Republika Singapur ove godine obilježava 50. obljetnicu osnivanja svojeg ratnog zrakoplovstva. S vremenom je ono postalo jedno od najsnažnijih i najobučenijih u svijetu. Očekuje se da će Singapur nastaviti s velikim ulaganjima u tu granu jer je najbolje rješenje za dvije slabosti obrambenog sustava zemlje, mali broj stanovnika i malu teritorijalnu površinu

Ratno zrakoplovstvo Republike Singapur (Republic of Singapore Air Force- RSAF) osnovano je 1. rujna 1968. godine pod imenom SADC (Singapore Air Defence Command) ili Singapursko zapovjedništvo protuzračne obrane. Od svojih skromnih početaka, izraslo je do danas u respektabilnu silu u svojoj regiji i na razne načine djeluje širom svijeta. Sve to vrijeme, osnovna uloga i zadaća ostala je ista: obrana malog otoka i države Singapur koja se strateški nalazi na jako povoljnoj lokaciji, pokraj vrlo prometnih brodskih komunikacija. Malajskim prolazom godišnje prođe nešto manje od 100 tisuća brodova različitih veličina, a zajedno s njima i znatan postotak roba na svjetskom tržištu. Iako je od šezdesetih godina do današnjih dana Singapur nešto povećao svoj teritorij, radi se o maloj zemlji s površinom tek nešto većom od 700 kvadratnih kilometara, otprilike poput Međimurske županije. Singapur je neovisan od kolovoza 1965., ali je zemlja mogla računati na prisutne postrojbe i baze Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, početkom 1968. godine britanska je vlada najavila povlačenje svojih trupa i baza istočno od Sueza najkasnije do kraja 1971. i postalo je jasno da će se Singapur u kratkom roku trebati sam brinuti za svoju sigurnost, uključujući i formiranje vlastitog zrakoplovstva.
Školovanje i nabava
Prva zadaća bili su osposobljavanje novih pilota u školi letenja i obuka zemaljskog osoblja. Prvi zrakoplovi bile su dvije unajmljene Cessne 172, na kojima je započeta pilotska obuka. Dio novih zrakoplovaca poslan je na školovanje i obuku za pilote u Ujedinjeno Kraljevstvo, dok je drugi dio osoblja namijenjenog za helikoptere poslan u Francusku. Krajem 1968. pristiglo je i osam primjeraka francuskih helikoptera Alouette III, koji su zajedno s prvim pilotima i tehničarima oformili 120. eskadrilu. Na aerodromu ”Seletar“ početkom 1969. osnovana je zrakoplovno-tehnička i elektroničko-trenažna škola zajedno s prvom operativnom kontrolom leta. Tijekom svibnja 1969. godine pristižu prvi novi zrakoplovi, osam Cessni 172K, na kojima počinje obuka prvog naraštaja od 37 pilota-kadeta iz Singapura. Već u rujnu 1971. Cessne su počeli zamjenjivati talijanski SIAI Marchetti SF.260M, koji su operirali iz zrakoplovne baze ”Sembawang“. Za naprednu obuku novih pilota u listopadu 1969. pristižu prvi mlazni avioni, britanski BAC 167 Strikemaster Mk84, njih ukupno 16. Glavna snaga novog zrakoplovstva postaju britanski avioni Hawker Hunter u trima glavnim inačicama: lovačko-jurišnoj (FGA 74), lovačko-izvidničkoj (FR 74A/B) i trenažnoj (T75). Hunteri su počeli ulaziti u sastav zrakoplovstva krajem 1970., a ukupno ih je u uporabu ušlo više od 40.
Dolazak Huntera poklopio se s povratkom većine pilota s obuke u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zajedno s kolegama koji su školovani u Singapuru te Hunterima od njih je osnovana 140., prva singapurska lovačka eskadrila. Postala je jezgra novog zrakoplovstva te će poslije mnogi časnici koji su u njoj služili postati budući vođe zrakoplovstva. Dvije godine poslije formirana je i 141. eskadrila, također opremljena avionima Hawker Hunter. Počele su se formirati i prve eskadrile opremljene jurišnim zrakoplovima. Iz SAD-a su 1971. nabavljeni avioni Skyhawk i to 32 A-4B i četiri trenažna TA-4B. Zrakoplovi su bili rabljeni, ali su obnovljeni i modificirani te su dobili oznake A-4S i TA-4S. Jedna od preinaka bila je zamjena originalnih topova sa snažnijim topovima ADEN od 30 mm. Zrakoplovi su uključeni u sastav 142. eskadrile u zrakoplovnoj bazi ”Changi“, gdje su postali operativni početkom 1974. Poslije će avioni Skyhawk ući u sastav 143. i 145. eskadrile. Na aerodromu ”Changi“ od 1972. djelovala je 121. eskadrila sa šest lakih transportnih zrakoplova Short Skyvan, novokupljenih u Ujedinjenom Kraljevstvu. Koristili su se za prijevoz osoblja, ali i za potragu i spašavanje u suradnji s mornaricom. Helikopterska 120. eskadrila početkom 1977. počela je zamjenjivati Alouette III s američkim helikopterima, 17 UH-1H i tri Bella 212. Mogućnosti zrakoplovstva znatno su povećane krajem 1970-ih nabavom prvih Herculesa C-130 i prve skupine od 21 lovca F-5E Tiger. Novi lovački avioni postali su operativni 1979. Osim što su bili supersonični i opremljeni radarom, moglo ih se Herculesima nadopunjavati gorivom u zraku.

Druga generacija

Kako bi se zadovoljile sve veće potrebe za naprednom obukom na mlaznim zrakoplovima, krajem 1984. počeli su pristizati prvi avioni SIAI-Marchetti S.211. Ušli su u sastav 130. eskadrile i počeli postupno zamjenjivati avione Strikemaster i T-33. Većina od 30 nabavljenih zrakoplova S.211 sklopila je u Singapuru tvrtka Singapore Aircraft Industries. Zanimljivo, 130. eskadrila 1993. prebacuje se u zapadnu Australiju, u RAAF-ovu zrakoplovnu bazu ”Pearce“ pokraj Pertha. To je bio rezultat sporazuma s kolegama iz Australije, a u spomenutoj bazi uspostavljena je letačka trenažna škola RSAF-a. U odnosu na Singapur, nova baza omogućavala je lakši i učinkovitiji trening, s boljim vremenskim uvjetima, i puno većim zračnim prostorom.

Tijekom 1985. počela je nabava novih transportnih helikoptera, europskih AS332 Super Puma. No, sredinom 1980-ih ratno zrakoplovstvo Singapura pogodila je tzv. Skyhawk kriza. U razdoblju od nekoliko mjeseci u nesrećama su izgubljena četiri aviona Skyhawk, a u velikoj mjeri razlog su bili već stari motori J52. Pokrenut je program temeljite modernizacije te flote: najveća je promjena bila promjena motora J52 s modernim motorom F404-GE-100, koji se koristio i kod F/A-18, ali bez dodatnog izgaranja. Uz to bilo je i stotinjak drugih manjih modifikacija kroz koje je prošlo 70 primjeraka tog aviona, a program se pokazao kao velik uspjeh. Zrakoplovi su dobili oznake A-4SU za jednosjed, i TA-4SU za trenažni dvosjed, te su počeli ulaziti u uporabu 1988. godine, a do 1993. godine avioni Super Skyhawk zamijenili su sve starije avione Skyhawk.

Prvi borbeni Sokoli

Velik skok u sposobnostima uslijedio je nabavom dvaju novih tipova zrakoplova. Unutar sporazuma Peace Carvin I sklopljenog sa SAD-om nabavljeno je prvih osam aviona F-16, podjednako podijeljenih između inačica A i B. Obuka njihovih pilota i tehničara F-16 pokrenuta je krajem 1987. u zrakoplovnoj bazi ”Luke“, u Arizoni, te potrajala oko dvije godine. Nakon toga prebačeni su u Singapur u sastav 140. eskadrile, gdje su počeli zamjenjivati starije Hawker Huntere. Paralelno s nabavom F-16 nabavljen je i prvi avion za rano otkrivanje i upozoravanje, leteći radar E-2 Hawkeye. Oba tipa zrakoplova postali su operativni 1990., djelujući iz zrakoplovne baze ”Tengah“ na zapadu zemlje. Uslijedile su nove nabave aviona F-16, uključujući sporazum Peace Carvin II iz 1993. s 18 kupljenih F-16 i to modernijih inačica C/D Block 52, a nedugo poslije toga i 12 dodatnih aviona istih inačica. Početkom 1990-ih nabavljeni su i europski helikopteri AS550 Fennec, od kojih je dio mogao koristiti vođene rakete TOW za protuoklopnu borbu. Nabavljeni su i teži transportni helikopteri CH-47 Chinook, pri čemu je dogovorena obuka pilota i zemaljskog osoblja u Texasu pod sporazumom Peace Prairie. U SAD-u je 1998. u zrakopovnoj bazi ”McConnell“, u državi Kansas, počela i obuka za novonabavljene zračne tankere KC-135. Prije isporuke modernizirani su na inačicu “R” s ekonomičnijim motorima CFM56. Omogućili su RSAF-u bolju podršku na prekomorskim zadaćama i vježbama. U svrhu zamjene manjih i starijih aviona Skyvan, početkom 1990-ih nabavljeno je devet primjeraka nizozemskih aviona Fokker 50 u dvjema inačicama. Četiri se koriste kao transportni avioni opće namjene, a pet ih pripada mornaričko-ophodnoj inačici, koja je uz ostalo, sposobna za nošenje protubrodskih raketa AGM-84 Harpoon.

Protuzračna obrana

Prva sredstva zemaljske protuzračne obrane u samostalnom Singapuru bili su dvocijevni Oerlikon GDF topovi švicarske proizvodnje kalibra 35 mm, koji su bili modernizirani radarom za upravljanje paljbom Super Fledermaus. Obuka se odvijala u Švicarskoj i u zrakoplovnoj bazi ”Seletar“ gdje ih je većina bila bazirana.

Na istoj lokaciji nalazila se i postrojba opremljena protuzračnim raketama Bloodhound MkII koje su bile preuzete od Velike Britanije. Tijekom 1979. osnovana je škola zračne obrane, s ciljem obuke kontrolora i operatera PZO-a. U isto vrijeme osnovana je SADA (Singapore Air Defence Artillery) u kojoj su objedinjene sve PZO postrojbe. To je omogućilo slojevitu obranu zračnog prostora te izvođenje taktičkih vježbi i uvođenje novih PZO sustava početkom 1980-ih. Jedan od novih sustava bio je švedski RBS 70, sa svojim laserski navođenim raketama. Dio je nabavljen na lako prenosivim postoljima, dok je dio montiran na oklopna borbena vozila Cadillac Gage V-200, kako bi uz zaštitu strateških zemaljskih objekata pružali protuzračnu obranu i kopnenim mehaniziranim snagama. Uz RBS 70, iz Švedske su nabavljeni i radari Giraffe koji su omogućavali ranije otkrivanje i označavanje ciljeva.

Slojevit koncept

Kako bi se popunio prostor između raketa velikog dometa Bloodhound i ostalih raketnih i topničkih protuzračnih sustava, nabavljen je sustav I-HAWK američke proizvodnje. S boljom pokretljivošću od Bloodhounda, osnovna mu je namjena bila gađanje ciljeva na srednjim i malim visinama. Obuka se odvijala u SAD-u gdje su obavljana i bojna gađanja te je sustav prenesen u Singapur kad je ostvarena puna operativna sposobnost. Novi je sustav ušao u operativnu uporabu 163. eskadrile u bazi ”Changi“, pokraj istoimenog aerodroma. Kao potpora sustavu I-HAWK nabavljen je i sustav Rapier koji je zajedno s radarima Blindfire ušao u uporabu 165. eskadrile, a bojna gađanja obavljala su se u Australiji. Tako je Singapur u drugoj polovini 1980-ih godina uistinu koncipirao slojevitu protuzračnu obranu koju su uz zrakoplove činili sustavi Bloodhound, I-HAWK, Rapier, RBS 70 i topovi GDF 35 mm. Sredinom 1990-ih uvedena su dva nova lakoprijenosna protuzračna sustava, francuski Mistral i ruska raketa Igla. Uz lako prenosivu inačicu, slično kao i kod RBS 70, uvedena je i mehanizirana. Sastoji se od oklopnog transportera M 113A2 na kojem je zajedno s radarom i optičkim senzorima instaliran lanser sa šest raketa Igla. Najnoviji sustav koji je ušao u uporabu u srpnju ove godine i postigao punu operativnost jest Spyder izraelske proizvodnje. Sposoban je djelovati po širokom izboru ciljeva i dometa zahvaljujući mogućem korištenju dviju vrsta raketa. Prva je aktivno radarski vođena raketa Derby, a druga je IC/elektrooptički vođena raketa Pythoon 5. Sustav većeg dometa koji bi trebao zamijeniti I-HAWK, i koji je naručen 2013. godine je Aster 30 SAMP/T. Sustav je već isporučen, i viđen u Singapuru te je kao i Spyder ugrađen na militariziranoj inačici kamiona MAN.

U novom mileniju

Početkom 2007. singapursko ratno zrakoplovstvo doživjelo je veliku reorganizaciju. Kako bi se osiguralo brže operativno djelovanje i zadovoljile organizacijske potrebe, sastavljeno je i podijeljeno na pet operativnih i jedno trenažno zapovjedništvo. Vrijedi izdvojiti, kao prvo i temeljno, Zapovjedništvo za protuzračnu obranu i operacije, zatim Zapovjedništvo za besposadne letjelice te Zapovjedništvo za suradnju zrakoplovstva, vojske i mornarice. Predstavljen je i unaprijeđeni i umreženi sustav protuzračne obrane koji se nadovezao na tradicionalni slojeviti sustav. Ima veću brzinu reakcije i bolju preciznost zahvaljujući boljoj integraciji i uključivanju novih protuzrakoplovnih sustava (modernizirani I-HAWK) i novih radara Giraffe AMB (Agile Multiple Beam). Od 2000. do 2004. godine nastavljena je nabava aviona F-16 sporazumima Peace Carvin III i IV. Radilo se o 10 F-16C Block 52 i 22 primjerka dvosjeda F-16D Block 52. Zrakoplovi F-16D ovog puta su dobili grbu sličnu onoj na izraelskim F-16D.

Tijekom 2006. u zemlju su pristigli prvi helikopteri AH-64D Apache. Oni su bili naručeni još 1999. i bili primljeni 2002., ali su u sklopu sporazuma Peace Guardian bili bazirani u SAD-u, radi obuke i treninga novih posada. Dio Apachea je u Arizoni baziran i danas. U sastav singapurske mornarice 2009. stupilo je u službu šest novih fregata klase Formidable te bilo predviđeno da svaka posjeduje i višenamjenski helikopter. Izbor je pao na S-70B, te ih je šest ušlo u uporabu nakon obuke koja je obavljena u Kaliforniji. Helikopteri su postali operativni 2011., s 123. eskadrilom iz zrakoplovne baze ”Sembawang“. Helikopteri su u sastavu ratnog zrakoplovstva kao i njihovi piloti, ali dio posade čine pripadnici ratne mornarice, u čijoj su uporabi kao fregate s kojih djeluju. Do 2009., u partnerstvu s lokalnom tvrtkom ST Aerospace osigurana je obuka novih transportnih pilota s avionom KingAir C90GTi, i novih pilota helikoptera s pet helikoptera EC 120B Colibri, koji su u toj ulozi zamijenili AS 550 Fennec. Prva besposadna letjelica koja je u većem broju ušla u sastav RSAF-a bio je izraelski IAI Scout početkom 1990-ih. Nakon nekoliko godina njima se pridružio IAI Searcher, koji ih je počeo i zamjenjivati. Od Elbita su 2007. nabavljene letjelice Hermes 450 te su zajedno s letjelicama IAI Searcher bile u uporabi 116. eskadrile u zrakoplovnoj bazi ”Tengah“.

Udarna snaga

Kako bi se zamijenili tad već zastarjeli leteći radari E-2C Hawkeye u sastavu 111. eskadrile, 2007. godine naručena su četiri primjerka G550/AEW. Zrakoplovi su postigli punu operativnost 2012. i u odnosu na prethodnike donijeli veću brzinu, duže vrijeme leta i sposobnost detekcije ciljeva na gotovo 400 kilometara sa svojim AESA radarom. Udarnu snagu današnjeg RSAF-a čine zrakoplovi F-15SG, singapurska inačica F-15E Strike Eagle. Nakon više godina razmatranja i u uzimanja u obzir više kandidata, naručen je 2005. U odnosu na F-15E, singapurska se inačica razlikovala po pogonskoj grupi, koja se sastojala od motora General Electric F110-GE-129, te po ugrađenom AESA radaru APG-63(V)3. Uz zrakoplove su nabavljeni i ciljnički podvjesnici Sniper i senzorski IRST podvjesnici Tiger Eye. Isporuke su počele od 2009., a obuka prvih pilota i tehničara obavljala se u SAD-u pod sporazumom Peace Carvin V. Prvotna narudžba bila je za 12 aviona s opcijom za osam sljedećih te su poslije uslijedile narudžbe za dodatna četiri i dvije narudžbe po osam primjeraka, što je broj singapurskih petnaestica zaokružilo na 40. Zrakoplovi su postali operativni 2013. i djeluju u 141. i 149. eskadrili iz zrakoplovne baze ”Paya Lebar“, dok se dio letjelica nalazi u sastavu 428. eskadrile u bazi ”Mountain Home“, Idaho, SAD.

Stalne vježbe

Kako je jačalo singapursko zrakoplovstvo, tako su organizirane sve učestalije vojne vježbe sa zemljama partnerima, Australijom, SAD, Filipinima, Tajlandom i Indonezijom. Vježba Arctic Ruler održana je s Australijom 1977., dok je 1980. pokrenuta godišnja vježba Indopura sa susjednom Indonezijom. Početkom osamdesetih zrakoplovstvo sudjeluje na vježbama Red Flag (SAD), Thai-Sing (Tajland) i Cope Thunder (Filipini). Neke od vježbi održavaju se i danas, a većina angažiranih zrakoplova bili su avioni F-5, A-4 i C-130 kao potpora. Uz nekoliko ostalih vježbi koje se odvijaju lokalno u Singapuru, održava se i vježba Torrent (Bujica), prvi put 1986. U vježbi se koriste lokalne ceste kao uzletno-sletne staze, u slučaju da primarne zrakoplovne baze budu onesposobljene.

Uklanjaju se stupovi ulične rasvjete, ograde uz cestu, semafori, a posebna vozila uklanjaju bilo kakve krhotine koje bi mogle naštetiti zrakoplovima. S druge strane, uz cestu se montiraju svjetlosne oznake, mobilni kontrolni toranj i sustav kabela za zaustavljanje zrakoplova. Do sada je provedeno sedam takvih vježbi te su na njima sudjelovali zrakoplovi A-4SU, F-5E/S, Hawkeye, F-16C/D i F-15SG. Zadnja vježba Torrent održana je 2016., a održavaju se prosječno svakih četiri do pet godina. S Australijom se od 1990. počela provoditi vježba Pitch Black, svake dvije godine u blizini grada Darwin, a s vremenom se Australiji i Singapuru pridružilo više od desetak zemalja s nekoliko članica NATO-a. Na istočnom dijelu Australije od 1993. održava se vježba Wallaby, u kojoj je dan veći naglasak na suradnju zrakoplovstava i kopnenih postrojbi. Cope Tiger je jedna od važnijih vježbi koja se održava u blizini Singapura te se održava otprilike svake dvije godine u Tajlandu. Isprva je to bila vježba samo tajlandskog i singapurskog zrakoplovstva, no poslije se pridružio i SAD, s letjelicama ratnog zrakoplovstva i Marinskog korpusa. Vježba se održava od 1994. godine, najčešće iz zrakoplovne baze ”Korat“. U vježbi sudjeluje i više od dvadeset aviona i helikoptera RSAF-a.

Izdvojeni pogoni

Dvije trenažne eskadrile koje su trajno bazirane u prekomorskim zemljama jesu 130. i 150. eskadrila. U sporazumu s Australijom od 1993. 130. eskadrila obavlja obuku iz zrakoplovne baze ”Pearce“, pokraj Pertha u zapadnoj Australiji. Eskadrila je bila opremljena avionima S.211 sve do 2008. Njih su zamijenili novi trenažni avioni Pilatus PC-21. Ukupno ih je nabavljeno 19 te su odmah nakon isporuke iz Švicarske, pomoću transportnih aviona Antonov An-124-100 otpremljeni na svoj matični aerodrom u Australiji. Sličan dogovor za obuku i trenažu pilota postignut je s Francuskom 1999., a uključivao je zrakoplovnu bazu ”Cazaux“, udaljenu 50-ak kilometara od Bordeauxa. Ondje je prebačena novoutemeljena 150. eskadrila opremljena avionima A-4SU / TA-4SU. Njih su zamijenili novi avioni za naprednu obuku Alenia Aermacchi M-346, koji su počeli stizati 2012. Jedan singapurski M-346 ove godine sudjelovao je i u svečanom preletu iznad Pariza 14. srpnja povodom proslave nacionalnog dana. Jedna od zanimljivih vježbi koju svake dvije godine održava ratno zrakoplovstvo Singapura je Forging Sabre. Tad se izdvojene postrojbe koje su bazirane u različitim zrakoplovnim bazama u SAD-u okupljaju u zrakoplovnim bazama u Arizoni. Na okupu se mogu naći avioni F-15SG, F-16C/D i helikopteri AH-64D Apache te CH-47SD Chinook, što im omogućuje planiranje kompleksnijih scenarija za vježbe. Na vježbi sudjeluju i postrojbe kopnene vojske, poput onih specijalne namjene i topničkih sa sustavima HIMARS.

Izvjesna budućnost

Danas je singapursko ratno zrakoplovstvo jedno od globalno najsnažnijih i najobučenijih zrakoplovstava. Osim svoje vojne uloge, postalo je diplomatski alat za razvijanje dobrih odnosa s drugim zemljama zahvaljujući sporazumima o obuci, vježbama i humanitarnim misijama širom svijeta. Strategija RSAF-a za budućnost slična je kao i kod oružanih snaga Singapura u cjelini, a to je nabava najboljih platformi i pametna uporaba novih tehnologija. Jedno od novih sredstava je europski višenamjenski transportni avion A330 MRTT. Zrakoplovi su naručeni 2014. i trebali bi zamijeniti četiri aviona KC-135R koji su proizvedeni tijekom 1960-ih. Prvi je stigao nedavno, 14. kolovoza. Zrakoplovi F-16 koji bi trebali proći modernizaciju trebali bi biti zamijenjeni novim zrakoplovom do 2030. godine. Za izbor novog borbenog zrakoplova spominje se više njih iz četvrte i pete generacije, a izvjesno je da će to biti F-35. Nedavno je ministar obrane izjavio da će odluka o nabavi vjerojatno biti donesena u sljedećih nekoliko mjeseci. Treba reći da je Singapur jedna od zemalja koji imaju status partnera u programu F-35 još od 2004. Govori se da će Singapur odabrati “B”, tj. VTOL inačicu toga zrakoplova. Avion F-35B je više puta predstavljen singapurskim dužnosnicima te ima mogućnost polijetanja s kraćih uzletno-sletnih staza.

Napredne, ali istinski napredne tehnologije

U srpnju ove godine osnovan je i novi centar za zračno ratovanje (Air Warfare Center) unutar zrakoplovne baze ”Paya Lebar“. Tako RSAF može testirati nove koncepte i tehnologije zračnog ratovanja bez potrebe za velikim fizičkim prostorom. Moći će se također provoditi obuka u različitim realističnim scenarijima, s naglaskom na elektroničko ratovanje i još bolju integraciju različitih sposobnosti RSAF-a. Zrakoplovstvo radi na razvoju svoje vizije pametnih zrakoplovnih baza budućnosti.

Zapovjedništva baza dobit će pomoć u bržem odlučivanju od tzv. sustava potpore u odlučivanju (DSS-Decision Support Systems) koji se temelje na analitici podataka i umjetnoj inteligenciji. Sigurnost baze bila bi povećana upotrebom naprednih senzora, a postojeća protudron zaštita bila bi poboljšana uporabom besposadnih letjelica koje bi mogle uhvatiti dronove na većim udaljenostima. Dronovi bi također provjeravali stanje poletno-sletnih staza, a besposadna bi vozila pomagala u popravcima u slučaju pronađenih oštećenja. Zrakoplovni hangari sa senzorima, zajedno s besposadnim zemaljskim vozilima, provjeravali bi operativnost letjelica i preporučili bi potrebne korake u njihovu održavanju što bi smanjilo vrijeme opsluživanja letjelica. Zapovjedništvo za obuku ratnog zrakoplovstva ove je godine uvelo i nekoliko novih naprava koje ce pomoći boljem uvježbavanju i obavljanju svakodnevnih zadaka. Radi se o mikrotabletu koji se montira na glavu i ima mali prikaznik ispred očiju na kojem se mogu pregledavati razni potrebni sadržaji za održavanje ili slično. Tu su i leće miješane realnosti (Mixed Reality Lens) koje pomoću holograma pomažu obuci u održavanju zrakoplova. Uz to koriste se i pametne naočale koje prenose videosliku te pomažu u ograničenim prostorima. Uporabom napredne tehnologije želi se smanjiti broj potrebnog zemaljskog osoblja a povećati njihova obučenost. Očekuje se da će Singapur nastaviti s velikim ulaganjima u ratno zrakoplovstvo jer je ono najbolje rješenje za dvije najveće slabosti zemlje, mali broj stanovnika i malu teritorijalnu površinu.

---

OZNAKE
Prva jednostavna crveno-bijela oznaka (gore lijevo), nastala po uzoru na oznaku RAF-a, korištena je od osnutka zrakoplovstva 1968. Nova oznaka ratnog zrakoplovstva (gore desno) usvojena je 1973. i sadržavala je yin-yang simbol unutar stiliziranog slova “S”. Ta oznaka zadržala se do 1990. kad je zamijenjena novom (dolje lijevo), usporedo s 25. obljetnicom državnosti Singapura. Prikazuje glavu lava koji simbolizira hrabrost i snagu, dok pet dijelova njegove grive simboliziraju nacionalne vrijednosti države: demokraciju, mir, napredak, pravdu i ravnopravnost. Neke letjelice, primjerice F-15SG i Apache, koriste oznake slabije vidljivosti (dolje desno).

---

CRNI VITEZOVI

Pet godina nakon osnivanja Singapurskog ratnog zrakoplovstva, 1973. godine, predstavljena je i akrobatska skupina. Prvi piloti i zrakoplovi potjecali su iz 140. eskadrile Osprey (orao štekavac), pa je skupina dobila ime Osprey Red (crveni), jer su zrakoplovi bili obojeni u boje singapurske zastave. Ime koje nose do danas Crni vitezovi (Black Knights) dobili su 1974., po figuri iz šaha (knight, tj. vitez, u engleskom je jeziku naziv za figuru lovca, op. ur.) U šahu se ta figura smatra najagresivnijom, fleksibilnom i pokretnom. Prvi zrakoplovi koji su bili u sastavu Crnih vitezova bila su četiri Hawker Huntera. Modificirali su ih domaći inženjeri, tako da je zadnji spremnik za gorivo prenamijenjen za dizelsko gorivo, a uzduž trupa do ispuha motora provedena je cijev te se na taj način dobivao gusti bijeli dim. Hunteri su korišteni u grupi sve do 1983. Poslije njih korišteni su avioni F-5E Tiger, a od 1990. do 2000. godine šest aviona A-4SU Skyhawk. Zadnji su put Skyhawkovi nastupili 2000. u mješovitom sastavu zajedno s avionima F-16A. Nakon osam godina, Crni vitezovi pojavili su se 2008. u sastavu sa šest zrakoplova F-16C. Za razliku od mnogih akrogrupa u svijetu, Crni vitezovi nisu stalna skupina, nego se formiraju po potrebi. Da bi se postao njihov pilot potrebno je biti pilot-instruktor u operativnoj eskadrili i s iskustvom većim od 1000 sati na tom tipu aviona. Obojeni zrakoplovi F-16C, identični su onima iz operativnih eskadrila i potpuno su borbeno sposobni. U zadnje su vrijeme Crni vitezovi relativno aktivni, od singapurskog aeromitinga 2014. sve do danas, kad su uslijedile velike obljetnice, 50. obljetnica Republike Singapur 2015. i 50. obljetnica Singapurskog ratnog zrakoplovstva 2018.

Marin MARUŠIĆ