Pomorska bitka u afričkoj prašumi

Mnogi pomorski sukobi odigrali su se po ustaljenim pravilima pomorskih taktičara i stratega svoga vremena i nalikovali su jedan na drugi. Međutim bilo je i onih drugih sukoba koji su zbog neke svoje specifičnosti ili slijeda neobičnih okolnosti zauzeli sasvim posebno mjesto u povijesti rata na moru. Jedan od takvih slučajeva je i onaj koji je vezan za nesretni kraj koji je doživjela njemačka krstarica Koenigsberg tijekom 1914. i 1915. godine

Krstarica Konigsberg potopljena je 11. srpnja 1915. u plitkom rukavcu rijeke Rufij nakon devetomjesečne opsade u afričkoj prašumi

Obično se podrazumijeva da se sukob velikih i snažnih ratnih brodova vodi negdje daleko na oceanskoj pučini, daleko od očiju publike, gdje se rješava pitanje prevlasti na moru. Krstarica Koenigsberg nije imala takvu sudbinu. Svoj kraj dočekala je u uskom rječnom rukavcu, duboko uvučena u afričko kopno, u zelenilu prašume, daleko od oceanskih prostranstava kojima je do tada plovila.
Krstarica je izgrađena u brodogradilištu Kaiserliche Weser Co u Kielu 1905. godine kao jedan iz serije brodova klase Stettin koja je bila klasificirana kao klaine geschűtzte kreuzer odnosno mala oklopljena krstarica. Slijedili su je krstarica Nűrnberg i legendarni Emden. Male krstarice klase Stettin bile su konstrukcijski vrlo slične svojim prethodnicama – krstaricama iz klase Bremen. Projekt klasa Stettin je bio samo malo veći i nešto malo snažnijih performansi propulzijskog postrojenja koje nije bitnije utjecalo na povećanje maksimalne brzine broda. Jedina vidljiva razlika između tih dviju klasa krstarica ogledala se u tome što su brodovi klase Bremen imali veći razmak između drugog i trećeg dimnjaka. Za razliku od Britanaca, Nijemci su imali sasvim drukčiju filozofiju i pristup projektiranju te klase brodova. Na svojim malim krstaricama Nijemci su preferirali veći broj topova manjeg kalibra (originalni projekt je imao čak 10 topova kalibra 105 mm a kasniji brodovi čak i više). Nasuprot njima Britanci su na svoje male krstarice ugrađivali topništvo od 152 mm.
Krstarica Koenigsberg je bila parni brod s maksimalnim deplasmanom od 4200 tona, duljinom od 115 metara i glavnim topništvom od 105 mm. Nakon ulaska u službu carske mornarice, prve četiri godine provela je u domovinskim vodama nakon čega je poslana na trogodišnji remont i opremanje. Nakon završenog remonta pod zapovjedništvom kapetana fregate Maxa von Loofa otplovila je za njemačku koloniju Istočnu Afriku. U Dar-es-Salam je stigla 6. srpnja 1914.

Krstarica Konigsberg bila je posljednji njemački ratni brod na dalekim morima u l. svjetskom ratu

Krstarica Koenigsberg u l. svjetskom ratu
Najzanimljiviji dio priče o krstarici Koenigsberg počinje izbijanjem I. svjetskog rata. Svi brodovi pod njemačkom zastavom, kako trgovački tako i ratni, koji su se našli u području Indijskog oceana dobili su preko radija koncem mjeseca srpnja zapovijed da se vrate u najbližu luku pod njemačkom kontrolom. Mnogi od tih brodova uputili su se prema Dar-es-Salamu, glavnom gradu i najvećoj luci njemačke Istočne Afrike. U trenutku izbijanja rata krstarica se našla u glavnoj luci tog njemačkog kolonijalnog posjeda. Znajući da nemaju snaga kojima mogu braniti luku i grad, iz Berlina stiže zapovijed da se vojna posada premjesti u Pougou, nekih dvadesetak kilometara u unutrašnjost. Početkom ratnih operacija na crnom kontinentu njemačka laka krstarica napušta luku posljednjeg dana srpnja, upravo pred nosom britanskog Cape Squadrona koji je doplovio pred Dar-es-Salam radi blokade luke. Koenigsberg je isplovila iz Dar-es-Salama na ocean te u njemu više nije bilo vojnih snaga. Prema međunarodnom pravu postao je otvorena luka bez obrane. Ipak, čim je krstarica Koenigsberg isplovila, na ulazu u luku potopljen je veliki plivajući dok i hidrografski brod Moeve što je luku za izvjesno vrijeme učinilo neuporabljivom.
Već 6. kolovoza, samo nekoliko dana po isplovljenju iz Dar-es-Salama, njemačka krstarica je imala sreću. Naletjela je na britanski teretni parobrod City of Winchester. Posada teretnjaka prekrcana je u čamce za spašavanje, sve korisno što se moglo prenijeti prebačeno je na krstaricu a brod je potopljen ispred zaljeva Khorya-Morya.
U istoj uvali krstarica Koenigsberg pričekala je svoj opskrbni brod Somalo koji joj je dopremio ugljen, hranu, vodu i streljivo. Nakon uspješno obavljenog ukrcaja ugljena krstarica je isplovila na otvoreni ocean. Tijekom plovidbe prve noći Nijemci su naletjeli na jednu britansku eskadru sastavljenu od pet krstarica. Iznenađenje je bilo obostrano. Kapetan fregate Loof, zapovjednik Koenigsberga bolje se snašao i umakao Britancima iskoristivši noć bez mjeseca i loše vrijeme. Njemačkoj krstarici sreća je bila ponovno naklonjena: u visini otoka Zanzibara naišli su na britanski ratni brod Pegasus. U samo trideset sekundi krstarica je ispalila iz svojih topova tri salve. Precizni pogoci oborili su Pegasusu jedan dimnjak, pogodili jednu od kotlovnica gdje je uništen jedan parni kotao. Paluba Pegasusa je bila u plamenu a i jedna topovska kula bila je oštećena. Ranjeni brod pokušao je umaći ali se Koenigsberg poput nemilosrdnog lovca dala u potjeru. U idućih 40 minuta Pegasus je pretrpio oko tri stotine pogodaka prije nego što je potonuo odnoseći sa sobom 48 članova posade u plavu grobnicu. U bolnici u Zanzibaru spas je pronašlo više od 60 ranjenika koji su se uspjeli spasiti nakon ukrcaja u čamce za spašavanje.
Znajući da će za njim biti pokrenuta velika potraga kapetan fregate Loof odlučio se skloniti. Čim je doznao za nesretni kraj Pegasusa britanski Admiralitet zapovjedio je da četiri krstarice iz britanskih posjeda na istočnoj afričkoj obali, koje su raspolagale topništvom od 150 mm i kretale se brzinom od 25 čvorova, krenu u potjeru za krstaricom Koenigsberg. Bježeći pred tom potjerom, njemački zapovjednik je često slao lažne radiograme kojima je uspješno navodio svoje progonitelje na pogrešne rute. Punih četrdeset dana britanske krstarice pretraživale su sve obalne luke u tom dijelu svijeta dok sasvim slučajno nisu nabasale na njemački bolnički parobrod President. Pregledom brodskih dokumenata u brodskom dnevniku naišli su na jedan vrlo zanimljiv zapis koji je govorio da se krstarica Koenigsberg sklonila u Tsalale. Britanska radost zbog spoznaje gdje se krstarica nalazi bila je kratkog daha. Uskoro su ustvrdili da takvog toponima nema na njihovim zemljopisnim i pomorskim kartama. Očito je Tsalale bio kodirani naziv za neku drugu lokaciju, ali koju?

Mjesto sukoba

Nitko od Britanaca nije znao gdje se nalazi Tsalale!
Znajući da na oceanskim prostranstvima neće imati šanse protiv britanske mornarice i da će ostati bez ugljena prije nego što se uopće dokopa neke od neutralnih luka, njemački zapovjednik se odlučio za nevjerovatan potez. Uputio se prema sjeveru ploveći kroz Zanzibarski kanal prema Dar-es-Salamu, gotovo pred nosom Britanaca. Stotinjak kilometara sjeverno od tog grada širi se divlja džungla koja skriva razgranatu deltu rijeke Rufiji. Kako u tom dijelu afričkog kopna Britanci nisu imali svojih kolonija ni trgovačkih interesa, rijeka nikada nije bila ispitana i za nju se mislilo da nije pristupačna većim brodovima.
Ono što su propustili napraviti Britanci, nije promaklo Nijemcima. Svojom poslovičnom upornošću nekoliko godina prije izbijanja rata pomno su ispitali vijugavu deltu rijeke, nalik na golemu močvaru. Među brojnim blatnim sprudovima i plitkim rukavcima Nijemci su pronašli i one plovne putove koji su omogućavali u doba plime uplovljavanje brodova s gazom do 540 cm. To otkriće postalo je i ostalo vojnom tajnom koju su Nijemci pomno čuvali.
Sada je došao pravi trenutak da se ta spoznaja iskoristi. Sa svojih 3814 tona standardnog deplasmana, raspoređenih na 115 metara duljine krstarice Koenigsberg je uplovila u jedan od rukavaca rijeke Rufiji. Neprestano kontrolirajući dubinu ispred pramca kapetan fregate Loof uvodio je svoju krstaricu sve dublje i dublje u afričku džunglu. Gusta vegetacija potpuno je skrivala njemački ratni brod ali je prouzročila i dosta štete jer su grane drveća polomile radioantene.

Na milost i nemilost komaraca i tisuće pijavica
Vrlo brzo njemački mornari su uvidjeli svu gorčinu položaja u kojem su se našli. Njihova svakodnevica postali su rojevi komaraca i tisuće pijavica žednih krvi. Kad je pala noć posada je mogla “uživati” u kakofoniji noćnog života džungle. Čuli su se urlici zvijeri u noćnom lovu ali i koncert milijuna žaba kojima je rijeka obilovala. U takvoj sredini krstarica Koenigsberg je bacila sidro i utvrdila svoj položaj. Na pogodne položaje postavljeni su mitraljezi i minska polja. Nakon nekoliko dana prvi mornari počeli su pobolijevati od groznice izazvane silnim ubodima komaraca i pijavica koje su se uvlačile i pronalazile put do europske krvi i kroz najsavjesnije omotane povoje oko nogu kojima su se koristili njemački mornari.
Cijelo to vrijeme Britanci su očajavali jer nikako nisu mogli doznati gdje je Tsalale. Krstaricu kao da je progutalo more. Britanske pomorske patrole pročešljale su sve luke nekoliko stotina milja sjeveroistočno i jugozapadno od Dar-es-Salama ali bez rezultata. Angažirana je i opsežna doušnička mreža no rezultata nije bilo.
A tada je kao i toliko puta dosad slučaj okrenuo kotač povijesti u drugom smjeru.
Na Koenigsbergu je došlo do nekoliko kvarova na parnim kotlovima i drugim dijelovima brodske propulzije. Kako na samom brodu nije bilo mogućnosti za popravak tih kvarova odlučeno je da se dijelovi koje je trebalo strojno obrađivati, moraju po svaku cijenu prebaciti do mehaničkih radionica u Dar-es-Salamu. Te su strojne dijelove do tamo i natrag nosili crni domorodački nosači koje su Nijemci angažirali.

U napadu na krstaricu Konigsberg sudjelovali su i britanski hidrozrakoplovi

Jedinstven sukob u povijesti pomorstva
Iako su Nijemci poduzeli sve sigurnosne mjere prilikom dolaska do svojih radionica, njihov dolazak nije mogao promaći britanskim uhodama koje su pomno nadzirale sve njemačke vojne i civilne kapacitete u gradu i luci. Uz pomoć malo novca i alkohola uspjeli su od jednog od crnih nosača doznati odakle je stigla ta neobična ljudska karavana. Dakako, pri povratku, prateći povorku iz daleka, uspjeli su približno odrediti poziciju Koenigsberga. Nakon više od dva mjeseca otkriveno je skrovište u kojem se skrivala krstarica Koenigsberg. Na tu vijest britanski Admiralitet je odgovorio jednostavnom, ali odrješitom i uz to nešifriranom porukom: “Potopite ili uništite Koenigsberg po bilo koju cijenu”.
Vrlo brzo pred deltom Rufija stigle su tri britanske krstarice kako bi spriječile eventualni bijeg njemačkog broda. Admiralitet u Londonu bio je spreman svojim pomorskim snagama u Istočnoj Africi pomoći svim raspoloživim postrojbama koje je imao u trokutu između Capetowna, Adena i Ceylona. Iz Mediterana je najvećom mogućom brzinom stigao krstaš Weymount. Bilo koja cijena bila je opravdana samo da se uništi posljednja njemačka prijetnja u Indijskom oceanu. S jedne strane stajala je moćna imperijalna mornarica sa svim svojim resursima, a s druge strane bijaše usamljena krstarica, petnaest kilometara zavučena u prašumu. Spremao se jedinstven sukob u povijesti pomorstva.
Prva bombardiranja počela su 1. studenoga 1914. Samo dan ranije stigao je i krstaš Dartmouth. S vrha svojih jarbola Britanci su jedva mogli nazrijeti poziciju gdje se nalazi Koenigsberg. Paljba britanskih topnika bila je neprecizna i nije nanijela nikakve štete. Britanci su postigli jedino to da prašumske zvijeri pobjegnu dublje u šumu. Za njima se i krstarica povukla još nekoliko kilometara dalje. Britanska nemoć ogledala se u otvaranju vatre naslijepo koja nije imala nikakvog učinka. Kako je bilo kišno razdoblje, sjeveroistočni monsun donio je sa sobom goleme količine kiše. Neposredno prije nailaska monsuna Britanci su u rukavcu u kojem se nalazila krstarica Koenigsberg potopili jedan isluženi teretnjak kako bi onemogućili Nijemcima bilo kakav izlazak iz rukavca. Trud im je bio uzaludan jer je rijeka toliko narasla od obilnih kiša da je jednostavno na pogodnom mjestu nekoliko kilometara dalje probila novi rukavac, dovoljno širok i dubok da kroz njega može isploviti na ocean i brod znatno veće tonaže i gabarita od Koenigsberga. Britanci su bili neugodno iznenađeni spoznajom da se u delti Rufija mogla potopiti čitava flota koja ipak ne bi uspjela spriječiti bijeg Koenigsberga ukoliko se Nijemci budu odlučili za taj korak. Uskoro su na sjevernom dijelu delte otkrili još jedan rukavac koji je bio još pogodniji za plovidbu i bijeg od onog kojeg su oni zakrčili brodskom olupinom. Jedino rješenje bilo je pred deltu dovesti što više brodova za blokadu. U međuvremenu su pred Dar-es-Salaamom bila usidrena dva velika i nekoliko manjih britanskih ratnih brodova koji su blokirali i nadzirali luku u kojoj se nalazilo nekoliko njemačkih trgovačkih parobroda. Dana 28. studenog , jedan od manjih britanskih brodova pošao je u luku s namjerom da postavljanjem eksploziva uništi pogonska postrojenja na njemačkim teretnjacima. Nakon obavljene zadaće, pri povratku k ostatku eskadre, napala ih je iz zasjede jedna njemačka postrojba. Britanci su za odmazdu istoga dana, uz prethodnu najavu civilnom pučanstvu, bombardirali grad. Topovska kanonada po Dar-es-Salamu počela je u 14 sati i u sljedeća 2,5 sata u kolonijalnom dijelu grada nije ostao ni kamen na kamenu. Pošteđene su samo katedrala, misionarska zgrada i dvije bolnice. Na urođenički dio grada nije pala ni jedna granata.
Njemačko vrhovno zapovjedništvo znalo je gdje se nalazi njihova krstarica pa su joj pokušali dostaviti prijeko potrebne zalihe hrane i streljiva. U travnju 1915. godine iz Njemačke je poslan veliki trgovački parobrod Rubens prepun ratnog materijala prema njemačkoj Istočnoj Africi. Rubens je uspješno probio britansku blokadu i uplovio u Atlantik, preplovio ga i uplovio u Indijski ocean. Tu ga je ulovio britanski bojni krstaš Hyacinth i potopio. Tako je propao pokušaj opskrbe Koenigsberga.
U mjesecima koji su slijedili, Britancima nije preostalo ništa drugo nego da stalno povećavaju svoje pomorske snage ispred riječne delte i da se nadaju kako će sa svakom sljedećom plimom Koenigsberg pokušati proboj. Međutim, Nijemcima to nije bilo ni na kraj pameti. Tako je u svojevrsnoj pat-poziciji prošlo pola godine. Nijemci nisu namjeravali isploviti prema oceanu a Britanci se nisu usudili velikim ratnim brodovima uputiti se u potragu za Koenigsbergom kroz vijugave rukavce prašumske rijeke. Nakon polugodišnjeg iščekivanja Britanci su se odlučili na taktičku inicijativu. Iz Britanije su, kroz Suez i Crveno more, pristigle tri riječna monitora malog gaza HMS Severen, Mersey i Madeira, svaki od 1200 tona deplasmana, topništvom velikog kalibra i snagom parnog stroja od 1500 KS. Svojim dolaskom povećali su broj britanskih brodova koji su sudjelovali u blokadi na 15 plovnih jedinica. Trebat će proći dobrih četvrt stoljeća do poznatog savezničkog lova na njemački bojni brod Bismarck u II. svjetskom ratu kad su angažirane tolike (i veće) snage radi konačnog obračuna sa samo jednim brodom.

Bitka na ušću rijeke Rufij

Konačni obračun
Ujutro 6. srpnja 1915. britanski monitori zaplovili su uzvodno prema Koenigsbergu. Istodobno je poletjelo i nekoliko hidrozrakoplova nakrcanih bombama. Iako gotovo desetkovana raznim boleštinama, posada njemačke krstarice dočekala ih je spremna. Njemačka vatra bila je znatno preciznija, tako da u cjelodnevnim napadima Britanci nisu postigli svoj cilj. Krstarica Koenigsberg je uspješno odolijevala i prkosio brojčano višestruko nadmoćnijem protivniku.
Napad je ponovljen pet dana kasnije 11. srpnja, točno u podne. Tada je krstarica bila prvi put pogođena. Izvidnički hidrozrakoplov svojoj je eskadri poslao radiogram HT (što je označavalo postignuti pogodak) pa su svi britanski topnici s brodova počeli gađati iste koordinate. Na njemački brod se sručila prava kiša granata svih mogućih kalibara. U 12:52 na Koenigsbergu je odjeknula strahovita eksplozija nakon koje su suknuli plameni jezici visoko iznad zelenog svoda krošnji afričke džungle. U 14:30 brod je počeo tonuti ali ni tada nije spustio ratnu zastavu Reichmarine. Uskoro je nasjeo na plitko riječno dno, a nakon eksplozije spremišta streljiva krstarica je potonula u plitkom rukavcu rijeke Roufigi na poziciji 07 stupnjeva 51 minutu S i 39 stupnjeva 15 minuta E. Nijemci su imali 30 poginulih i više od 160 ranjenih mornara. Britanci su s Koenigsberga demontirali njegove 105 milimetarske topove kojima su se koristili tijekom rata. Ostaci Koenigsberga izvađeni su iz riječnog korita 1965. godine. Nesposobna za bilo kakav daljnji otpor krstarica je izgledala kao da i dalje plovi. Malobrojne preživjele njemačke mornare pokupili su oklopni monitori koji su pristigli do Koenigsberga.

Zaključak
Tako je završio i posljednji njemački ratni brod na dalekim morima u I. svjetskom ratu. Nakon poraza njemačke eskadre kod Faklandskih otoka, propasti proslavljene krstarice Emden kod otoka Keeling te krstarice Karlsruhe, Koenigsberg je ostao jedini njemački ratni brod izvan Atlantika. Nepobitno je da bi i on prije ili kasnije bio potopljen, ali je isto tako sasvim sigurno da bi vođenjem krstaričkog rata protiv trgovačkog brodovlja Antante i pomorskih komunikacija bio puno korisniji svojoj domovini koja bi mu zbog toga bila puno zahvalnija. Ipak, kad se razmotri kompletna slika tog vremena ostaje fascinantna činjenica da je jedan veliki ratni, oceanski brod izdržao devet mjeseci opsade u afričkoj džungli i da je bio potreban angažman jedne respektabilne i brojne eskadre da ga uništi.
Prvi svjetski rat davno je završen, ali i danas 90 godina nakon njezina potapanja, priča o krstarici Koenigsberg plijeni svojom neobičnošću i okolnostima pod kojim je upisana u pomorsku povijest svijeta kao “pomorska bitka s ratnom krstaricom u šumi”.

Igor SPICIJARIĆ