Mladi časnik, natporučnik Antun Lenić iz Logističke satnije GOMBR-a, nedavno je u SAD-u završio Logistics Captains Career Course (LOG-C3). Riječ je o vojnom školovanju za logističare razine Napredne časničke izobrazbe u OSRH. Nakon završetka tečaja proglašen je najboljim stranim polaznikom te sedmim po uspjehu od ukupno 167 časnica i časnika

Natporučnik Antun Lenić jedan je od onih koji ne vole govoriti o vlastitim kvalitetama i uspjesima. Za njegov uspjeh na školovanju u Sjedinjenim Američkim Državama saznali smo sasvim slučajno, od njegovih kolega iz Logističke satnije Gardijske oklopno-mehanizirane brigade. “Sjajan je on momak, vidjet ćete, svi smo ponosni na njega!” govorili su nam časnici i dočasnici iz njegove Satnije na poligonu “Gašinci” gdje smo boravili zbog druge zadaće. Naravno, jako smo se zainteresirali za priču o natporučniku Leniću: nedavno se vratio iz Fort Leeja u Virginiji, baze Američke kopnene vojske u kojoj je polazio Logistics Captains Career Course (LOG-C3). Riječ je o vojnom školovanju razine Napredne časničke izobrazbe u OSRH. Nakon završetka tečaja natporučnik Lenić proglašen je najboljim stranim polaznikom te sedmim po uspjehu ukupno (računajući, dakle i Amerikance), od ukupno 167 časnica i časnika.
Razgovor nam je bio pravi terenski, improviziran, uz brujenje motora tenkova i BVP-a. No, Lenić je elokventan časnik, njegove riječi lako je prenijeti na papir, a teklo je od samog početka: “Još mi je kao dječaku odora bila primamljiva. Iako nisam pristupio programu Kadet, cijelo sam vrijeme tijekom studija razmišljao o vojsci. Čim sam završio fakultet, nisam dvojio nego sam se prijavio u dragovoljne ročnike.” Nakon tog staža, pa Časničke škole, 1. srpnja 2010. pristupio je GOMBR-u gdje je danas zapovjednik Transportnog voda u Logističkoj satniji. Mnogi ne smatraju logistiku toliko atraktivnim rodom, ali natporučnik Lenić kaže da je posao u Transportnom vodu jako dinamičan.
“Kad se otvorila mogućnost školovanja u Americi, zapovjednik me pitao jesam li zainteresiran. ‘Naravno,’ odgovorio sam. Kako i ne bih, cilj mi se usavršavati tijekom cijele karijere, a to je bila idealna prilika da napravim tako nešto, logičan korak. Malo se jesam nećkao, ali znao sam da je to prilika koja se pruža jednom u životu i koju bi bilo nesmotreno propustiti,” prisjeća se hrvatski časnik. Nakon što je bio izabran u konkurenciji od još nekoliko kolega, odletio je u SAD: “Prvo što me iznenadilo bila je veličina Fort Leeja, nisam niti slutio da je toliko golem. Zapravo, prva dva-tri dana sve mi je bilo nekako čudno, valjda je utjecala i vremenska razlika.”
Nakon početnog privikavanja natporučnik Lenić počeo je sklapati prva prijateljstva s kolegama iz škole i uklapati se u novo okružje: “Brzo mi je postalo jasno da ću ondje uživati i mnogo toga naučiti.” Okružje je bilo multikulturno jer strani su polaznici dolazili sa svih strana svijeta, iz Estonije, Latvije, Kolumbije, Maroka, Zambije… “Svi smo bili poput pravih prijatelja i ta će mi poznanstva zauvijek ostati u ugodnom sjećanju,” rekao je natporučnik Lenić.
Dan na školovanju bio je sličan kao u OSRH, “(…) kao, uostalom, i u svim vojskama svijeta,” istaknuo je. Nastavni proces vremenski je malo fleksibilniji, mnogo toga ovisi o motiviranosti i učinkovitosti samih polaznika tijekom dana. Rijetko kad bilo je fiksno određeno kad je potrebno završiti neku zadaću. Ono što je fasciniralo bila je izvanredna infrastruktura. “Ipak je to jako velika vojska,” rekao je natporučnik.
I tako, mjeseci su prolazili, a natporučnik Lenić sve je više pokazivao svim kolegama kakav je hrvatski časnik došao u “Fort Lee”. “Na samom početku izobrazbe susretao sam se s puno kratica, nejasnim pojmovima, novim postrojbama i drukčijim mogućnostima što je pomalo bilo problem jer mi je bilo potrebno određeno vrijeme da mi takve nepoznanice postanu razumljive i normalne. No, razina razumljivosti stranog jezika i predavanja u konačnici je bila na visokoj razini. Često sam izlagao pred cijelim razredom te aktivno sudjelovao u praktičnom i grupnom radu na svim vježbama,” sjeća se. Najzanimljiviji, ali i najteži dio izobrazbe bio je završni rad na individualnom konceptu logističke potpore (ICOS). Putem PowerPointa i grafičke prezentacije svaki ga je polaznik za sebe razvijao tijekom 5-6 mukotrpnih dana te ga, zajedno s matricom događanja, prezentirao u 45 minuta pred dodijeljenim instruktorima. “Taj je dio bio posebno zanimljiv jer obuhvaća sve prethodno naučeno i služi kao provjera i djelomična primjena svega naučenog u namjerno izazvanim stresnim i kratkim vremenskim rokovima,” objasnio nam je pripadnik GOMBR-a.
Kad je dobio diplomu i saznao koliko je visoko rangiran u svojem naraštaju, bio je jako iznenađen: “Bilo je tu mnogo kvalitetnih časnika i od njih sam i ja mogao puno toga naučiti.” Pomalo s nelagodom prepričao nam je svoj najupečatljiviji i najdraži trenutak u Americi: “Na svečanoj ceremoniji uručenja certifikata, američki general Richard B. Dix upitao je: ‘Gdje je taj Hrvat?’ Nakon što sam se javio, čestitao mi je i prisjetio se slične ceremonije na kojoj je također kao najbolji strani polaznik bio istaknut pripadnik OSRH. ‘To za vas očito nije iznimka, nego pravilo,’ rekao mi je.”
Svjestan je da je za takav uspjeh potrebna visoka razina predanosti, usmjerenja i jasan cilj koji si je postavio nakon dolaska. No, smatra da za uspjeh nije zaslužan samo on ili američki instruktori: “Pripremio me i rad u mojoj postrojbi, odlasci na razne terene, mentorstvo zapovjednika te svakodnevan rad s Nadređenim zapovjedništvom te mojim kolegama časnicima, dočasnicima i vojnicima.” Vjerujemo da će natporučnik Lenić nastaviti i dalje u istom ritmu, uostalom, sam nam je rekao da želi konstantno učiti, nadograđivati se kao osoba, vojnik i časnik. “Nikad se ne želim zadovoljiti postojećim, uvijek ću gledati prema naprijed,” zaključio je na kraju razgovora.

“Na svečanoj ceremoniji uručenja certifikata, američki general Richard B. Dix upitao je: ‘Gdje je taj Hrvat?’. Nakon što sam se javio, čestitao mi je i prisjetio se slične ceremonije na kojoj je također kao najbolji strani polaznik bio istaknut pripadnik OSRH. ‘To za vas očito nije iznimka, nego pravilo’, rekao mi je.”

Domagoj VLAHOVIĆ, foto: Mario DROPULJIĆ, privatna arhiva