Suočena s novim zahtjevima koje je nametnuo gotovo svakodneni priljev ilegalnih useljenika iz Afrike i jugoistočne Europe, posebno iz Albanije, talijanska Marina Militare iako pritiješnjena financijskim problemima odlučna je da zaštiti svoje pomorske granice na najbolji mogući način

Smještena na središnjem dijelu Mediterana s obalama na četiri mora Italija, uz Španjolsku, predstavlja “ulazna vrata” golemoj masi nesretnika koji se u potrazi za zaradom i boljim životom na ilegalan način žele dočepati talijanskih obala. Prepušteni različitim trgovcima koji za veliki novac afričku, bliskoistočnu i ostalu svjetsku sirotinju švercaju prema obećanoj zapadnoj Europi često tragično završavaju. Tirenske, ligurske, jonske, ali i jadranske talijanske obale bile su već više puta tragična pozornica useljeničkih sudbina.
Praćenjem i analizom podataka iz nekoliko ranijih godina ustvrdilo se da godišnji prirast različitih plovila spriječenih u pokušajima ilegalnog uplovljavanja u talijanske vode raste po stopi između 20 – 25 % godišnje. Tijekom 2002. godine u švercu ljudima bilo je uhićeno više od 100 brodova koji su u svojim prekrcanim spremištima i palubama prevozili više od 35 000 ilegalnih emigranata. Tijekom 2003. i 2004. godine ta brojka je više nego podvostručena. Kolika je ona “siva” brojka, broj brodova koji su uspijeli proći do talijanskih i španjolskih obala nije poznata. Među najfrekventnijim ilegalnim rutama današnjeg “traffickinga” (trgovine i šverca ljudima) su Gibraltarska i Otrantska ruta te smjer Sjeverna Afrika – Sicilija – Italija. Također je dosta znatan “promet” na ruti između jugozapadnih grčkih otoka prema južnim talijanskim provincijama Pugliji i Calabriji. Bešćutni kriminalci koji ubiru veliki novac od nesretnika koje prevoze često se koriste starim i isluženim brodskim poderotinama koje jedva još mogu plutati pa je u sukladu s time velik broj nesreća s brojnim žrtvama .
Borbu protiv te suvremene pošasti vode talijanska ratna mornarica, obalna straža (odgovorna za trgovačke luke, nadzor pomorskog prometa i poslove traganja i spašavanja na moru), carinska služba (Guardia di Finanza), vojna policija (Carabinieri) te državna policija (Polizia di Stato) uz punu suradnju ostalih ministarstava.
Da bi se u zadanim okolnostima vojnog proračuna mogli što bolje nositi sa zadaćama koje im nameće kontrola i nadzor morskih granica Italije, ali i Europske zajednice talijanska mornarica je u programu osuvremenjavanja i nabave novih plovila naručila razvoj i izgradnju programa novih patrolnih brodova sposobnih za takve, ali i za čitav niz drugih zadaća. Razvoj nove klase temelji se na iskustvima koja su stečena u programima izgradnje i uporabe patrolnih brodova klase Cassiopea i Esploratore.
Program razvoja novog OPV broda dobio je službeni naziv NUMC- Nouve Unitá Minori Combattenti – nove male borbene jedinice. U vojno-pomorskoj svakodnevnici poznatiji su kao klasa Commandanti. Za potrebe ratne mornarice izgrađene su četiri jedinice a Ministarstvo transporta i navigacije (bivše ministarstvo trgovačke mornarice) naručilo je još dvije ali ponešto različite jedinice.
Brodovi klase Commadanti dobili su imena po talijanskim zapovjednicima razarača iz ll. svjetskog rata, odlikovanih zlatnom medaljom za vojne zasluge. Tako je prvi brod iz serije P 490 dobio ime Commandante Cigala Fulgosi, P 491 Commandante Costantino Borsini, P492 Commandante Ener Bettica i P 493 Commandante Adriano Foscari.

Sva četiri broda izgrađena su u brodogradilištu Fincantieri di Riva Trigoso. Prvi u seriji P 490 i P 491 naručeni su i isporučeni 2002. godine, P 492 tijekom 2003. godine, a posljednji u seriji P 493 u 2004. godini.
Dvije dodatne jedinice koje je naručilo Ministarstvo transporta i navigacije dobile su imena P 409 Sirio i P 410 Orione. Po svojim konstrukcijskim osobinama vrlo su slični klasi Commandanti i razlikuju se tek u nekoliko karakteristika. Službeno su svrstani u klasu NUPA – Nuove Unitá di Pattugliamento d Altura – nove jedinice za nadzor otvorenog mora. Iako ih je financiralo “civilno” ministarstvo ti brodovi imaju vojnu posadu.
Glavna zadaća tih brodova su srednje i dugačke patrole i nadzor mora. Zbog toga su brodovi osposobljeni da mogu ukrcati zalihe goriva i hrane za 10 dana. Patrolne i nadzorne zadaće su od primarne važnosti dok su površinske borbene zadaće od sekundarnog značenja.
Primarne zadaće uključuju uspostavu mornaričke nazočnosti i nadzor nad internacionalnim vodama, patroliranje i zaštitu pomorskih granica Italije te nadzor nad njihovom EEZ – ekskluzivnom ekonomskom zonom.
Fincantieri je glavni ugovorni potpisnik koji je bio zadužen za izgradnju broda. Alenia Marconi Systems isporučio je brodske borbene sustave, a firma Elmer isporučila je komunikacijski sustav za naručene brodove.
Pri konstruiranju tih brodova vodilo se računa da njihovi radarski i infracrveni odrazi budu što manji. Prva tri broda iz serije Commandanti imaju potpuno čeličnu konstrukciju trupa i nadgrađa. Na četvrtoj jedinici P 493 Commandante Adriano Foscari primijenjena je drukčija brodograđevna tehnika. Brodsko nadgrađe je izgrađeno od ojačane staklo-plastike, uključujući i veći dio jarbolne konstrukcije te helikopterski hangar. Zbog znatno smanjene ukupne težine broda, kao posljedica korištenja kompozitnih materijala znatno je reducirana i potrošnja glavnih porivnih dizel motora.
Na brodovima je posada od 80 članova, uključujući i osam časnika. Brodovi imaju puni deplasman od 1520 tona i sposobni su razviti maksimalnu brzinu veću od 25 čvorova, a ekonomskom brzinom od 14 čvorova mogu preploviti oko 3500 nautičkih milja.

Zapovjedno – nadzorni borbeni sustav broda
Alenia Marcony Systems NUMC/NUPA je potpuno novo – razvijeni sustav koji uključuje senzore, CMS (Combat Managment Systems – borbeni nadzorni sustav) i oružja. Svim operacijama može se u potpunosti upravljati preko CMS-a, uključujući nadzor i borbu protiv pojave vatre i požara, unutrašnje brodske i vanjske komunikacije te automatsko kormilarenje.
Sustav prijenosa podataka temelji se FDDI standardu (Fiber Distributed Dana Interface) i centraliziranom NAVS navigacijskom sustavu koji je sposoban skupiti, optimizirati i distribuirati sve navigacijske podatke kroz prijenosni protokol. Taktičko upravljanje senzorskim prikazima – TPM (Tactical Picture Managment) razvijen je na multi – senzorskoj fuziji. VDU (Video Distribution Unit) transportira preko brodskog komunikacijskog prijenosnika digitalnu radarsku sliku i tv signale na korisničke konzole.
Firma Elmer osigurala je i ugradila integrirani unutrašnjo / vanjski komunikacijski sustav.

Brodsko naoružanje
Glavno brodsko naoružanje predstavlja top Oto Melara kalibra 76 mm. Instaliran je na pramčanoj palubi ispred pramčanog nadgrađa. Topom se upravlja i navodi paljba na ciljeve preko optroničkog nadzornog sustava i radara RTN-25X koji radi u X-području. Klasa Commandanti opremljena je također s dva automatska PZO topa Oto Melara kalibra 25 mm. Za razliku od njih plovne jedinice klase NUPA (koje je naručilo Ministarstvo transporta i navigacije) P 409 Sirio i P 410 Orione nemaju topove od 25 mm. Umjesto njih instalirani su strojnice opće namjene kalibra 7,62 mm.

Elektroničke protumjere
Brodski sustav elektroničkih protumjera uključuje lansere radarskih i infracrvenih mamaca, presretački radar SLQ-747 te radarski ometač. Elektroničku opremu isporučila je talijanska Elettronica. Brodovi Sirio i Orione nisu opremljeni opremom za elektroničko ratovanje.

Ukrcane letjelice
Na krmenoj palubi brodova klase NUMC (Commadanti) konstruirana je sletna paluba za jedan helikopter. Kao produžetak nadgrađa prema krmi instaliran je teleskopski uvlačivi hangar koji je potpuno opremljen za smještaj i održavanje jednog AB- 212 (Augusta – Bell) ili NH 90 helikoptera. Brodovi Sirio i Orione imaju također sletnu palubu na krmi broda ali za razliku od klase Commandanti nemaju brodski uvlačivi hangar za smještaj helikoptera.

Brodski radari
Brodovi su opremljeni s multi-funkcionalnim radarima za nadzor zračne i površinske situacije Alenia Marconi RAN-30X / I koji rade u X području. Radar RAN-30X / I ima četiri moguća modaliteta rada:
• Površinski i zračni nadzor malih zračnih / površinskih ciljeva
• Navigacija i kontrola helikoptera s velikom brzinom okretanja radarske antene prilikom plovljenja u blizini obale
• Detekcija ciljeva preko horizonta (OTH – Over the Horizon detection) s malom brzinom okretanja radarske antene i dugačkim radarskim dometom i
• Anti-ski-skimming detekcijski modalitet rada, za detekciju i praćenje vrlo brzih i malih (raketnih), visokomanervabilnih ciljeva s vrlo velikom brzinom okretanja radarske antene.
Brodovi su opremljeni također sa SPS-753 navigacijskim radarom koji radi u I- području.

Brodska propulzija
Patrolni brodovi klase Commadanti opremljeni su dizelskom propulzijom. Dva glavna pogonska stroja su proizvodnje Grandi Motori Trieste – Wärtsilä tipa NSD W18-V 26 XIV. Razvijaju po 8813 KS, odnosno ukupno 17 626 KS.
Tri dizel-generatora Isotta Fraschini tipa 1712 T2 ME razvijaju snagu od 2700 kW (po 900 kW svaki). Glavni strojevi preko reduktora pogone dvije propelerske osovine na kojima se nalaze propeleri sa konstantnim korakom. Brodovi imaju ugrađena po dva aktivna krilna stabilizatora koji služe za smanjenje amplitude ljuljanja i ujedno za preciznije manevriranje.
Patrolni brodovi klase NUPA, Sirio i Orione imaju također dizel pogon ali nešto manje instalirane snage. U njih su instalirani po dva dizel motora proizvodnje Grandi Motori Trieste – Wärtsilä tipa NSD W 12-V 26 XN koji imaju po 5793 KS svaki, odnosno ukupno 11 586 KS.

Umjesto zaključka
Patrolni brodovi talijanske ratne mornarice izgrađeni u sklopu programa NUMC i NUPA nastali su kao logičan nastavak i sljednik uspješnog projekta patrolnog broda klase Cassiopea. Četiri broda: P 401 Cassiopea, P 402 Libra, P 403 Spica te P 404 Vega financiralo je također Ministarstvo transporta i navigacije (bivše Ministarstvo trgovačke mornarice) i dani su na uporabu i održavanje ratnoj mornarici. Sa svojim karakteristikama (1475 tona deplasmana, propulzijom od 7490 KS, brzinom od 20 čvorova, doplovom od 3300 Nm i relativno skromnim naoružanjem) pokazali su se vrlo dobrima u pokrivanju čitavog dijapazona zadaća povezanih s nadzorom morskih granica, kontrolom akvatorija talijanske ekskluzivne ekonomske zone, traganja i spašavanja na moru, za intervencije u slučaju eksplozija i požara na plovnim objektima, ali i ostalih zadaća kao što su zaštita arheoloških podvodnih lokaliteta, sprječavanje trgovine drogom i sve značajnijeg traffickinga – trgovine i šverca ljudima.
Upravo zbog tih svakodnevno narastajućih zahtjeva brodovi klase Cassiopea u jednom trenutku postali su nedostatni za ispunjenje svih zahtjeva.
Uvođenje novih patrolnih brodova za čiju su konstrukciju iskorištena sva dobra iskustva i rješenja iz klase Cassiopea uz potrebna poboljšanja koja odgovaraju zahtjevima vremena u kojemu živimo sigurno će znatno pridonijeti zaštiti talijanskih interesa u akvatoriju središnjeg Mediterana i što uspješnijem sprječavanju ilegalnog useljavanja u Europu preko talijanskih obala.

Igor SPICIJARIĆ