Glavni napor protupožarne sezone službeno je počeo 15. lipnja i protezat će se do kraja rujna. To je vrijeme kad je 855. protupožarna eskadrila 93. krila HRZ-a najzaposlenija. Posjetivši je, pokušali smo shvatiti što sve stoji iza ugleda koji je stekla u Hrvatskoj, ali i izvan nje. Jer, nije stvar samo u letjelicama…

“Danas vjerojatno nećemo imati intervencija”, govore nam u prostorijama 855. protupožarne eskadrile 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. U vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” srpanjsko je prijepodne i već je vrlo vruće, nema ni daška vjetra. Na temelju vremenskih prognoza, a i vlastitog iskustva, tamošnja ekipa već zna procijeniti kolike su šanse da tog dana odleti na zadaću. No, prognoze nemaju nikakvog utjecaja na spremnost: u slučaju uzbune, vrijeme koje će biti potrebno za polijetanje brojit će se u minutama. Izlazimo iz barake i zadovoljno primjećujemo da je flota potpuna. Što na stajanci, što u hangaru, šest je aviona Canadair CL-415 i šest Air Tractora AT-802. Isto je i s pripadnicima Eskadrile. Svi su na raspolaganju: osposobljeni, spremni, pa i samopouzdani.

Vrhunac, tj. glavni napor protupožarne sezone službeno je počeo 15. lipnja i protezat će se do kraja rujna. To je vrijeme kad je Eskadrila najzaposlenija, ali i kad su njezini pripadnici u fokusu zanimanja javnosti i medija. Bez imalo krzmanja, može se reći da su stekli velik ugled, i to ne samo u našoj zemlji. Posjetivši ih, pokušali smo shvatiti što sve stoji iza toga. Jer, nije stvar samo u njihovim letjelicama, koje mnogi doživljavaju kao spas s neba.

Iskustvo – ključna prednost

“Imamo veliko iskustvo, koje stječemo desetljećima. Naše se znanje nadograđuje, imamo ga jako puno”, jednostavan je odgovor zapovjednika 855. PPE-a pukovnika Milana Došena. Točno je, u Eskadrili ima dosta starijih i iskusnijih pilota i tehničara, koji nisu samo kvalitetni operativci nego i učinkoviti u prenošenju znanja na mlađe. Procesi su uhodani tako da se nastoji da najbolji ljudi budu u Eskadrili praktički do mirovine. U njihovu su poslu godine iskustva, misija, naleta i radnih sati ključna prednost. “Naša Eskadrila jedna je od najiskusnijih te namjene u Europi. Vani su piloti mlađi, ne ostaju toliko dugo u sustavu, ali zato često nisu uvježbani na našoj razini. Mi u Hrvatskoj pokušavamo to znanje zadržati, motivirati pripadnike da ostanu što dulje. Puno radimo na školovanju i obuci, imamo probrane pilote. Želimo da budu potpuni operativci jer tako će i raditi. Mlađi će biti isti kao i mi stariji, steći će tu rutinu. Spoj starijih i mladih koji dolaze pun je pogodak za naš posao”, nastavlja pukovnik. On nije samo zapovjednik nego i kapetan Canadaira, koji bi, dođe li do velike opterećenosti postrojbe, bez problema odletio u misiju poput svih ostalih. S takvim rasponom zadaća, sretan je što ima veliko povjerenje u svoje ljude i što se ne mora baviti tzv. mikromenadžmentom. “Ako bih počeo sumnjati u to radi li netko dobro svoj posao, ne bismo mogli raditi na sadašnjoj, visokoj razini”, uvjeren je pukovnik. U tom kontekstu, baš kao i svi piloti s kojima smo razgovarali, u prvom redu spominje pripadnike Satnije za zrakoplovno-tehničko održavanje, tj. tehničare Eskadrile. Ono što mogu i znaju, kao i njihova organizacija i brzina, neprocjenjivi su za postrojbu. Kad treba ići na zadaću, požar neće čekati popravke i održavanje. “Povjerenje između pilota i tehničara gradi se godinama. Ovdje provodimo puno vremena zajedno, dobro se poznajemo. U svakom trenutku moramo znati tko što radi. Požar ne gase Canadairi i Air Tractori, nego posade, a iza njih stoje tehničari. Što je cijela ekipa bolje uvježbana i obučena, požari se brže i lakše gase”, nastavlja pukovnik Došen.

Da nas nešto ne bi iznenadilo

Satnik Marin Zubčić zapovjednik je Satnije za zrakoplovno-tehničko održavanje. Iako se trenutačno ne leti, dio njegove ekipe u hangaru provodi neke od redovitih postupaka održavanja na dva aviona. “Mi smo ekipa koja prva dolazi, a zadnja odlazi. Ako je polijetanje u šest ujutro, dolazimo oko četiri i trideset. Ako slete u 21 sat ili poslije, imamo barem sat vremena posla, dakle do mraka i u ljetnim mjesecima. No važno je da avioni u svakom trenutku budu spremni za izvršavanje zadaće”, ističe satnik, koji zna i odletjeti na zadaću kao tehničar letač. Saznajemo i neke detalje posla u Satniji: na prijeletnim i poslijeletnim pregledima prva provjera je vizualna: gleda se ima li nastalih oštećenja, udubljenja na samoj konstrukciji, curenja ulja, goriva… Prije samog polijetanja na avionu se provode posebni testovi, dodatno se provjerava navigacijsko-komunikacijska i zaštitna oprema… Na poslijeletnom pregledu, nakon što je avion slijetao na morsku površinu, važno je, zbog soli i korozije, izvršiti pranje kompresora i cijele konstrukcije slatkom vodom. To je ključno da bi se protupožarni zrakoplov mogao koristiti niz godina. Što se tiče dodatnih pregleda, postoji tjedni pregled, u kojem je veći fokus na konstrukciji, otvaraju se određeni paneli, traže se eventualna mikrooštećenja. To traje barem pet sati i na avionu radi veći broj tehničara. Bude i preventivnih pregleda, kao i pregleda nakon određenog broja letnih sati. Ako se, što je rijetko, pojavi neočekivan problem, tehničari ga rješavaju u najkraćem mogućem roku. Odlazimo prema stajanci i penjemo se u jedan od Canadaira. S osmijehom koji otkriva ponos, satnik Zubčić pokazuje nam unutrašnjost aviona. Osim pilotske kabine (kokpita), koja je puna upravljačkih, navigacijskih i senzorskih uređaja, ostatak aviona izgleda prilično jednostavno. Zbog robusne konstrukcije i drugih značajki, riječ je o vrlo izdržljivoj letjelici s dugim vijekom operativne uporabe, praktički sve dok je isplativa korisniku. Taj je avion zamišljen tako da bude što otporniji na vanjske utjecaje, na more, vrućine, obrušavanja, uspone… “Za razliku od drugih, cilj svakog protupožarnog pilota je izvući krajnje sposobnosti iz aviona. Ako je propisano da možemo sletjeti s bočnim vjetrom od 30 čvorova, mi se želimo uvježbati da dođemo do te razine. To i jesu avioni za dobro utrenirane posade”, navodi zapovjednik Eskadrile pukovnik Došen. Zrakoplovi s godinama dobivaju manje modifikacije, najviše na polju elektronike. Kako se ona modernizira i poboljšava, i tehničari se opremaju modernijim uređajima za održavanje i testiranje. Zapovjednik Satnije slaže se da je glavna značajka postrojbe dugogodišnje iskustvo, rad i planiranje koje se provodi godinu, pa i dvije, unaprijed: “Da nas nešto ne bi iznenadilo.”

Jasno vidljiv učinak

Kako u 855. PPE-u izgleda kombinacija iskustva i mladosti dobro pokazuje pilotski dvojac –bojnik Ivan Dukić, kapetan aviona Canadair CL-415; te natporučnik Josip Jelača, pilot Air Tractora, ali i kopilot na CL-415. Stariji časnik došao je u postrojbu 2012., a mlađi deset godina poslije. “Tko god dođe u Eskadrilu, odmah se upoznaje s našim načinom života i rada. Za početak, ljetnih godišnjih odmora nema. Zato smo svi skijaši! Ali međuljudski odnosi u Eskadrili su fantastični. I to nas u biti gura da napravimo posao što bolje. Najbolje od svega jest što se učinak našeg rada jasno vidi, nakon pola sata, dva sata ili poslije”, vrlo je jasan bojnik. Jelača je bio nastavnik letenja na avionu Pilatus PC-9. Došao je u 855. eskadrilu i brzo se uklopio. “Ovdje smo svakodnevno gotovo po cijeli dan i moramo biti u super odnosima”, komentira. Karijerni put ide mu ustaljeno: stjecanjem iskustva na Air Tractoru, kad pilot djeluje sam, te kopilotiranjem na Canadairu. “Na Air Tractoru je zabavnije letjeti, ali Canadair je stroj svoje vrste, posebno napravljen za ono što radi”, dodaje. I on ističe da zadovoljstvo nakon uspješnog gašenja bude veliko, posebno kad vidite da je požar prijetio kućama. Ili kad vam zemaljske vatrogasne postrojbe zahvaljuju i pokazuju da će sad one bez problema preuzeti. “Tu se vidi onaj timski duh vatrogasaca i nas”, govore članovi posade.

Pitamo ih o najizazovnijim požarima u karijeri. Dukić se odlučio za onaj splitski u srpnju 2017., kad je još bio kopilot: “Urbano područje, Žrnovnica, pa planine, snažan vjetar, dim koji je prekrio cijeli grad…” Jelača se sjeća prijelaza sa srpanj na kolovoz 2024., kad je izbilo nekoliko uzastopnih i istodobnih požara na području Tučepa, Skradina… Piloti podsjećaju da su planinski požari najkompleksniji zbog teškog odbacivanja vode i manevara, bude puno turbulencija, vjetra, strujanja… “Tad je zahtjevno precizno baciti vodenu bombu. Treba uključiti mozak, kalkulirati mnoštvo varijabli. Svaki krug na jednoj lokaciji bude priča za sebe”, opisuju. I upozoravaju na jedan novi otežavajući faktor: “Pazite na dronove! Oni nemaju što raditi iznad požarišta. Zbog želje za dobrim snimkama i lajkovima na društvenim mrežama, može biti teških posljedica.”

Čekaju se novi avioni

Danas je ipak miran dan, komentiramo, no oni brzo podsjećaju da je početak glavnog napora PP sezone bio intenzivniji nego prethodnih godina. “Tijekom 22. lipnja u zraku je bilo šest aviona”, govori Dukić. Dvojica pilota djeluju kao iskonski operativci, koji ne vole filozofiranje i epitete. “Mi radimo svoj posao, ono što nam se kaže i zapovjedi. Mislim da je naša učinkovitost posljedica načina i rutine življenja. Ne volimo da se o nama govori kao o herojima. Nisu li heroji liječnici koji svaki dan spašavaju živote? Mi smo, jednostavno, profesionalci koji rade svoj posao i dosta dobri su u njemu. Ako ne volite ovaj posao, ne možete ga raditi. Ali ljubav donosi i odgovornost. Naši uvjeti rada često su ekstremni, ali sve što radimo ima dozu humanosti. To je nagrada cijeloj Eskadrili jer znamo da radimo nešto korisno”, kategoričan je bojnik Dukić. S druge strane, dvojac smatra da su za dobrog protupožarnog pilota bitne tvorničke postavke, tj. prirodne predispozicije, a iskustvo pomaže da se one nadograde. Ali ne propuštaju pohvaliti i tehničare. “Bez njih ni mi ne možemo raditi. To posebno dolazi do izražaja kad, primjerice, cijeli dan u zraku bude četiri-pet aviona. Kad napokon sletimo, odmah dolazi tehničarska ekipa i radi cijelu noć. I onda opet idući dan. Mi se tako možemo posvetiti isključivo svojim misijama i zadaćama”, zaključuju piloti.

“Svi mi volimo Canadair! Ni Rafale, ni Lightning, samo Canadair”, konsenzus je u 855. eskadrili. Na popis favorita dodaju i Air Tractor. Iako flota od 12 aviona djeluje impresivno, jasno je da se mora zanoviti. Tako će i biti. Eskadrili će do 2029. ili 2030. biti isporučena dva nova Canadaira DHC-515, čija je nabava financirana na temelju ugovora sklopljenog na razini Europske unije. Tvrtka De Havilland Canada označila ih je za kupce iz EU-a kao Canadair 515 kako bi bili bliži tradicionalnom imenu koje su nosili dok ih je proizvodio Bombardier. Uz zadaće gašenja u Hrvatskoj, novi će avioni i njihove hrvatske posade biti dostupni i za gašenje u inozemstvu u okviru koncepta pomoći rescEU. “Mi smo utrenirani tako da možemo brzo otići u inozemstvo gasiti požar i vratiti se. Ako ta dva aviona odu, mogu se vratiti doslovce za nekoliko sati nakon što izvrše zadaće. Uostalom, već smo zadnjih godina pokazali da i s postojećom flotom i osobljem možemo učinkovito izvršavati zadaće u Hrvatskoj, a po potrebi i na temelju odluka Vlade pomagati u inozemstvu”, kaže pukovnik Došen.

I, što stoji iza svega?

U postrojbi već rade na tome da za povećanje flote imaju proširen sastav pilota i tehničara. “Dat ćemo sve od sebe za to. Novi avioni pojačat će nam kapacitet. Nažalost, vidimo da se klima mijenja i požari su sve jači, za gašenja trebamo sve veću količinu vode. Evo, nedavno je gorjelo oko Pariza nezapamćenom žestinom”, u dahu govori zapovjednik Eskadrile. Dobra je stvar što je DHC-515 vrlo sličan avionu CL-415. Najveća je razlika u digitaliziranoj kabini na novijem tipu. Zapovjednik zrakoplovnih tehničara Zubčić dodaje da će s avionima DHC-515 doći i nova tehnologija za njihovo održavanje i servisiranje. “Uz odgovarajuću obuku i preobuku brzo ćemo je usvojiti”, uvjeren je časnik. Dodaje da uza sve zadaće Eskadrila nastavlja obučavati mlade tehničare. “Otkad je organizirano stipendiranje učenika u srednjim školama, povećao se broj dolazaka mladih tehničara u HRZ. Mislim da bi ih moglo biti još i više. Kad imate veći broj ljudi, možete napraviti još bolju selekciju. No, da idemo u dobrom smjeru, pokazuju naši rezultati”, dodaje satnik Zubčić. Jako zanimljivo zazvučale su nam završne riječi pukovnika Došena: “U dogledno ćemo vrijeme morati digitalizacijom kabine modernizirati sve naše CL-415 na razinu približnu onoj na avionima DHC-515. Zrakoplovstvo i način letenja razvijaju se i za to nam trebaju suvremeniji instrumenti.” Nakon cjelodnevnog posjeta ostali smo još čvršći u zaključku da 855. protupožarna eskadrila 93. krila HRZ-a više nego zaslužuje ugled koji ima ne samo u Hrvatskoj vojsci nego i u hrvatskom društvu, pa i izvan naše zemlje. Iza tog ugleda stoje svi njezini pripadnici, svi koji su potpora pilotima, čiji je rad najvidljiviji; sve njihovo stečeno iskustvo, rad, obuka, uvježbavanje i planiranje. S novim zrakoplovima i tehnologijom, svi zajedno mogu biti samo još učinkovitiji.

Tekst Domagoj Vlahović

Foto Tomislav Brandt