Hrvatski reprezentativac i olimpijac u hrvanju grčko-rimskim stilom Božo Starčević do sada ima čak 24 zlata s državnih prvenstava, a već četvrtu godinu zaredom pobjednik je vrlo jakog turnira u hrvanju Zagreb Open Grand Prix koji okuplja europske, svjetske i olimpijske osvajače odličja…

Hrvatski reprezentativac i olimpijac Božo Starčević (30) ove godine ulazi u jubilarnu 20. godinu bavljenja hrvanjem, a na domaćem je terenu gotovo nepobjediv  – do sada je osvojio 24 zlatne medalje na državnim prvenstvima, a već je četvrtu godinu zaredom pobjednik  i vrlo jakog međunarodnog turnira Zagreb Open Grand Prix koji okuplja čitav niz osvajača europskih, svjetskih i olimpijskih odličja. Starčević je ujedno i jedan od vrhunskih sportaša, koji je temeljem Sporazuma o suradnji, unapređenju i razvoju sporta između Ministarstva obrane i Hrvatskoj olimpijskog odbora tri godine u pričuvnom sastavu Hrvatske vojske.
Iako hrvanje nije bio prvi sport kojim se počeo baviti i u njega je ušao sasvim slučajno, kad je jednom počeo bacati protivnike, više nije bilo dvojbe. Prvu zlatnu medalju osvojio je nakon samo pet dana treniranja.
”Prvo sam trenirao gimnastiku. Jednom sam s bratom otišao na trening hrvanja i trener mi je rekao neka uđem na strunjaču. Nisam čak niti imao trenirku, već sam vježbao u trapericama. Izuo sam se, pobijedio nekoliko djece i trener me nagovorio da dođem u subotu na međunarodno natjecanje. Taj dan bio je utorak. Otišao sam na natjecanje i od 50 klinaca, koliko nas je iz kluba nastupalo na turniru, jedini sam uzeo medalju i to zlatnu,” opisuje Starčević svoje hrvačke početke u petom razredu osnovne škole. Odmah je, kaže, vidio da je to sport za njega jer mu je bio zanimljiviji od gimnastike.
”Hrvanje mi je bilo uzbudljivije, življe. Ipak se u hrvanju boriš s čovjekom,” opisuje Starčević što ga je privuklo tom borilačkom sportu.
Iako je nesporno jedan od najboljih svjetskih hrvača, u osvajanju odličja na europskim i svjetskim prvenstvima, priznaje, nije imao previše sreće. Najveći inozemni uspjeh brončana je medalja u hrvanju grčko-rimskim stilom s Europskog prvenstva u Gruziji 2013. Nastupio je i na Olimpijskim igrama u Riju de Janeiru 2016., a taj je nastup posebna priča za hrvatskog reprezentativca.
”U hrvanju nema četvrtog mjesta, već dva treća i dva peta. Puno sam puta bio nesretno peti. Kvalifikacije za Olimpijadu bile su dosta teške i već je tada bilo sudačkih nepravdi. No, Svjetska hrvačka organizacija mogla je dati dvije pozivnice za Olimpijske igre u Riju de Janeiru pa je jedna pripala meni prema kriteriju izvrsnosti. U prvom sam kolu pobijedio Turčina, u drugom Amerikanca, a u polufinalnoj borbi hrvao sam se s Rusom Romanom Vlasovim,” prisjetio se Starčević. Njegov je polufinalni protivnik, kaže, apsolutna zvijezda u svijetu hrvanja, najbolji ruski sportaš.
”Ono što je u nogometu Cristiano Ronaldo ili Lionel Messi, to je Roman Vlasov u hrvanju,” slikovito opisuje naš olimpijac. Premda se radilo o iznimno moćnom protivniku, Starčević ga je uspio uhvatiti u zahvat i tuširati što inače odmah znači pobjedu u meču. Međutim, sudac je prvo rekao da je to učinio izvan vremena pa je nakon toga promijenio priču rekavši da se radi o nedopuštenom zahvatu. Hrvatskom timu nisu dopustili pogledati videozapis borbe, što su prema međunarodnim pravilima bili dužni učiniti.
”Videozapis bi se u tom slučaju emitirao na velikom ekranu i tada bi svi u dvorani vidjeli što se dogodilo. Nakon borbe htjeli smo se i žaliti, no delegati su nam sugerirali da to ne činimo spominjući usput i to kako me čeka borba za treće mjesto. Jedino me tješi što postoji snimka te borbe pa se nikad neće moći sakriti što se dogodilo,” prepričava Starčević svoj olimpijski nastup. Izgubio je i borbu za treće mjesto protiv drugog najboljeg hrvača na svijetu, a iz Rija de Janeira je otišao s osvojenim petim mjestom. Za razliku od, primjerice, nogometaša kojima je prioritet nastup u klubovima, u hrvanju je situacija nešto drugačija. Iako nastupa u njemačkoj ligi za tamošnji klub, gdje je imao fantastičan niz od 20 pobjeda zaredom, Starčević ističe kako mu je prioritet reprezentacija, europska i svjetska prvenstva te olimpijske igre.
”U Njemačkoj trenutačno imam dobar skor, trenutačno sam na 32 pobjede i tri poraza. Takvi su nastupi povremeni i korisni u sportskom smislu. Međutim, ipak me više zanima reprezentacija. Na vrhunskoj ću razini hrvati još nekoliko godina pa želim biti što spremniji i kvalitetniji za velika natjecanja,” kaže hrvatski olimpijac. Biti u Hrvatskoj vojsci kao ugovorni pričuvnik, otkriva, velika mu je čast.
”Stalna mjesečna primanja daju nam financijsku sigurnost i bez vojske bi bilo puno teže. I u drugim je zemljama sasvim uobičajeno da vrhunski sportaši pristupaju vojsci ili policiji. To je odlično za amaterske sportove. Bez toga, teško da bismo mogli funkcionirati na vrhunskoj razini. Ne možemo svi igrati nogomet ili košarku i zarađivati od sponzora. Važno je da mali sportovi opstanu jer smo dobar uzor mladima, a to su i zdravi sportovi koji izgrađuju karaker. Isto tako, kad dođu olimpijske igre, svi vole reći da imamo predstavnika u hrvanju, boksu ili biatlonu,” smatra Starčević koji je, kao i ostali vrhunski sportaši, prije nego što je postao ugovorni pričuvnik prošao dragovoljno osposobljavanje u Požegi. Iako dolazi iz teškog sporta s teškim pripremama, kaže kako je na obuci bilo teških i zahtjevnih situacija – treba nositi pušku, oblačiti odoru i svakodnevno se brijati. Ispričao nam je i zanimljivu zgodu s obuke vezanu uz brijanje.
”Večer prije postrojavanja obrijao sam se i mislio da će to biti dovoljno. Ujutro stojim u redu i kaže mi zapovjednik: ”Starčeviću, nisi se obrijao“. Pokušao sam se izvući pa sam rekao da imam jaku bradu. Međutim, nije mi povjerovao pa sam se morao vraćati nazad i obrijati se. Bilo je to dosta zanimljivo razdoblje,” smije se Starčević. Iako kao i svi drugi vrhunski sportaši, koji su u programu ugovornih pričuvnika, uz određena prava ima i određene obveze, hrvatski reprezentativac predlaže i njihov veći angažman.
 ”Sigurno bismo se svi vrlo rado odazvali i zajedno s hrvatskim vojnicima pomogli  u slučaju nekih nepogoda i katastrofa poput poplava ili požara. To bi i vojnicima, ali i svima drugima bio veliki poticaj i motivacija da im u takvim situacijama pomažu vrhunski i poznati sportaši,” zaključuje Starčević.  

Martina Butorac, Foto Mladen Čobanović