretne palube. Ostala dva topa razmještena su na pramčanom i krmenom nadgrađu, predviđenom za ugradnju vertikalnih raketnih lansera. Topovi su raspoređeni tako da pokrivaju kompletan prostor oko broda i namijenjeni su ponajprije za blisku samoobranu, eliminiranje eventualnih asimetričnih prijetnji, terorističkih i švercerskih napada.

Konstruktori su vodili računa o tome da u ponuđenom dizajnu projekta MHD 150 ostave dovoljno prostora i rezervne težine za buduće nadogradnje i poboljšanja na oružnim i senzorskim sustavima. Ta poboljšanja i modifikacije prije svega se odnose na ugradnju novih CIWS sustava, daljinski upravljivih topova srednjeg kalibra te elektroničkih sustava i CMS sustava. Također treba napomenuti da zainteresirani kupci, ukoliko to žele, mogu dobiti i neki od modernih protuminskih sustava kao što su Seaotter ili Seafox. Sustav se može nadzirati s višenamjenskih konzola smještenih u CiC-u ili pomoću daljinski upravljivog sustava iz jednog od dva RIB (Remote Integrated Bridge), smještena na lijevom i desnom boku broda.

Umjesto zaključka
Što na koncu reći o ThyssenKruppovu projektu? U svakom slučaju, riječ je o vrlo zanimljivom projektu, za koji je već sada interes pokazalo nekoliko svjetskih mornarica. Već na prvi pogled može se zaključiti da je prilikom razrade projekta naglasak stavljen na velike transportne kapacitete, kako u transportu velikog broja vojnika tako i u transportu velikog broja borbenih i neborbenih vozila.

Zahvaljujući provjerenoj modularnoj MEKO koncepciji gradnje vojnih plovila, MHD 150 u mnogim segmentima svog unutrašnjeg i vanjskog dizajna dokazuje visoki stupanj realizacije radi stvaranja višenamjenskog desantnog broda.

Osim toga, ovaj brod treba promatrati i u svjetlu njemačke reforme oružanih snaga, koje će se u bliskoj budućnosti sastojati od Snaga za brzi odgovor, Stabilizacijskih snaga i Snaga za potporu. U tom se svjetlu MHD 150 nameće kao logičan nukleus oko kojega bi se okupile pomorske stabilizacijske snage njemačke ratne mornarice.

Igor SPICIJARIĆ