Nizozemska kotira vrlo visoko na ljestvici europskih zemalja izvoznica naoružanja i vojne opreme, a kako ima vrlo dobro razrađenu offset regulativu, to je bio dovoljan razlog za njezino predstavljanje

Budući da je unatrag dvadesetak godina u Nizozemskoj realizirano stotinjak offset sporazuma, to je zasigurno zemlja čijim se iskustvom mogu poslužiti i siromašnije zemlje u regiji i šire. Nizozemska je također jedna od rijetkih zemalja čije je ministarstvo financija naručilo studiju koja je trebala realno ocijeniti učinkovitost primjene offseta u procesu nabave za potrebe obrane. Naime, od 3. do 5. travnja 2006. u Madridu je održan drugi po redu seminar o industrijskoj suradnji i offsetu na području obrane. Među sudionicima seminara nastala je polarizacija dviju skupina zemalja. S jedne strane stale su države koje zagovaraju offset (Danska, Grčka, Mađarska, Nizozemska, Poljska, Španjolska i još neke), a s druge strane stale su države kao što su Francuska, Njemačka, Velika Britanija i Italija, čije obrambene industrije zauzimaju značajno mjesto na svjetskom obrambenom tržištu te im zahtjev za primjenom offseta ne odgovara. Rasprava među predstavnicima navedenih država o zahtjeva za primjenom offseta kao kompenzacije za nabavu opreme za potrebe obrane uglavnom se vodila oko dodatnih troškova koji nastaju primjenom offseta.

Zagovaratelji offseta tvrde da ti troškovi nisu veliki i da iznose oko 2-3% za direktni offset, odnosno 7-8% za indirektni offset, a protivnici tvrde da je taj iznos znatno veći i da iznosi između 10 i15% od ukupne vrijednosti nabave. Stoga su predstavnici nizozemskog ministarstva gospodarstva i ministarstva obrane prezentirali studiju pripremljenu od konzultantske tvrtke Price Waterhouse Consulting (PWC), čiji je krajnji zaključak bio da su dodatni troškovi nabave opreme za potrebe obrane uzrokovani primjenom offset programa iznosili u prosjeku 2,9% od vrijednosti nabave. Da bi došla do tog zaključka, konzultantskoj je kući bio omogućen uvid u financijsko poslovanje kako nositelja obveze offseta tako i izvršitelja offset obveza za 10-ak offset sporazuma i to je trajalo 2,5-3 godine. Kao što se moglo i očekivati, napravljena je razlika u troškovima koji se odnose na direktni offset, čija prosječna vrijednost iznosi 0,2% od ukupne vrijednosti nabave i troškova koji se odnose na indirektni offset, čija prosječna vrijednost iznosi 2,4%. Ostatak vrijednosti od 0,3% odnosi se na troškove koji su uzrokovani provedbom politike ministarstva gospodarstva i ministarstva obrane.

Konzultantska kuća PWC je došla do niza drugih zaključaka koji govore da offset generira značajan povrat novca poreznih obveznika, profitabilnost tvrtki i povećanje broja zaposlenih kod domaćih tvrtki uključenih u izvršenje offset obveza. Prema njihovom izvješću za prosječnu godišnju realiziranu vrijednost offseta od 345 milijuna eura, oko 255 milijuna eura se vrati u Nizozemsku te je zahvaljujući tome otvoreno 2355 novih radnih mjesta. Od navedenog iznosa povrata oko 75 milijuna eura odnosi se na direktni offset, a 180 milijuna eura na indirektni offset. Pored brojčanih pokazatelja koji ukazuju na prednosti i korist od primjene offset programa ustanovljen je i niz drugih prednosti kao što su podizanje tehnološke i industrijske razine gospodarstva općenito, a posebno dijela koji se odnosi na tvrtke obrambenog sektora. Tu su i dodatne prednosti koje nastaju otvaranjem trećih tržišta, financijske potpore kod međunarodnih natječaja i stjecanja međunarodnog iskustva i budućih referenci. Navedene prednosti znatno nadmašuju vrijednost navedenih troškova primjene offseta kod nabave NVO za potrebe obrane i nacionalne sigurnosti.

Ovdje treba naglasiti da domaći proizvođači koji sudjeluju u offset programu moraju biti u stanju postići zahtijevanu kvalitetu i cijenu sukladnu međunarodnom tržištu, odnosno njihovo uključivanje u offset program mora biti ekonomski opravdano.

Konzultantska kuća PWC također naglašava da se cijena nabave NVO ne bi smanjila za navedenih 2,9 % ukoliko bi se odustalo od zahtjeva za primjenom offseta. To bi se desilo samo ako bi se tržište NVO otvorilo na globalnoj razini, odnosno kada bi se svih 80-120 država, koliko se trenutno procjenjuje da ima nekakvu vrstu offset regulative, odreklo zahtjeva za primjenom offseta, a što nije realno za očekivati u poslovnom okruženju obrambene industrije.

Analiziramo li provedbu offseta u Nizozemskoj danas, možemo konstatirati da se provodi vrlo slojevito kroz više vladinih institucija, agencija i udruženja. Ministarstvo gospodarstva (Ministerie van Economische Zaken) je službeno odgovorno za provedbu offset politike u zemlji. Odjel za upravljanje offsetom je Commissaris Militaire Productie (CMP). Naravno offset se provodi u suradnji s Ministarstvom obrane pri čemu je ta problematika u nadležnosti DMO (Defensie Materieel Organisatie) koja prati sve narudžbe naoružanja i vojne opreme za Ministarstvo obrane. Konačno tu je i gransko udruženje proizvođača NIID (Nederandse Industriële Inschakeling Defensieopdrachten) koje pruža usluge stranim dobavljačima kako bi prepoznali mogućnosti za offset unutar obrambene industrije Nizozemske. U offset je uključen i klaster proizvođača iz domene malog i srednjeg poduzetništva DDC (Dutch Defence Cluster). Naravno njihovo je djelovanje naslonjeno na ministarstvo gospodarstva ali prati offset štiteći interese svojih članica. Nadalje svaka tvrtka obrambene industrije kroz predstavljanje svoje poslovne politike daje do znanja svoje namjere za sudjelovanjem u offsetu.

DMO (Defensie Materieel Organisatie) je relativno mlada organizacija unutar ministarstva obrane u čijoj je nadležnosti opremanje materijalnom imovinom, njezino održavanje i skrb kroz životni ciklus sve do neškodljivog uklanjanja iz sustava obrane. Jednako tako odgovorna je za politiku opremanja materijalnom imovinom kroz sve faze njezinog uvođenja od planiranja do konačne realizacije za sve korisnike unutar oružanih snaga. Sastoji se od osam ravnateljstava od kojih su s aspekta offseta najvažnija tri:
• Ravnateljstvo za projekte i nabavu,
• Ravnateljstvo za oružane sustave i
• Ravnateljstvo logističkih agencija.
U ravnateljstvu projekata i nabave nalazi se i odjel državnog osiguranja kvalitete čija je djelatnost regulirana STANAG-om 4107. DMO predstavlja oko 6000 zaposlenika civilnog i vojnog osoblja iz područja svih grana OS. Sjedište organizacije je u Hagu dok su ostali odjeli smješteni diljem cijele zemlje. Ima razvijenu čvrstu suradnju s znanstvenim institucijama a ponajprije s nadaleko poznatim institutom TNO (Toegepast Natuurwetenschappelijk Onderzoek). Jednako tako ima razvijenu jaku vojno-tehničku suradnju sa srodnim organizacijama ministarstava obrane drugih zemalja u okruženju i unutar NATO-a. DMO ima logo koji predstavlja dinamičku organizaciju spremnu za služenje 24 sata na dan. Tzv. “möbius ring” predstavlja tri međusobno isprepletena zupčanika u neprekidnim kretanju koji simboliziraju tehničku prirodu organizacije. Trojna organizacija DMO se kontinuirano ponavlja u njezinom opisu djelovanja. Tako je prema njihovoj misiji u opskrbi vojnom opremom DMO odgovorna za:
• Opremanje, održavanje i izdvajanje,
• Nabavu opreme za mornaricu, zrakoplovstvo i kopnene snage,
• Pribavljanje, smještaj i logističko osiguranje,
• Dobavljanje, donošenje politike opremanja i zapošljavanje.

Helikopter NH-90 djelomično će se proizvoditi u Nizozemskoj (Stork Fokker) zahvaljujući sudjelovanju u zajedničkom projektu
Uzmemo li u obzir da su oružane snage Nizozemske u konstantnom procesu transformacije kako bi postigli tzv. “novu ravnotežu” između smanjenja snaga i povećanja operabilnih sposobnosti, a uz znatno smanjenje proračuna za obranu za očekivati je da će offset biti zastupljen u sve više projekata opremanja. Proračun za obranu je od 1997. godine do 2007. godine smanjen s 3,5 % BDP na 1,5 % BDP, a planovima opremanja oružanih snaga zacrtani su vrlo respektabilni projekti počevši od ratnih brodova preko borbenih aviona i helikoptera do borbenih vozila Boxer, PzH 200o i dr.

Offset regulativa
Offset politika Nizozemske je sastavni dio ukupne industrijske politike ministarstva gospodarstva čiji se rezultati podnose parlamentu kroz godišnje izvješće. Već iz toga se vidi kolika je važnost takvog pristupa u realizaciji ugovora kojima se regulira opremanje ministarstva obrane i oružanih snaga.

Offset u Nizozemskoj je reguliran smjernicama za offset programe koje kroz svojih devet poglavlja dovoljno jasno objašnjavaju sve uvjete i elemente za sklapanje offset sporazuma, njihovu valorizaciju i samu realizaciju offset obveza. Osnovni ciljevi offset politike za vladu Nizozemske su proširenje i jačanje industrijske baze Nizozemske kroz tehnološki napredak šireći pri tome tehnološke mogućnosti povećanjem razine kvalitete, širenjem tržišta i povećanjem broja zaposlenih u Nizozemskoj. Od offseta očekuju veće povoljnosti za civilni i obrambeni sektor no primarni cilj je uključenje obrambene industrije i razvojno-istraživačkih institucija u razvoj i proizvodnju vojne opreme i pripadajućih usluga.

Uvijek kada ministarstvo obrane raspisuje natječaj za vojnu opremu (oprema i pripadajuće usluge, obuka, pričuvni dijelovi, dokumentacija i slično) u iznosu jednakom ili većem od 5 milijuna eura, a koja se pretežito proizvodi u inozemstvu ili se nabavlja od inozemnih dobavljača zahtjeva se offset sporazum. Strani dobavljač je u obvezi ponuditi offset u iznosu od 100 % vrijednosti osnovnog ugovora za isporuku vojne opreme. Prije nego što se sklopi ugovor za isporuku vojne opreme za potrebe Ministarstva obrane, sa Ministarstvom gospodarstva mora biti sklopljen offset sporazum. Proces opremanja započinje kada Ministarstvo obrane donese odluku o nabavi određene količine opreme definirane tehničkim zahtjevima i vremenskim okvirima. Čim ministarstvo obrane uputi zahtjev za ponudu u njima se navodi uvjet za izvršenje 100 % offset obveza. Strane tvrtke moraju ponuditi valjanu i prihvatljivu offset ponudu s jakim jamstvima za realizaciju iste u suradnji s nizozemskom industrijom. Predložene offset aktivnosti prilažu se offset sporazumu s naznačenim razlikama između direktnog i indirektnog offseta.

Offset sporazum
Potpisivanje offset sporazuma prethodi sklapanju ugovora o isporuci vojne opreme, a sadrži odredbe koje se odnose na direktni i na indirektni offset. Direktnim offsetom se specificira koje domaće tvrtke i u kojoj mjeri su one uključene u razvoj i proizvodnju opreme kupljene od stranog dobavljača. Indirektni offset prema smjernicama ne mora biti izravno povezan s nabavljenom opremom ali podliježe određenim pravilima. Tako su neka od njih da offset aktivnosti moraju unijeti nešto novo u nizozemsko gospodarstvo ili doprinose povećanju poslovnih aktivnosti u Nizozemskoj. Nadalje moraju biti povezane s izvozom robe nizozemskog porijekla ili moraju biti jedinstvene po tome što se jasno mora dokazati da do njih ne bi došlo da nije bilo offset obveza. Offset politikom posebna pozornost se pridaje malom i srednjem poduzetništvu. Pri izvršenju offset obveza stranog dobavljača zahtjeva se minimalno 20 % sudjelovanja malog i srednjeg poduzetništva pri čemu se tu podrazumijevaju tvrtke sa manje od 100 zaposlenih. Još jedno područje offseta je uključenje vojno-istraživačkih institucija i tehnološke kooperacije u realizaciju offset obveza. Strani dobavljači su dodatno stimulirani (offset koeficijentima) ako si postave za cilj ispunjenje 10 % offset obveza iz opisanog područja.

Tipovi offseta i njihova valorizacija
U posljednje vrijeme ministarstvo gospodarstva usmjerava svoje aktivnosti prema obveznicima offseta kako bi se postigla tri glavna cilja:
• Veće uključenje nizozemske obrambene industrije,
• Stimulacija programa namijenjenih malom i srednjem poduzetništvu,
• Stimulacija programa transfera tehnologije i investicija.

Stimuliranje navedenih aktivnosti postiže se dodjeljivanjem većih offset koeficijenata. U načelu vrijednost offset koeficijenata ovisi o razini i kvalitetei poslova, o područjima gospodarstva, tehnologijama i uključenim znanstveno-istraživačkim institucijama. Kada strani dobavljač zatraži offset koeficijente za određene aktivnosti isti mogu biti odobreni od strane ministarstva gospodarstva za svaki pojedini slučaj. Veće uključivanje nizozemske obrambene industrije može se stimulirati do vrijednosti koeficijenta 5. Isto tako se mogu smanjiti offset obveze stranom dobavljaču ako je u zadanim rokovima povećan unaprijed dogovoren postotak offset kompenzacija sa nizozemskom obrambenom industrijom. Najveća stimulacija sa offset koeficijentom 10 može se dodijeliti u području razvojno-istraživačkih poslova povezanih s obrambenom industrijom. Transferi znanja i tehnologije u nizozemske institute i gospodarstvo također se stimuliraju višim koeficijentima. Isto tako Ministarstvo gospodarstva stimulira i uključenje tzv. “high-tech” tvrtki sjevernoameričkog tržišta. Offset koeficijenti reda veličine 10 se također dodjeljuju kada su u pitanju strana ulaganja u brzo rastuće tvrtke u Nizozemskoj. Stimulacija s većim koeficijentima dolazi u obzir i kada su u pitanju inovativne narudžbe povezane s obrambenom industrijom.

Nizozemska podržava prebijanje ili međusobno ukidanje offset obveza na bilateralnoj i multilateralnoj razini. Još tijekom prve međunarodne konferencije o industrijskoj participaciji koja je održana 2004. godine u Nizozemskoj, jedna od tema bila je prebijanje ili međusobno ukidanje offset obveza. Takva inicijativa Nizozemske urodila je plodom četiri godine kasnije kada je potpisan sporazum o međusobnom prebijanju offset obveza između Nizozemske, Velike Britanije i Danske (29. rujna 2008. godine). Predstavnici tri navedene zemlje potpisali su dokument pod nazivom “Best practice for the application of abatements in Offset”. Sporazum je tim više zanimljiv što svaka od navedenih zemalja ima drugačije ciljeve offseta a ipak su uspjeli naći zajedničke razloge za međusobno ukidanje offset obveza. Spomenuti dokument je i na tragu nastojanja europske agencije EDA (European Defence Agency) koja se zalaže za harmonizaciju europske obrambene industrije s aspekta offseta. Potpisani sporazum ne znači da su navedene zemlje odustale od svojih offset politika već on opisuje načela prebijanja offset obveza što se odlučuje od slučaja do slučaja između tri zemlje. Vlade triju zemalja pozivaju i ostale europske zemlje da se pridruže njihovoj inicijativi.

Zaključak

Stimulirajući razvojno-istraživačke projekte offset politikom, dolazi se do ubrzanog transfera tehnologije u nizozemsko gospodarstvo
Nizozemska kao velika izvoznica naoružanja i vojne opreme kroz svoju offset politiku podržava razvoj vlastite obrambene industrije poglavito malog i srednjeg poduzetništva s naglaskom na programe transfera novih tehnologija i novih investicijskih ulaganja. Kako bi imali jasne pokazatelje vrijednosti dodatnih troškova kod primjene offseta od poznate konzultantske tvrtke Price Waterhouse Consulting naručili su odgovarajuću studiju koja im u potpunosti opravdava obvezu primjene offseta zbog niza drugih prednosti koje iz toga proizlaze. Offset u Nizozemskoj se provodi vrlo slojevito i u njega je uključen veliki broj vladinih institucija te udruženja i predstavnika industrije. Kao i mnoge druge zemlje koje imaju razrađenu offset politiku tako i Nizozemska stimulira određene aktivnosti pri realizaciji offset obveza ali s jasno određenom namjerom dodjeljujući ciljanim poslovnim aktivnostima visoke offset koeficijente. Zanimljivo je i to što se offset regulativom obvezuje stranog dobavljača na minimum sudjelovanja malog i srednjeg poduzetništva kao i uključenje vojno-istraživačkih institucija i tehnološke kooperacije. Nizozemska je posebna i po tome što se zalaže za bilateralno i multilateralno uređenje međusobnih prebijanja offset obveza kako se ne bi stvarale nepotrebne barijere za razvijanje novih poslova na osnovama offseta. Kao što možemo vidjeti neki od takvih sporazuma već pokazuju svoje prve rezultate. Bogato iskustvo Nizozemske na području offseta zasigurno može poslužiti drugim zemljama u okruženju kako uređivati svoju vlastitu offset politiku.

Josip MARTINČEVIĆ MIKIĆ