U Međunarodnom središtu za obuku specijalnih zračnih snaga u Zadru tijekom rujna održana je prva letačka obuka u kojoj su sudjelovali pripadnici vojski i helikopteri iz svih četiriju članica: Hrvatske, Bugarske, Mađarske i Slovenije

Od utemeljenja Međunarodnog središta za obuku specijalnih zračnih snaga  (Multinational Special Aviation Programme Training Centre – MSAP TC) prošlo je gotovo tri godine, a pripreme za to počele su još dosta prije. U svakom slučaju, svečano otvorenje održano je 11. prosinca 2019. u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku, koja je i dom te multinacionalne vojne organizacije. Za potrebe svojih oružanih snaga, što znači cijelog vlastitog, pa i kolektivnog obrambenog sustava u NATO-u, MSAP su ustrojile Hrvatska, Bugarska, Mađarska i Slovenija. Temeljna zadaća jest obuka posada višenamjenskih helikoptera koje sudjeluju u specijalnim zračnim operacijama. Riječ je o sposobnostima koje su u današnjim vojnim i ratnim doktrinama praktički nezaobilazne, ali i iznimno kompleksne, a njihov razvoj zahtijeva znatne financijske, ljudske i tehnološke resurse. Ideja MSAP-a je jednostavna: udruživanje kapaciteta iz savezničkih zemalja s manje brojnim vojskama i manjim brojem helikoptera, a istim Ciljem sposobnosti vezanim uz specijalne zračne operacije. I to u idealnom prirodnom i infrastrukturnom obučno-vježbovnom okružju koju daju zrakoplovna baza u Zemuniku, morska obala, visoke planine jadranskog zaleđa ili obližnji poligoni kod Udbine, Knina i Slunja. Tu su i drugi benefiti, među njima je i činjenica da specijalne zračne operacije povezuju najbolje pilote helikoptera s najboljim vojnicima, pripadnicima specijalnih snaga. I potonji tako imaju više prilika za uvježbavanje po najvišim standardima. Ukratko, preko MSAP-a postižu se dva Cilja sposobnosti koje imaju vojske svih četiriju članica. Prvi je ustrojavanje Zračne namjenski organizirane postrojbe za provedbu specijalnih zračnih operacija (Special Operations Air Task Unit – SOATU). Drugi je da te postrojbe imaju sposobnost provedbe zadaća Personnel Recoveryja (izvlačenje izolirane osobe iz neprijateljskog okruženja) na taktičkoj razini.

Zajednički i pojedinačni ciljevi

Prema definiciji Američkog ratnog zrakoplovstva (USAF), Personnel Recovery je širok, kompleksan pojam. To je zbroj vojnih, diplomatskih i civilnih napora da se izolirano osoblje vrati i reintegrira. Jednostavnijim riječima u užem, ”taktičkom“ smislu, Personnel Recovery fokusira se na izvlačenje vlastitih pripadnika koji ostaju izolirani na teritoriju pod nadzorom protivnika.  No, osim Ciljeva sposobnosti, MSAP vojskama svojih članica omogućava i dostizanje posebnih, pojedinačnih ciljeva, već ovisno o potrebama pojedine zemlje. Koliko je ideja MSAP-a u osnovi dobra, dovoljno govori činjenica da projekt od početka ima potporu NATO-ova zapovjedništva za specijalne operacije (NSHQ) i američkog Zapovjedništva za specijalne operacije u Europi (SOCEUR).

Od svojih početaka, MSAP TC počeo je postupno, što je i logično. Održavani su tečajevi, radionice, konferencije, posjeti izaslanstava, radni sastanci s kolegama iz NSHQ-a i SOCEUR-a, potpisivani su tehnički sporazumi… Bilo je i manjih obučnih događaja teorijskih i letačkih, uglavnom ograničenih na pripadnike vojski pojedinačnih zemalja. Pandemija je uzela svoj danak i vjerojatno usporila neke procese. No, da i to prolazi vidjeli smo prije točno godinu dana, kad je MSAP TC u Zemuniku održao prezentaciju dostignutih sposobnosti s atraktivnom demonstracijom posada HRZ-ovih helikoptera i pripadnika Zapovjedništva specijalnih snaga. Ovog smo rujna dočekali i prvu letačku obuku u kojoj sudjeluju piloti, specijalci i helikopteri iz sve četiri članice MSAP-a. Ekipa Hrvatskog vojnika provela je dva dana na  Združenoj letačkoj obuci za izvlačenje osoblja (Joint Personnel Recovery Flight Training – JPRFT). Obuka je trajala od 4. do 23. rujna. Imali smo sreće, naša su dva dana bila vedra, izvrsna za helikoptere pa smo imali priliku pratiti terensku obuku, ali i niz drugih aktivnosti povezanih s njom.

Pogodnost hrvatske planine

Usklađivanje MSAP-ovih stručnjaka i djelatnika s obučnom skupinom te svim elementima OSRH koji su bili u potpori JPRFT-a, i to na prvoj takvoj obuci, bio je iznimno zahtjevan posao za Središte koje je još u fazi dostizanja pune operativne sposobnosti (FOC). ”Proveli smo gotovo sve teorijske obuke i sad smo na nekih 80 posto do FOC-a,” objašnjava nam direktor Središta, brigadir HRZ-a i pilot helikoptera Tomislav Pušnik. Dodaje da je JPRFT, koji nadgledaju i savjetuju Amerikanci iz SOCEUR-a, praktički predzadnji korak prema FOC-u. Na njemu je sudjelovalo više desetaka polaznika iz letačkih posada i timova zemaljskih specijalnih snaga. U organizaciji je trebalo uzeti u obzir da svaka vojska ima različita pravila i ograničenja, da svaka ima svoj sustav obuke, pa i razinu osposobljenosti za određene zadaće. Također, engleski je isključivi jezik komuniciranja, a komunikacija i dokumentacija mora biti ”precizna, jasna, usmjerena i kratka“. Za svaku obuku u MSAP TC-u, pa i za ovu, zemlje članice sklapaju tehnički sporazum u kojem definiraju sve detalje, opće, i one posebne koje traži određena obuka.

Mađarski brigadir, jedan od članova MSAP-ova Međunarodnog izvršnog odbora, također je iskusni pilot helikoptera. Kaže nam da je iz perspektive zrakoplovca područje terenske obuke iznimno izazovno. Stoga nije ni čudno da su se mađarske posade uvježbavale u MSAP-u i prije JPRFT obuke, prošle su obuku u planinskom letenju danju i noću. To je istodobno i dio obuke na novim helikopterima mađarskih oružanih snaga. ”Velebit daje izvrsne prilike za uvježbavanje letenja iznad planinskih područja i vrlo dobre točke za slijetanje. Već imam iskustvo iz Zemunika, bio sam ovdje 2012. godine na preduputnoj obuci prije Afganistana,” kaže brigadir, naglašavajući da je organizacija prve letačke obuke zahtjevna za MSAP TC i tražila je da Središte poveća svoje sposobnosti.   

Doprinos iz OSRH

Kad govorimo o ulozi OSRH u aktivnostima MSAP TC-a, bilo bi pogrešno ograničiti je na HRZ i ZSS. U različitim oblicima potpore JPRFT obuci djelovale su i druge ustrojstvene cjeline, što je vidljivo već i kad se spomene da je teren uključivao i vojne poligone kojima upravlja HKoV. Nadalje, MSAP TC u planiranju je obuke bio svjestan da je Središte za međunarodne vojne operacije ”Josip Briški” (SMVO) iz Hrvatske kopnene vojske već u više navrata provelo obuku fokusiranu na segmente Personnel Recoveryja. ”Prepoznati su u Hrvatskoj, a otvoreno kažem i u NATO-u, kao kvalitetni u provedbi obuke iz područja Personnel Recovery i mi u MSAP TC-u vidjeli smo ih kao subjekt koji nam itekako može pomoći u razvoju naše vlastite obuke. Izvrsno rade svoj posao i naša će se suradnja sigurno nastaviti,” kaže brigadir Pušnik. Bojnica Renata Kokorić Novosel iz SMVO-a precizirala je da su stručnjaci, časnici i dočasnici iz Središta dali doprinos u ekspertizi, teorijskim predavanjima, provedbi vježbi u sklopu obuke te ocjenjivanju polaznika. ”To je apsolutno korisno i za nas, ovdje smo prezentirali naša znanja i sposobnosti vojskama triju savezničkih zemalja,” naglašava bojnica.

Zgrada MSAP TC-a u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” nevelika je, ali moderno uređena, nalazi se nedaleko od stajanke za zrakoplove. Cijelo vrijeme bila je puna različitih odora i oznaka, užurbanih sudionika obuke, instruktora, zrakoplovaca… Blic-razgovori vodili su se u uredima, ali i na hodnicima, a vrata sobe za sastanke bila su stalno zatvorena jer je scenarij predviđao mnoštvo događaja, što je za sobom povlačilo i neprestanu potrebu za koordinacijom. U jednom bi trenutku kraj vas prošao pilot koji kreće prema svojem helikopteru, a u drugom instruktor koji pod rukom nosi velike zemljovide jer se sprema operacija izvlačenja ”izoliranog pilota“ na Udbini.

Nezaboravna prilika

Najzanimljiviji prizori za ljubitelje zrakoplovne tehnike ipak su bili na stajanci. U glavnoj ulozi bili su helikopteri iz četiri vojske. HRZ je predstavljao višenamjenski Mi-171Sh iz 194. eskadrile višenamjenskih helikoptera 91. krila HRZ-a. Slovenske oznake nosio je višenamjenski Eurocopter AS AL 532 Cougar. Isti tip helikoptera na Zemuniku rabilo je i bugarsko ratno zrakoplovstvo, no oni ga jednostavno označavaju kao AS 532 i njihova je letjelica posebno opremljena za akcije traganja i spašavanja (SAR). Mađari, koji su se nedavno u MSAP TC-u obučavali za planinsko letenje, imaju helikoptere Airbus H145M. Helikopterske posade bile su fiksne, no zato su na različite zadaće odlazili različiti timovi specijalnih snaga, vrlo često i mješoviti. Bila je to izvrsna prilika za uvježbavanje taktike i procedura koje su zajedničke za specijalne snage članica NATO-a. Već smo rekli, za obuku i vježbe korištene su različite lokacije. Ponekad bi bio dovoljan i jedan udaljeniji dio vojarne “Pukovnik Mirko Vukušić”, a ponekad bi se išlo u izvlačenje izoliranog pojedinca ili skupine na poligone kod Udbine i Knina. Za uvježbavanje letenja izbor lokacija puno je širi, pa je naš fotografsko-snimateljski dvojac imao nezaboravnu, jedinstvenu priliku letjeti i pratiti obuku na fantastičnim lokacijama iznad vrhova Velebita. Kako su u segmentima obuke sudjelovali i HRZ-ovi izvidničko-borbeni helikopteri OH-58D Kiowa Warrior, uvježbavajući pratnju i druge radnje te avioni Pilatus PC-9, ”paleta“ letjelica bila je još i bogatija. Bilo je vrlo atraktivno pratiti kako različiti helikopteri imaju različite performanse, svaki ima svoju prednost. Recimo, H145M moderan je i iznimno okretan helikopter, no manjih prijevoznih kapaciteta, u čemu je pak sjajan Mi-171Sh. Kad je riječ o specijalcima, razlike među njima manje se primjećuju, a iz daljine teško je razlikovati i odore, oznake i naoružanje. Ono što se može ustvrditi jest da su svi iznimno spretni u repellingu i svim drugim radnjama vezanim uz ulazak i izlazak iz helikoptera, baš kao i u zauzimanju taktičkih pozicija pri izlasku i oko letjelice. ”Te procedure ne smiju nam biti problem ni kod različitih tipova helikoptera. Primjerice, već dugo radimo s Amerikancima i njihovim letjelicama, a to su Black Hawkovi,” rekao nam je jedan pripadnik ZSS-a. Tako je na jedan način najavljena i bliska budućnost – kad hrvatske ešice u obučnim aktivnostima u MSAP TC-u zamijene crni jastrebovi, i to u konfiguraciji prilagođenoj specijalnim operacijama.  

Čekamo SOATU

Što se tiče ostalih budućih aktivnosti, brigadir Pušnik istaknuo je da će MSAP iduće 2023. godine provesti SOATU kvalifikacijsku obuku uz potporu SOCEUR-ovih instruktora, dakle, američkih stručnjaka s velikim borbenim iskustvom: ”Njome ćemo osposobiti nacionalne instruktore koji će raditi unutar NSAP TC-a i tako ćemo dostići punu operativnu sposobnost.” Ima li još zainteresiranih za priključenje MSAP-u? U ovom trenutku potvrđen je interes Slovačke, čiji su vojni predstavnici već bili u Zemuniku i izrazili zadovoljstvo viđenim. Iako i Slovačka ima Cilj sposobnosti vezan uz specijalne zračne operacije, odluka o priključenju ostaje na političkoj razini, no ona je izgledna. ”Priključenje Slovačke bilo bi posebno dobro za OSRH, podsjećam da je riječ o zrakoplovstvu koje koristi Black Hawk i mogli bismo zajednički razvijati sposobnosti,” jasan je direktor MSAP-a. Po svemu što smo vidjeli u Zemuniku, MSAP TC razvija se u respektabilnu organizaciju koja one najbolje treba učiniti još boljima. Zato SOATU kvalifikacijsku obuku očekujemo s posebnim nestrpljenjem jer će biti još i kompleksnija od ionako atraktivne obuke JPRFT. Podsjetimo, ambicije su velike, još pri utemeljenju izražena je želja osnivača da kod Zadra nikne novi NATO-ov centar izvrsnosti. NATO – izvrsnost – zrakoplovstvo – specijalne snage… Teško da itko može reći da takva kombinacija ne zvuči impresivno!

---

Specijalci ZSS-a: Intenzivan razvoj sposobnosti

Časnik i dočasnik koji su na obuci JPRFT predstavljali Zapovjedništvo specijalnih snaga OSRH ističu da je aktivnost trenutačno jedna od najvažnijih za ZSS jer postrojba intenzivno razvija svoje elemente Personnel Recoveryja odnosno njegova dijela borbeno traganje i spašavanje (CSAR). ”Ima više nacija, a tu su i savjetnici iz američkog Zapovjedništva za specijalne operacije. Izvrsno je djelovati u takvom okruženju i dobiti potvrdu da je sve što radimo u hrvatskim okvirima dobro,” kažu naši specijalci. ZSS je na obuku poslao vrlo iskusan namjenski organiziran tim, prokušan u procedurama koje se traže na obuci, no ”sad je važno da se one usklade s kolegama iz ostalih zemalja“. Prenoseći dojmove stranih kolega, naši sugovornici kažu da su im Zemunik i ostale lokacije obuke vrlo izazovni.

---

Piloti HRZ-a: obuka i standardizacija

Među sudionicima obuke dvojica su pilota helikoptera Mi-171Sh iz 194. eskadrile višenamjenskih helikoptera. Oni i njihove posade već su dosegnuli visok stupanj obučenosti za SOATU zadaće te zadaće s naočalama za noćno gledanje. ”Što se tiče Personnel Recoveryja, već smo prošli neke tečajeve, no nisu uključivali letenje. Sadašnja je obuka prije svega bitna zbog standardizacije, svi smo u NATO-u, a pojedinačno ne možemo provoditi Personnel Recovery tako kvalitetno kao kad smo zajedno. Dio smo međunarodne, veće priče i svi moramo znati kako radimo i što možemo očekivati jedni od drugih. Da se razumijemo, svi mi iz četiri zemlje u osnovi se jednako obučavamo, ali ovdje ‘poliramo’ neke detalje. Recimo, specijalci iz Bugarske moraju poznavati naš helikopter, moraju se snalaziti u njemu baš kao u svojem,” objašnjavaju pripadnici HRZ-a. Znamo da dobro poznaju lokacije u Hrvatskoj, ali pitamo ih mogu li ih ponekad još uvijek iznenaditi. ”Tereni ne, ali vrijeme da, puno toga ovisi o godišnjem dobu,” kratak je odgovor. Jednako nepredvidiv može biti i let s naočalama za noćno gledanje, pa se on mora jako dobro uvježbati, a upravo to uzima lavovski dio MSAP-ove obuke. Naravno, razgovarali smo i o skorašnjoj ulozi hrvatskih helikoptera UH-60 Black Hawk. Među zadaćama koje će te letjelice izvršavati unutar Hrvatskog ratnog zrakoplovstva bit će i sudjelovanje u letačkoj obuci u MSAP TC-u. Kako kažu naši sugovornici, jastrebovi su moderniji i pogodniji za specijalne operacije od ešica u svakom pogledu. I to ne znači podcjenjivanje Mi-171, letjelica na kojima hrvatski piloti u MSAP-u obavljaju izniman posao, a koje zajedno s Mi-8 imaju itekako značajnu ulogu u povijesti, ali i sadašnjosti HRZ-a.

---

Tekst  Domagoj Vlahović/foto  Tomislav Brandt