Natjecanje za najbolji borbeni tim na stazi dugoj 16 kilometara organizirano je povodom Dana GOMBR-a. Brigada i njezine sastavnice njime su dobile još jedan vrlo zanimljiv splet prikaza vojničkih vještina, sposobnosti i obuke, pozitivnog suparništva te duha zajedništva, i to ne samo unutar timova. Četvorka iz 4. desetine 1. izvidničkog voda Vojnoobavještajne satnije ponijela je naslov najboljeg borbenog tima Gardijske oklopno-mehanizirane brigade…

Četvorica vojnika s puškama VHS, u punoj opremi i s golemim rancima na leđima laganim trkom stižu do tornja u blizini automatskog tenkovskog strelišta poligona “Gašinci”. Ne izgledaju ni umorni ni zadihani, ali s vidljivim olakšanjem odlažu sve što nose na šatorska krila razvučena na tlu. Prilazi dočasnik i počinje pregledavati svaki komad njihove opreme. Sve je na broju i prema propisima, što znači da će četvorka iz 4. desetine 1. izvidničkog voda Vojnoobavještajne satnije iduću godinu dana nositi naslov najboljeg borbenog tima Gardijske oklopno-mehanizirane brigade. Doduše, ni oni ni mi još u to nismo sigurni, jer na stazi dugoj 16 kilometara ima još timova. Ipak, vrijeme koje su postigli kroz stazu te osam radnih i dvije kontrolne točke najbolje je dotad, a izvidnici su bili jasni favoriti i prije no što je 14. ožujka počelo dvodnevno natjecanje. No, ozbiljni su i ne žele ništa prejudicirati, a čini se da su teškoj stazi pristupili kao da prolaze kroz jedan od svojih uobičajenih dana na terenu.
Natjecanje za najbolji borbeni tim organizirano je povodom Dana GOMBR-a. Brigada i njezine sastavnice njime su dobile još jedan vrlo zanimljiv splet prikaza vojničkih vještina, sposobnosti i obuke, pozitivnog suparništva te duha zajedništva, i to ne samo unutar timova. GOMBR se može nazvati postrojbom koja njeguje vojna natjecanja jer smo već imali priliku gledati nekoliko njih i na razini bojni i na razini Brigade. Natjecanje timova prvo je takve vrste, no sigurno ne i zadnje, uostalom, najavljeno je i za iduću godinu.
Borbeni tim čini vođa, uglavnom skupnik ili desetnik, te trojica strijelaca (vojnik, pozornik ili razvodnik). Organizatori su, kao što je uobičajeno, inzistirali na tome da se natječu pravi, originalni timovi, oni ljudi koji zaista čine tim u svojim desetinama, dakle, nema stvaranja reprezentacija. To je najbolji način da natjecanje istodobno bude i obučno-vježbovni događaj. Uostalom, razina uigranosti tima koju smo vidjeli kod svih koji su se natjecali može se postići jedino intenzivnim zajedničkim uvježbavanjem. Timova je bilo iz više sastavnica GOMBR-a: bojni Sokolovi, Kune i Pume, Oklopne, Topničko-raketne, PZO i Inženjerijske bojne, Vojnoobavještajne i Zapovjedne satnije, Satnije veze… Bilo je vrlo zanimljivo vidjeti kako vojnici i vojnikinje zajednički prolaze kontrolne točke, nastojeći biti što brži, ali istodobno poštivati sve procedure vezane uz djelovanje gardijskih borbenih timova pod strogim okom kontrolora. Usporedimo li, samo kao promatrači, natjecanje na Gašincima s već itekako etabliranim Prvi za Hrvatsku, možemo zaključiti da ono ne traži samo individualne vojničke vještine i spremu, nego i sposobnosti njihove zajedničke, uigrane primjene, kroz borbeni tim koji je nukleus prave vojničke postrojbe. S druge strane, natjecanje na razini OSRH dulje je i vjerojatno fizički napornije. Ipak, najpoštenije je reći da su to dva sasvim različita događaja i usporedbe nemaju previše smisla.
Organizatori iz Zapovjedništva Brigade i Inženjerijske bojne bili su na razini dostojnoj natjecanja i sve je proteklo bez izvanrednih događaja. Sukladno dobroj praksi GOMBR-a, u šatoru uz tenkovsko strelište bio je uspostavljen Taktičko-operativni centar iz kojeg su se pratili svi detalji natjecanja i u koji su se slijevale informacije s radnih i kontrolnih točaka. Timovi su startali u razmacima od po petnaest minuta i za svladavanje staze trebalo im je otprilike tri-četiri sata. Uobičajeno, trebali su se orijentirati sami, a pogreške na radnim točkama donosile su im vremenske kazne koje je ponekad i dobro iskoristiti za predah. Konačno, bez obzira na to iz koje postrojbe dolazili, bili vezisti, inženjerci ili izvidnici (tj. pripadnici vojnoobavještajnog roda), svi su pokazali da zasluženo nose oznake hrvatskih gardista.

Natjecanje na Gašincima zatvorio je 15. ožujka zapovjednik GOMBR-a brigadni general Denis Tretinjak, koji je tom prilikom svim sudionicima čestitao, a najboljima uručio nagrade. “Mislim da je natjecanje bilo izrazito zahtjevno, a vi ste u njemu pokazali sposobnosti naše Brigade. Ono što smo vidjeli bilo je i ono što smo očekivali od vas,” zaključio je general Tretinjak. Prvi dočasnik GOMBR-a časnički namjesnik Dražen Horvat rekao je da je cilj natjecanja bio da Brigada istakne tim koji je sastavljen od najspremnijih pripadnika i koji vodi najsposobniji vođa. Izrazivši zadovoljstvo svim što su timovi pokazali, kao i njihovim zalaganjem, za iduću je godinu najavio još težu stazu.

RADNE TOČKE
1. sklapanje naoružanja
2. gađanje tima u napadu
3. svladavanje kontaminiranog područja
4. svladavanje opasnog područja
5. bacanje ručne bombe
6. svladavanje minskog polja
7. izvlačenje ranjenika
8. rasklapanje naoružanja.

Najbolji
1. mjesto – borbeni tim iz 4. desetine 1. izvidničkog voda Vojnoobavještajne satnije: desetnik Igor Florijan (vođa tima), skupnik Josip Perković, razvodnik Krunoslav Budim, vojnik Mario Dubravčević
2. mjesto – borbeni tim iz 4. desetine 3. mehaniziranog voda 1. mehanizirane satnije 2. mehanizirane bojne Pume: skupnik Marko Prce (vođa tima), vojnik Igor Jerković, vojnik Antonio Fotak, razvodnik Kristijan Bručić
3. mjesto – borbeni tim iz 2. desetine 1. mehaniziranog voda Mehanizirane satnije Oklopne bojne: skupnik Damir Jozić (vođa tima), vojnik Stjepan Kušenić, vojnik Kristijan Klobučar, razvodnik Elvis Žeželj

Riječi pobjednika – borbeni tim iz 4. desetine 1. izvidničkog voda Vojnoobavještajne satnije
“Kao prvo, istaknuo bih da nam je čast biti pripadnicima Vojnoobavještajne satnije, a jednaka nam je čast što smo sudjelovali na natjecanju. Sam koncept mi se sviđa jer su za uspjeh vrlo bitni znanje topografije i fizička spremnost timova. Većina zadaća na radnim točkama bliska nam je kroz našu dnevnu obuku. Mislim da smo kao tim opravdali sva očekivanja, znali smo da su nam šanse za pobjedu velike, no bili su tu i ostali timovi koji su vrlo jaki…” (desetnik Igor FLORIJAN, vođa tima)
“Timska pobjeda je najbitnija, najdraža, jer mislim da se lakše pripremiti kao pojedinac nego na razini cijelog tima. Pobjedu sam i očekivao, no nisam bio sto posto siguran, znao sam da su svi dobri. Ne mogu reći da smo se posebno pripremali, doduše, nešto smo nadogradili redovne zadaće, ali ništa specijalno.” (skupnik Josip PERKOVIĆ, strijelac)
“Mislim da smo pokazali ne samo vlastitu spremnost, nego i cijele naše Satnije, koja je obučena za zadaće kakve su bile na natjecanju. Imamo i drugih kvalitetnih timova. Ukratko, ponovno smo pokazali svoje mogućnosti, kao i na natjecanju za najbolju desetinu 2015. godine kad je također pobijedila postrojba iz naše Satnije.” (vojnik Mario DUBRAVČEVIĆ, strijelac)
“Ne mogu istaknuti niti jedan dio staze kao najteži ili najlakši. Sve su mi točke bile jednake jer godinama kroz dnevnu obuku radim na sličnim zadaćama.” (razvodnik Krunoslav BUDIM, strijelac)

Domagoj VLAHOVIĆ, Snimio Josip KOPI