Kako se europska namjenska brodogradilišta prilagođavaju novim uvjetima poslovanja na primjeru dva nizozemska brodogradilišta

Namjenska brodogradnja u Nizozemskoj trenutačno se nalazi na prekretnici, u situaciji kad je ostala bez narudžbi za velike ratne brodove kao što su fregate, a brodogradilišta u Danskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Velikoj Britaniji imaju “pune ruke posla” s gradnjom novih klasa fregata i razarača. Po izjavama najodgovornijih ljudi nizozemskih brodogradilišta može se zaključiti da je jedini put ka preživljavanju (ako se želi sačuvati neovisna pozicija unatoč sveprisutnom trendu fuzioniranja europske brodogradnje) razvoj najnaprednijih tehnologija kako bi se zadržao snažan položaj na tržištu u segmentu gradnje desantnih, zapovjednih i višenamjenskih ratnih brodova, kao i najsuvremenijih vanobalnih patrolnih brodova.

U sve većoj konkurenciji ne samo europskih brodogradilišta specijaliziranih za gradnju ratnih brodova nizozemska su se našla u teškom položaju iako iza sebe imaju tvrtke koje mogu dostaviti najnapredniju brodsku opremu, elektrooptičke i oružane sustave. Dio problema je i u činjenici da druge europske države štite svoja brodogradilišta na taj način da im, bez obzira na višu cijenu gradnje, daju poslove izgradnje brodova. Nizozemska brodogradilišta svoju su šansu vidjela u uključivanju u intereuropske projekte gradnje ratnih brodova. Zbog toga su i na najvišim političkim razinama uspostavljeni pregovori s Francuskom, Njemačkom, Italijom, Švedskom i Velikom Britanijom. Sve su se države složile da se povećani izazovi prema izvaneuropskoj konkurenciji mogu prevladati samo još većom suradnjom. Istodobno brodogradilišta specijalizirana za gradnju ratnih brodova ostala su pod posebnom državnom skrbi i gotovo sva imaju pune knjige narudžbi za ovo desetljeće. Unatoč takvoj situaciji nizozemska će namjenska brodogradnja i dalje nastaviti tražiti putove za kooperaciju u izlasku na treća tržišta. Nizozemci velike nade polažu na plan European Defence Agency (EDA) kojim se predviđa stvaranje europske brodograđevne tvrtke koja bi nastala po uzoru na Airbus, a koja ima popularni naziv Seabus.

Po zadnjem nizozemskom planu opremanja njihove ratne mornarice nove se narudžbe očekuju tek u travnju 2007. i to za samo četiri oceanska patrolna broda i jedan joint support ship (JJS). Svjetsko tržište pak traži potpuno drukčije brodove – male, prilagodljive patrolne brodove opremljene za zaštitu priobalnih voda. Nizozemska se brodogradnja nada da će uspjeti zahvatiti veliki dio tog “kolača”. Vodeće nizozemsko brodogradilište za namjenske brodove je Schelde Naval Shipbuilding u Flushingu. S prosječnom godišnjom zaradom od 200 do 250 milijuna eura ta tvrtka danas na poslovima brodogradnje zapošljava 600 ljudi. Od 2001. Schelde Naval Shipbuilding u vlasništvu je Damen Shipyards Group iz Gorinchema. Ta je kupnja Scheldenu donijela velike probitke jer se tvrtka od tog trenutka neprestano razvija. Vodstvo tvrtke očekuje i daljnji razvoj, unatoč činjenici da je program gradnje korveta klase De Zeven Provincien za nizozemsku ratnu mornaricu pri završetku. Damenova je poslovna politika da gradi što više brodova u što više različitih tipova za što više kupaca. Tako je oko 25 posto Damenovih poslova vezano za afričke države. Osim snažne financijske i tehničke podrške Schelde je profitirao i kroz pristup Damenovoj razgranatoj prodajnoj mreži. Na taj je lagan i brz način Schelde došao u mogućnost prodaje svojih proizvoda u države o kojima prije 2001. “nije mogao sanjati”. Postupak prodaje je takav da odmah nakon potpisivanja ugovora između Damena i kupca cijeli daljnji postupak oko gradnje i isporuke broda na sebe preuzimaju Scheldeovi ljudi. U vremenima kad je država bila vlasnik Schelde Naval Shipbuildinga njihov je jedini interes bio u gradnji brodova za nizozemsku ratnu mornaricu, uz poneku gradnju specijalnih trgovačkih brodova. Za poslove za strane naručitelje nije se previše marilo. I danas Schelde polaže veliku pažnju na poslove s nizozemskom ratnom mornaricom ali se podjednako velika pažnja pridaje i sklapanju poslova sa stranim naručiteljima.

Izvozne aktivnosti

Pojačana orijentacija na izvoz očituje se kroz razvoj obitelji Enforcer modularnih desantnih i transportnih brodova razvijenih iz LPD (Landing Platform Dock) brodova koje je Schelde Naval Shipbuilding gradio sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća za nizozemsku ratnu mornaricu (klasa Rotterdam, L 800). Uz to su razvili i obitelj patrolnih brodova i korveta Sigma. Projekti Enforcer i Sigma trenutno su glavni aduti Scheldela na stranim tržištima. Zasad su ti napori rezultirali prodajom četiri Sigma korvete Indoneziji. Isti je projekt bio u užem izboru za omansku ratnu mornaricu koja namjerava kupiti tri veća patrolna broda. Tu je i već spomenuti posao gradnje oceanskih patrolnih brodova za nizozemsku ratnu mornaricu koji će također biti dobra osnova za razvoj novih proizvoda za strane naručitelje. Ovisno o planovima dugoročnog razvoja nizozemske ratne mornarice ovisit će i mogućnosti razvoja proizvoda koje će Schelde Naval Shipbuilding moći ponuditi stranim kupcima jer tvrtka još uvijek nema dovoljno mogućnosti da samostalno razvija proizvode isključivo namijenjene izvozu. Zbog toga Schelde još uvijek jako ovisi o narudžbama nizozemske ratne mornarice. Po prvobitnom planu razvoja iz 2003. u idućih deset godina nizozemska ratna mornarica nije trebala naručiti niti jedan novi ratni brod. To je značilo realnu opasnost od gašenja Schelde Naval Shipbuildinga. Istodobno europske vlade i industrija ozbiljno pregovaraju o okrupljivanju europske namjenske brodogradnje kroz projekt Seabus. Bez novih narudžbi za nizozemsku ratnu mornaricu pozicija Schelde Naval Shipbuildinga u tim bi pregovorima bila vrlo slaba.

S vjerojatnim novim narudžbama za nizozemsku ratnu mornaricu, koje će obuhvatiti četiri velika oceanska patrolna broda istisnine oko 2800 tona i jedan JJS brod istisnine oko 28 000 tona pozicija Schelde Naval Shipbuildinga u odnosu na druga namjenska brodogradilišta u Europskoj uniji bitno se poboljšala. Svjetski je trend da ratne mornarice sve manje djeluju na otvorenim morima i sve se više približavaju obalama u raznim međunarodnim misijama nametanja i/ili očuvanja mira. U tom je kontekstu i plan nizozemske ratne mornarice da naruči oceanske patrolne brodove i JSS. S druge strane, usprkos činjenici da se od njihovih brodova sve češće očekuje da djeluju u patrolnim zadaćama, mnoge su europske države ostale u programu gradnje velikih i skupih višenamjenskih ratnih brodova. Tako Danska gradi svoje Patrol Frigate, Francuska i Italija zajedno grade fregate po programu FREMM, Njemačka svoje fregate F125 a Velika Britanija razarače Type 45. Istodobno Nizozemska je pri kraju svog programa gradnje fregata klase De Zeven Provincien i okreće se gradnji velikih patrolnih brodova i velikih pomoćnih brodova. Takav bi razvoj događanja dugoročno mogao pomoći Schelde Naval Shipbuildingu da ojača svoju poziciju na europskom tržištu, posebno ako projekt Seabus saživi. Za razliku od vremena kad je Airbus nastajao uz pomoć snažne pomoći država osnivača današnji propisi Europske unije to onemogućavaju. Zbog toga će Seabus morati proći nešto drukčijim putem razvoja u kojem će se državna pomoć moći davati samo kroz narudžbe brodova. S druge strane i način projektiranja i gradnje brodova, bez obzira na to bili oni ratni ili trgovački, bitno je drukčiji od načina projektiranja i gradnje aviona. I dok je zrakoplovna industrija, unatoč svim teškoćama, u daljnjem uzletu, europska brodogradnja je u teškom položaju, posebno u odnosu na dalekoistočne države. Zbog toga se na projekt Seabus gleda kao na mogućnost očuvanja europske brodogradnje i radnih mjesta koja se uz nju vežu. U tom projektu Schelde Naval Shipbuildinga sebe vidi kao tvrtku koja će graditi i remontirati po cijelom svijetu, koji zahtijeva potpuno drukčiji, fleksibilniji pristup svjetskom tržištu. Vodstvo Schelde Naval Shipbuildinga ističe da je nizozemska brodogradnja od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas prošla opsežnu reorganizaciju, za razliku od recimo francuske. Za primjer, DCN ima 20 posto više zaposlenika nego Schelde Naval Shipbuildinga iako ne uspijevaju napraviti 20 puta više brodova.

U Schelde Naval Shipbuildingu se pribojavaju i mogućnosti da Seabus postave više politički nego ekonomski projekt u kojem će glavnu riječ voditi velike države Europske unije. Zbog toga im je važno da si izgrade čvrstu poziciju u specifičnim nišama svjetskog tržišta, bez obzira na ishod Seabus projekta. Nadaju se da će do trenutka oživljavanja Seabusa Schelde Naval Shipbuildinga već biti jak svjetski “igrač”. Ne treba zanemariti i rastuću konkurenciju izvan Europske unije. Tako je južnokorejski Daewoo ušao u uži izbor za omanski novi patrolni brod. Pod sve većim pritiskom naglo rastućih kineskih brodogradilišta južnokorejska će se sve više okretati razvoju i gradnji specijalnih brodova, između ostalog i ratnih. I kineska ratna brodogradnja ima zadivljujuće brzi razvoj te bi i ona mogla za malo godina postati veliki konkurent na tržištima Azije, Afrike i Latinske Amerike.

Mornaričke niše
Schelde Naval Shipbuildinga u budućnosti vidi sebe u tri specifične niše svjetskog tržišta ratnih brodova. Prva je gradnja velikih JSS i desantnih brodova, te brodova za logističku potporu s povećanim mogućnostima djelovanja. Druga je niša gradnja velikih, vanobalnih patrolnih brodova ali i manjih patrolnih brodova specijaliziranih za djelovanje u priobalnim vodama. Treća niša je gradnja “brodova-matica”, vrsta broda koja se tek razvija. Zadaća “brodova-matica” bila bi smještaj i uporaba bespilotnih letjelica velikog dometa, te plovila bez posade. U budućnosti je moguća uporaba i automatiziranih kopnenih borbenih i neborbenih vozila. Po Schelde Naval Shipbuildinga takvi bi brodovi bili duži od sto metara i u početku bi bili namijenjeni specijalnim postrojbama.

Schelde Naval Shipbuildinga naglašava da njihovi brodovi u sve tri niše nude najsuvremeniju tehnologiju koja omogućava veliku automatizaciju svih brodskih sustava što bitno smanjuje broj posade. Uz to poseban je naglasak dan na povećanje nuklearne, biološke i kemijske zaštite, i s obzirom na to da je riječ o ratnim brodovima kontroli oštećenja. JSS, desantni brodovi i brodovi za logističku potporu opremljeni su i višefunkcionalnim sustavima za utovar i istovar tereta koji omogućavaju njihovu brzu prilagodbu najširem spektru zadaća. Tako JSS brodovi mogu prevoziti helikoptere, borbena i inženjerijska vozila, protuzračne sustave te klasične kontejnere. Moguć je i prijevoz ljudstva sa svom potrebom logističkom potporom. Teži se stvaranju takve platforme koja će biti višefunkcionalna kako bi se mogla rabiti i u borbenim i u neborbenim zadaćama.
Što se tiče programa oceanskih patrolnih brodova glavni zahtjev nizozemskog ministarstva obrane bio je da pojedinačna cijena broda ne bude veća od 100 milijuna eura, ali pod uvjetom da se cijena razvoja nekih brodskih sustava (Thales Integrated Sensor Suite – ISS i Integrated Modular Mast – IMM) pokrije iz drugih izvora financiranja. Za nove je patrolne brodove u planu razviti i novi dizel-električni pogonski sustav. Uz to morali bi dobiti mogućnost uporabe bespilotnih letjelica i plovila (ronilica) bez posade. Tvrtke Thales-NL i Imtech Marine & Offsore bave se automatizacijom svih brodskih sustava radi smanjenja broja posade. Uz sve to velika se pažnja posvećuje i smanjenju krajnje cijene, ne samo zbog zahtjeva nizozemske ratne mornarice, već i zbog mogućnosti prodaje broda drugim državama. Novi će patrolni brodovi imati istisninu od 2800 tona i širinu od najmanje 15 metara kako bi omogućili djelovanje brodskih helikoptera NH90 po svim vremenskim uvjetima. Kako je cijena brodskog trupa tek neznatni dio ukupne cijene broda, a svaki dodatni metar u dužini omogućava bolje maritimne odlike broda ali i otvara mogućnosti kvalitetnijeg smještaja posade.

Poznati su i osnovni zahtjevi za JSS brod koji će od 2011. zamijeniti pomoćni brod Zuiderkruis izgrađen još 1974. JSS će biti najveći ikad izgrađeni brod u Schelde Naval Shipbuilding. Postojala je mogućnost da se preko programa JSS ostvari i suradnja s Kanadom čija ratna mornarica također ima potrebe za dva do tri broda iste namjene. Na taj bi se način cijena projektiranja bitno smanjila. Međutim, u svibnju 2006. nizozemsko je ministarstvo obrane izjavilo da se kanadski program ne može uskladiti s nizozemskim do te mjere da bi bila moguća direktna suradnja. Schelde Naval Shipbuildinga se nada i da će se projekt gradnje četiri korvete istisnine 1700 tona za indonezijsku ratnu mornaricu proširiti na nove narudžbe. U tom je slučaju Schelde Naval Shipbuildinga spreman na prijenos tehnologije u indonezijsko brodogradilište PT Pal. Schelde se nada da će naći i nove kupce za Sigma patrolne brodove i korvete, kako u područjima ratnih sukoba tako i u područjima gdje države žele ostvariti bolju kontrolu svojih pomorskih interesa.

Brodogradilište Merwede
I dok je brodogradilište Schelde Naval Shipbuilding krenulo putem razvoja oslanjajući se na Damen Shipbuilding Group druga je nizozemska kompanija odlučila svoju budućnost potražiti u suradnji sa stranim tvrtkama. Merwede Shipyard (u Hardinxveld-Giessendamu) uspostavilo je usku poslovnu suradnju s australskom tvrtkom Tenix Defence i engleskom tvrtkom VT Group. Slično kao i kod Schelde Naval Shipbuilding i Merwede se usredotočio na gradnju patrolnih i velikih transportnih brodova kao što su desantno-transportni brodovi i višenamjenski tankeri za opskrbu flote.

Kako je pri kraju gradnja višenamjenskog broda HMNZS Canterbury (L 421) za ratnu mornaricu Novog Zelanda, Merwede se okrenuo potrazi za novim tržištem. U suradnji s tvrtkom Tenix Defence očekuje da će u skoro vrijeme ugovoriti gradnju sličnog broda za još neimenovanog naručitelja iz jugoistočne Azije. S VT Group Merwede se nada dobiti posao izgradnje nizozemskih oceanskih patrolnih i JSS brodova, te barem dio od britanskog MARS programa.
Merwede Shipyard je dio nizozemske brodograđevne korporacije IHC Holland Merwede BV koja je u vlasništvu Rabobank Participation (49 posto), zaposlenika (33 posto) i privatne investicijske kompanije Parkland (18 posto). U samom Merwedeu trenutačno radi 450 ljudi, ali korporacija IHC Holland Merwede BV zapošljava još 1800 radnika u raznim nizozemskim brodogradilištima i tvrtkama. To Merwedeu omogućava da u kratkom roku znatno poveća svoje kapacitete gradnje. Uz to Merwede više od polovice poslova vezanih uz obradu čelika prepušta svojim kooperantima u Nizozemskoj. Uz gradnju brodova kompanija se bavi i njihovim remontom.
Osim gradnje brodova za ratne mornarice bave se i gradnjom velikih turističkih brodova i trajekata, složenih trgovačkih brodova, specijaliziranih brodova (kao što je gradnja dva broda namijenjenih prijevozu raketa Ariane iz Francuske u Gvajanu). Zapravo je Merwede odnedavno na tržištu brodova namijenjenih vojnoj uporabi. Do nedavno jedino njihovo iskustvo u gradnji takvih brodova bila je gradnja broda HrMs Tydeman istisnine 3000 tona, koji je izgrađen sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kao podugovarači (nositelj posla bio je Schelde Naval Shipbuilding) sudjelovali su i u gradnji HrMs Amsterdam.

Tek zadnjih nekoliko godina Merwede je krenuo agresivnije na tržište namjenskih brodova. U uspjehe mogu ubrojiti i sudjelovanje u projektu Protector za ratnu mornaricu Novog Zelanda. Nositelj posla je Tenix Defence a Merwede je unutar njega osigurao gradnju najvećeg broda – HMNZS Canterbury istisnine 8870 tona. Nizozemska će tvrtka isporučiti i 60-tonske desantne čamce koje će Canterbury nositi. Canterbury je baziran na projektima trajekta MS Ben-my-Chree (izgrađenog 1998. za tvrtke Isle of Man Steam Packet Company) i trajekata MS Hammerodde i Dueodde istisnine 8500 tona. Druga dva broda Merwede je izgradio za dansku tvrtku Bornholm Trafikken.
Ugovor s tvrtkom Tenix Defence za gradnju Canterburya potpisan je 28. srpnja 2004. Brod je iz Nizozemske za Australiju, u jedan od pogona Tenix Defencea, isplovio krajem srpnja i tamo je stigao početkom kolovoza. Tamo će brod opremiti specifičnom vojnom opremom (uključujući i topove) kako bi ga Tenix Defence mogao isporučiti kupcu – ministarstvu obrane Novog Zelanda u siječnju 2007.

Dalekoistočna tržišta
Na osnovi uspješne suradnje u gradnji Canterbury Merwede je potpisao ugovor o razumijevanju s Tenix Defenceom o zajedničkoj promociji tog tipa broda diljem svijeta. Po tvrdnjama iz Merwedea nekoliko država Dalekog istoka već je iskazalo zanimanje za tu vrstu broda. Merwede je 15. studenog 2005. potpisao i ugovor o suradnji s tvrtkom VT Group koja ima bogato iskustvo u projektiranju i gradnji ratnih brodova, te snažne veze s puno ministarstava obrane i ratnih mornarica širom svijeta. Uz to VT Group je u stanju osigurati potpuno financiranje projekata izvoza. Na taj je način Merwede dobio prečac za ulazak na svjetsko tržište ali i bogato znanje projektiranja i gradnje velikih patrolnih brodova. Suradnjom s Merwede VT Group je dobila znanje gradnje velikih transportnih brodova. Bez obzira na suradnju s VT Groupom Merwede i dalje na tržištu nudi svoj projekt Falcon korveta koje je razvio u suradnji s tvrtkom Nevesbu. Riječ je o višenamjenskim korvetama istisnine između 1500 i 2000 tona. Projektna dokumentacija već je prodana jednom indijskom brodogradilištu.
Iako je Schelde Naval Shipbuilding tradicionalni graditelj nizozemskih ratnih brodova Merwede se nada da će nizozemsko ministarstvo obrane i njima dati neki od budućih ugovora za gradnju novih nizozemskih ratnih brodova. Vodstvo Merwede se nada da će ministarstvo podijeliti posao između njih i Schelde Naval Shipbuildinga. Prednost Merwewa, kako je vidi vodstvo kompanije, je upravo u činjenici da su oni komericijalno brodogradilište koje se može u vrlo kratkom vremenu prilagoditi svim zahtjevima naručitelja. Pritom zadržati najnižu cijenu uz vrhunsku kvalitetu i najkraće rokove gradnje. S projektom Canterbury dokazali su da mogu u vrlo kratkom roku od potpuno civilnog projekta (trajekta) napraviti vojni brod prilagođen svim zahtjevima kupca. Na civilnoj platformi, koju su produžili tek za 6,3 metra osigurali su prostor za djelovanje dva srednje velika i jednog velikog transportnog helikoptera. Ugrađen je i najsuvremeniji CODADE (COmbined Diesel And Diesel-Electric) pogon koji izvlači maksimum iz obje vrste pogona.

Pripremio Tomislav JANJIĆ