Na brežuljku nedaleko od Karlovca, okruženi šumovitim krajolikom i nadvisujući rijeku, nalaze se ostaci starog grada. Svoje najslavnije dane doživio je još početkom novog vijeka, kad je bio u posjedu Frankopana

 

Kao i većina srednjovjekovnih gradova, Novigrad je podignut s ciljem nadziranja i obrane okolnog teritorija. Podno njegovih zidina izgrađenih vjerojatno krajem XII. stoljeća razvilo se mjesto koje se nekad zvalo Crkveno Selo, a danas Novigrad na Dobri, ali nema točnih podataka kad je utemeljeno. Povijest prvih stoljeća utvrde također nije poznata. Ono što se može utvrditi sa sigurnošću jest da grad početkom XV. stoljeća već posjeduju Frankopani. To vrijeme u Europi je bilo poznato po inovacijama u uređenju utvrđenih gradova. Stara hrvatska velikaška obitelj slijedila je trend i ulagala u dogradnju Novigrada kako bi ga pretvorila u mjesto udobnog stanovanja. Među ostalim, uređena su stubišta, dvorište s bunarom, atrij, a izgrađena je i drvena galerija s kapelicom na katu zapadne kule. Sam grad otad je izgledao poput trokuta s okruglim kulama na uglovima. Ipak, zbog sve veće opasnosti od Osmanlija zadržao je svoju obrambenu ulogu, o čemu svjedoči i jedini ulaz u grad preko pokretnog mosta na južnoj strani zidina. Kako je osmanlijski pritisak prema njihovim posjedima u južnijim dijelovima Hrvatske sve više rastao, Frankopanima je Novigrad postao jedna od omiljenijih destinacija. Uz njih se veže i izgradnja obližnje crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, a srednjovjekovni izvori spominju da je 1334. u tadašnjem mjestu postojala i župa. Navedena crkva razvila se u XV. stoljeću iz gotičke kapele, a 1781. završena je njezina rekonstrukcija u baroknom stilu. Danas je jedan od važnijih sakralnih objekata tog dijela Hrvatske.  

Dva stradanja

Prva veća oštećenja grad je doživio 1543., kad je teško stradao u osmanlijskom napadu, ali ostao je neosvojen. Najzaslužnija osoba za kasniji, novi procvat Novigrada bio je Vuk Krsto Frankopan Tržački (oko 1578. – 1652.). Zbog iznimnih zasluga u borbama s osmanlijskom vojskom postao je zapovjednik Karlovačkog generalata. Grad je bio i jedno od mjesta iz kojih je planirana zrinsko-frankopanska urota 1671. godine. Nakon njezina sloma Novigrad je doživio sličnu sudbinu kao i većina posjeda Zrinskih i Frankopana. U njegovu je pljačkanju i devastiranju prednjačio zapovjednik karlovačke krajiške vojske grof Ivan Josip Herberstein (1633. – 1689.), kojemu je grad uskoro i dodijeljen u vlasništvo. Herberstein ga je 1689. godine oporučno ostavio vitezovima Malteškog reda.

 

Za vrijeme njihove uprave podignut je 1730. jugozapadno od dvorca impozantan kameni most preko rijeke Dobre s deset lukova i zidanom ogradom dugom više od 120 metara. Novi most zamijenio je stari drveni koji je na tom mjestu stajao još od srednjeg vijeka i zbog neisplativosti popravaka bio srušen. Zapravo, gradnja mosta bila je dio projekta izgradnje moderne ceste poznate kao Karolina, koja je povezivala Karlovac s Bakrom i Rijekom. Vitezovi Malteškog reda prodali su 1746. dvorac barunu Stjepanu Patačiću (1699. – 1758.), koji ga je dao preurediti u baroknom stilu. U njemu je 1783. za vrijeme puta prema moru boravio i habsburški vladar Josip II. (1741. – 1790.). Posjed je u vlasništvu Patačićevih potomaka bio sve do dolaska francuske uprave početkom XIX. stoljeća. Dvorac tad kupuje francuski časnik i turopoljski plemić Mirko plemeniti Haraminčić (1779. – 1846.). U XIX. stoljeću novigradski dvorac mijenja još nekoliko vlasnika, među kojima treba istaknuti karlovačkog veleposjednika Franju plemenitog Türka (1836. – 1913.), koji dosta ulaže u njegovu obnovu.

Palež, propadanje, obnova

Nakon Prvog svjetskog rata Novigrad ponovno mijenja vlasnika: 1919. preuzima ga kutjevački barun Zdenko Turković (1892. – 1968.). Međutim, u vlasništvu je uživao samo 20 godina jer ga 1939. zbog novih zakona predaje novoutemeljenoj Banovini Hrvatskoj. Za vrijeme Drugog svjetskog rata dvorac opet trpi znatna oštećenja, a u borbama 1944. godine je i spaljen. Jedino što nije izgorjelo bila je kapelica sv. Lovre, koja se nalazila na zapadnoj kuli. Nakon rata dvorcu nitko ne pridaje pažnju pa počinje njegovo sustavno propadanje koje će potrajati sve do kraja XX. stoljeća. Tad, na poticaj Društva prijatelja Novigrada na Dobri “Frankopan” i uz znatna ulaganja Ministarstva kulture Republike Hrvatske, počinje opsežnija rekonstrukcija. Uz pomoć Grada Karlovca i njegovih konzervatorskih institucija dobar je dio ruševina uklonjen i počela je sanacija južne kule, s čijeg se vrha danas pruža lijep pogled. Rekonstrukcija Novigrada nastavljena je i na ostalim dijelovima kako bi, u skoroj budućnosti, postao atraktivna turistička destinacija. Koliko je Stari grad Novigrad važno povijesno mjesto kontinentalnog dijela naše zemlje, svjedoči i činjenica da je kao zaštićeno kulturno dobro upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Njegovu impozantnu siluetu lako je zamijetiti s autoceste A1, a od odvojka Novigrad na Dobri pa do utvrde potrebno je samo nekoliko minuta vožnje.

Tekst: Josip BULJAN

Foto: Tomislav BRANDT