Godine prolaze, ali ne i sjećanje na neponovljivog ratnika i heroja. Ono je živo među njegovim suborcima, prijateljima, među svima koji su ga poznavali. Gavran je svojom hrabrosti, skromnosti i velikodušnosti dotaknuo mnoge i ostavio neizbrisiv trag…

Ime Damira Tomljanovića Gavrana zlatnim je slovima ispisano na stranicama hrvatske povijesti … Tek što je stasao, položio je život za domovinu te tako zauvijek postao jedan od heroja hrvatske pobjede. Odvažnim duhom i posebnim karakterom ostavio je trag u životima mnogih. O Gavranovoj veličini najglasnije govori rijeka ljudi koja mu se na obljetnicu smrti slijeva u rodni Krivi Put… I danas su mu, 26 godina poslije, u tom omalenom mjestu kraj Senja počast uz obitelj i prijatelje odali brojni suborci, čija su sjećanja na njegova junaštva i dalje živa.

“Većina nas bila je bez formalne vojne naobrazbe. Učili smo u hodu, ali on je bio nešto drugo… Za njega nije bilo nemogućeg, nije postojala zadaća koju ne bi pokušao izvršiti,” govori nam umirovljeni pukovnik Ivica Krizmanić, koji je s Gavranom prošao velik dio ratnog puta. I zaista, u Gavranovoj ratnoj bilanci samo je jedna izgubljena bitka… Ona posljednja, na velebitskim Tulovim gredama, koje će zauvijek pamtiti neponovljivog ratnika i heroja.

Nerijetko se, govoreći o Gavranu, potegne priča kako jednom prilikom general Bobetko nije želio bez njega početi sastanak. “Ništa čudno,” govori Krizmanić, potvrđujući kako je Gavran zahvaljujući svojem iznimnom ratnom putu zaista bio jedan od miljenika najviših vojnih zapovjednika.

“Njegova najveća posebnost bila je skromnost. Upravo zbog toga voljeli su ga gdje god smo se našli,” govori jedan od suboraca narednik Milan Žafran. Uvijek na čelu svoje postrojbe, poznat po uzrečici “Stižem prijatelju”, Gavran je suborcima ulijevao sigurnost u teškim trenucima na ratištu, što pričom potvrđuje i Žafran: “Sjećam se, nalazimo se na ratištu… Oko nas padaju granate, ali mi vidimo Damira. Vidimo da se ne boji, da ide naprijed… I onda idemo i mi.” Posebno pamti kako za njega na bojištu nisu postojale razlike: “Nije mu bilo važno iz koje je postrojbe vojnik… Išao je s brda na brdo i brinuo se o svakom kao da je njegov…”

Sjećanje na Damira ipak najjače sja u očima majke Marije, koja unatoč boli koju nosi, s osmijehom dočekuje sve one koji čuvaju uspomenu na njezina sina. Godine prolaze, ali ona svojeg Dadu još uvijek čeka. Najveću snagu daju joj dani poput ovog, kad, kaže nam, njezin Damir živi u sjećanjima drugih: “Ja sam majka, za mene je bio najbolji, ali kad čujem sve ove ljude kako o njemu govore – ponosna sam. Život je dao, ali nije zaboravljen.”

---

Legendarni zapovjednik Tigrova na raspolaganje domovini stavio se već 5. kolovoza 1990., kad u Rakitju pristupa postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a. Nakon reorganizacije te postrojbe i ustrojavanja Zbora narodne garde, 15. svibnja 1991. postaje pripadnik Prve gardijske brigade Tigrovi. U sastavu je 4. pješačkog bataljuna Brigade, poznatijeg kao Gavrani, te otud i njegov prepoznatljiv nadimak… Svojim se osobinama i vojničkim karakterom brzo prometnuo u zapovjednika voda pješaštva, potom i u dozapovjednika satnije, s kojom prolazi brojna bojišta od istočne i zapadne Slavonije, Banovine i Korduna do krajnjeg juga Hrvatske. Od 1993. kao zapovjednik 2. bojne 1. gardijske brigade Tigrovi zapovijeda Sektorom Zadar te postrojbama koje su držale položaje na Velebitu. Život je izgubio 17. veljače 1994. tijekom obilaska jednog od velebitskih položaja.

---

Prikazivanje filma Gavran 101 

U sklopu obilježavanja 26. obljetnice pogibije Damira Tomljanovića Gavrana, na Hrvatskom vojnom učilištu premijerno je prikazan dokumentarni film Gavran 101.

“Film je to o jednom junaku koji je svojim suborcima bio moralna vertikala, a preko njega pričamo priču o svim Tigrovima i svim braniteljima,” riječi su kojima je redateljica Biljana Čakić predstavila film.

Među uzvanicima bio je i njegov suborac ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, koji je istaknuo: “Čovjek s karakterom, jasnom vizijom i čistim srcem, odlučan i odvažan, pouzdan i pravedan – takav je bio naš Gavran!”

U snimanju filma sudjelovalo je više od dvadeset najbližih Gavranovih suboraca i prijatelja. Sniman je na autentičnim lokacijama na kojima je Gavran sudjelovao u oslobađanju Hrvatske, od istoka zemlje pa do Južnog bojišta.
Dokumentarni film nastao je uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja i Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade “Tigrovi”. Sniman je od 5. studenog 2016. godine, pod redateljskom palicom Biljane Čakić i snimatelja Borisa Krstinića te prema ideji i scenariju Zorana Žukine.

Tekst: Doris Ravlić

Foto: Mladen Čobanović