Uvođenjem u uporabu sustava Enhanced NASAMS Australija će znatno unaprijediti svoje PZO sposobnosti koje su se do sada oslanjale samo na borbene avione te zemaljske sustave vrlo kratkog dometa

 

Australska vlada krajem ožujka 2019. objavila je da je za modernizaciju protuzračne obrane oružanih snaga odabrala etablirani sustav NASAMS (Norwegian Advanced Surface to Air Missile System). Oružje koje je razvila norveška tvrtka Kongsberg u tihooceanskoj zemlji-kontinentu zaživjet će u do sada najnaprednijoj inačici Enhanced NASAMS koja će integrirati i dosta domaćih komponenti. Zanimljivo je, ali i logično, da će ”N“ u akronimu u ovom slučaju biti pokrata za ”National“, a ne ”Norwegian“. Australska nabava dio je projekta LAND 19 Phase 7B SRGBAD (Short Range Ground Based Air Defence) koji je započeo krajem 2016. Tad je objavljen natječaj procijenjene vrijednosti između 800 milijuna  i milijardu dolara. Projekt Australcima treba osigurati moderne PZO sposobnosti, točnije njihovim združenim snagama dati mobilnu zaštitu taktičke razine od zračnih prijetnji i posredne vatre. Uvjet je da se sustav može integrirati u postojeću mrežu nadzora zraka koja uključuje zapovjedni sustav zračne obrane Vigilare, zrakoplove za rano upozoravanje i zapovijedanje E-7A Wedgetail (Boeing 737 AEW&C) te nove razarače klase Hobart s AEGIS radarskim sustavom.

Kopnena vojska preuzima

Projekt, odnosno nabava, provedena je u dvjema fazama. Prva je bila Gate 1 koja se odnosila na objavu zahtjeva za ponudom jednom unaprijed odabranom ponuđaču tj. Raytheonu Australia čija je ponuda i prihvaćena u travnju 2017. Nekompetitivan pristup nabave (koncept nazvan Smart Buyer – engl. pametan kupac) odabran je s ciljem smanjenja vremenskih, financijskih i pravnih rizika pri nabavi. Razlog je vjerojatno i u tome što je NASAMS dokazan sustav i jedini koji može koristiti rakete već zastupljene u inventaru Australskih obrambenih snaga.  Vrlo je bitno i što odabir znači i izvjesno osiguranje znatnog udjela u poslu za domaće tvrtke. Faza Gate 2 zaključena je 25. ožujka ove godine, a ticala se odabira konkretnog sustava i njegove konfiguracije. Ugovor o nabavi službeno je potpisan 21. lipnja s tvrtkom Raytheon Australia. Ona predvodi konzorcij u kojem su još i Kongsberg kao glavni podugovaratelj te tvrtke CEA, Thales i Rheinmetall.

Isporuka prve bitnice očekuje se 2022., a iduće bi godine trebala postići inicijalni operativni status nakon čega slijedi isporuka i druge bitnice te gradnja vezane logističke infrastrukture čime bi se do 2025. postigla i puna operativna spremnost sustava.

Inače, PZO Australije do sada se uvijek oslanjao samo na sustave vrlo kratkog dometa koji su osiguravali samo točkastu obranu protiv niskoletećih zrakoplova. Kad je kopnena vojska sedamdesetih preuzela PZO zadaću od zrakoplovstva imala je samo prijenosne sustave Redeye koji su nadopunjeni sustavom Rapier da bi osamdesetih prvo Redeye pa onda i potonji bili zamijenjeni švedskim sustavom RBS-70.

 

Standardna konfiguracija

NASAMS je devedesetih uz Kongsberg razvijao i američki Raytheon da bi desetak godina poslije napravili poboljšanu inačicu NASAMS 2 koja je i osnova za australski sustav. NASAMS primarno koristi standardnu zrak-zrak raketu srednjeg dometa s aktivnim radarskim vođenjem AIM-120 AMRAAM. To je praktično za korisnike čija zrakoplovstva već imaju tu raketu u naoružanju jer teoretski omogućuju uštede u nabavi i logistici. Druga je prednost operativna fleksibilnost: primjerice, onesposobljavanje zračnih snaga ne znači da su i njihove rakete postale beskorisne. NASAMS 2 ima otvorenu arhitekturu pa je moguće kombiniranje različitih elemenata u sustavu. Ipak, načelni standard čine: zapovjedno mjesto bitnice, odnosno centar za upravljanje vatrom (FDC – Fire Distribution Centre), 3D radar AN/MPQ-64 F1 Improved Sentinel, elektrooptički ciljnički sustav MSP500 koji čine TV kamera, termovizijska kamera i laserski daljinomjer te nekoliko (dva ili tri, moguće i do šest) šesterostrukih kutijastih lansera. Lanseri u paljbenom položaju mogu biti udaljeni i do 25 km od zapovjednog mjesta što omogućuje pokrivanje puno većeg prostora nego kod koncentriranog rasporeda elemenata sustava. Svi elementi su lako mobilni: postavljeni su u kontejnere na kamionima i terenskim vozilima ili su vučeni, a lanseri su postavljeni na standardne ro-ro palete. Norveška vojska koristi i inačicu s četverostrukim lanserom ugrađenim na lako terensko vozilo Humvee.

Pokraj AMRAAM-a sustav može koristiti i druge rakete. Nedavno je, u lipnju ove godine, na poligonu ”Andøya“ u Norveškoj izvedeno prvo ispaljivanje rakete kratkog dometa AIM-9X Sidewinder Block 2. Također, u razvoju je i AMRAAM ER koji je dedicirana raketa zemlja-zrak znatno većeg dometa, tj. više od 40 km nasuprot nekih AMRAAM-ovih 25 km. Ima i do 70 % veći doseg po visini nego zrak-zrak AMRAAM. Nova inačica uskoro bi trebala ugledati svjetlo dana, a kombinira provjerene komponente već postojećih projektila: tijelo i motor rakete mornaričkog PZO sustava ESSM (RIM-162 Evolved SeaSparrow Missile) sa sustavom navođenja  AMRAAM-a. Naime, prema Raytheonovu priopćenju iz srpnja ove godine, Katar je prvi kupac sustava AMRAAM ER u sklopu nabave NASAMS-a vrijedne oko 2,2 milijarde dolara, a u cijenu je, zanimljivo, uključena i certifikacija nove rakete.

Kongsberg za potrebe Norveške vojske razvija visokomobilnu inačicu NASAMS-a za obranu postrojbi prve crte. Bit će instalirana na pregrađenim i moderniziranim oklopnim transporterima M-113 koja će pak koristiti zrak-zrak rakete kratkog dometa IRIS-T.

Udio domaće industrije

Australski Enhanced NASAMS uključuje AESA (Advanced Electronically-Scanned Array) radar, nove elektrooptičke senzore te laki samohodni lanser i novu inačicu (Mk.2) kutijastog lansera s mogućnošću ispaljivanja i drugih raketa osim AIM-120. Komponente proizvedene u Australiji čine oko 60 % sustava.

AESA radar za upravljanje vatrom zapravo je CEA Tactical (CEATAC) postavljen na novo australsko lako kotačno oklopno vozilo 4 x 4 Hawkei (v. tekst Oklopljena zmija otrovnica, HV broj 548) ili na jednoosovinskoj prikolici. Pridodan je i veći motrilački radar CEA Operational (CEAOPS) koji radi u S valnom pojasu (2 do 4 GHz) i postavljen je na standardni kamion australske vojske Rheinmetall (MAN) HX77 8 × 8. Oba su radara proizvod domaće tvrtke CEA Technologies i izvedena su iz njihova mornaričkog radara CEAFAR2, odnosno prototipa kopnenog radara GBMMR (Ground Based Multi-Mission Radar). Manji radar CEATAC izravna je zamjena za Sentinel i ima nepokretnu (ali sklopivu) četverostraničnu antenu dok veći CEAOPS ima zanimljivu kombinaciju. Tu je rotirajuća glavna antena koja se okreće brzinom od 30 okretaja u minuti uz mogućnost fokusiranja, tj. usmjeravanja u jednom smjeru te četiri fiksne manje antene koje osiguravaju konstantno pokrivanje 360 stupnjeva u svakom režimu rada sustava, čak i prilikom vožnje. ”Združivanje“ tih domaćih radara s NASAMS-om zasigurno će biti velik plus na svjetskom tržištu.

Elektrooptički motrilačko-ciljnički senzor je Raytheon AN/AAS-52 MTS (Multispectral Targeting System) postavljen na izvlačivi teleskopski stup dužine pet metara na Hawkeiju. Pokraj dnevno-noćnih kamera visoke rezolucije uključuje i laserski daljinomjer. MTS je, inače, već u uporabi na helikopterima MH-60R Seahawk Kraljevske australske ratne mornarice. Alternativa je radarima i omogućuje cijelom sustavu dobru razinu otpornosti na elektroničko ometanje kao i sposobnost pasivnog djelovanja bez otkrivanja svojeg položaja.

Dvije vrste lansera

Kako je već spomenuto Australija će koristiti dvije vrste lansera. Za obranu postrojbi tu je visokomobilna samohodna inačica (High Mobility Launcher) na oklopnom vozilu Hawkei. Taj četvorostruki lanser otvorenog je tipa i koristi lansirne tračnice kao kod potkrilnih nosača na avionima. Rotira se vodoravno za 360 stupnjeva i do elevacije od 30 stupnjeva. Zanimljivo je da je kao platforma za tu inačicu lansera razmatrano i oklopno vozilo Bushmaster, ali se Hawkei, iako manji, pokazao boljim izborom te nije bilo problema u integraciji lansera na njega.

Za stacionarnu obranu koristit će se nova inačica (Mk2) paletiziranog zatvorenog šesterostrukog kutijastog lansera koji se prevozi kamionom HX-77 pogona 8 x 8 sa sustavom za navlačenje palete što znači da je ta konfiguracija također prilično mobilna i brzo razmjestiva. Mk2 je za razliku od prethodnih inačica lansera nešto duži kako bi se omogućila integracija AMRAAM ER-a te ima pripremu i za korištenje AIM-9X Sidewindera. Kako bi se mogle koristiti te rakete potrebno je samo ažurirati softver na obama lanserima.

Australci namjeravaju, barem za početak, na obama tipovima lansera koristiti primarno rakete AIM-120C-7 i 108 komada nabavljaju posebno za NASAMS. Međutim, tu je i opcija korištenja inačice AIM-120D koju koristi njihovo ratno zrakoplovstvo na avionima F/A-18 i F-35. RAAF (Royal Australian Air Force) je također korisnik i infracrveno vođenog AIM-9X Blocka 1 te je naručeno još 49 raketa inačice Block 2. Potonje daje dozu robusnosti NASAMS-u u slučaju da protivnik uspješno elektronički djeluje protiv radarski vođenih AMRAAM-a kao i bolje pokrivanje ciljeva koji dopru do zone (vrlo) kratkog dometa.

Mozak sustava

Sve elemente sustava povezuje centar za upravljanje vatrom FDC preko komunikacijske mreže s visokom protočnošću podataka u realnom vremenu. FDC može biti u ulozi bitničkog zapovjednog mjesta ili zapovjednog koordinacijskog centra više razine. FDC je smješten u 4,9 metarski (13 stopa) klimatizirani kontejner na kamionu HX40M, ima zadnji standard Kongsbergova upravljačkog sučelja (Air Defence Console) te je prva inačica koja podržava i C-RAM djelovanje (engl. Counter Rocket, Artillery and Missile – obrana od topničkog streljiva i vođenih projektila). FDC će biti povezan i sa sustavom KoV-a za upravljanje topništvom (Advanced Field Artillery Tactical Data System) te sustava za upravljanje bojem (Battle Management Systems koji osigurava Elbit) koji se trenutačno implementiraju u sklopu projekta LAND 200.

Točni ustrojstveni sastav ljudstva koje će raditi s NASAMS-om još nije obznanjen, ali se u stručnim krugovima očekuje da će jednu bitnicu činiti tri voda, svaki s po jednim FDC-om, radarom CEATAC, MTS-om te nekoliko lansera. Uvođenjem u upotrebu Enhanced NASAMS-a Australija će znatno poboljšati svoje PZO sposobnosti te dobiti jedan od najmodernijih sustava u svojoj kategoriji koji će zbog svoje prilagodljivosti moći jednostavno modernizirati i dograđivati te stoga koristiti dugi niz godina.

Vedran SLAVER