Učinkovita postrojba čvrst je čvor u kojoj svaki pripadnik zna osobine i sposobnosti drugih i ta bliskost dopušta im misliti, osjećati i raditi kao jedan. Razvoj zajedništva unutar vojnog tima podrazumijeva povezivanje vojnika i njihovih zapovjednika što u konačnici rezultira uspjehom i izvršenjem svake zadaće. Natjecanje za najbolji borbeni tim u različitim je situacijama u kojima su se sudionici našli, upravo to željelo pokazati u punom obimu

Vojni poligon u Gašincima dva je dana bio mjesto održavanja natjecanja za najbolji borbeni tim Gardijske oklopno-mehanizirane brigade. Natjecanje slijedi tradiciju i iskustva stečena na natjecanjima najboljih desetina, na sposobnostima hrvatskog vojnika koje su stečene u okviru borbeno usredotočene obuke i, u konačnici, na iskustvima stečenim kroz brojne godine sudjelovanja u operacijama potpore miru u misijama širom svijeta. Takvim nepoznatim okruženjima hrvatski se vojnik trebao prilagoditi, ali i dobro pripremiti kako bi uspješno mogao obavljati sve zadaće koje su pred njega postavljene.

Zdrav natjecateljski duh u vojsci je uvijek dobrodošao, a posebno je koristan kad je u nekom natjecanju uključen tim od nekoliko ljudi jer se onda pokazuju ne samo individualne kvalitete nego i funkcioniranje u timu, suradnja i koordinacija nekoliko ljudi koji kao jedan rade u ostvarivanju zadaće, a to je i sama bit ovog natjecanja. Za razliku od individualnog i iznimno napornog natjecanja za najspremnijeg pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske “Memorijal  bojnik Davor Jović – natjecanje Prvi za Hrvatsku“, u kojem je najvažnija individualna fizička spremnost pojedinca, natjecanje za najbolji tim GOMBR-a stavlja naglasak na funkcioniranje tima jer je natjecanje tako organizirano da je najslabiji pojedinac svakog tima njegova realna snaga. Pred sudionike je postavljen ozbiljan izazov kako takve pojedince poduprijeti i učiniti jačim i efikasnijim te u konačnici pobijediti na natjecanju.

Koncept natjecanja

Spominjanje najslabijeg pojedinca treba uvjetno shvatiti jer su svi sudionici natjecanja vrhunski fizički pripremljeni za ekstremne napore koji ih očekuju. Svaka ekipa ima četiri člana koji na leđima nose sedam kilograma teške naprtnjače, tri litre vode, osobno naoružanje i sve ostalo što je dio standardne vojničke opreme. Teren je duljine oko 26 kilometara, a pronalazak svake radne točke poseban je izazov jer su podaci o njihovim lokacijama prilično oskudni, tako da se lako dogodi da ekipe na utrci pređu i više od 30 kilometara. Prije početka utrke održava se kvalifikacijsko gađanje. Na njemu je cilj iz ležećeg položaja pogoditi metu na udaljenosti od 200 metara, a nakon toga iz klečećeg položaja metu na udaljenosti od 100 metara. Ekipa koja to napravi na najbolji način i skupi najviše bodova osvaja prvo startno mjesto za utrku koja se održava idući dan. Svaka iduća ekipa starta utrku četiri minute nakon tima prije, te se tako dođe do razlike od 36 minuta između prve i posljednje ekipe. Svaka točka tijekom utrke sadržava zadaću koju tim mora ispuniti kako bi mogao krenuti prema sljedećoj. Tako se na prvoj točki ekipe moraju suočiti s prolazom kroz kontaminirano područje gdje moraju pokazati pravilno stavljanje zaštitne maske te radnu točku s njom proći na pravilan način. Svaka greška kažnjava se s 30 kaznenih sekundi koje se na kraju zbrajaju za svakog člana ekipe. Na drugoj točki ekipe su se susrele s prolazom kroz minsko polje. Na toj su točki postavljene žice koje simuliraju potezne mine pored kojih se svi trebaju provući bez doticanja. Nakon uspješnog prolaska kroz minsko polje ekipe dolaze do točke broj tri gdje bacaju ručne bombe. Na ovoj postaji cilj je uspješno pogoditi drveni okvir dimenzija metar s metar s udaljenosti od petnaestak metara. I na ovoj radnoj točki, kao i na svim drugim, vrijedi pravilo o kaznenim sekundama i ako svi imaju nekoliko promašaja, onda svi članovi tima moraju čekati dok ne prođe kazneno vrijeme prije nego se zapute prema sljedećoj postaji. Ona je zahtijevala znanje u orijentaciji i poznavanju topografije u šumi. Zadatak je postavljen tako da se tim mora snaći u šumi gdje se prema predodređenim pozicijama kreću u obliku latice, a na svakoj od pozicija dočekuje ih sudac koji potvrđuje njihov dolazak. Već pomalo umorni timovi na sljedećoj su točki imali zadaću prelaska kanala preko užeta tako da svaki član ekipe mora što prije prijeći traženu udaljenost, a ekipa ne može krenuti prema idućoj točki dok svaki ne svlada prelazak kanala. Nakon svladavanja i ove prepreke, ekipe dolaze do sljedeće točke sa zadaćom prolaska opasnog područja. To moraju napraviti tako da se ekipa podijeli u dva binoma kako bi prešli poligon preko kanala, zidova i ispod različitih prepreka i to usklađenim kretanjem dok se međusobno pokrivaju i pružaju si vatrenu potporu. Logistička popuna dio je sljedećeg izazova u kojem je ekipa trebala pravilno medicinski zbrinuti ranjenika te ga pripremiti za medicinsku evakuaciju te nakon toga popuniti svoje logističke potrebe. Na zadnjoj radnoj točki svi članovi tima trebali su pravilno rastaviti i sastaviti svoje osobno naoružanje (VHS 2) u što kraćem roku kako bi se mogli uputiti do cilja koji se nalazio u središtu vojnog poligona “Gašinci“. Zvono koje ih je čekalo na cilju i kojim je trebalo pozvoniti označavalo je službeno vrijeme i završetak natjecanja, a obveza je svakog tima kroz cilj proći s beretkom na glavi i nakon oglašavanja zvona pozdraviti zastavu.

Prolazak kroz cilj

Natjecanje za najbolji borbeni tim održava se zadnjih sedam godina i svake su godine pobjedu na natjecanju odnosili pripadnici Vojnoobavještajne satnije (VOS), no ove se godine taj niz prekinuo. Unatoč činjenici što su pripadnici VOS-a osvojili prvu startnu poziciju, tijekom utrke u napetoj su završnici ispustili vodstvo pred ekipom 2. oklopno-motorizirane bojne Pume. Pripadnici VOS-a osvojili su drugo mjesto, a na trećem mjestu završili su pripadnici 1. oklopno-motorizirane bojne Sokolovi. Završetak natjecanja uistinu je bio napet i nepredvidiv te pobjeda pripadnika bojne Puma ne iznenađuje jer je vođa satnik Ivan Gerenčir, maratonac i pobjednik jednog od najtežih individualnih vojnih natjecanja, “Memorijal bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku“ odgovoran za pripremu bojne. Rekao nam je kako za ovakav tip natjecanja vojnik uvijek mora biti u vrhunskoj fizičkoj formi, a onda se nekoliko mjeseci prije samog natjecanja uvježbavaju neke specifičnosti koje su karakteristične za pojedino natjecanje. Unatoč činjenici što je satnik Gerenčir vojnik koji bez problema otrči više od 40 kilometara, ističe kako uz vođenje operative manevarske bojne ipak nađe vremena svaki slobodan trenutak iskoristiti za vježbanje i održavanje kondicije. Njegov posao nije posao nego poziv i shvaćanje tog poziva jest da uvijek mora biti spreman kako bi na najbolji mogući način mogao obavljati postavljene zadaće. Vođa pobjedničkog tima u studenom prošle godine imao je tešku ozljedu, no dobro se oporavio i došao na natjecanje koje je na kraju i osvojio. Takva volja, predanost i upornost vrline su koje trebaju biti primjer i motivacija svim pripadnicima Hrvatske vojske, a i šire. Drugi član pobjedničkog tima, desetnik Stjepan Novoselec, rekao nam je kako je u Oružanim snagama već osam godina i kako je od samog početka aktivan u svim natjecanjima koje Hrvatska vojska organizira te dodao kako se bavi trčanjem i povremeno nogometom, ali trčanje mu je ipak primaran interes. Pojasnio je kako se za ovakav tip natjecanja bitno pripremati kao tim jer se sve zadane točke natjecanja moraju rješavati ekipno i to je najveća razlika od priprema za Memorijal bojnika Davora Jovića na kojem sudjeluje od 2016.

Pobjednički mentalitet treba održavati i razvijati

Učinkovita postrojba je čvrst čvor, kao obitelj kod koje svaki pripadnik zna osobine i sposobnosti drugih, pojasnio nam je prvi dočasnik Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, časnički namjesnik Mladen Stanković i dodao da ta bliskost dopušta pripadnicima misliti, osjećati i raditi kao jedan. Razvoj zajedništva unutar vojnog tima podrazumijeva povezivanje vojnika i njihovih vođa s ciljem razvijanja i zadržavanja njihove odanosti postrojbi i vođi što u konačnici rezultira uspjehom i izvršenjem svake zadaće, ističe časnički namjesnik Stanković i dodaje kako ovo natjecanje ne bi bilo moguće bez logističke potpore pukovnika Ivana Lijovića, zapovjednika Inženjerijske bojne Gardijske oklopno-mehanizirane brigade. Na kraju natjecanja sudionicima se obratio načelnik Stožera i zamjenik zapovjednika GOMBR-a brigadir Davor Josip Babić. Istaknuo je kako je svrha natjecanja razvijanje i održavanje pobjedničkog mentaliteta te kako se nikad ne smije zaboraviti da je Hrvatska vojska pobjednička vojska, a pobjednički mentalitet mora biti dio mentalnog sklopa hrvatskog vojnika.

TEKST  Tomislav Vidaković; FOTO  Josip Kopi