I nakon duge 33 godine od pogibije, trinaest hrvatskih branitelja koji su hrabro krenuli u oslobađanje Mirkovaca neće i ne smiju biti zaboravljeni

U Mirkovcima je 22. srpnja obilježena 33. obljetnica pogibije 13 hrvatskih branitelja iz Vinkovaca i Županje. Njima u čast položeni su vijenci i zapaljene svijeće podno spomen-obilježja na privlačkom putu u Mirkovcima, a u tom je mjestu u crkvi blaženog Alojzija Stepinca služena i misa zadušnica. Uz obitelji i suborce poginulih heroja, vijence je položio izaslanik Predsjednika Republike zamjenik zapovjednika Hrvatske kopnene vojske brigadni general Valentin Skroza, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora zamjenik gradonačelnika Vinkovaca Josip Romić, izaslanik predsjednika Vlade te potpredsjednika Vlade i ministra obrane umirovljeni general-bojnik Željko Živanović, izaslanik ministra hrvatskih branitelja umirovljeni brigadir Stjepan Sučić, te predsjednik Županijske skupštine Vinkovačko-srijemske županije Dražen Milinković.

“Na današnji su dan išli u akciju kako bi oslobodili komunikaciju Vinkovci – Tovarnik. Nažalost, jači neprijatelj dočekao ih je u zasjedi. Njih 13 je poginulo, a 40 je ranjeno, a u napad JNA na Vinkovce uključilo se zrakoplovstvo i uništene su i komunikacije i objekti koji su bili u funkciji obrane grada i ovoga prostora. Napadnuta je i raketirana i pustara Čakovci, gdje je bila naša 4. bojna, Vukovarska bojna, i tamo smo imali dvoje mrtvih i šest ranjenih. Tako da su taj dan u crno bili zavijeni i Županja i Vinkovci i Vukovar”, istaknuo je umirovljeni brigadir Damir Dujić, predsjednik Udruge ratnih veterana 3. A brigade ZNG-a “Kune” Vinkovci, čije je riječi prenio portal Vukovarsko-srijemske županije.

Akcija oslobađanja Mirkovaca jedna je od najtežih epizoda iz prvih mjeseci Domovinskog rata, kad su se nedovoljno naoružani i obučeni hrvatski branitelji mogli osloniti samo na svoju hrabrost i domoljublje. Početkom srpnja 1991. na području cijele Slavonije pobunjenici zajedno s uvezenim agresorom i dobrovoljcima iz Srbije uz potporu JNA svakodnevno vrše različite provokacije prema građanima hrvatske narodnosti: od zastrašivanja i maltretiranja do granatiranja. Na području općine Vinkovci, selo Mirkovci bilo je snažno pobunjeničko uporište i stalna sigurnosna prijetnja Vinkovcima i okolnim selima. Tu su prijetnju snage Zbora narodne garde (ZNG) i pripadnici policije pokušali suzbiti tijekom srpnja 1991. godine.

Snajperska vatra po ulicama

Prvi pokušaj napadne akcije na Mirkovce poduzet je 5. srpnja 1991. Cilj je bio spriječiti mogući napad pobunjenih Srba na Vinkovce i okolna sela. Napad je počeo uspješno, no hrvatske snage morale su se povući zbog prijetnji JNA napadom na Vinkovce. Prethodnog je dana donesena odluka da blokadu Mirkovaca provodi 109. brigada. No, ona neće dati željene rezultate jer Mirkovce nije bilo moguće potpuno blokirati ni vojno, ni gospodarski.

Iz Mirkovaca se svakodnevno puškaralo i djelovalo snajperskom vatrom po ulicama oko željezničke pruge Vinkovci – Brčko. Krizni štab Vinkovaca odlučuje da pripadnici ZNG-a i policije izvrše kontrolu i pretres kuća u Ulici bana Josipa Jelačića, i to 17. srpnja 1991. godine. Rezultat akcije zapljena je znatne količine ubojitih sredstava, pri čemu je uhićeno nekoliko pobunjenika. Postignut je i potpuni nadzor nad Ulicom bana Jelačića i rubnim dijelovima grada, od silosa PIK-a Vinkovci do Medicinskog centra. Nositelj borbenih djelovanja bila je 2. bojna 3. “A” brigade ZNG-a, inače razvučena na velikom prostoru od Vinkovaca preko Vukovara do Županje. Iako je bila još u fazi ustrojavanja postrojbi, svakodnevno je vodila borbe s pobunjenicima i dobrovoljcima iz Srbije. To je uglavnom činila uspješno, dok se ne bi umiješale postrojbe JNA. Tijekom srpnja pobunjenici iz Mirkovaca i i dobrovoljci iz Srbije naoružavaju se minobacačima kalibara 60 i 82 mm te nastavljaju borbena djelovanja po Vinkovcima. Stoga vojni i politički vrh RH prilikom posjeta Vinkovcima 21. srpnja donosi novu odluku – da se Mirkovci osvoje na prepad (iznenadni napad). U napadu su sudjelovali pripadnici 3. “A” brigade i 109. brigade. Postrojbe 2. bojne 3. “A” brigade u suradnji s pridodanim postrojbama imale su zadaću zauzeti Mirkovce, nanijeti neprijatelju što veće gubitke, pretražiti selo te nad njim uspostaviti potpuni nadzor. Akcijom je zapovijedao Štab obrane za Slavoniju i Baranju. Početak napada planiran je za 22. srpnja 1991. godine u 4:00 sata. Za prepad su bile određene sve postrojbe 2. bojne 3. “A” brigade ZNG-a, jedna satnija iz 3. bojne 3. “A” brigade, dijelovi 109. brigade iz Starih Jankovaca, Otoka, Privlake i Cerića te dijelovi Samostalne vinkovačke satnije i policijske snage.

Prvo borbeno djelovanje

Početak napada kasnio je zbog loših vremenskih uvjeta. Topnička priprema započela je poslije 5:00 sati, a bila je usmjerena na zapovjedno mjesto u središtu Mirkovaca i otporne točke na ulazu u to selo te kod željezničke postaje. Topnička priprema i potpora napada izvršena je s dva minobacača kalibra 120 mm (oko 60 mina) i jednim topom B1 kalibra 76 mm (15 granata). To je minobacačkim posadama bilo prvo borbeno djelovanje, ustrojene su neposredno prije napada, dok je posluga topa B1 tri dana prije toga imala vatreno krštenje u Sarvašu.

Napad je započela 1. i 3. satnija, Prateći vod i Pionirsko-diverzantska desetina 2. bojne, a u pričuvi je bila 2. satnija 2. bojne, satnija iz 3. bojne 3. “A” brigade ZNG-a te policijske snage. Iznenađenje je postignuto i u početku su hrvatske napadne snage dobro napredovale. No tijekom akcije 3. satnija (županjska) našla se u okruženju pobunjeničkih snaga te istodobno izgubila vezu sa zapovjednikom 3. “A” brigade, kao i sa 1. satnijom, koja je držala položaje lijevo od nje. Što je vrijeme više prolazilo, gubio se zamah napada te je prihvaćen opći prekid djelovanja, koji je nastupio u 13:30 sati. Tijekom povlačenja postrojbi 2. bojne, dva su aviona JNA borbeno djelovala po silosu te gradu Vinkovcima.

Krajnji ishod akcije Mirkovci, kasnije nazvane akcijom Tišina, bio je tragičan za hrvatske snage. Poginulo je 13 pripadnika, od kojih je deset bilo iz 3. satnije. Zarobljena su dvojica, a ranjeno je više pripadnika 2. bojne 3. “A” brigade ZNG-a. Zapovjednici koji su sudjelovali u akciji kao glavne uzroke neuspjeha naveli su nedostatak borbenog iskustva i loše veze te komunikaciju među postrojbama koje su bile nositelji borbenih djelovanja. Na akciju su utjecali i netočni obavještajni podaci o neprijateljskim snagama u Mirkovcima. Kad se tomu pribroji i slaba topnička priprema, odnosno prekid kontinuiteta vatre koji nije kompenziran protugradnim raketama iz pravca Cerića, pobunjeničke su snage dobile na vremenu za pregrupiranje i dovođenje 3. satnije u okruženje. JNA nakon akcije uspostavlja tampon-zonu u Mirkovcima, koji će do kraja rata ostati najjače neprijateljsko uporište. Međutim, srpski agresor nikad nije uspio proći kroz Vinkovce, Vrata Hrvatske, i na kraju nije ostvario svoj san o Velikoj Srbiji. Akcija Mirkovci prva je planirana borbena akcija u Slavoniji, ali i na širem području Hrvatske. Unatoč tragičnom ishodu te velikim ljudskim žrtvama i gubicima, iz nje su naučene velike i teške lekcije koje su poslije primijenjene u napadnim i obrambenim akcijama i operacijama u Domovinskom ratu. I to je jedan od razloga što poginuli u akciji Mirkovci, koji su podnijeli najveću žrtvu za svoju domovinu, imaju veliki udio u njezinoj obrani i oslobađanju. I zato neće i ne smiju biti zaboravljeni.

Tekst: Ivan Galović; Foto: Ivan Galović / URV “Kune” Vinkovci