Jedinstven u Hrvatskoj, Muzej vojne i ratne povijesti u Pakracu na jednom mjestu nudi presjek vojne povijesti pakračkog kraja, ali i hrvatske vojne povijesti

U Pakracu već deset godina postoji Muzej vojne i ratne povijesti, koji u svojoj zbirci ima oružje, ratnu opremu, vojne odore, odlikovanja i oznake vojski i još puno predmeta koji pričaju priču o stoljećima vojne povijesti pakračkog kraja i Hrvatske. Vlasnik zbirke koja kontinuirano raste i privlači sve veći broj posjetitelja, pokretač Muzeja vojne i ratne povijesti te njegov voditelj je Mario Tušek.

Muzej nema stalne niti sigurne mehanizme financiranja, nema zaposlenike, do rujna 2021. bio je zbijen u premalom, neodgovarajućem prostoru – ali sve ono čega nema Mario Tušek nadoknađuje svojom energijom, entuzijazmom, strašću, svojom voljom i vizijom a to je, dokazuje se i u ovom slučaju, nevjerojatno moćna pokretačka sila.

Mario Tušek profesor je tjelesnog odgoja u pakračkoj srednjoj školi, osnivač škole i učitelj japanske borilačke vještine, a kroz proučavanja, sakupljanja predmeta i treniranja različitih metoda borbe, kaže, sve je počelo.

“Počelo je iz treniranja i proučavanja borilačkih vještina. Počeo sam trenirati kao srednjoškolac. Kroz proučavanje borilačkih vještina i iščitavanje literature proučavaju se i različiti oblici borbe, borenja i tako sam u suradnji s Gradom Pakracom i Muzejom grada Pakraca 2012. godine napravio izložbu Ratnici, u kojoj je bio predstavljen Japan i njihov tradicionalni način borbe. Uz pomoć tadašnjeg gradonačelnika Davora Huške, koji je prepoznao potencijal projekta, dobio sam od Grada jednu prostoriju preko puta Muzeja grada Pakraca, a ideja je bila da postav, uz ostala razdoblja, stavi naglasak na Domovinski rat budući da je on obilježio noviju povijest Pakraca. Zbirka je prepoznata, počela je rasti, posjetitelji su je prepoznali i rado se ovamo vraćaju. Konačno je i sadašnja gradonačelnica Anamarija Blažević podržala dodjelu prostora u kojem smo sad te preseljenje zbirke u primjereniji prostor – i sad smo ovdje dok i ovaj prostor ne postane pretijesan,” uz osmijeh objašnjava Mario Tušek dok nas provodi prostorom Muzeja u nekadašnjoj zgradi suda na Trgu pape Ivana Pavla II.

Bogatstvo sadržaja

Jedinstven u Hrvatskoj, Muzej vojne i ratne povijesti u Pakracu na jednom mjestu nudi presjek cjelokupne hrvatske vojne povijesti. “Muzej priča priču od dolaska Hrvata na more do današnjeg vremena i današnjeg modernog vojnika. Ima puno muzeja u RH koji prikazuju Domovinski rat ili neki njegov segment, ali ja sam pokušao predstaviti širu sliku – Prvi i Drugi svjetski rat, Domovinski rat, modernu Hrvatsku vojsku, misije među kojima su neke, kao Afganistan, postale dio hrvatske vojne povijesti…. od stoljeća VII. do današnjih dana,” objašnjava Tušek.

Na 250 m² prostora s nekoliko tisuća eksponata putovanje kroz povijest počinje u prvoj prostoriji, u kojoj su izložene odore povijesnih postrojbi – povijesna odora Varaždinske građanske garde, Turopoljskih banderija, Karlovačke građanske garde, Kumpanjije iz Blata s otoka Korčule te odora Počasno-zaštitne bojne. Slijedi kronološki organiziran niz na kojem posjetitelj otkriva ranu povijest Pakraca počevši od rimskih legija koje su imale odmorište na ovom području, preko srednjeg vijeka, vitezova templara, Osmanlija, Zrinskih i Frankopana pa sve do hajduka i pandura baruna Trenka. Brojni su eksponati vezani uz Prvi i Drugi svjetski rat, da bi se tako stiglo do najbogatijeg dijela zbirke vezane uz Domovinski rat, ali i modernog, danas prepoznatljivog hrvatskog vojnika. Uz povijesne odore stoji zastava iz ureda predsjednika Tuđmana s Brijuna, te zastava koja se vijorila na Kninskoj tvrđavi, ali i čitavo bogatstvo sadržaja koje daju prikupljeni osobni premeti, odore, kape, kacige, oznake, naoružanje, fotografije. U planu je i proširenje na vanjski postav, gdje će biti izložena vojna vozila i oprema. Muzej vojne i ratne povijesti raspolaže bogatom zbirkom naoružanja iz različitih razdoblja i ratova – od pištolja, pušaka, strojnica do protuoklopnih sredstava, raketnih bacača i raketa.

Tu su i makete vojnih vozila, aviona, ali i album sa sličicama koji je pratio odrastanje generacija djece početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, zatim figurice plastičnih vojnika, makete izrađene Lego kockicama. Dio muzejskog prostora posvećen je i Japanu pa su izložene dvije originalne japanske zastave iz Drugog svjetskog rata sa zaštitnom vrećicom u kojoj su se nosile.

Zbirka raste, glas se širi

S više od 80 posto doniranih, posuđenih ili poklonjenih eksponata Tušekova zbirka kontinuirano raste, glas o Muzeju vojne i ratne povijesti se širi pa ga je tako u 2019. godini posjetilo oko 9500 posjetitelja, od čega su 4500 bile organizirane školske grupe i ekskurzije, a ostalo članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata, izletnici i turisti. “Posebno želim zahvaliti Memorijalnom centru Domovinskog rata iz Vukovara, koji je prepoznao naš rad, pa svi učenici iz pet slavonskih županija idu jedan dan u Vukovar, a jedan dan u Pakrac. Većinom nam dolaze učenici iz Slavonije. Učenici iz Zagreba nam, međutim, dolaze rijetko, premda smo svega 120 kilometara udaljeni od njih,” objašnjava Tušek pa ističe: “Pozivam škole, pozivam pojedince, pozivam sve da dođu, da posjete Muzej i da vide što imamo.”

Važan je dio muzejskog bogatstva i velika knjižnica u kojoj je nekoliko tisuća primjeraka knjiga i časopisa, dokumenata i fotografija. “Želim da budemo centralno mjesto za sve koje zanima vojna povijest, koji je žele izučavati i da im naša knjižna građa bude na raspolaganju kad rade svoje diplomske ili doktorske radove. Ovdje mogu proučavati, skenirati, fotokopirati – jedino ne mogu iznositi građu jer je imamo po jedan primjerak,” kaže Mario Tušek i ističe kako bi priča o Muzeju, naziva ga svojim cjeloživotnim projektom, bila nemoguća kad ne bi imao podršku ljudi oko sebe, Grada Pakraca, obitelji, prijatelja iz kluba koji ga podupiru i pomažu.

Dojmovi posjetitelja

Vođen posebnim senzibilitetom prema učenicima i mladim ljudima koji su česti posjetitelji Muzeja vojne i ratne povijesti, Mario Tušek naglašava kako ne želi da oni iz Muzeja iziđu umorni od zla, nasilja i mučnih scena koje uobičajeno prate ratove. Zbog toga, vodeći grupe srednjoškolaca kroz postav, naglašava informativno-edukativni aspekt sadržaja, a o uspješnosti njegova pristupa puno govori knjiga utisaka koju ispisuju posjetitelji nakon obilaska muzeja. Jedan je od posjetitelja tako napisao: “Prvi puta nakon teme Domovinski rat da se osjećam ponosno i veliko!! Hvala, g. Tušek”

Priča o Gordanu Ledereru

Među Tušeku najdražim eksponatima nalazi se i onaj posvećen Gordanu Ledereru, snimatelju HTV-a koji je kao ratni reporter poginuo 10. kolovoza 1991. na brdu Čukur na Baniji. O njemu kaže: “Lederer je snimao kadrove početka Domovinskog rata u Pakracu 2. ožujka 1991. godine. Na mjestu njegove pogibije podignut je 2015. spomenik s velikim propucanim staklom koje predstavlja leću objektiva. Moj prijatelj puškar Miroslav Kavur iz Velike Gorice radio je probna opaljenja različitih kalibara naoružanja kako bi odredili koji će kalibar biti korišten na spomeniku. Ovdje je staklo u koje je pucano kalibrom Winchester 308, a rupa istog tog kalibra i na originalnom je spomeniku. Na to sam iznimno ponosan i kad mi dolaze školske grupe posebnu pažnju posvećujem tome da ih upoznam s pričom o Gordanu Ledereru.”

Početak svega

Mario Tušek učitelj je, sensei, odnosno dojo cho japanske ratničke vještine, a Udrugu Bujinkan Seishin Dojo u Pakracu pokrenuo je 1999. godine. Proučavanje borilačkih vještina, sakupljanje predmeta, ovladavanje vještinama i treniranje različitih metoda borbe, a onda i trenerski rad snažno su utjecali na oblikovanje Tušekovih interesa te su, konačno, doveli i do vizije Muzeja kakav danas vodi.

Tekst i foto: Lada Puljizević