Trojica britanskih dragovoljaca Domovinskog rata, Daniel Kington, Lars Newbould i dr. Martin G. Parry, bili…
Originalan vokalni sastav OSRH prepoznatljiv diljem svijeta
Nastup u Lourdesu pamtit ću čitav život: 30 000 ljudi iz 40 zemalja, glazbenici i orkestri, sjajna atmosfera. Najavili su nas i mi smo izišli i zapjevali prvu pjesmu, a cappella. Svi su utihnuli i slušali našu izvedbu. Nakon nastupa pljesak, oduševljenje i euforija. Od tog se trenutka stvorila realna potreba za postojanjem takvog vokalnog sastava koji bi predstavljao Hrvatsku vojsku…
Ove godine Klapa HRM-a ”Sveti Juraj“ slavi svoj 15. rođendan s dva velika koncerta – u Kaštelima i u Zagrebu. Tom smo prigodom razgovarali s Markom Bralićem, organizacijskim voditeljem Klape. Opisao nam je razvojni put, od same ideje do vokalnog sastava koji je danas originalan simbol OSRH prepoznatljiv diljem svijeta.
Kada i kako se rodila ideja o klapi Hrvatske vojske?
Prošlo je više od 15 godina od prvog javnog nastupa Klape HRM-a ”Sv. Juraj ” , i to u Lourdesu u bazilici Pija X. Naš je prvi nastup bio 18. svibnja 2001., a okupili smo se na ideju pokojnog monsinjora Josipa Šantića, prvog generalnog vikara Vojnog ordinarijata u RH. Njegova je ideja bila predstavljanje Klape kao autohtonog predstavnika Hrvatske vojske i hrvatskog naroda pred velikim auditorijem u Lourdesu na međunarodnom susretu vojski svijeta.
Kako je sve počelo?
Monsinjor Šantić je došao u Žrnovnicu i iznio tu ideju mojem tadašnjem zapovjedniku pukovniku Vinku Barbariću. Nakon toga zapovjednik me pozvao jer je svima bilo poznato da sam član vokalista Salone, gdje mi je maestro i odgojitelj bio pokojni Ljubo Stipišić-Delmata, a raditi s takvom veličinom zaista je privilegij. Susreo sam se s monsinjorom Šantićem i kad sam mu rekao da također pjevam u crkvenom zboru i pučkim pjevačima, oduševio se i pitao me bi li okupio klapu s kojim bi predstavljao Hrvatsku u Lourdesu.
Kako je izgledao vaš prvi nastup u Lourdesu, nakon kojeg se sve pokrenulo?
Bio sam počašćen, ali znao sam da neće biti lako. Okupio sam prijatelje i kolege s kojima pjevam niz godina i pripremili smo stvarno dobar program za Lourdes. No, tada nismo imali viziju da su to začeci Klape. Nastup u Lourdesu pamtit ću čitav život: 30 000 ljudi iz 40 zemalja, glazbenici i orkestri, sjajna atmosfera. Najavili su nas i mi smo izišli i zapjevali prvu pjesmu, a cappella. Svi su utihnuli i slušali našu izvedbu. Nakon nastupa, pljesak i oduševljenje, euforija, a kad smo na kraju sišli s pozornice, svi su nam prilazili i čestitali. Od tog se trenutka stvorila realna potreba za postojanjem takvog vokalnog sastava koji bi predstavljao Hrvatsku vojsku.
Koji su vam se nastupi najdublje urezali u sjećanje?
Najdojmljivija je svakako noć svijeća u Lourdesu jer je to ambijent gdje se osjeća dodir neba sa zemljom, što nas posebno inspirira i siguran sam da nigdje ne pjevamo toliko uvjerljivo kao ondje. Naravno tu su i brojni koncerti poput onog na Poljudu, gdje izvedba naših uspješnica kao što su Ruža crvena, Bura i druge, kod ljudi stvara euforiju. Predivan je osjećaj kad s vama pjeva 15 000 ljudi. Zatim tu je koncert u Ljubljani ispred 20 000, a moram spomenuti veliki klapski koncert u Domu sportova u Zagrebu, velike koncerte u Varaždinu, Čakovcu, Dubrovniku, u Slavoniji. Neizostavne su i dvije naše velike turneje, američka i kineska.
Kako nastaju pjesme i koje biste možda izdvojili kao vama najdraže?
Imamo svoje autorske pjesme i obrade uspješnica na klapski način. Prvotno smo krenuli s obradama poput Ruže crvene, koja je primjerice nakon klapske obrade postala vrlo popularna u cijeloj Hrvatskoj i šire. Nekoliko pjesama mi je iznimno drago jer ih vežem uz najraniju fazu svoje mladosti. Jedna od njih je Kao da te ne volim s kojom smo osvojili nagradu publike na Večerima dalmatinske pisme u Kaštelima. Zatim pjesma Uvijek ću te voljeti, naša autorska, vrlo emotivna pjesma, a i Marijana u našoj obradi jedna je od pjesama koje su mi vrlo bliske. Tu su također pjesme Oči u oči, koja je posvećena svim poginulim braniteljima i Kraljica mora, posvećena svim mornarima i pomorcima, a napravili smo je vlastitim snagama u režiji Hrvatskih vojnih glasila. Jako nam je draga i pjesma Zemljo moja koju smo izdali povodom 20. obljetnice vojne operacije Oluja kao i odličan spot koji je tom prigodom snimljen. To je ujedno i dokaz kvalitetne suradnje koju od samih početaka imamo sa Samostalnom službom za odnose s javnošću i izdavaštvo odnosno s Hrvatskim vojnim glasilima.
S kim je sve Klapa dosad surađivala i danas surađuje?
Klapa djeluje kao vokalna sekcija u sklopu Orkestra OSRH pod zapovjedništvom pukovnika Miroslava Vukovojca-Dugana koji jako dobro razumije Klapu. Klapa je dobro sinkronizirana sa Simfonijskim puhačkim i Jazz-orkestrom kao i s Orkestrom HRM-a. Svima njima zahvalan sam na dobroj suradnji. Tu su i drugi eminentni glazbenici s kojima smo nastupili: Đani Stipaničev, pokojni Vinko Coce, Đani Maršan, Krunoslav Kićo Slabinac, Sandra Bagarić, Petar Grašo, Tereza Kesovija i brojni drugi. Ne smijem zaboraviti klape – Intrade, Kambi, Maslina, zatim Kvartet Gubec, ali imamo toliko glazbenih prijatelja da ih je zbilja teško sve spomenuti. Moram istaknuti da često sudjelujemo u humanitarnim koncertima i uvijek se odazovemo ako možemo.
Kako je prošao koncert u povodu 15 godina?
Iznimno mi je drago da je naš slavljenički koncert održan u Kaštelima i to u sklopu festivala Večeri dalmatinske pisme na koji smo u samim počecima dolazili i imali potrebu dokazati se klapskoj sceni i sugrađanima. Drago nam je da smo održali prekrasan koncert s Tamburaškim orkestrom HRT-a i maestrom Sinišom Leopoldom, s kojima imamo izvrsnu suradnju svih ovih godina, a vidimo veliku simboliku u spoju tamburice i klape kao dva hrvatska nacionalna brenda, kao spoj sjevera i juga.
Rekli ste nam da imate poduži popis zahvala za kraj…
Da, i opet teško da ću moći baš sve spomenuti, ali želim reći velika hvala svima koji su nas podržavali 15 godina, posebno u sustavu MORH-a i OSRH, i koji su prepoznali vrijednost u onim prvim trenucima kad to i nije bilo jednostavno. Iskrena hvala pokojnom monsinjoru Šantiću koji je zaista vjerovao u nas. Hvala svima koji su bili i jesu u vertikali zapovijedanja – svim načelnicima, ministrima i suradnicima, generalima, admiralima, ljudima u Vojnom ordinarijatu. Također, velika hvala Samostalnoj službi za odnose s javnošću i izdavaštvo i Hrvatskim vojnim glasilima koji su nas pratili jer bez njih bismo teško bili dostupni svim ljudima. Naravno, tu je i zahvalnost Zapovjedništvu HRM-a za vrijeme kad su nam oni bili nadređeni, kao i Zapovjedništvu za potporu i svim zapovjednicima. Ne smijem zaboraviti ni ljude u logistici koji se skrbe o nama. I na kraju hvala onima koji najviše trpe, a to su naše obitelji bez čije ljubavi i razumijevanja ne bi bilo uspjeha.
Od prve postave do danas
U samom početku nastupali su Hrvoslav Kužić, prvi tenor, zatim Damir Podrug i ja kao drugi tenor, Domagoj Kužić i Mislav Hodžić bariton, a bas Goran Bralić i Ignacio Tranfić. Iz Klape su otišli Podrug, Kužić i Mislav Hodžić, danas zaređeni svećenik, ali svi oni i dalje prate naš rad i podržavaju nas. U drugoj postavi, od 2002. i 2003., pridružili su nam se Ivica Kuzmanić, Darko Tranfić, Bruno Andrić, Domagoj Žanić i Jakov Šegvić. U početku nismo imali dugotrajnu viziju, ali svi su nam govorili da je fenomenalno to što radimo. Mons. Josip Šantić, biskup Juraj Jezerinac, generali i admirali, vaši kolege novinari, bili su nam velika podrška. Željko Stipanović je tada pratio događanja u Hrvatskom vojniku i vojnim glasilima, prišao nam je i rekao da je to što radimo jako dobro te da razmislimo o snimanju CD-a. Shvatio sam da se oko nas počeo događati šušur. Težili smo u Klapu uvesti ljude koji će odgovarati ideji onoga što želimo biti – klapa koja ima domoljubni repertoar, duhovnu tematiku, od prepoznatljive izvorne klapske pjesme do modernijih pop-obrada. Na kraju se isprofilirala skupina od devet ljudi koja je konstantna uz vodstvo umjetničkog voditelja klape Marija Božića.
Kineska turneja
U Kini smo se doista osjećali kao Rolling Stonesi – od gostoprimstva, smještaja do tretmana koji smo imali. Bili smo gosti kineske vojske te smo održali koncert na ratnom brodu Putian, koji je nama u čast uplovio u ratnu luku Šangaj. Nikad neću zaboraviti transparent na kineskom i hrvatskom koji nas je dočekao – Pozdrav Klapi HRM-a u Kini! Taj je brod nosač helikoptera i mi smo održali nezaboravan koncert u hangaru, a s nama su nastupili i kineski vojni umjetnici. Imali smo veliki koncert i u Zapovjedništvu kineske ratne mornarice. Oni su u našem pjevanju prepoznali ono izvorno i željeli su to pokazati svojim vojnicima. Sigurno se pitate kako su nas razumjeli? Uoči našeg dolaska tražili su da prevedemo sve pjesme na engleski i pošaljemo im pa se, dok smo mi pjevali, na velikim monitorima projicirao tekst prijevoda na kineski.
Najava velikog koncerta u Lisinskom
Drugi veliki slavljenički koncert pripremamo 12. listopada u Lisinskom jer Zagrebu i svim ljudima ovdje dugujemo takav koncert. Svečanim koncertom s Orkestrom HRM-a proslavit ćemo 15 godina Klape u gradu za koji nas veže iskreno prijateljstvo, poznanstva i velik broj naših aktivnosti. Željeli bismo da koncert bude humanitarni i da se sredstva doniraju za dječju bolnicu u Bistri. Početkom jeseni trebao bi izići CD-live koncerta iz Kaštela, u izdanju Scardone iz Zagreba, a CD će biti retrospektiva onog najboljeg u naših 15 godina.
Petra Kostanjšak
Fotoarhiva HVGI-ja