Prema američkim izvorima, SSN klasa Virginia nadmoćnija je u odnosu na dizelsko-električne podmornice, pa i one najmodernije, kakve se u zadnje vrijeme uvode u podmorničarske flote velikih pomorskih snaga. To se posebno odnosi na sposobnost Virginije da krstari podvodnom brzinom od 25 čvorova, a golemu dodatnu prednost osigurava joj nuklearna propulzija i gotovo neograničen doplov

Podmornice klase Virginia prve su nuklearne napadne podmornice američke mornarice (USN) posebno dizajnirane za provedbu litoralnih operacija. Izgrađene su na navozima brodogradilišta General Dynamics Electric Boat (GDEB) i Huntington Ingalls Industries (HII). Prve su napadne podmornice konstruirane u prvom redu za litoralne operacije, ali uza sve uključene tehnološke preinake, još uvijek itekako sposobne za djelovanje iz dubokih oceanskih voda. Američka mornarica trenutačno raspolaže s 11 Virginia. Trima je luka baziranja Pearl Harbor na Havajima gdje su razmještene radi provedbe zadaća u zapadnom Pacifiku. Podatak da je gotovo trećina najnovijih američkih napadnih podmornica stacionirana u Pearl Harboru samo potvrđuje i dokazuje koliku važnost SAD pridaje azijsko-pacifičkoj regiji te da će mornarica sve više primjenjivati praksu raspoređivanja svoje najbolje i najsposobnije tehnologije u tom dijelu svijeta.

Oprema podmornica
Razvoj klase SSN Virginia započeo je 1990. pod okriljem programa Centurion, koji je 1993. preimenovan u program tzv. nove napadne podmornice (NSSN). Namjera je bila razviti jeftinu i višenamjensku zamjenu za nuklearne napadne podmornice klase Los Angeles i nadopunu vrlo naprednim, ali i prilično skupim SSN podmornicama klase Seawolf. Od programa NSSN također se očekivalo da će riješiti temeljno podmorničarsko opredjeljenje i taktički zaokret, zacrtan za lipanj 2014., koji je fokusiran na nove zadaće puno bliže obali.
Podmornice klase Virginia duge su 114,8 m, široke 10,1 m i odlikuju se podvodnim deplasmanom od 7925 tona. Pokreće ih General Electricov 9SG PWR (pressurized water reactor) nuklearni reaktor koji razvija snagu od 29,84 MW (40 000 KS). Najnovije su platforme te klase sposobne za postizanje maksimalne podvodne (jurišne) brzine od 34 čvora. Trenutačni su modeli podmornica (Block I i Block II) opremljeni četirima torpednim cijevima kalibra 533 mm (21 inč), uobičajeno smještenim u pramcu i 12-cijevnim vertikalnim lansirnim sustavom (VLS). U borbeni komplet podmornice ukrcano je ukupno 38 oružja u što su uključena teška torpeda Mk 48 naprednih sposobnosti (Advanced Capability – ADCA) kao i Tomahawk Block IV krstareći raketni projektili s podvodnim lansiranjem za napad na kopnene ciljeve (Sea-launched land attack cruise missiles – SLCM).

Najbolji senzori
Podmornice su opremljene i onim što se u podmorničarskom svijetu naziva najsposobnijim organskim (brodskim) i tegljenim akustičkim senzorima koje američka mornarica danas posjeduje. Ugrađeni sonarni paket obuhvaća na pramcu montiran, sferični aktivno-pasivni sonar, Northrop Grummanov svjetlovodni sonar utemeljen na tzv. LWWAA-u (Lightweight Wide Aperture Array) koji pojačava sposobnost podmornice za otkrivanje tihog pogona dizelsko-električnih napadnih podmornica (SSK) u izazovnom litoralnom radnom okruženju. Tu su i visoko frekvencijski odašiljači i plutajuća sonarna oprema.
SSN klase Virginia također su prve američke podmornice koje su opremljene visoko frekvencijskom opremom (high frequency chin array – HFCA) instaliranom ispod pramčanog dijela trupa. Posebno je usmjerena i prilagođena za povećanje detekcijske učinkovitosti u otkrivanju plitko postavljenih pomorskih mina i podmornica koje leže na dnu. Paket kompletiraju pasivni tegljeni sonari TB-16 i TB-29A. Prema američkim izvorima, SSN klasa Virginia nadmoćnija je u odnosu na dizelsko-električne podmornice (SSK), pa i one najmodernije, kakve se u zadnje vrijeme uvode u podmorničarske flote velikih regionalnih pomorskih snaga. To se posebno odnosi na sposobnost Virginije da krstari podvodnom brzinom od 25 čvorova, a golemu dodatnu prednost osigurava joj nuklearna propulzija i gotovo neograničen doplov koji daleko premašuje sposobnosti SSK podmornica, pa i onih sa zračno neovisnom propulzijom (Air Independent Propulsion – AIP).

Superiorne kontrole
Litoralno je operativno okruženje velik izazov za sve podmorničarske operatere. Podrazumijeva pomanjkanje potrebnog prostora za manevar, vrlo nezahvalno akustičko okruženje i probleme s uzgonom u plitkim vodama. Uobičajena je prisutnost brojnih plovila, od ribarskih do trgovačkih brodova, što povećava opasnost od izravnog kontakta. Američka je mornarica stoga na klasu Virginia ugradila niz inovacija kako bi se poboljšala sposobnost podmornica za preživljavanje i rad u takvim uvjetima. Opremljene su računalno podržanim, tzv. fly-by-wire (FBW) sustavom koji se sastoji od dva dvoosna joysticka i visokoosjetljivih touchscreen ekrana kojima se elektronički nadzire i upravlja hidrodinamičkim kontrolnim površinama (kormilima dubine i pravca). Djeluje u koordinaciji s elektroničkim senzorskim sustavom koji stalno proračunava optimalne podatke za poboljšanje i optimizaciju fizičkog položaja podmornice u plitkim vodama te održavanje borbene sposobnosti.
Sustav FBW kontrola moderniji je i moćniji od hidrauličko/mehaničkih sustava koji se trenutačno koriste na podmornicama klase Los Angeles. Povećana razina primijenjene automatizacije, ne samo da smanjuje potrebu za brojnošću posade potrebne u kontrolnoj sobi podmornice (centrali), nego i uvelike poboljšava upravljivost podmornice u litoralnim vodama. Jedan je od ključnih izazova prilikom odvijanja litoralnih operacija zahtjev za kontrolu dubine u plitkim vodama. FBW sustav omogućuje vrlo preciznu kontrolu joysticka. Osim toga, sustav naprednog lebdenja podmornice omogućuje provedbu operacija na ekstremno malim brzinama, brzo premještanje potrebne mase vodenog balasta s jednog na drugi kraj podmornice, dopuštajući da ona zadrži neutralan uzgon koji je prijeko potreban za preciznu kontrolu dubine.

Nepenetrirajući jarboli
Virginije su i prve američke podmornice na kojima je primijenjena tehnologija nepenetrirajućih jarbola. Dva su Kollmorgen / BVS-I Photonics jarbolna sustava ugrađena na hidrauličke teleskopske jarbole u tornju podmornice. Svaki sustav uključuje par stabiliziranih kamera visoke razlučivosti (HD) koje pokrivaju 360 stupnjeva, sposobnih za snimanje pri slabom svjetlu (low-light television – LLTV). Sastavni je dio opreme i infracrveni senzor te za oči siguran laserski mjerač s dometom od oko pet NM (9,1 km). Osim skeniranja okolnog prostora i zumiranja u realnom vremenu, poboljšani je elektronički sustav sposoban za automatizirano skeniranje pojedinih sektora ili puno azimutno skeniranje u nekoliko sekundi, snimanje HD slike i ostalih podataka za daljnju analizu, sve uz maksimalno skraćivanje vremena provedenog u plovidbi na periskopskoj dubini. Snimljeni se videomaterijal može replicirati na HD višefunkcijskim zaslonima (ekranima) u kontrolnoj sobi, odnosno centrali podmornice, čime se postiže da zapovjedni dio posade puno bolje razumije situaciju.

Veći prostor za centralu
Nepenetrirajuća konstrukcija jarbolnog AN / BVS-L sustava također omogućuje da se kontrolna soba, tj. centrala podmornice, smjesti u znatno povoljniji položaj. Na podmornicama klasične gradnje brodska se centrala obično nalazi neposredno ispod kontrolnog tornja, na prvoj horizontalnoj palubi čvrstog trupa, kako bi se u njoj mogli smjestiti penetrirajući (kroz čvrsti trup podmornice) optički periskopi. Međutim, novi jarbolni sustav koji ne penetrira kroz trup omogućuje prijenos videosnimke izravno na operativne konzole i TV ekran u brodskoj centrali putem optičkih kabela, eliminirajući fizičku vezu između teleskopski izvlačivog jarbola i brodske centrale.
Takav je dizajn omogućio konstruktorima da brodsku centralu smjeste u veći prostor na drugoj palubi. Na podmornicama klase Los Angeles, primjerice, upravljačko-nadzorni kompleks tegljenog sonara bio je smješten u zasebnoj prostoriji zbog ograničenog mjesta u brodskoj centrali, a na podmornicama klase Virginia bez većih je problema integriran u brodsku centralu. Prema tehničkim izvorima iz američke mornarice, tehničko je i fizičko razdvajanje teleskopski izvlačivih jarbola s radarskim, elektro-optičkim i ostalim senzorima od brodske centrale, također omogućilo konstruktorima da smjeste toranj podmornice naprijed na trupu čime su se unaprijedile njezine hidrodinamičke karakteristike. Ostala konstruktorska poboljšanja, kao rezultat primjene nepenetrirajućeg jarbolnog sustava, uključuju povećan integritet čvrstog trupa te veliko smanjenje zahtjeva za održavanje.

Evolucija klase
Daljnji tehnološki razvoj klase Virginia, za koju se očekuje da će biti izgrađeno barem 30 plovnih jedinica, već je u tijeku. Američka se mornarica odlučila na ugradnju nekoliko konstruktorskih inovacija na osam plovnih platformi treće serije, odnosno tzv. Block III (podmornice SSN 784-791).
Jedna je od ključnih modernizacijskih značajki programa Block III redizajniranje pramca kako bi se u njega mogao smjestiti kompleks novog LAB sonara (Large Aperture Bow). Bit će zamijenjen i 12-cijevni vertikalni lansirni sustav (VLS) kojim su bile opremljene podmornice Block I i Block II (serije I i II) dvjema 2,2 m (87 inča) dugim teretnim cijevima (Virginia payload tubes – VPT). U VPT moći će se smjestiti i iz njih lansirati do šest SLCM-a Tomahawk, a moći će se ukrcati i lansirati i druge vrste odnosno tipovi raketnih projektila. Prema službenim izjavama glasnogovornika brodogradilišta GDEB od 2. svibnja 2014., očekuje se da će redizajniranje pramca smanjiti troškove gradnje svake sljedeće podmornice Virginia Block III za otprilike 40 milijuna dolara, uz dodatno poboljšanje fleksibilnosti i funkcionalnosti rada pramčanog sonara. Prva podmornica iz nove, redizajnirane serije III, USS North Dakota (SSN 784), svečano je ušla u operativnu uporabu američke mornarice 25. listopada 2014. u GDEB-ovu brodogradilištu u Grotonu, Connecticut. Podmornica je zapravo trebala ući u uporabu još tijekom svibnja 2014., ali ulazak je odgođen jer su isporučitelji opreme trebali otkloniti određene tehničke nedostatke uočene u radu sonarne opreme na modificiranom pramcu.

I četvrta serija
Američka je mornarica 28. travnja 2014. s brodogradilištem GDEB potpisala ugovor o izgradnji deset novih podmornica klase Virginia Block IV vrijedan 7,6 milijardi dolara. Projekti su usmjereni na smanjenje troškova nabave, kao i na mogućnost implementacije novih tehnologija na platforme. Prema najavama, planirano je omogućiti do pet punih implementacija nove opreme tijekom njihova radnog vijeka, odnosno implementaciju više nego što je bilo planirano za prethodne, starije platforme Block I, II i III. Izgradnja četvrte serije formalno je započela u svibnju 2014., uz očekivanu isporuku do 2023. godine. Američka mornarica također razmatra razvoj dizajna budućih SSN podmornica klase Virginia (blok V i dalje), za koje se predviđa da će se početi naručivati od 2019. godine. Uz umirovljenje četiriju SSGN raketnih podmornica klase Ohio do 2028. godine, buduće plovne jedinice klase Virginia vjerojatno bi mogle biti fizički produljene radi smještaja VPM-a (Virginia Payload Module) osposobljenog za smještaj i lansiranje dodatnih SLCM-a Tomahawk ili drugih raketnih projektila, kao i ukrcaj i primjenu besposadnih podvodnih ronilica (UUV).

Potpora specijalnim operacijama
Kao odgovor na jedan od zahtjeva misijskog litoralnog borbenog profila, podmornice klase Virginia namijenjene su za potporu specijalnih operacija i, sukladno tomu, opremljene potopivom komorom (za devet ronilaca) koja im omogućuje izlazak iz podmornice odnosno povratak u podmornicu. Prema istim izvorima, u komori je moguća ugradnja mobilnih panela kako bi se stvorio određeni suhi prostor za smještaj dodatnog potrošnog materijala i ključne opreme potrebne za specijalne operacije. Podmornice su također sposobne za nošenje tzv. suhog palubnog skloništa (Dry Deck Shelter – DDS 7) koje se može povezati sa spomenutom ronilačkom komorom ako je potrebna za djelovanje specijalnih snaga.

Igor SPICIJARIĆ