Letenje avionima Rafale nakon zalaska Sunca uobičajeno je tijekom obuke i uvježbavanja u 191. eskadrili lovačkih aviona. Piloti i tehničari s noćnom su obukom i zadaćama počeli već u Francuskoj, a u Hrvatskoj brzo nastavili. “S Rafaleom je sve uglavnom isto i noću i danju“, komentiraju piloti i tehničari

“Dečki polijeću u 17:30“, kaže nam preko telefona sugovornik, časnik i pilot iz 191. eskadrile lovačkih aviona (ELA). Još je jutro, ali prije nekoliko dana za današnje kasno poslijepodne i večer dogovorili smo dolazak novinarske ekipe u vojarnu “Pukovnik Marko Živković“. Vrijeme je da Hrvatski vojnik opet objavi reportažu o letenju u noćnim uvjetima. Prosinac je i mrak će se spustiti na Zagreb već oko 16:30, a mi smo iz navike pogledali i vremensku prognozu. Neće biti mjesečine niti zvijezda, predviđeni su oblaci i kiša. “S obzirom na vrijeme, hoće li biti letova?“, pitamo. Odgovor je odrješit: “Dečki polijeću u 17:30!“ Lako je zaboraviti da je Eskadrila u nekoliko mjeseci preskočila desetljeća, tj. dvije generacije višenamjenskih borbenih aviona. Rafale je stroj koji može letjeti i djelovati u više različitih uvjeta nego što je to mogao MiG-21, još jedan izvanredan, a za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ) i slavan avion. Dan našeg posjeta bio je još jedan dan intenzivnog letenja za Eskadrilu. Počeli su još ujutro, uz uobičajeno upozorenje građanima da mogu očekivati i probijanje zvučnog zida. “Noćni dio“ uobičajen je tijekom obuke. Međutim, brzine veće od zvuka te letovi iznad naseljenih mjesta tijekom noći ipak se izbjegavaju, ne zbog aviona ili pilota, nego zbog mirnog sna hrvatskih građana. U 91. krilo HRZ-a stigli smo dosta prije prvog noćnog polijetanja, kako bismo vidjeli i kako teče jedna uobičajena radna večer za Eskadrilu.

Srećom, s nama je jedan od pilota Rafalea, iskusan zrakoplovac koji je letio i avionom MiG-21. Zajedno obilazimo prostorije i vidimo jednu pravu radnu večer u Eskadrili. Lijepo je vidjeti kako je sve novo i dobro opremljeno. Ulazimo u pilotski klub, lijepo uređenu prostoriju, svojevrstan dnevni boravak u kojem se HRZ-ovi vitezovi mogu opustiti uz razgovor, čaj i kavu. Možda bi to sve nekom moglo izgledati nebitno, ali mi bismo rekli da je iznimno bitno. Netko tko je prihvatio i može raditi tako jedinstven posao mora imati i jedinstvene radne uvjete. 

Kontinuirani letovi

Naš sugovornik već je odradio svoje letove tog dana, pa s njim možemo razgovarati o noćnim letovima. Kolege koji se tek spremaju poletjeti na brifingu su i nikako ih se ne smije ometati. “Noćni letovi kao posebna stvar? I da i ne!“, kaže nam pilot. Na MiG-u 21 to je svakako bilo posebnije, jer nije imao tu razinu avionike, tu razinu opremljenosti kao Rafale. “Možda će zvučati smiješno, ali kod letenja Rafaleom sve je uglavnom isto i noću i danju, jedino što je vani mrak. Oprema koju imamo u avionu omogućava nam jednako letenje, uvježbavanje i obuku. Naravno, to ne znači da, prilikom planiranja zadaća i izvođenja letova zanemarujemo posebnosti koje donosi noć. Dajemo poseban naglasak na dodatne sigurnosne aspekte“, pojednostavnjenim rječnikom nastavlja pilot. Inače, pripadnici Eskadrile s noćnom su obukom počeli već u Francuskoj, a u Hrvatskoj je brzo nastavili. Ona se provodi kontinuirano, za razliku od noćne obuke na MiG-ovima, koja je bila organizirana u ciklusima. Ipak, časnik nam priznaje da mu letovi noću donose dodatno zadovoljstvo, “volio sam ih još kad sam pilotirao Pilatusom, poseban je doživljaj iz kabine gledati svjetla na zemlji“.

Kako se vrijeme polijetanja približavalo, zaputili smo se prema stajanci. Hrvatski prognostičari dobro su odradili svoj posao i pratila nas je lagana, ali uporna kiša. Vjetra nije bilo. Od osam garaža za Rafalee, dvije su bile osvijetljene i tehničari su očekivali pilote koji su ubrzo i stigli. Za taj izlaz (sortie) bila su predviđena dva aviona, jednosjed i dvosjed. U scenariju, jedan avion brani određenu točku odnosno teritorij, a drugi mu daje potporu tako što glumi crvenog, odnosno protivnički avion i pokušava prodrijeti u taj teritorij. “Svakodnevno radimo i u zraku i na simulatoru te uvodimo i do automatizma uvježbavamo sve više i više različitih procedura. I onda ih i ponavljamo. Činjenica da ste, primjerice, prošli neku obuku na simulatoru ne znači da je nećete ponoviti“, objašnjava pilot. Ono što je najbolje kod simulatora jest uvježbavanje i obučavanje za reakcije u izvanrednim situacijama, recimo pri otkazu motora ili nekog dijela avionike. “Ovo su najljepši trenuci moje letačke karijere. Da mi je netko prije samo nekoliko godina rekao da ću letjeti na Rafaleu, rekao bih da za to nema šanse. Eskadrila se itekako promijenila, tu su novi avioni, nova tehnika i nove prostorije. No, ono što se najviše promijenilo zahvaljujući tome naš je način razmišljanja, pristup letenju, pristup zrakoplovnoj taktici… Usavršavamo se u modernom načinu vođenja zračne borbe, modernom ratovanju“, nabraja časnik. 

Hrvatski instruktori obučavaju tehničare

Buka koju podiže Rafale ista je i danju i noću. Dosad smo nekoliko puta vidjeli i čuli nove HRZ-ove avione danju, no zvukovi njihovih motora noću se ipak čine glasnijima. A svjetla u noći čine ih još dojmljivijima. Avioni polako izlaze iz svojih garaža i po stajanci kreću prema uzletno-sletnoj stazi. Uskoro čujemo zvuk polijetanja i to nam je signal da se vratimo u prostorije Eskadrile. Imamo više od sat vremena do povratka Rafalea i koristimo to vrijeme za još malo razgovora. Službujuća (dežurna) ekipa tehničara također radi jednak posao i noću i danju. Novi hangar i popratne prostorije jako su osvijetljeni i ugodno klimatizirani, što je bitno da bi ga mogli obavljati što bolje.

Natporučnik Filip zrakoplovni je inženjer i u 191. ELA-i je šest godina. Danas je zapovjednik Voda za bazno održavanje, te je uključen praktički u sve aktivnosti Eskadrile, uključujući pripremu aviona za noćno letenje. “Rad tijekom noćnih letova za mene ima jednu veliku prednost – u bazi je mirnije, radno je vrijeme za većinu ljudi gotovo, koncentriran sam samo na svoj temeljni posao, a mi smo učinkovito organizirani i podijeljeni u smjene“, objašnjava natporučnik. Nabrajajući novitete koji dolaze s Rafaleom, istaknuo je da sad imaju puno više alata za dijagnostiku, suvremenu opremu koja im omogućava da lako dođu do pravog uzroka eventualnog kvara. “Osim toga, Rafale je takve konstrukcije, takve arhitekture da je s njim općenito lakše raditi. Primjerice, kod MiG-a ste i za neke jednostavnije kvarove morali rastavljati dio trupa i vaditi motor. Ovdje za istu stvar samo skinete poklopac, izvadite dio, ispitate ga računalnom dijagnostikom, riješite problem i vratite dio natrag. U neku ruku, Rafale je veliko leteće računalo. I on se obučavao u Francuskoj i sad prenosi znanje na kolege. “Polaznici su sad raspoređeni po radionicama i zasad se još upoznaju s poslom te preuzimaju jednostavnije zadaće“. U hangaru oko sebe uglavnom vidimo mlada lica: “Imaju vrlo zanimljiv način razmišljanja, vrlo su jasni u tome kako se žele razvijati, rado pomažu jedni drugima…“

Radna večer i izvanredan doživljaj

Skupnik Ian tehničar je specijaliziran za zrakoplovno naoružanje. Nekadašnji stipendist i učenik Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina u HRZ-u je počeo raditi s MiG-ovima te helikopterima Mi-171Sh i Mi-8, ali nije bio siguran kako će dalje ići njegova karijera. Kad je dobio priliku otići na obuku u Francusku i nastaviti raditi s Rafaleima, mnogo se toga promijenilo: “Odluka je bila dobra, u Francuskoj je sve bilo kako treba, od uvjeta preko obuke pa nadalje. Sam po sebi, Rafale je kompleksan zrakoplov, no za održavanje puno jednostavniji od prethodnih letjelica. A za to imamo svu potrebnu dokumentaciju, alate i drugu opremu.“ Danas je osposobljen za rad s različitim vrstama naoružanja. Na noćnim letovima koje smo pratili avioni nisu bili naoružani. No Ianova je nazočnost svejedno potrebna. On je tu ako dođe do problema s bilo kojim sustavom ili dijelom aviona vezanim uz naoružanje kao što su, primjerice, podvjesne točke, kućišta ili različiti elektronički sustavi. Isto tako, baš kao i njegovi kolege, nakon letova provjerava sve te sustave za koje je zadužen. 

Dok razgovaramo, radiovezom stiže informacija da dva Rafalea uskoro slijeću. Vraćamo se na stajanku. Kiša je bila još jača, a vidljivost slabija. “Jako teško da bismo s MiG-ovima letjeli u ovim uvjetima“, usput nam kaže pilot. Za desetak minuta, avioni su opet ispred nas. Tehničari ih dočekuju u garažama i pomažu pilotima da ih precizno parkiraju. Potom razgovaraju. Kratko, što bi trebalo značiti da nije bilo nikakvih problema. Ipak, tehničari vade ručne svjetiljke i detaljno pregledavaju konstrukciju aviona, ne bi li primijetili eventualna oštećenja. Piloti idu prema nama, žure na raščlambu leta i tek nam kratko govore da ih je kiša pratila cijelo vrijeme, a na visinama iznad Slavonije bilo je i susnježice. No, uspješno su izvršili sve što je bilo isplanirano. Uskoro dolazi i kamion-cisterna s gorivom. Ako je potrebno, Rafalei mogu brzo ponovno poletjeti. Za Eskadrilu je to jedna uobičajena radna večer. Za nas – izvanredan doživljaj.

Nekoliko dana prije, jedan od pilota iz Francuske je doletio sedmim Rafaleom sa znakom viteza na trupu ispod pilotske kabine. Avion je odmah nakon procedure primopredaje uključen u uvježbavanje i obuku, a vrlo brzo nakon našeg posjeta kroz isti je proces prošao i osmi. U nekoliko dana brojnost letjelica Eskadrile povećana je za trećinu. “Sve se intenzivnije obučavamo i uvježbavamo. Želimo da razdoblje do dostizanja inicijalne operativne sposobnosti završi što prije, zaključuje hrvatski pilot lovca.

TEKST: Domagoj Vlahović

FOTO: Tomislav Brandt