Kadetkinja Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” Doris Dasović jedna je od dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2024./2025. Nagrada joj je uručena 6. studenog 2025., na svečanoj dodjeli Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu u Regionalnom centru za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje jugoistočne Europe SEECEL u Zagrebu. Nagrađena je za rad pod naslovom “Utjecaj dodataka na detonacijska svojstva pentrita” izrađen u okviru studija Vojno inženjerstvo Sveučilišta u Zagrebu

Kadetkinja nadnarednica Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman“ Doris Dasović, dobitnica Rektorove nagrade za rad “Utjecaj dodataka na detonacijska svojstva penetrita“, otvorila je prostor za ozbiljna zapažanja koja imaju praktičnu težinu. Dolazi iz Švice, malog sela pokraj Otočca, na prvi pogled, mirna, skromna, ali čim progovori o znanosti, postaje jasno da iza toga stoji golema znatiželja i upornost. Studentica je pete godine studija Vojnog inženjerstva, smjer strojarstvo, rod inženjerija, i jedna od onih koja s lakoćom spaja vojnu preciznost i znanstvenu radoznalost. Iza nje je i nekoliko zapaženih postignuća: osvojila je srebro na natjecanju znanja na CSDP olimpijadi u Budimpešti s radom na engleskom jeziku s temom Effects of the War in Ukraine on the CSDP, sudjelovala je na TMAF-u s radom Innovative Technologies In The Development Of Explosives And Pyrotechnics For Modern Warefare te  CMO (Crisis Management Modul) u Latviji na NDA-u.

Kad je pitamo što ju je potaknulo da se upusti u istraživanje koje se bavi eksplozivnim materijalima, nasmije se i kaže da je uvijek voljela pirotehniku. “Odabir teme proizlazi iz kombinacije osobnog interesa za pirotehniku te prepoznatog praktičnog značenja pentrita u vojnoj i industrijskoj primjeni. Pentrit je zbog svojih svojstava često komponenta sustava gdje čak i male promjene formulacije mogu imati značajan utjecaj na performanse i sigurnost. Željela sam spojiti temeljna znanstvena istraživanja s praktičnim implikacijama, tj. razumjeti kako različiti dodaci mogu mijenjati detonacijsku energiju, stabilnost i osjetljivost, te time pridonijeti sigurnijem i učinkovitijem korištenju eksploziva“. Iza tih riječi krije se ozbiljan znanstveni pristup. Glavni ciljevi kojima se vodila u radu bili su “kvantificirati kako različite vrste i koncentracije dodataka utječu na brzinu detonacije, tlak detonacijskog vala i osjetljivost pentrita; te razviti preporuke za optimizaciju svojstava uz zadržavanje sigurnosnih standarda. Kroz numeričke simulacije (EXPLO5) i preliminarne laboratorijske eksperimente utvrdili su se specifični trendovi, neki aditivi snižavaju brzinu detonacije i povećavaju stabilnost, dok drugi mogu pojačati energiju detonacije“. U svojim zaključcima kadetkinja nadnarednica Dasović  ističe da dodavanje emulzijske matrice i amonijeva nitrata mijenja detonacijska svojstva PETN-a – snižava toplinu i brzinu detonacije, ali istodobno poboljšava kisikov bilanc i povećava volumen plinova. Pokazalo se i da se rezultati simulacija u programu EXPLO5 vrlo dobro podudaraju s eksperimentalnim mjerenjima, što potvrđuje pouzdanost modela i opravdanost primjene numeričkih metoda u predviđanju detonacijskih parametara. Zanimljivo je da su najpovoljniji udjeli dodataka pronađeni u rasponu između 20 i 40 posto, jer se u tom omjeru postiže ravnoteža između sigurnosti rukovanja i željenih performansi. Drugim riječima, istraživanje nije tražilo “jači” eksploziv, nego stabilniji, pouzdaniji i sigurniji sustav. Upravo tu leži vrijednost njezina rada, razumijevanju kako malene promjene u sastavu mogu značiti veliku razliku u praksi.

Nema improvizacije

Rad s eksplozivnim materijalima, kaže, ne trpi improvizaciju. “Svaka pojedinačna zadaća ili eksperiment mora biti planiran, organiziran i proveden tako da se jamči potpuni red, stega i sigurnost svih sudionika, ali i okolnog prostora, opreme te materijalnih resursa. Postupci se izvode isključivo po zapovijedi nadređenog zapovjednika, u skladu s odobrenim elaboratima, planovima obuke i propisima. Rad je dopušten samo na za to predviđenim i osiguranim poligonima ili laboratorijima, uz korištenje ispravnog i provjerenog materijala. Svi koji rukuju eksplozivnim sredstvima moraju biti stručno osposobljeni i upoznati s opasnostima, a prije početka rada provodi se provjera spremnosti osoblja i stanja zaštitnih mjera. Tijekom rukovanja obvezna je osobna zaštitna oprema, uključujući zaštitne kacige, vizire i prsluke gdje je to propisano. Zabranjena je uporaba neispravnog, smrznutog ili materijala kojem je istekao rok, kao i bilo kakvo samovoljno postupanje ili odstupanje od uputa voditelja zadaće. Strogo se poštuju ograničavajuće mjere zaštite, kao što su određivanje sigurnih udaljenosti, boravak u zaklonu tijekom aktiviranja i zabrana pristupa neovlaštenim osobama. Ako postoji i najmanja sumnja u sigurnost, rad se odmah prekida. Drugim riječima, prioritet je uvijek sigurnost života i zdravlja ljudi. Tek kada su sve mjere zaštite u potpunosti zadovoljene, može se pristupiti znanstvenom ili praktičnom radu s eksplozivima”.

Kadetkinja nadnarednica priznaje da je upravo taj pristup naučio kako u znanosti nema prečica, a da je najvažnije ustrajati i biti dosljedan i u sigurnosti i u istraživanju. Nije joj bilo lako uskladiti sve obveze. “Taj semestar bio je iznimno zahtjevan, radila sam istraživački rad, imala praktičnu nastavu, bila na terenu, sudjelovala na konferenciji u Austriji i na hodočašću u Lurdu. Sve sam to uspjela zahvaljujući dobroj organizaciji i velikom razumijevanju mentora koji se prilagodio mojem rasporedu. Bez te podrške bilo bi teško sve uskladiti”. Rektorovu nagradu doživljava kao potvrdu da se trud isplati, ali i kao obvezu. “Dobivanje Rektorove nagrade za mene je veliko priznanje stručnog i znanstvenog truda, potvrda da je rad koji sam napravila relevantan i kvalitetan. To je i motivacija za daljnji razvoj: potiče me da nastavim s istraživanjem, usavršavanjem i doprinosom na području pirotehnike. Priznanje smatram obvezom, poticajem da svoja postignuća pretočim u konkretne primjene i suradnje koje će koristiti akademskoj zajednici i obrambenom sustavu“.

Znanje, disciplina, upornost

Dok govori o studiju, jasno se vidi koliko cijeni sustav koji joj je omogućio ovakav razvoj. “Na studiju Vojnog inženjerstva dobivamo uistinu širok spektar znanja iz svih područja inženjerstva, koja nam omogućuju da budemo tehnički stručnjaci“. Na pitanje koliko ju je vojni studij pripremio za izradu rada, kadetkinja Dasović ističe da joj je nastava iz fizike, mehanike, elektronike i drugih inženjerskih disciplina dala čvrste teorijske temelje, laboratorijske vježbe i praktična nastava razvile su tehničke vještine, vojna obuka pružila inspiraciju, a kadetski stil života usadio disciplinu potrebnu da sve to izbalansira i dovede rad do razine vrijedne Rektorove nagrade. Iako je tek na početku karijere, razmišlja o daljnjem znanstvenom usavršavanju. Možda doktorski studij, možda na istraživačkom institutu, kaže, ali ono što ju najviše zanima jest razvoj sigurnijih i učinkovitijih eksploziva te primjena rezultata u vojnim i civilnim projektima. “Voljela bih da ono što radim ima stvarnu, opipljivu primjenu.”

Na kraju, kad je zamolimo za poruku mlađima, kratko zastane i s osmijehom kaže: “Rekla bih da je najvažnije da budu radoznali i uporni. Istraživanje zna biti zahtjevno, ponekad i sporo, ali  osjećaj kad dođete do rezultata stvarno je poseban. Ne treba se bojati krenuti malim koracima, pronaći temu koja vas zanima, potražiti mentora i postavljati puno pitanja. Greške su normalne, one su dio procesa učenja. I ono najvažnije: sve se može naučiti uz strpljenje i dobru organizaciju. Ako vas zanima kako stvari zapravo funkcioniraju i želite jednom svojim znanjem nešto poboljšati u stvarnom sustavu, onda se definitivno vrijedi okušati u istraživanju.” U njezinu tonu osjeća se mirna sigurnost, ona koja dolazi kad se znanje, disciplina i upornost spoje u jedno. Njezina posvećenost istraživanju pokazuje da znanost i vojska dijele isti temelj, odgovornost, točnost i služenje čovjeku; jer znanost je doista vrijedna onoliko koliko koristi ljudima.

Tekst: Ines Grossi; Foto: Tomislav Brandt, Dražen Volarić