Na II. Ljetnim olimpijskim igrama, održanim 1900. u Parizu, prvi su se put natjecale žene. Treće je izdanje Igara održano u Novom svijetu, američkom gradu St. Louisu, a zanimljivo je što su medalje za prvoplasirane bile izrađene od pravog zlata

Nakon relativno uspješnih Olimpijskih igara održanih 1896. u Ateni, uslijedile su one u Parizu, no nije sve teklo glatko. Igre u Parizu trajale su neuobičajeno dugo, čak pet mjeseci. Službeno su počele 14. svibnja 1900., a otvorio ih je barun Pierre de Coubertin. Održane su u sklopu Svjetske izložbe (EXPO), zapravo, bile su u sjeni tog velikog međunarodnog događaja koji je posjetilo nešto manje od 50 milijuna ljudi. Članci iz tog vremena ne daju najprecizniju sliku o tome koje su discipline održane u sklopu olimpijskog programa, a koje u sklopu Svjetske izložbe. Povjesničari i novinari i danas o tome raspravljaju. Čak su i sami sportaši bili zbunjeni, ne znajući na kojem se od dva velika događaja zapravo natječu. Na mnogim plakatima umjesto izraza Jeux Olmypiques možemo naći Exposition Universelle. Danas je jasno kako je taj događaj zasjenio Olimpijske igre, a samim tim i ideju te želju Pierrea de Coubertina da u Parizu napravi veliko svjetsko sportsko borilište.

Olimpijske igre u Parizu poznate su po tome što su prvi put nastupile i žene. Za razliku od Igara u Ateni, gdje su mogle sudjelovati samo kao vlasnice zaprega, u Parizu su se mogle i natjecati. Švicarka Hélène de Pourtalès postala je prva olimpijska pobjednica, i to u jedrenju. Charlotte Cooper, članica britanskog tima, prva je olimpijska pobjednica u tenisu. Prije osvajanja tog naslova tri je puta bila pobjednica Wimbledona. U Parizu je osvojila i naslov u mješovitim parovima, u kojima je nastupala sa sunarodnjakom Reginaldom Dohertyjem. Upravo je ona postala jednim od istaknutijih imena pariških Olimpijskih igara. U odnosu na Atenu, broj sudionika bio je u Parizu osjetno veći. Nastupili su natjecatelji iz 26 zemalja, odnosno 1226 natjecatelja u 95 disciplina, koji su snage odmjerili u 19 sportova. Na igrama u Parizu prvi je put nastupio jedan Hrvat – mačevalac Milan Neralić. Na Igrama u Parizu nisu dodijeljene medalje. Međunarodni olimpijski odbor dodijelio ih je tek retroaktivno, kako bi odao poštovanje pobjednicima. Umjesto medalja, dodijeljeni su im trofeji, odnosno pehari. Grčka je kao prvi domaćin očekivala da će se Igre nastaviti u Ateni i da će se održavati isključivo u Grčkoj. Međutim, Pierre de Coubertin imao je drugačije zamisli i želio je da se održavaju diljem svijeta. Među brojnim sportašima koji su u Parizu pokazali svoje umijeće bio je i američki bacač kladiva John Flanagan, koji je naslov olimpijskog pobjednika osvojio još 1904. u St. Louisu i 1908. u Londonu.

St. Louis 1904. – III. Olimpijske igre

Barun Pierre de Coubertin želio je da se Igre održavaju širom svijeta. Nakon prvih dvaju izdanja, održanih u Europi, slijedile su one u američkom gradu St. Louisu 1904. godine. Zanimljivo je da su se ponovno preklopile sa Svjetskom izložbom i trajale nekoliko mjeseci. St. Louis slučajno je postao domaćin. To je prvotno trebao biti Chicago, ali otpao je zbog problema oko dogovora i vremena održavanja. Pojedini su članovi predlagali de Coubertinu da se pomaknu na 1905., ali on je odbio prekinuti četverogodišnju tradiciju održavanja Igara pa je tako odluka pala na St. Louis. U tom su gradu prvi put dodjeljivane medalje trima najboljim natjecateljima, i to zlatna, srebrna i brončana. Zanimljivo je da je prvi i jedini put u povijesti Igara prvoplasiranima dodjeljivana medalja od pravog zlata. Zlatne medalje na budućim Olimpijskim igrama bile su samo presvučene zlatom, a zapravo su bile izrađene od srebra.

Od sportaša koji su nastupili svakako valja spomenuti Raya Ewryja. Istaknuto je ime već na Igrama u Parizu, gdje je ostvario tri pobjede: u skoku u dalj, troskoku i skoku s mjesta. Rođen je 1873. u Lafayetteu u Indiani, a njegova je priča impresivna po tome što je kao dječak bolovao od dječje paralize i kretao se uz pomoć invalidskih kolica. Unatoč tomu, uspio je premostiti sve životne nedaće. Jedan je od najuspješnijih olimpijaca svih vremena: nastupio je na Igrama u Parizu, St. Louisu i Londonu i osvojio čak osam zlatnih medalja. Osvojio je i dvije zlatne medalje na međuigrama održanim 1906. u Ateni, na desetu obljetnicu prvih Olimpijskih igara. Olimpijske igre u St. Louisu zapamćene su i po jednom kontroverznom i sramotnom potezu. Radi se o maratonu, koji je održan na visoka 32 Celzijeva stupnja. Akter i glavni negativac američki je maratonac Fred Lorz. Dio staze prešao je u vozilu te nečasno osvojio prvo mjesto. Njegov sunarodnjak Tom Hicks bio je drugi, ali nakon što je prijevara otkrivena Lorzu je zlato oduzeto i doživotno mu je zabranjeno sudjelovanje na maratonu. Zabrana mu je, međutim, uskoro ukinuta pa je već iduće godine pobijedio na maratonu u Bostonu. Iako su Igre u Parizu i St. Louisu ostale u sjeni dvaju izdanja Svjetske izložbe, olimpijski put nastavljen je 1908. u Londonu.

 

---

Milan Neralić (1875. – 1918.), prvi je Hrvat koji je sudjelovao na Olimpijskim igrama: 1900. u Parizu nastupao je kao mačevalac pod austrijskom zastavom te osvojio treće mjesto u disciplini sablja. Bavio se usto gimnastikom i plivanjem, radio kao instruktor mačevanja i skijanja. Većinu života proveo je u Beču i Berlinu. Njegov je najpoznatiji učenik Richard Verderber, koji je 1912. na Igrama u Stockholmu osvojio dvije medalje. Hrvatski olimpijski odbor od 2019. dodjeljuje Nagradu “Milan Neralić”, namijenjenu pojedincima i udrugama zaslužnima za razvoj i unapređenje sporta na lokalnoj razini. Spomenik ovom velikom sportašu otkriven je 2022. u središtu njegova rodnog Slunja.

---

Olimpijada označava četverogodišnje razdoblje između Olimpijskih igara. Započinje Olimpijskim igrama, a završava početkom sljedećih Igara. Izrazi olimpijada i Olimpijske igre nerijetko se zamjenjuju i pogrešno koriste. Timej, grčki povjesničar sa Sicilije, početkom III. st. pr. Krista uveo je datiranje vremena po olimpijadama i sastavio popis olimpijskih pobjednika.

---

Tekst: Ivan Šurbek