Specifičnosti organizacije sustava obrane u Švicarskoj pravi su izazov za upoznavanje organizacije obrambene industrije, a izravno povezano s tim i specifičnosti offseta ili točnije rečeno Industrijske participacije u toj zemlji

Švicarska je stoljećima neutralna zemlja u odnosu na političke asocijacije i takav status prepoznatljivosti po svemu sudeći želi i zadržati. Slijedeći u tom kontekstu i vojnu neutralnost, Švicarska je bila pošteđena velikih razaranja tijekom ratova u 19. i 20. stoljeću što je također imalo utjecaja na današnju obrambenu politiku. Jednako tako Švicarska ima razvijenu dugu i specifičnu povijest demokracije. Za razliku od parlamentarnih demokracija u većini europskih zemalja, švicarski birači svoje odluke donose referendumom što je najbolji pokazatelj raspoloženja birača. Na taj način su donijeli i odluku da se ne pridružuju NATO-u, ali je Švicarska prihvatila sudjelovanje u Partnerstvu za mir (PZM) gdje se pridružila 1996. godine kao 27. članica-partner. Glavni ciljevi švicarske kooperacije s NATO savezom kroz PZM su: integracija u Euro-atlantski sustav sigurnosti, interoperabilnost sa Savezom, sinergija u naoružanju i obuci, sprječavanje asimetričnih prijetnji i širenje strateških ciljeva zemlje. Od 2004. do 2006. Švicarska je prihvatila 30 partnerskih ciljeva zahvaljujući kojima širi kompatibilnost sa Savezom. Najvažniji su jezik, osoblje i zapovjedništva zajedničkih snaga (CJTF), komunikacije, logistika, NBK zaštita, akcije razminiranja, obuka vojnih promatrača i dr.

Zanimljiv je i odnos Švicarske prema Ujedinjenim narodima (UN). Švicarska je nakon više propalih referenduma tek 2002. godine prihvatila punopravno članstvo u UN što je i danas tema mnogih analitičara. Jednako tako Švicarska nije članicom Europske unije, ali sudjeluje u aktivnostima EU kada joj je to u interesu.

Držeći politiku neuključivanja u političke paktove i vojne asocijacije, Švicarska razvija i održava vrlo jaku obrambenu vojsku organiziranu na teritorijalnom načelu isključivo za odvraćanje i obranu od eventualne agresije. Federalna politika naoružavanja u Švicarskoj određena je odlukom vlade (Federal council) iz 1996. godine u cilju pokretanja projekta “Oružane snage XXI”, a obrambenim smjernicama potkraj 2001. godine ponovno je preispitana i prilagođena promjenama i mogućnostima proračuna. Federalnom politikom naoružavanja utvrđene su temeljne smjernice u smislu toga kojim će naoružanjem biti opremljene OS i u kojem razdoblju, uključujući i održavanje postojeće opreme i infrastrukture. U tom kontekstu regulirana su i pitanja međunarodne industrijske kooperacije s kapacitetima obrambene industrije Švicarske. Federalna politika naoružavanja je utvrđena kriterijima ekonomičnosti i konkurentnosti pri nabavama uz maksimalno uključivanje domaće industrije. U tom smislu osnovana su odgovarajuća tijela koja pri nabavama vojne opreme stvaraju temelje za zapošljavanje domaćih kapaciteta putem industrijske participacije, odnosno offseta. Na taj način švicarska industrija je uključena u međunarodne projekte kooperacije s drugim razvijenim zemljama. U toj realizaciji veliku zaslugu je ostvarila agencija za nabave koja danas posluje pod imenom Armasuisse. Strategijom vlasništva nad proizvodnim kapacitetima federalna vlada je jasno dala do znanja da želi ovo područje imati pod nadzorom te drži većinski udio u holdingu RUAG koji ujedinjuje gotovo cjelokupnu obrambenu industriju Švicarske.

Za implementaciju politike naoružavanja zadužena je Federalna uprava za obranu, civilnu zaštitu i sport – DDPS koja je između ostalog nadležna i za primjenu i provedbu offseta. Sastavni dio DDPS je Armasuisse kao središte za vojne i civilne sustave i odgovoran je za istraživanja i razvoj, provedbu nabave, prodaju viškova, distribuciju vojne opreme i infrastrukturu. Za ovo razmatranje najvažnije je da je opremanje offsetom u nadležnosti Armasuisse. U tom smislu Armasuisse je publicirala korisne informacije povezane s participacijom švicarske industrije ističe nabave opreme iz inozemstva.

Industrijska participacija se naglašava kao glavna komponenta švicarske politike naoružavanja. Očekuju da će offset transakcije ostvariti nova tržišta za švicarsku obrambenu industriju, a u Švicarsku dovesti nove tehnologije iz razvijenih zemalja. Švicarska svoju politiku offseta provodi na dva kolosijeka, izravnom participacijom i neizravnom participacijom koju zapravo nazivaju offset. Neposredna participacija uključuje cjelovitu ili djelomičnu proizvodnju po licenci, poslove kooperacije, osnivanje zajedničkih tvrtki i ostale oblike kooperacije, a povezana je izravno na obrambenu industriju. Pored načela konkurentnosti domaće industrije nerijetko primjenjuju i načela politike nacionalne sigurnosti. Kada izravna participacija nije moguća ili izvediva, alternativa joj je neizravna participacija (što oni zovu offset). Može uključivati proizvodnju po licenci, kooperaciju i drugo, a dopuna je izravnoj participaciji u specifičnim projektima. Neizravnom participacijom se strane proizvođače opreme obvezuje da daju ugovore švicarskim tvrtkama ili dozvoljavaju švicarskim tvrtkama natjecanje za ugovore namijenjene stranim partnerima. Sporazum o neizravnoj participaciji sklapa se između DDPS-a i stranog dobavljača, a pregovori se vode s predstavnicima švicarske industrije.

Offset sporazum
Švicarska nema službeno objavljenu offset regulativu u obliku odgovarajućih smjernica ili podzakonskih akata. Iz neslužbenih ili poluslužbenih izvora može se doći do određenih podataka na osnovi kojih strani ugovaratelji mogu pripremiti offset ponude pri ulasku u pregovore sa švicarskom stranom.
Offset sporazum se zaključuje između Švicarske konfederacije predstavljene agencijom Armasuisse i strane tvrtke (glavnog ugovaratelja) na temelju pregovora s federalnom Upravom za obranu, civilnu zaštitu i sport (DDPS). Glavni ugovaratelj je jedini odgovoran za provedbu offset obveza prema švicarskoj strani.
Izravna i neizravna participacija zajedno moraju pokriti 100 % vrijednosti ugovora pri nabavi. Daljnje smanjenje ili povećanje vrijednosti osnovnog ugovora za nabavu ima proporcionalni učinak na ispunjenje offset obveza. Stranim dobavljačima su na raspolaganju prioriteti ulaganja u segmente švicarske industrije širokog spektra od metalnih dobara preko satne industrije do zrakoplovne industrije.

Sklapanje helikoptera EC 635/EC135 zahvaljujući offset sporazumu s tvrtkom Eurocopter obaviti će se u švicarskom pogonu RUAG Aerospace u Alpnachu
Vezano za izvješćivanje o realizaciji offseta, strane tvrtke imaju obvezu izvješćivanja svakih 6 mjeseci o ispunjenju transakcija putem odgovarajućih aplikacija. Ispunjena i ovjerena aplikacija mora biti upućena agenciji Armasuisse u roku 12 mjeseci od datuma odgovarajuće narudžbe. Offset prijave se načelno prihvaćaju ili odbijaju unutar 90 dana.
Švicarci primjenjuju i institut tzv. pre-offset transakcija; tako u svom prvom offset izvješću tvrtke mogu prijaviti na odobrenje transakcije lansirane 12 mjeseci prije stupanja na snagu službenog offset sporazuma. Za neredovitu provedbu offset obveza predviđeni su penali u iznosu od 2 do 6 % što ovisi o sporazumu sa Armasuisse. Najmanja vrijednost ugovora koja podliježe obvezi primjene offset sporazuma je 20 milijuna CHF dok su offset koeficijenti u rasponu od 1 do 1,5. U iznimnim slučajevima kada je u pitanju transfer tehnologije, u Švicarsku mogu se dodijeliti koeficijenti u iznosu najviše 2. Švicarski predstavnici zaduženi za provedbu offseta ističu da na taj način provode fleksibilnu politiku offseta, a svaki se posao dogovara pregovorima kao slučaj za sebe pri čemu je na taj način ugovoreno više od 4 milijarde offset obveza. U tablici je prikazano nekoliko važnih nabava u kojima je primijenjena izravna i neizravna participacija.

Obrambena industrija Švicarske

Švicarska je potkraj devedesetih sve svoje državne tvrtke obrambene industrije privatizirala pri čemu je 1999. godine osnovana kompanija RUAG u kojoj država ima upravljački paket dionica. Danas je to kompanija koja posluje po načelu holdinga s upravom u Bernu, a proizvodnom infrastrukturom diljem cijele Švicarske Njemačke i Švedske. Kompanija upošljava oko 5600 ljudi, a proizvodno uslužni program pokriva više od 60% sredstava namijenjenih obrani dok je ostatak za civilno tržište. Gledajući u postotku narudžbi, Federalna uprava za obranu DDPS je konzument oko 40 % kapaciteta dok ostatak pripada ostalim kupcima iz zemlje, a pretežno iz inozemstva. Sastoji se od pet tvrtki koje poklapaju određena područja.

RUAG Aerospace
Pokriva održavanje i remont zrakoplovnih sustava kao i njihovih komponenata, bespilotnih letjelica, raketnih i protuzrakoplovnih sustava. Jednako tako raspolaže kapacitetima za razvoj proizvodnje, sklapanje i ispitivanje strukturnih komponenata i cjelovitih sustava vojnog i civilnog zrakoplovstva. Tvrtka ima oko 2700 zaposlenih koji ostvaruju godišnji prihod veći o 440 milijuna $ sa sjedištem u Emmenu te 12 lokacija diljem Švicarske i dvije u Njemačkoj. U najnovijem poslu nabave helikoptera EC635/135 u pogonima sklapati će se 18 letjelica različitih namjena.

RUAG Ammotec
Tvrtka koja je nastala na spajanju kapaciteta za proizvodnju pješačkog i drugog streljiva Švicarske te njemačke tvrtke Dynamit Nobel 2002. godine. Potkraj 2003. godine preuzeli su brand i prava na distribuciju streljiva tvrtke Hirtenberger iz Austrije. Osim toga raspolažu i kapacitetima za proizvodnju minobacačkog, topničkog i tenkovskog streljiva, kao i drugog protuzrakoplovnog i protutenkovskog streljiva. Tvrtka je osposobljena i za industrijsku demilitarizaciju svih vrsta zastarjelog i neperspektivnog streljiva i pirotehničkih komponenata.

RUAG Components
Osim radarskog sustava FLORAKO, nabava oklopnih borbenih vozila pješaštva CV-90 je najveći offset sporazum u vrijednosti većoj od 800 milijuna CHF
Tvrtka pretežito civilne orijentacije za proizvodnju različitih komponenata u metalnoj procesnoj industriji te drugim specijaliziranim aplikacijama. Aktivna je na tržištu od 2002. godine i u 100% je vlasništvu švicarske konfederacije.

RUAG Electronics
Tvrtka je uključena u razvoj, proizvodnju, integraciju i održavanje simulatora, vježbovnih sustava te poglavito zapovjedno-informacijskih sustava C4I. Zapošljava oko 650 ljudi na 15 lokacija diljem Švicarske te na jednoj lokaciji blizu Hamburga u Njemačkoj. Zaslužna je za integraciju, distribuciju i održavanje taktičkih radiouređaja namijenjenih švicarskoj vojsci, a proizvedenih po licenci.

RUAG Land Systems
Tvrtka razvija, proizvodi i isporučuje različite borbene sustave prema stranim licencama. Budući da Švicarska proizvodi veliki dio borbenih sustava ili ih prilagođava svojim zahtjevima, razvijeni kapaciteti su dostatni i za potrebe izvoza. Poznate su “helvetizacije” američkih borbenih sustava haubice 155 mm M109, oklopnog vozila M113, njemačkog tenka Leopard 2 i dr.

Zaključak
Švicarska ima zanimljivu povijest, a povezano s time i specifičnu organizaciju sustava obrane temeljenu na povijesnim iskustvima. Švicarska je kao vrlo razvijena zemlja u regiji prepoznala prednosti offseta te ga primjenjuje pri nabavi vojne opreme iz inozemstva. Iako nema službene regulative za primjenu offseta, sve je učinjeno tako kao da postoji. Naime svi elementi provedbe offseta su određeni tako da pri natječaju za nabavu opreme iz inozemstva svi zainteresirani ponuditelji znaju uvjete pod kojima se mogu implementirati offset obveze. U tom smislu Švicarska zapravo slijedi europsku “ad hoc” politiku offseta u čemu prednjači Njemačka. Za provedbu i organizaciju obrambene industrije nadležno je DDPS ili točnije rečeno Armasuisse koji je mjerodavan i za provedbu offseta. Po offset programima je nabavljena većina ili gotovo sva složenija oprema iz inozemstva što kroz izravni što kroz neizravni offset. Mora se naglasiti da Švicarska ima mala izdvajanja za obranu (oko 1% BDP), no uspijevaju svoje oružane snage držati na visokoj razini opremljenosti i to s vrlo modernom opremom. Uzmu li se u obzir iskustva iz provedbe offseta pri nabavi radarskog sustava FLORAKO ili borbenog vozila pješaštva 2000, više su nego očite prednosti takve nabave. Zahvaljujući pozitivnim iskustvima iz tih projekata Švicarska u posljednje vrijeme gotovo sve svoje projekte opremanja provodi offsetom. Tako je danas aktualno više od 20 offset sporazuma u vrijednosti većoj od 4 milijarde CHF od kojih neki datiraju iz 1977. godine. Specifični odnos prema služenju vojnog roka kao i odnos prema oružju koje je na čuvanju kod vojnih obveznika čini Švicarce vrlo odgovornima i jedinstvenim u Europi glede toga.

Josip MARTINČEVIĆ MIKIĆ