Singapurske korvete klase Victory dokaz su kako suvremena brodogradnja može projektirati ratni brod koji sa samo 595 tona istisnine ima vatrenu moć korvete čija je istisnina i tri puta veća

Odlukom o nabavi šest korveta klase Victory singapurska je ratna mornarica odlučila prestala biti samo mala, lokalno orijentirana mornarica i odlučila je zauzeti važniju ulogu u kontroli ne samo svojeg obalnog mora već i voda Južnokinejskog mora, posebno Malajskog prolaza, kojim prolazi najveći dio brodskog prometa iz Indijskog oceana prema Pacifiku i u obrnutom smjeru. Ubrzani gospodarski razvoj Singapura koji je počeo sedamdesetih godina prošlog stoljeća omogućio je i ubrzani razvoj tamošnjih oružanih snaga. Kako je Singapur otočna država logično je da tamošnja ratna mornarica ima važnu ulogu u njezinoj obrani.
Korvete klase Victory singapurske ratne mornarice temelje se na projektu MGB 62 njemačke tvrtke Lürssen. Na temelju istog projekta razvijene su i korvete klase Al Manama (Al Muharraq) bahreinske ratne mornarice i korvete klase Muray Jib (Das) u sastavu ratne mornarice Ujedinjenih Arapskih Emirata. Potrebno je istaknuti da ni jedan brod iz projekta MGB 62 nije isporučen njemačkoj ratnoj mornarici nego su svi isporučeni stranim kupcima. Još je zanimljivije da na sve tri spomenute klase korveta ima vrlo malo njemačke opreme i naoružanja te da to uopće nije bila nikakva zapreka za njihov uspješan izvoz. Nijemci su jednostavno projektirali izvrstan osnovni brod koji se, uz neke modifikacije, može prilagoditi ulozi velikog patrolnog broda, raketne korvete namijenjene brobi protiv drugih ratnih brodova, pa čak opremiti sustavima i naoružanjem za borbu protiv podmornica.

Sličnosti i razlike
Najveća razlika između brodova klase Al Manama i Muray Jib s jedne strane i brodova klase Victory je u mogućnosti prihvata i smještaja helikoptera. Tako bahreinski i emiratski brodovi na središnjem dijelu trupa imaju posebno nadgrađe na čijem je krovu ravna paluba namijenjena slijetanju i uzlijetanju helikoptera. Paluba je opremljena i dizalom kojim se helikopter spušta u brodski hangar. Veličina palube i lifta prilagođena je prihvatu manjih helikoptera. Na dvije bahreinske korvete smješteni su helikopteri Eurocopter BO 105, a na dvije emiratske korvete smješteni su helikopteri Aerospatiale Alouette SA 316.

Zanimljivo je da je postavljanje nadgrađa s helikopterskim hangarom minimalno povećalo istisninu brodova, tako da brodovi klase Al Manama i Muray Jib imaju samo 37 tona veću punu istisninu od korveta klase Victory (632 tone naspram 595 tona).
Razlika u dimenzijama trupa je minimalna. Brodovi s helikopterskim hangarom imaju dužinu 63 metra, širinu trupa 9,3 m i gaz 2,9 metara. Singapurski brodovi dugački su 62,4 metra, široki 8,5 m i imaju gaz 3,1 metar.
Najveće su razlike u naoružanju iako na pramcu svi brodovi imaju sveprisutni talijanski brodski top OTO Melara Super Rapid. Osim što su osposobljeni za nošenje lakog borbenog helikoptera bahreinski su brodovi naoružani s četiri protubrodska projektila Aerospatiale MM 40 Exocet, a na krmenom dijelu imaju dvocijevni top Breda kalibra 40 mm. Emiratski brodovi naoružani su još jače. Na sredini broda smještena su dva četverostruka lansera projektila Exocet, a na krmi je jedan osmerostruki lanser protuzračnog raketnog sustava Thomson-CSF Crotale Navale. Za blisku protuzračnu i proturaketnu obranu na krovu pramčanog nadgrađa smješten je topnički sustav Signaal Goalkeeper s topom kalibra 30 milimetara. Kombinacija raketnog sustava Crotale Navale, te topova Super Rapid i Goalkeeper daje korvetama klase Muray Jib razinu protuzračne obrane koju imaju znatno veće fregate klase La Fayette.
Još jače naoružanje imaju korvete klase Voctory. Uz zajednički top Super Rapid na pramcu, singapurske korvete za potrebe protuzračne obrane na krmi imaju dva vertikalna lansera izraelskog sustava Barak koji je primarno namijenjen uništenju protubrodskih vođenih projektila. Protubrodsko naoružanje čine dva četverostruka lansera protubrodskih projektila McDonnell Douglas Harpoon. Uz sve to na glavnu su palubu postavljena i dva trostruka torpedna aparata namijenjena lansiranju protupodmorničkih vođenih torpeda. S tim naoružanjem i odgovarajućom najsuvremenijom elektroničkom opremom šest korveta klase Victory tek su nešto slabije naoružane od tri izraelske korvete klase Eilat (vidi HV. br. 10.), koje se smatraju najsuvremenijim korvetama u svijetu. Brodovi iz klase Victory nemaju mogućnost prihvata helikoptera iako bi njemački projektanti vjerojatno i taj zahtjev uspjeli zadovoljiti.
Osim što je singapurska ratna mornarica korvetama klase Victory dobila vrlo moderne višenamjenske brodove oni su poslužili i za ubrzani razvoj singapurske brodogradnje, osobito namjenske jer je samo prvi brod iz klase izgrađen u njemačkom brodogradilištu Lürssen Werft u Brmenu. Ostalih pet korveta izgrađeno je u brodogradilištu Singapore SB and Marine. Nakon gradnje korveta klase Victory singapurska su brodogradilišta projektirala i izgradila veći broj ratnih brodova, od patrolnih brodova istisnine 500 tona pa do velikih desantnih brodova istisnine 8500 tona. Taj je proces razvoja singapurske namjenske brodogradnje kulminirao projektom gradnje šest fregata koje se temelje na francuskom projektu La Fayette.
Takav brzi razvoj bio je moguć jer su singapurska brodogradilišta još početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća dostigla vrlo visoku razinu tehnološke opremljenosti. Tako je prvi brod ove klase Victory (P 88) porinut 8. lipnja 1988. Drugi brod – Valour (P 89) porinut je 10. prosinca 1988., a treći – Vigilance (P 90) 27. travnja 1989. Sva tri broda primljena su u operativnu uporabu 18. kolovoza 1990., što znači da je za završno opremanje i testiranje Vigilancea singapurskim brodograditeljima trebalo samo 15 mjeseci.
Isti je tempo gradnje zadržan i sa slijedeća tri broda. Valiant (P 91) porinut je 22. srpnja 1989., Vigour (P 92) 1. prosinca iste godine, a Vengeance (P 93) 23. veljače 1990. Sva tri broda primljena su u operativnu uporabu 25. svibnja 1991.

Opis borda
Da bi zadovoljili što više zahtjeva i omogućili što širu uporabu brodova iz projekta MGB 62 njemački su stručnjaci projektirali brod s velikom, neprekinutom ravnom palubom. Na relativno malom pramčanom dijelu ostavljen je prostor za smještaj brodskog topa kalibra 57, 76 ili 100 mm. Odmah iza mjesta predviđenog za smještaj topa počinje veliko nadgrađe koje zauzima otprilike jednu četvrtinu broda. Osim što je u njega smješten zapovjedni most u njegovoj je unutrašnjosti ostavljen prostor za operativni centar, te prostorije za smještaj časnika. Na krovu je ostavljen prostor za veliki brodski jarbol namijenjen postavljanju antena večine elektroničkih sustava broda.
Od brodskog nadgrađa pa do krme ostavljen je veliki slobodni prostor namijenjen postavljanju naoružanja, ili u slučaju bahreinskih i emiratskih brodova nadgrađa za smještaj helikoptera. Da je singapurska ratna mornarica to zahtijevala i njihove korvete klase Victory dobile bi mogućnost smještaja helikoptera i zadržale sve dosadašnje naoružanje. Smještaj helikoptera na korvete klase Victory otklonio bi i posljednji nedostatak – nemogućnost otkrivanja ciljeva na krajnjem dometu protubrodskih projektila Harpoon. Naime, zona motrenja radara Sea Giraffe namijenjenog otkrivanju ciljeva na površini mora daleko je manja od dometa Harpoona od čak 130 kilometara. I mali helikopter opremljen slabašnim radarom ili infracrvenim izvidničkim sustavom mogao bi otkrivati i identificirati ciljeve, te davati njihovu poziciju. Međutim, potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća singapurska ratna mornarica je procjenjivala da će tu zadaću moći obavljati zrakoplovi smješteni u vojnim bazama na samom otoku, te da smještaj helikoptera na brodove nije potreban.
Kako projektanti nisu znali koje će sve zadaće obavljati brodovi iz projekta MGB 62 osigurali su im zavidnu vršnu brzinu od čak 35 čvorova. Time su osigurali da se brodovi mogu prilagoditi za obavljanje patrolnih dužnosti kod kojih je vršna brzina vrlo bitna. Za obavljanje raketnog udara po protivničkim brodovima s projektilima Exocet i Harpoon nije potrebna tako velika vršna brzina, ali u ovom slučaju može se uporabiti uzrečica “od viška glava ne boli”.
Odabran je pogonski sustav CODAD (COmbined Diesel And Diesel) jer suvremeni brodski dizelski motori imaju veliku snagu i znatno manju potrošnju goriva od plinskih turbina. Uz to smještaj dizelskih motora na manje ratne brodove znatno je jednostavniji jer ne zahtijevaju velike ispušne sustave za odvođenje ispušnih plinova koji su nužni za plinske turbine.
Pogonski sustav na korvetama klase Vicotry sastoji se od četiri dizelska motora 16V 538 TB93 njemačke tvrtke MTU. Motori imaju pojedinačnu snagu 15 020 KS (11 MW). Svaki motor pokreće svoj brodski vijak. Pri stalnoj brzini krstarenja od 18 čvorova doplov im je čak 4000 nautičkih milja, što je izvrsna autonomija kretanja za tako mali brod. Nema podataka o autonomnosti.
Kako su korvete klase Victory prvenstveno namijenjene obrambenim zadaćama i kontroli civilnog brodskog prometa na njima nisu rađeni nikakvi zahvati kako bi im se smanjio radarski odraz. Zato će šest fregata koje se trenutačno grade u singapurskim brodogradilištima za singapursku ratnu mornaricu imati sve odlike male radarske i infracrvene zamjetljivosti (stealth odlike) i njima će tamošnja ratna mornarica moći obavljati i ofenzivne operacije daleko od matičnih luka.
Svim brodskim sustavima korveta klase Victory upravljaju osam časnika i 49 dočasnika.

Elektronički sustavi
Osnovni elektronički sustav korveta klase Victory namijenjen otkrivanju ciljeva u zračnom prostoru i na površini mora je radar Sea Giraffe 150HC tvrtke Ericsson. Radar radi u G/H frekventnom rasponu. Maksimalni domet otkrivanja ciljeva u zraku mu je 40 kilometara, a ciljeva na moru do kraja radarskog obzora. Iako se više ne nudi na tržištu to je još uvijek vrlo suvremeni radar koji ima veliku otpornost na elektronička ometanja.
Za otkrivanje ciljeva na malim udaljenostima na krov zapovjednog mosta postavljen je izraelski elektrooptički sutav Elbit Multisensor Stabilized Integrated System (MSIS). MSIS je potpuno stabiliziran senzor koji je opremljen dnevnom kamerom (crno-bijela ili u boji), termovizijskom kamerom i laserskim daljinomjerom (moguće je ugraditi daljinomjer koji nije opasan za vid). Elbit će, ako to zatraži kupac, u MSIS ugraditi i laserski označivač ciljeva. MSIS je dobra dopuna radaru Sea Giraffe, osobito u identifikaciji površinskih ciljeva. U slučaju otkazivanja radara Elta EL/M-2221(X) zbog kvara ili oštećenja MSIS može poslužiti za usmjeravanje paljbe pramčanog topa.
Osnovni sustav za usmjeravanje topničke paljbe i navođenje raketa PZO raketnog sustava Barak na ciljeve na korvetama klase Victory je radar EL/M-2221(X) izraelske tvrtke Elta. Dvije antene tog radara smještene su na krovu nadgrađa, po jedna ispred jarbola i iza njega kako bi se osigurala potpuna pokrivenost prostora oko broda. Taj se radar rabi za motrenje zračnog prostora i praćenje ciljeva, te za precizno navođenje raketne i topničke paljbe. Sve se te operacije izvode automatski iako je zadržana i mogućnost ručnog upravljanja. Radar otkriva ciljeve veličine protubrodskog projektila na udaljenosti od 15 kilometara i borbene avione na udaljenosti od 30 kilometara. EL/M-2221(X) može otkrivati i ciljeve na površini mora, a domet mu je ograničen radarskim horizontom. Kada se rabi kao ciljnički radar unutar sustava Barak krajnji domet mu je 10 kilometara. U slučaju da se rabi kao ciljnički radar za brodsko topništvo krajnji domet protiv ciljeva na moru mu je 20 kilometara, a protiv ciljeva u zraku 4 km, ovisno o kalibru i dometu topova koje navodi. Neki izvori navode da STGR omogućava da se Barak raketom gađaju i površinski ciljevi iako se taj podatak ne navodi u službenim publikacijama. Ima mogućnost motrenja u rasponu od + 85 do – 25 stupnjeva. Ukupna masa tog radara je 1525 kilograma, a masa antene i svih njezinih podsustava je 765 kg. Radar omogućava navođenje do dvije rakete na jedan cilj istodobno. S tim radarom, svim potrebnim brodskim sustavima za kontrolu paljbe i s osam raketa u svojim lanserima cijeli sustav ima masu od samo 3000 kilograma.

Za radarsku navigaciju korvete klase Victory koriste se radarom Kelvin Hughes 1007 čija je antena smještena na manjem jarbolu iznad antene radara Sea Giraffe.
Kako su korvete klase Victory namijenjene i protupodmorničkom djelovanju opremljene su aktivnim sonarom promjenjive dubine zarona Thomson Sintra TSM 2064. Sonar je postavljen na krmenom dijelu broda, što baš i nije najsretnije rješenje zbog buke koju stvaraju pogonski strojevi u strojarnici i brodski vijci. Zbog toga je vjerojatno da se sonar može rabiti samo kad brod stoji ili pri vrlo maloj brzini vožnje, ili pri većim brzinama kad mu je mogućnost otkrivanja podmornica ograničena. To i nije neki nedostatak jer su brodovi klase Victory opremljeni vođenim torpedima dometa samo 7 kilometara.
Fregate su opremljene i većim brojem sustava za elektroničko ratovanje namijenjenih elektroničkom izviđanju te elektroničkom ometanju protivničkih sustava. Između ostalih koriste se sustavom za otkrivanje i analizu elektroničkog zračenja Elisra SEWS i sustavom za elektroničko ometanje Rafael RAN 1101. Brodovi su opremljeni i s dva devetcijevna lansera radarskih i infracrvenih mamaca Plessey Shield. Naknadno su dobili i četiri (dva dvostruka) lansera mamaca tvrtke Rafael.
Kako se širilo područje djelovanja singapurske ratne mornarice tako su i brodovi klase Victory uz uobičajenu komunikacijsku opremu dobili i sustav za satelitsku komunikaciju SATCOM koji nije uobičajen za brodove te veličine.

Raketno naoružanje
Šest brodova klase Victory opremljeni su PZO raketnim sustavom Barak. Dva osmerostruka vertikalna lansera tog sustava smještena su na samoj krmi broda. Za njih nije napravljeno posebno nadgrađe već su projektanti našli dovoljno prostora za njihov smještaj u trup broda. Raketa tog sustava dugačka je 2,7 metara i promjera tijela 17 centimetara. Masa rakete u trenutku lansiranja je 98 kilograma. Ima maksimalnu brzinu od 2 Macha i omogućuje maksimalni domet od 12 kilometara protiv aviona i helikoptera i oko 5 kilometara protiv protubrodskih vođenih projektila. Barak može oboriti cilj koji leti do visine od 10 000 metara. Od 98 kilograma rakete u trenutku lansiranja na bojnu glavu otpada 22 kilograma. Bojna glava je prefragmentirana i opremljena je laserskim upaljačima koji je povezan s visinomjerom kako bi se omogućilo uništenje ciljeva koji lete na vrlo malim visinama (za više podataka pogledah Hrvatski vojnik br. 13/14).
Osnovno protubrodsko oružje brodova te klase je protubrodski vođeni projektil Harpoon. Brodovi mogu ponijeti najviše osam tih projektila, iako često plove sa samo četiri ili čak dva. Riječ je o velikom, i u ratovima, provjerenom protubrodskom vođenom projektilu koji je ostvario veliki izvozni uspjeh. Dugačak je 4,64 metra i ima promjer tijela 34 centimetra. U trenutku lansiranja masa mu je 682 kilograma. Projektil je opremljen penetracijskom glavom mase 222 kilograma koja je dovoljno snažna da ozbiljno ošteti i najveće ratne brodove. Domet od 130 kilometara ostvaren je korištenjem turboventilacijskog motora. U spremnik stane 45 kilograma goriva, što je dovoljno za 15 minuta rada motora koji održava konstantnu brzinu od 0,9 Macha. U prvom dijelu leta projektil se navodi prema cilju uz pomoć podataka dobivenih od radara smještenih na brodu ili zrakoplovu. Inercijski sustav navođenja usmjerava projektil prema unaprijed određenoj točki susreta s ciljem. U završnoj fazi leta aktivira se aktivni radar smješten u vrhu rakete. Radar ima mogućnost mijenjanja frekvencije rada kako bi otežao ometanje i može raditi u dva moda – pretraživanje površine mora te navođenje na cilj. Harpoon se može lansirati i iz podmornice te iz zrakoplova. Postoje i inačice namijenjene uništavanju ciljeva na kopnu.

Topničko naoružanje
Korvete klase Victory imaju jedan top Super Rapid talijanske tvrtke OTO Melara te se ne koriste topničkim sustavom namijenjenim bliskoj obrani od protubrodskih projektila. Kombinacija Baraka i Super Rapida dovoljno je jamstvo da će svi projektili biti uništeni prije nego stignu do broda. Brodski top Super Rapid razvijen je unapređenjem topa OTOBreda Compact i s njim dijeli osnovnu konfiguraciju i kalibar od 76 mm. Njegov je razvoj pokrenut s namjerom da se top relativno velikog kalibra prilagodi i zadaćama uništavanja protubrodskih vođenih projektila. Zbog toga je dobio veliku brzinu paljbe od 120 granata, a razvijena je i posebna granata optimizirana za uništavanje malih ciljeva koji lete neposredno iznad površine mora. Uz to top je morao zadržati sve dobre odlike svog prethodnika, prije svega malu masu kako bi se mogao ugrađivati i na male ratne brodove. To je uspješno ostvareno jer je masa Super Rapida 7,5 tona ili samo 150 kilograma veća nego Compacta. Moderniziran je i sustav za automatsko punjenje topa koji prima 85 granata spremnih za ispaljivanje. Makismalni domet Super Rapida protiv ciljeva na moru i kopnu je šesnaest kilometara. Ciljeve u zraku može uništavati na udaljenostima između četiri i pet kilometara, ovisno o njihovoj veličini i brzini.
Protupodmorničko naoružanje
Želeći osigurati kakvu-takvu zaštitu svojih teritorijalnih voda od neželjenih upada podmornica, singapurska je ratna mornarica odlučila korvete klase Victory opremiti s dva trostruka torpedna aparata Whitehead B 515, kalibra 324 mm. Po jedan se aparat nalazi na glavnoj palubi na boku broda između nadgrađa i krme. Singapurska ratna mornarica iz njih lansira vođena torpeda Whitehead A 244S. Inačica A 244S ušla je u operativnu uporabu 1984. godine. Dugačko je 2,75 metara i ima masu 235 kilograma. Visokoeksplozivna bojna glava teži 34 kilograma, što je dovoljno za oštećivanje suvremenih podmornica. Na cilj se navodi pomoću aktivno/pasivnog sonara koji se može posebno programirati prije ispaljivanja torpeda kako bi se prilagodio uvjetima u moru i odlikama cilja. Pri brzini od 30 čvorova domet torpeda je 6000 metara, a maksimalni je 7000. A 244S može se prilagoditi i za korištenje s helikoptera.

Zaključak
Iako su porinute prije više od deset godina korvete klase Victory i danas se ubrajaju u najsuvremenije brodove svoje veličine. Posjeduju vrlo snažno naoružanje i suvremenu elektroničku opremu koja omogućava uspješnu borbu protiv znatno većih ratnih brodova. Njihova starost najviše se ogleda u nedostatku stealth odlika, ali kako im je osnovna uloga obrana teritorijalnog mora to i nije tako veliki nedostatak. Uz sitne modernizacije, ponajprije zamjenu radara Sea Giraffe 150HC modernijom inačicom, ti će brodovi moći uspješno djelovati bar idućih petnaest do dvadeset godina.

Tomislav JANJIĆ