Unatoč pandemiji koronavirusa i slabijoj turističkoj sezoni, broj hitnih intervencija timova splitskog Zavoda za pomorsku medicinu ZzP-a u barokomori neočekivano je velik. Naši vojnozdravstveni djelatnici i u tim okolnostima uspješno rade i svoj najodgovorniji posao – spašavaju živote      

Ovogodišnja pandemija virusa COVID-19 jako je opteretila dio našeg zdravstvenog sustava, no epidemiološke mjere među dijelom javnosti stvorile su dojam da ”ostatak“ našeg zdravstva funkcionira ograničeno ili manje intenzivno. S druge strane, manji (ali i ne mnogo manji) ovoljetni broj turista na jadranskoj obali i otocima trebao bi značiti i manje posla za naše liječnike. Čini se da sve to nikako ne vrijedi za pripadnike timova za žurne intervencije Zavoda za pomorsku medicinu (ZPM) u Splitu, koji je dio Vojnog zdravstvenog središta Zapovjedništva za potporu (VZS ZzP). Podsjetimo, unutar ZPM-a djeluje Odjel za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu, čija je glavna zadaća potpora svim ronilačkim aktivnostima u Hrvatskoj vojsci. Najodgovorniji dio njihova posla žurne su intervencije koje poduzimaju u slučaju ronilačkih incidenata, kad se stradali ronioci podvrgavaju hiperbaričnom tretmanu u barokomori. Većina tih intervencija obavlja se tijekom turističke sezone na civilnim roniocima, sukladno ugovorima koje ZPM ima s civilnim zdravstvenim institucijama. Iznenađujuće, broj intervencija proteklih tjedana bio je vrlo velik, a neke od njih doslovno su bile pitanje života ili smrti, objašnjava za Hrvatski vojnik pukovnik Pavle Jovović, doktor medicine i zamjenik načelnika Odjela.

 Epidemiološke mjere

”Moram priznati da su i nas iznenadili razmjeri posla. Rijetko smo kad imali ovoliko oboljelih ronilaca, uglavnom rekreativaca, i za vrijeme ”najnormalnijih“ i turistički najboljih godina. Ljudima očigledno treba razonoda i ispušni ventil. Do 24. kolovoza imali smo 15 hitnih intervencija. To nam indirektno govori o tome da ronilački turizam nije toliko pogođen krizom jer gruba procjena govori da na svakih 10 000 rekreativnih zarona možemo očekivati 1-2 slučaja dekompresijske bolesti,” navodi Jovović. Ipak, pandemija je utjecala na organizaciju posla jer se u ovom trenutku na Odjelu liječe samo hitni slučajevi. Također, europska stručna tijela izdala su preporuke kojih se u Odjelu, naravno, i pridržavaju, a obuhvaćaju načine postupanja tijekom prihvata i liječenja pacijenta u barokomori u novonastalim epidemiološkim uvjetima. Olakšavajuća okolnost jest činjenica da svaki ronilac koji dođe na liječenje prvo u bolnici napravi test na COVID-19 i to je dobar primjer prilagodbe epidemiološkim mjerama. Osim splitske ZPM-ove, na obali rade još i barokomora riječkog KBC-a kao i barokomore u Puli i Crikvenici. One pokrivaju ronilačke incidente na području Istre i sjevernog Jadrana pa  su incidenti na srednjem i južnom Jadranu u nadležnosti vojnih timova.

Borba za svaki udisaj

Najintenzivnije razdoblje bilo je tijekom 14. i 15. kolovoza. Dogodila se rijetka situacija kad su u jednom danu uslijedila dva poziva za intervencijom i to s otoka Visa te dubrovačkog akvatorija. Doktor Jovović prepričao nam je posebno težak potonji slučaj poljskog ronioca koji je ronio u grupi, u organizaciji jednog ronilačkog centra. ”Ukupno vrijeme ronjenja bilo je oko 40 minuta, a maksimalna dubina 40 m. Zbog, vjerojatno, slabijeg planiranja ronjenja i prebrze potrošnje zalihe zraka, ronilac je izronio prebrzo i u panici što je izravno izazvalo dekompresijsku bolest. Prethodno je izgubio svijest i jedno vrijeme plutao po površini.  Dovezen je na jedinicu intenzivnog liječenja dubrovačke bolnice kao potencijalna žrtva prijetećeg utapanja, u stanju životne ugroze, nekomunikativan, intubiran, a poslije i priključen na respirator. Preživio je noć, skinut je s respiratora te je ustanovljena oduzetost sva četiri ekstremiteta. Pacijent je počeo reagirati na verbalni podražaj pa su se saznale okolnosti stradavanja, a neurološki deficit povezan je s dekompresijskom bolešću. Konzultirana je naša ustanova i organiziran transport do Klinike za neurologiju KBC-a Split odakle je upućen kod nas na specifično rekompresijsko liječenje koje u ovakvim slučajevima nema alternativu.” Pri dolasku pacijent je bio usporenog i otežanog kontakta s čestim bolnim grčevima obje ruke i otežanim disanjem, no brigu o njemu preuzeo je vrlo iskusni tim u kojem su, uz dr. Jovovića, bili i viša medicinska sestra natporučnica Diana Ujević te operater visokotlačnih sustava časnički namjesnik Marko Kokeza. Posebno je zahtjevan bio prvi rekompresijski tretman, ”slobodno možemo reći da je to bila borba za život i svaki udisaj kisika“. Srećom, pacijent je izdržao tih pet sati na tlaku od 2,8 bara.  U komori je teško podnosio masku te je trebalo praviti češće pauze nego što je to predviđeno terapijskim protokolom. ”Na kraju je izdržao prva tri dana rigoroznog rekompresijskog liječenja kakvo je njegovo stanje zahtijevalo i sada je na standardnoj terapiji koja će biti dugotrajna i fokusirana na postizanje što bolje kvalitete života u budućnosti, a uključuje mjesec i pol do dva tretmana u barokomori, nakon čega slijedi fizikalna terapija,” zaključuje vojni liječnik.

Naravno, spašeni poljski ronilac nastavit će liječenje u svojoj domovini, no u Odjelu za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu i dalje će se zanimati za njegovo zdravlje. Kod težih slučajeva koji nastavljaju liječenje i nakon rekompresije u Splitu, ostaju u kontaktu s pacijentima kako bi za buduće slučajeve procijenili do kojeg je stupnja takvo stanje izlječivo, postoje li trajne posljedice za zdravlje i koje su to okolnosti u lancu postupanja prema pacijentu ključne za konačni rezultat liječenja. ”To je iznimno važno i u procesu edukacije budućih ronilaca kao i studenata u koji je naš Zavod također uključen. Najveći broj pacijenata pozitivno odgovori na naše zamolbe za informacije o konačnom ishodu liječenja,” kaže Jovović.

Stručnost je ključna

Liječnik je ponosan na cijeli svoj tim jer smatra da tehnologija ne znači ništa bez ljudskog faktora. ”Svaki pacijent koji dolazi kod nas specifičan je na svoj način. Stručnost je ključna, a iskustvo neprocjenjivo. Spoznaje se mijenjaju i vi jednostavno morate biti u tijeku s novim preporukama, u prethospitalnom postupanju i u rekompresijskom liječenju. Ono što ne želite da se dogodi jest da u najboljoj namjeri naštetite pacijentu jer nešto niste znali ili naučili. Većina naših djelatnika dugo radi zajedno i imamo, kako se kaže, puno utakmica u nogama.  Tehnologija je bitna, ali nije presudna. Morate imati metalnu bačvu koja se natlači zrakom i mogućnost da pacijenti u njoj dišu kisik u zatvorenom krugu. Ostalo su različiti manometri, monitoring-jedinice, ventili, cijevi i analizatori plinova koji sada samo ljepše izgledaju i manji su nego prije 40 ili 50 godina,” kategoričan je časnik u bijeloj kuti.

Dakle, Odjel je dokazao da može itekako učinkovito izvršavati sve svoje zadaće, pa i one najodgovornije, u potpuno nepredvidivim uvjetima. Tako bi trebalo biti i ubuduće pa i s novim kadrovima. ”Dobili smo novu liječnicu koja je sad u procesu učenja i obuke iz podvodne i hiperbarične medicine, uključujući i tečaj ronjenja. Siguran sam da govorim u ime svih na Odjelu kad kažem da nema veće motivacije nego kad vidite da ste nekome zaista pomogli i da se pacijenti kod nas ugodno osjećaju uz komunikativne, susretljive i drage sestre te liječnike koji uvijek imaju vremena za razgovor i savjet. Iz prve ruke mogu potvrditi ono što nitko od nas prije nije ni znao, da naš Zavod ima pozitivnu ocjenu osiguravajućih kuća iz Švicarske i Njemačke. Ocjena se temelji na dojmu korisnika naših usluga. Mi naš posao ne odrađujemo rutinski već nam je zaista stalo i pacijenti to vide. Da bismo tako i nastavili treba ulagati prije svega u ljude i potencirati kontakte s kolegama iz partnerskih zemalja radi razmjene iskustva i zajedničkih projekata,” zaključuje doktor Jovović.

Domagoj Vlahović