Raspad Jugoslavije otvorio je brojna pitanja, prije svega pretenzije na prostore drugih saveznih republika izvan onog što im u skladu s avnojskim granicama pripada. S obzirom na to da su pretenzije prerasle u potencijalni sukob, Generalštab Oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije izdao je u svibnju 1990. zapovijed o razoružavanju Teritorijalne obrane SR BiH, Slovenije i Hrvatske. Iako je takva zapovijed naizgled bila mirotvorna, cilj joj je “de facto” bio onemogućiti republike za oružanu borbu.

Zbog odluke o razoružavanju TO-a SR Hrvatske, svaka vrsta naoružavanja bila je protuzakonita jer, bez obzira na novu vlast, Hrvatska je i dalje bila podložna saveznom Ustavu. Rješenje je pronađeno u ustrojavanju posebnih jedinica u okviru republičkog Sekretarijata za unutrašnje poslove SR Hrvatske, što je zakon omogućavao, i tim činom ustrojavanja posebnih jedinica policije unutar policijskih uprava stvaraju se prve hrvatske oružane formacije. U okviru Ministarstva unutarnjih poslova u svibnju 1991. ustrojen je i Zbor narodne garde, a iz ZNG-a ustrojavanjem Glavnog stožera u rujnu te godine nastaje i Hrvatska vojska. 

Povijesna praksa pokazala je da na samom početku stvaranja nove državne tvorevine vojni i policijski službenici i dalje koriste postojeće odore, ali mijenjaju znakovlje. Valja se sjetiti Prvog svjetskog rata, nastanka Države, poslije Kraljevstva Slovenaca, Hrvata i Srba, te korištenja odora Austro-Ugarske Monarhije s novim znakovljem. Vrlo slično, prema postulatu da se povijest ponavlja, prve službene odore hrvatskih oružanih formacija bile su odore milicije s kojih se skidaju dijelovi koji sadrže socijalistička obilježja, poput oznake pripadnosti za kapu i rukav, oznake činova te gumbi.

Odora milicije dijelila se na službenu odoru za zimsko razdoblje, korištenu od 15. listopada do 30. travnja, te onu za ljetno razdoblje, korištenu od 1. svibnja do 14. listopada. Službena odora sastojala se od pokrivala za glavu – kape (tzv. telerice), beretke i kape (tzv. titovke), bluze, košulje, kravate, hlača, jakne, vjetrovke, remena, opasača s ramenim remenom i cipela. Kape službene odore bile su izrađene od tkanine sivoplave boje s lakiranim sjenilom bijele boje za ljetnu, odnosno crne za zimsku odoru, a duž obaju tipova sjenila bio je ušiven zlatovezni ornament. Obodni remen izrađen je u boji sjenila kape za milicajce do zvanja samostalnog inspektora, odnosno od pletenog zlatoveznog ornamenta za milicajce sa zvanjem samostalnog inspektora zaključno s republičkim sekretarom za unutrašnje poslove. Oznake pripadnosti činile su metalna oznaka za kapu i tkana oznaka za rukav, a oznake činova činile su naramenice (tzv. epolete), s trakama žute boje i stiliziranim mjedenim zvijezdama. Upravo su te oznake odigrale iznimno dinamičnu ulogu u prvim danima stvaranja vizualnog identiteta hrvatskih oružanih formacija. 

Posebna uloga 

Službene odore zaslužile su posebnu ulogu u proučavanju vojne povijesti. Nastanak i razvoj odora hrvatskih oružanih formacija prate brojne improvizacije, česte izmjene, paralelne s događajima koji su ih prouzročili, a koje ni dandanas nisu dovoljno istražene. Upravo će kronika nastanka i razvoja odora potaknuti mnoge na razmišljanje o odori i oznakama koje su nosili u vrijeme stvaranje Republike Hrvatske.

Marin Sabolović