U povodu 29. obljetnice ustrojavanja 191. eskadrile lovačkih aviona razgovarali smo s njezinim zapovjednikom pukovnikom Zvonimirom Milatovićem o povijesti i razvoju te postrojbe te o njezinim snagama danas

Kakvo je raspoloženje u Eskadrili s obzirom na postupak nabave borbenih aviona koji je u tijeku? Kako izgledaju i u kojoj su fazi pripreme za uvođenje novog aviona u vaše redove?

Svi smo uzbuđeni zbog toga, ali piloti Eskadrile ne razmišljaju previše o samom procesu nabave višenamjenskog borbenog aviona (VBA). Naša je zadaća održati i bude li potrebno povećati broj operativnih pilota te stvoriti što veću i kvalitetniju bazu za upućivanje pilota i tehničara na školovanje kad dođe trenutak za to. Postoji stručni tim na razini MORH-a u koji imamo apsolutno povjerenje i raduje nas što postoji iskren konsenzus svih relevantnih institucija u Hrvatskoj da je sposobnost samostalne zaštite zračnog prostora potrebna i da je RH želi zadržati.

Testiranjem razine znanja i upućivanjem naših zrakoplovnih tehničara na tečajeve zrakoplovno-tehničkog engleskog jezika stvaramo preduvjete za kvalitetno razumijevanje prilikom transfera znanja kad za to dođe vrijeme. Piloti se neovisno o procesu nabave VBA kroz bilateralne posjete i stručne tečajeve sa saveznicama konstantno usavršavaju. Motivacije nam ne nedostaje tako da ćemo spremni dočekati zapovijed o upućivanju.

Možete li opisati prosječan radni dan pilota u Eskadrili, njegove zadaće i dužnosti?

Letački dan u lovačkoj eskadrili ne razlikuje se od letačkih dana u ostalim eskadrilama HRZ-a. Počinje pripremom dan ranije, kad se definiraju i razrađuju elementi pojedine vježbe koja se koristi u obuci za dostizanje novih sposobnosti ili u tzv. trenaži, tj. obuci za održavanje dostignutih sposobnosti. Sam dan letenja počinje razigrom leta, gdje se provjerava pripremljenost pilota za planirani let. Nakon nje slijedi letački doručak i liječnički pregled pilota planiranih za dnevno letenje. Izvršnom pripremom 45 minuta prije samog polijetanja završava prvi dio letačkog dana i kreće se na letačke aktivnosti tijekom kojih piloti imaju i ostale dužnosti osim samog letenja (voditelj letenja, pomoćnik voditelja letenja…).

Na kraju letačkog dana slijedi podrobna analiza i sama priprema za idući dan i tako u krug. Uz letačke aktivnosti, piloti Eskadrile ustrojem su određeni na različite dužnosti (časnik za sigurnost letenja, časnik za taktiku i borbenu uporabu i sl.), koje uz redovito letenje obnašaju nakon letačkih aktivnosti ili tijekom neletačkih dana. One su u potpori savjeta i pomoći zapovjednika za organiziranje i provedbu obuke. Sva obuka unutar Eskadrile provodi se s ciljem povećanja operativne sposobnosti pojedinog pilota, što dovodi do povećanja operativne sposobnosti postrojbe za provedbu misije zaštite zračnog prostora RH i pomoćne namjene u smislu zračne potpore snagama HKoV-a i HRM-a.

Piloti se u slobodno vrijeme tijekom radnog dana brinu o vlastitoj psihofizičkoj kondiciji i stručnom usavršavanju kako bi što spremniji dočekali pripravnost na dežurnom borbenom dvojcu unutar NATO-ova integriranog sustava, što je uz bojna djelovanja vrhunac letačke obuke pilota 191. eskadrile lovačkih aviona.

Tu su, naravno, i tehničari, bez kojih se ne može. Kako izgledaju njihove svakodnevne zadaće?

Naravno da se bez njih ne može. Povjerenje i poštovanje između pilota i tehničara konstantno je tako da je njihova zasluga velika. Održavanje i opsluživanje aviona provodi se kroz tri stupnja. Prva dva stupnja održavanja provodi Satnija za zrakoplovno-tehničko opsluživanje i održavanje unutar Eskadrile. Časnici i zrakoplovni tehničari zaduženi su za organiziranje i provedbu opsluživanja i održavanja zrakoplova u skladu sa svojim osposobljenostima i mjerodavnostima. Tijekom radnog dana, u vrijeme kad su slobodni od redovitih zadaća opsluživanja i održavanja, časnici i dočasnici unutar Satnije dužni su brinuti se o psihofizičkoj kondiciji i stručnom usavršavanju.

Kako bi nesmetano obavljali svoje dnevne zadaće, važno je spomenuti i ostale bitne karike unutar postrojbe: prvog dočasnika te logističkog dočasnika. Njihove dnevne aktivnosti usmjerene su na brigu o logistici postrojbe kao i na prijam i obuku novopridošlih mladih zrakoplovnih tehničara. Kao što znate, MORH stipendira polaznike Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina i iznimno smo ponosni što polaznici dolaze na praksu i uče od nas te pokazuju interes za poziv zrakoplovnog tehničara. Lijepo je vidjeti mlade ljude kako upijaju znanja iskusnih kolega i poštuju napor koji se u njih ulaže.

Uz već iskusne pripadnike Eskadrile, tu su i mlade nade. Kakav je interes mladih za ovaj poziv i što sve mora proći netko tko želi postati pilot borbenog aviona?

MORH i HRZ u zadnje su dvije godine uložili puno napora i noviteta u promidžbu za zvanje vojnog pilota i trend prijave konstantno raste. Veseli nas taj podatak, ali treba sagledati činjenicu da malobrojni ljudi mogu biti piloti. Još manji dio od tih malobrojnih mogu biti piloti nadzvučnog borbenog aviona. Ta činjenica ne smije obeshrabriti mlade ljude koji žele biti piloti. Dapače, dok ne iskušaju sebe, nikad neće znati. Biti pilot znači puno odricanja, napora i vjere u sebe.

Pilot nadzvučnog borbenog aviona uza sve navedeno mora imati i “ono nešto”. Teško je opisati, ali jednostavno se karakterom, načinom razmišljanja i življenja definirate kao borbeni pilot i to istinski osjećate. Većina pilota prilikom upisa ima želju postati pilot nadzvučnog aviona, ali jednostavno, kriteriji su strogi iz opravdanog razloga i mnogi ne uspiju u tome. No, treba reći kako HRZ treba i ima pilote različitih profila i naši kolege u drugim eskadrilama odlično rade, u što se i sami možete uvjeriti.

Svaki mladi pilot koji ima kriterij za nadzvučni borbeni avion treba se osjećati ponosno, ali i ponizno, želeći biti dijelom odabrane skupine. Obuka je složena u kontekstu prelaska s našeg školskog zrakoplova PC-9M na lovac tipa MiG-21. Apsolutna predanost i posvećenost nužna je uz već posjedovane predispozicije da se sama obuka uspješno završi. Nadzvučni lovac zahtijeva brzo razmišljanje u potpuno novom okruženju i to je ono što stvara najveći problem pri prelasku s aviona dozvučnih brzina. Ali, kao što sam rekao, uz puno napora i vjere u sebe već je nekoliko naših mladih kolega uspješno završilo obuku i dežuraju unutar NATO-ova integriranog sustava zaštite zračnog prostora – NATINAMDS. Zbog toga sam iznimno ponosan što u Eskadrili mogu vidjeti kako ima sve više mladih i “gladnih” pilota koji će nastaviti tradiciju i povijest koju smo spomenuli na samom početku.

---

Eskadrila je “navršila” 29 godina. Možete li se ukratko osvrnuti na njezin višedesetljetni put?

Privremena eskadrila lovačke avijacije ustrojena je danas već davne 1991. u Puli iz potrebe za zadržavanjem pilota koji su se nalazili u tad postojećim zrakoplovnim grupama. Od samog početka prolazi različite transformacije, da bi se povijesnim postrojavanjem pilota i tehničara 17. siječnja 1992. na aerodromu Pleso stvorili čvrsti temelji iz kojih su kasnije, kako je pristizao sve veći broj pilota, tehničara pa i samih zrakoplova, izrasle dvije lovačke eskadrile aviona MiG-21. Znate da je uskoro, u veljači te godine, povijesnim preletom pukovnika Danijela Borovića HRZ dobio svoj prvi nadzvučni borbeni zrakoplov. Nedugo nakon toga preletima pukovnika Ivice Ivandića i brigadira Ivana Selaka samo je potvrđeno da smo sposobni te da želimo imati borbeno lovačko zrakoplovstvo. Hrabro i odlučno ti su ljudi tad krenuli u rat i svima nama pokazali primjerom put koji do danas neumorno i ponosno slijedimo. Nažalost, neki su od njih živote položili na tom putu i kao postrojba to ne smijemo i nećemo zaboraviti. Važno je prisjetiti se i ostalih zrakoplovaca koji su u to vrijeme, na samim počecima, svojim hrabrim potezima i letovima davali jak moral i podršku braniteljima na zemlji. Kasnije se, 2008. godine 2(1). lovačka eskadrila i 22. eskadrila lovačkih zrakoplova spajaju u jedinstvenu postrojbu koja dobiva naziv Eskadrila borbenih aviona. Najzad je 2019. godine preimenovana u 191. eskadrilu lovačkih aviona. Tradicija i povijest Eskadrile nemjerljiva je i vjerujte mi, svi su njezini današnji pripadnici ponosni što mogu biti dio postrojbe na njezin 29. rođendan postrojeni na istom mjestu. Osobno sam to osjetio kao zapovjednik kad sam uručivao zaslužene nagrade i priznanja. Zato zahvala također svima koji su “prošli” kroz postrojbu i utkali dio sebe u nju. Naravno, ljudi su bitni i, nažalost, prolazni, ali zato je duh postrojbe, ako ga živimo i prenosimo, vječan. Jednostavno, to je poseban dan za nas “migovce” i čvrsto vjerujem da će ih biti još mnogo.

Razgovarala: Petra Kostanjšak

Foto: Mladen Čobanović, arhiva HRZ-a