Zahvaljujući intervenciji vatrogasaca i pripadnika OSRH, veliki požari koji su sredinom lipnja pogodili Makarsko primorje…
Nevidljiva prijetnja pod zemljom
Na području postaje obalnog motrenja (POM) HRM-a Tovar na Malom Lošinju privodi se kraju akcija razminiranja. Tijekom istraživanja terena potvrđeno je prisustvo različitih vrsta eksplozivnih sredstava zaostalih iz razdoblja Drugog svjetskog rata, uključujući aviobombe, nagazne pješačke mine, ručne granate te pješačko i topničko streljivo. Zbog dugogodišnjeg vojnog korištenja i višestrukih ratnih aktivnosti, ovaj prostor zahtijeva posebnu pozornost i stručan pristup u svim fazama čišćenja i osiguranja terena.
Cilj razminiranja nije samo uklanjanje opasnih sredstava, već i stvaranje preduvjeta za sigurnu uporabu prostora, očuvanje okoliša te potencijalni razvoj gospodarskih ili turističkih sadržaja u budućnosti. Razminiranje se provodi prema najvišim sigurnosnim standardima, uz upotrebu specijalizirane opreme i stručnog osoblja obučenog za rad s eksplozivnim sredstvima zaostalim iz rata.
Za taj kompleksan, iznimno zahtjevan i opasan posao zadužena je Inženjerijska pukovnija, točnije Pionirska satnija koja je inače stacionirana u Karlovcu. Pukovnija je jedna od ključnih postrojbi Hrvatske kopnene vojske specijalizirana za pružanje inženjerijske potpore u vojnim i civilnim operacijama. Njezina osnovna zadaća obuhvaća širok spektar inženjerijskih aktivnosti, uključujući izgradnju i održavanje borbenih i logističkih objekata, uklanjanje prepreka i minsko-eksplozivnih sredstava, osiguravanje prohodnosti terena, izgradnju i održavanje prometnica, mostova i utvrda, te potporu u humanitarnim operacijama i civilnim kriznim situacijama.
Pukovnija raspolaže visokoobrazovanim i stručno osposobljenim kadrom, kao i suvremenom inženjerijskom opremom, strojevima i vozilima, što joj omogućuje djelovanje u različitim uvjetima i na različitim vrstama terena. U mirnodopskim uvjetima, Inženjerijska pukovnija često sudjeluje u aktivnostima civilne zaštite, pomoći lokalnoj zajednici, spašavanju i intervencijama u slučaju prirodnih katastrofa poput poplava, potresa ili požara. Posebno važan segment djelovanja Pukovnije je razminiranje, gdje pripadnici Pukovnije, obučeni za detekciju i neutralizaciju eksplozivnih sredstava, aktivno sudjeluju u uklanjanju zaostalih mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava s teritorija Republike Hrvatske. Time značajno pridonose sigurnosti građana i očuvanju okoliša.
Pionirska satnija u akciji
Ekipa Hrvatskog vojnika posjetila je pripadnike Pionirske satnije na Malom Lošinju dok su bili u punom pogonu. Vremenski uvjeti bili su idealni ako ste došli na Mali Lošinj ljetovati i odmarati. Vrućina, sunce koje neumoljivo prži i vrele kamene stijene prilike su koje nisu poželjne kad morate čučati na neravnom i iznimno zahtjevnom terenu u prsluku za razminiranje i s kacigom na glavi, tražeći eksplozivne naprave.
Pionirska satnija sastoji se od tri voda i voda za uklanjanje eksplozivnih naprava. Bave se poslovima humanitarnog razminiranja vojnih lokacija na razini cijele države. Humanitarno razminiranje sustavno je i stručno uklanjanje mina i drugih eksplozivnih ostataka rata s ciljem zaštite civilnog stanovništva i sigurne ponovne uporabe zemljišta. Provodi se isključivo u mirnodopske, neborbene svrhe i jedna je od ključnih aktivnosti postkonfliktne obnove i sigurnosti.
Primarni je cilj humanitarnog razminiranja spriječiti stradavanja civila i omogućiti sigurno korištenje prostora za stanovanje, poljoprivredu, promet, školstvo, turizam i druge civilne namjene. Obavlja se prema strogim standardima koje propisuje UN Mine Action Service (UNMAS) i Međunarodna kampanja za zabranu mina (ICBL). Uključuje i edukaciju o opasnosti od mina, pomoć žrtvama mina i uništavanje zaliha protupješačkih mina. Hrvatska je jedna od najaktivnijih zemalja u području humanitarnog razminiranja. Nakon Domovinskog rata ostalo je više od 1,2 milijuna mina i NUS-a (neeksplodiranih ubojitih sredstava). Zbog toga se od 1998. provodi sustavno razminiranje s jasnim humanitarnim ciljevima koje za cilj ima potpunu razminiranost do 2026., čime će se i službeno ispuniti uvjeti Ottawske konvencije.
Oružane snage Republike Hrvatske jedne su od rijetkih u svijetu koje imaju sposobnost humanitarnog razminiranja, a za tu je zadaću zadužena upravo Pionirska satnija. Kroz svoju povijest Satnija je bila angažirana širom Hrvatske na lokacijama poput Visa, Lastova, Žrnovnice, Velebita, Zadra, Zemunika, Slunja, Petrinje, Knina i brojnih drugi. Široj javnosti poznato je kad je Satnija pomogla ukloniti toranj Zagrebačke katedrale koji je sigurno trebalo odvojiti od katedrale zbog oštećenja nastalih nakon potresa u Zagrebu 2020. godine. Pripadnici Satnije bili su angažirani i u međunarodnim aktivnostima UNIFIlL u Libanonu te u NATO-ovoj aktivnosti u Mađarskoj.
“Svi pripadnici Pionirske satnije moraju proći vrlo zahtjevnu i dugotrajnu obuku u trajanju od pet mjeseci od čega tri mjeseca provode na specijalističkoj obuci. Nakon toga upućuju se na obuku za pirotehničara za humanitarno razminiranje koja traje dva mjeseca. Svi potencijalni pripadnici moraju proći i prilično zahtjevan selekcijski liječnički pregled. Kruna je obuke ispit koji se sastoji od tri dijela; pismeni, usmeni i praktični dio koji se polaže pred komisijom u sastavu pripadnika HCR-a (Hrvatski centar za razminiranje), MUP-a i MORH-a”, objašnjava nam postupak ulaska u Pionirsku satniju natporučnik Tomislav Vuković.
Ostavština Drugog svjetskog rata
Satnija se nalazi na Malom Lošinju zbog iznimno velike količine minsko-eksplozivnih naprava koje se na području POM-a nalaze još iz vremena Drugog svjetskog rata. Naime, tijekom Drugog svjetskog rata Mali je Lošinj imao stratešku važnost zbog svog geografskog položaja na Jadranskom moru, a osobito zbog pomorske i zračne luke koje su koristile talijanske, a poslije i njemačke snage. Do kapitulacije Italije u rujnu 1943., Mali Lošinj je bio pod kontrolom Kraljevine Italije. U tom je razdoblju otok bio vojno utvrđen. Izgrađena je infrastruktura poput bunkera, skladišta, topničkih položaja i minsko-eksplozivnih prepreka, osobito na priobalju i oko važnih točaka poput zrakoplovne baze (područje kod zračne luke Lošinj danas).
Nakon talijanske kapitulacije, otok brzo preuzimaju njemačke snage. Budući da je postojala prijetnja savezničkog iskrcavanja, Nijemci dodatno utvrđuju otok i miniraju strateške točke, uključujući obalne prilaze, vojne objekte i zračnu luku kao i moguće pravce napada s kopna. Korištene su protupješačke i protutenkovske mine, kao i druga ubojita sredstva, a otok je postao svojevrsna “vojna utvrda”.
Saveznici su izvodili zračne napade na Mali Lošinj s ciljem uništavanja vojnih ciljeva – osobito zračne luke, skladišta goriva i vojne infrastrukture. Bombardiranja su se događala uglavnom od 1944. do 1945., kad su savezničke zračne snage imale veću kontrolu nad Jadranom. Velika količina mina na Lošinju rezultat je ponajprije njemačkog straha od desanta što se pokazalo realnom prijetnjom nakon savezničkog iskrcavanja u Italiji. Zračni napadi bili su koncentrirani u dvije faze. Krajem 1944. kad su izvršena četiri velika udara usmjerena na vojne instalacije, topničke položaje i podmorničke baze. Od siječnja do ožujka 1945. izvršena je serija više udara na topništvo, obalne strukture i mornaricu. Sve ove operacije izveli su saveznici pod okriljem RAF/Balkan Air Force te 15th US Air Force, odnosno pripadnici južnoafričkog, britanskog i američkog zrakoplovstva.
Tiha prijetnja
“Radovi razminiranja na POM Tovar na Malom Lošinju započeli su 13. siječnja 2025. Površina koja je određena za čišćenje od eksplozivnih naprava iznosi oko 330 000 m² od čega je do sada razminirano 290 000 m2 u 125 radnih dana. Sredstva koja smo pronašli uglavnom su talijanskog i njemačkog podrijetla. Zbog toga je dio sredstava koji se pronalazi zbog dugotrajnog boravka u zemlji na različitim vremenskim uvjetima u vrlo lošem stanju. Tijekom provedbe ove zadaće do sada smo pronašli 71 protupješačku minu SMi-35, tri aviobombe, pet komada ručnih bombi Otto M-35, jednu talijansku SCRM M-35 ručnu granatu, osam Breda M-35 ručnih granata, jednu topničku granatu od 120 mm, šest komada topničkih granata 105 mm, dvije topničke granate 80 mm, 15 topničkih granata od 76 mm te 311 komada različitog streljiva i neeksplodiranih ubojitih sredstava. Na zadaći je stalno angažiran jedan vod zajedno sa sanitetskim timom HRM-a”, detaljno nam je opisao ulogu Satnije u ovoj zadaći desetnik Ivica Buhin.
Glavni alati koje pripadnici Satnije koriste za provedbu radova su metal detektor i pipalica. Provedeno je i uništavanje pronađenih sredstava, od kojih se dio morao uništavati na mjestu pronalaska zbog stručne procjene da bi prilikom pomicanja sredstva moglo doći do aktivacije dok se drugi dio sredstava uništio uz pomoć tzv. fugasa odnosno koristeći eksploziv u kontroliranim uvjetima. Za uspješnu provedbu zadaće bilo je potrebno uključiti i lokalnu zajednicu te službe kao što su lokalna policija, javna vatrogasna postrojba Lošinj, HHMS (Helikopterska hitna medicinska služba) kao i ATJ Lučko u potpori obalnog osiguranja prilikom provedbe uništavanja pronađenih sredstava.
Inženjerijska pukovnija Hrvatske vojske još je jednom pokazala kako je neizostavan element u svakom ozbiljnom vojnom i civilno-zaštitnom angažmanu, potvrđujući svoju vrijednost kroz pouzdanu logističku i tehničku potporu te spremnost za brzo djelovanje u izvanrednim okolnostima, u zemlji, i u međunarodnim misijama i operacijama potpore miru.
Djelovanje Pionirske satnije Inženjerijske pukovnije Hrvatske vojske na području postaje obalnog motrenja na Malom Lošinju primjer je iznimne stručnosti, predanosti i hrabrosti u službi zaštite života i sigurnosti. Sustavnim razminiranjem terena onečišćenog eksplozivnim ostacima iz Drugog svjetskog rata ova vojna postrojba uklanja tihu, ali trajnu prijetnju koju rat ostavlja za sobom. Njihov rad ne samo da stvara preduvjete za sigurno djelovanje Hrvatske ratne mornarice na tom prostoru, već i omogućava civilnim i vojnim strukturama da ponovno koriste prostor bez opasnosti za život. U tišini i daleko od očiju javnosti, pripadnici Pionirske satnije svakim neutraliziranim ubojitim sredstvom vraćaju sigurnost, dostojanstvo i budućnost prostoru koji je desetljećima nosio tragove rata.
Teksta: Tomislav Vidaković; Foto: Tomislav Brandt