Iako njegov proizvođač tvrdi da u Humveeju još ima dovoljno snage, sve veći broj korisnika užurbano traži njegovu zamjenu

Dati kratku a istodobno sveobuhvatnu definiciju višenamjenskog terenskog vozila čini se nemogućom zadaćom. Još je teže napraviti takvo vozilo. Kad je sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća američka vojska zaključila da je došlo vrijeme za smjenu legendarnog Jeepa, pokrenuta je potraga za njegovim nasljednikom. Prvi je prijedlog došao od poznatog talijanskog proizvođača superbrzih automobila Lamborghini koji je, u suradnji s tvrtkom MTI, razvio terensko vozilo Cheetah. Cheetah je bio najnaprednije terensko vozilo svoga vremena, s tijelom od fiberglasa, moćnim motorom od 5,9 litara i 180 konjskih snaga, trostupanjskim automatskim mjenjačem i dovoljno prostora za smještaj vozača i četiri vojnika s naoružanjem i opremom. Ispitivanja su pokazala da su jedini nedostaci bili smještaj motora u stražnji dio vozila i previsoka cijena (25 000 američkih dolara).

Usprkos neuspjehu, Cheetah je pokazao smjer razvoja suvremenih vojnih terenskih vozila. Na tim iskustvima 1979. američka je vojska objavila specifikaciju za High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle (HMMWV). Kao najbolje rješenje odabran je M998 tvrtke AM General, pa joj je 1985. dodijeljen ugovor za proizvodnju čak 55 000 HMMWV-a. Prvi serijski HMMWV, koji je tvrka preimenovala u Humvee, dovršen je 2. siječnja 1985. Od tada je Humvee osnovno vozilo američkih oružanih snaga, a postao je osnova i za razvoj civilnog SUV-a.

Ironično je da je upravo taj uspjeh Humveeju postao i najveći neprijatelj, posebice njegova sveprisutnost. Njegova izvrsna konstrukcija bila je dobra osnova za razvoj svih mogućih inačica, od sanitetskog vozila do vozila za komunikaciju s golemom satelitskom antenom. Od 1989., kad su prvi put uporabljeni tijekom zauzimanja Paname, do danas, Humveeji su rabljeni u svim vojnim (i humanitarnim) operacijama američkih oružanih snaga. Računajući i primjerke proizvedene za više od 40 stranih kupaca, do danas je proizvedeno više od 190 000 Humveeja.

Humveejeva sveprisutnost počela je otkrivati i njegove slabosti, prije svega nepostojanje oklopne zaštite zbog čega je posada izložena djelovanju svih vrsta oružja, pa čak i lakog streljačkog. U Iraku se pokazalo da je podjednak, ako ne i veći problem osjetljivost na eksplozivne naprave. Zbog toga je kao rješenje iz nužde na brzinu razvijeno nekoliko dodatnih oklopa. Postavljanje dodatnog oklopa donekle je povećalo zaštitu posade, ali istodobno povećalo masu vozila za više od tonu i pol te znatno smanjilo pokretljivost i onemogućilo nošenje dodatnog tereta, između ostalog i naoružanja.

Tako je najveća projektirana masa za Humvee M1114 oko 5500 kilograma, a ista vozila u Iraku i Afganistanu danas djeluju s masom od 6930 pa sve do 7020 kilograma. To znači da se u prosjeku M1114 moraju nositi s 1,5 tona većom masom nego što je predviđeno. Sve teži uvjeti djelovanja u urbanom okružju prepunom opasnosti, posebno od protutenkovskih mina i drugih eksplozivnih naprava, onemogućava smanjenje mase jer bi to direktno dovelo do ugrožavanja sigurnosti posade. Kako su se američke oružane snage toliko prilagodile Humvveju da više ne znaju djelovati bez njega, a on je došao do krajnjih granica svog razvoja, napravljen je jedini mogući potez – započela je potraga za njegovim nasljednikom.

Američke oružane snage trenutačno su se usredotočile na tri različita pravca djelovanja. Uviđajući da će zamjena Humveeja trajati godinama, i to samo u postrojbama prve crte bojišta, napravljen je plan kojim se pokušavaju iskoristiti i posljednje mogućnosti poboljšanja vozila. Sam je plan podijeljen na kratkoročna i srednjoročna poboljšanja. Istodobno pokrenut je i proces odabira Humveejeva nasljednika koji je popularno nazvan Beyond Humvee. On se sastoji od odabira Mine Resistant Ambush Protection (MRAP) vozila i znatno ambicioznijeg programa razvoja potpuno novog vozila označenog kao Joint Light Tactical Vehicle (JLTV).

Preživljavanje
Najveći napori trenutno se ulažu u pronalaženje rješenja koja će povećati vjerojatnost preživljavanja posada Humveeja, bez obzira na vrstu napada. Kako je zbog velikog broja vozila u operativnoj uporabi i najmanji posao na modernizaciji Humveeja itekako isplativ, američko ministarstvo obrane je “zatrpano” najrazličitijim rješenjima poznatih i nepoznatih tvrtki. Zbog toga je Tank-automotive and Armaments Commnad (TACOM) razvila tzv. The Golden Humvee koji sjedinjuje gotovo sva uporabljiva rješenja. Cilj je da budući korisnici na jednom mjestu vide sve mogućnosti te odaberu razinu zaštite i poboljšanja koja im trebaju. Jedno takvo poboljšanje je ugradnja alternatora snage 400 A za oklopljeni sanitetski Humvee namijenjen sigurnom izvlačenju ranjenika iz zone borbenog djelovanja do sigurne točke evakuacije.

Poboljšana pouzdanost
Osim povećanja razine zaštite od tvrtke AM General se zahtijeva i poboljšanje pouzdanosti vozila koja su trenutačno u proizvodnji. Trenutno su u serijskoj proizvodnji inačice M1151, M1152 i M1165. Ta se vozila serijski isporučuju s oklopnom zaštitom, ovisno o inačici, s dvosjednom ili četverosjednom oklopljenom kabinom. Za razliku od inačice M1114, pri projektiranju ovih inačica računalo se na mogućnost postavljanja dodatnog oklopa. AM General je osnovao i poseban tim čiji članovi obilaze bojišnice i druga područja na kojima se Humvee rabi kako bi na licu mjesta došli do informacija o nedostacima koje treba otkloniti. Od početka rata u Iraku postalo je jasno da će upravo zaštita posade postati najvećim prioritetom.

Zajednički rad AM Generala i američke vojske doveo je do nekoliko programa kao što je Long Term Armor Strategy Task Force. Rezultat je bio razvoj tri nove inačice Humveeja. Njihova najveća odlika je znatno viša razina oklopne zaštite u odnosu na sve prijašnje inačice. Iako su projektirane za najveću masu od 5400 kilograma, sve veća potreba za oklopnom zaštitom dovela je do postavljanja dodatnog oklopa čime je premašena najveća dopuštena masa vozila.

Ovaj dodatni oklop nazvan je Frag Kits i dosad su proizvedena tri modela. Frag Kits 1 namijenjen je bokovima vozila osim vrata. Frag Kits 2 namijenjen je prednjem dijelu vozila (odjeljak s motorom). Frag Kits 5 namijenjen je vratima. Iako su razvijeni i modeli Frag Kits 3 i Frag Kits 4 nikada nisu došli do faze serijske proizvodnje.

Svi Frag Kits modeli namijenjeni su naknadnoj ugradnji na starije inačice Humveeja, a i sami konstantno prolaze kroz proces poboljšanja, uključujući novi sustav za gašenje vatre, poboljšanje klimatizacije unutrašnjosti, nova kupola za tešku strojnicu itd. Tako će vrlo brzo postrojbama opremljenima Humveejima na raspolaganju biti novi Objective Gunner’s Protection Kig (O-GPK). O-GPK je razvio Picantinny Arsenal kako bi poboljšao zaštitu strojničara na inačicama M1151, M1152, M1165 i M1114.

Proporcionalno s povećanjem razine oklopne zaštite, Humveeji se vraćaju na područja borbenog djelovanja. Istodobno posade od svojih vozila i dalje očekuju jednaku nosivost ljudi, opreme, streljiva, hrane i vode. Rezultat je nedopušteno prekoračenje nosivosti. Kako bi se to izbjeglo AM General je odlučio razviti nove inačice s pojačanom konstrukcijom (koja omogućava veću nosivost), poboljšati (ojačati) podvozje, ugraditi jače kotače i poboljšati hlađenje motora. Tako će nastati inačica/e čija će ukupna dopuštena masa biti veća od 7200 ili čak 7650 kilograma. Na taj se način želi vratiti nosivost prvobitnih inačica Humveeja, a kako bi se obnovile nekadašnje značajke zbog kojih je i postao tako popularan.

MRAP program
Iako se tvrtka AM General jako trudi da kontinuirano razvija nove inačice Humveeja, krajni korisnici već duže vrijeme znaju da je ta konstrukcija došla do ruba svojih mogućnosti. Zbog toga je američki marinski korpus još 2006. pokrenuo Mine Resistant Ambush Protection (MRAP) program odabira novog vozila sa znatno višom razinom zaštite.
Izvorni je zahtjev postavljen za dvije kategorije vozila. Vozila Category I namijenili su potpori operacija u urbanom području, a zahtijevala se mogućnost prijevoza šest ili više osoba. Vozila Category II su višenamjenska vozila namijenjena eskortu konvoja, prijevozu vojnika, timova za uklanjanje eksplozivnih naprava, mehaniziranim i inženjerijskim postrojbama. Za njih se tražila mogućnost prijevoza deset ili više osoba.

Po originalnoj specifikaciji tražilo se da MRAP vozila imaju dovoljnu razinu oklopne zaštite posade koja će jamčiti zaštitu od probojnog streljiva kalibra 7,62×54 mm ispaljenog s udaljenosti od 91 metra (100 stopa), oklopljen krov za zaštitu od ručnih bombi i sličnih eksplozivnih naprava, bočnu oklopnu zaštitu dostatnu za zaštitu od fragmenata granata kalibra 155 mm, te zaštitu cijelog vozila (s naglaskom na kabinu) od protutenkovske mine mase 6,75 kilograma.

Zahtjevi za žurne ponude za vozila Category I i Category II poslani su na adrese mnogih mogućih proizvođača. Kako bi se ubrzao proces odabira od proizvođača se tražilo da ne dostavljaju planove, već da u što kraćem roku dostave manji broj vozila na testiranje. Pobjednici su mogli očekivati velike narudžbe.

Zbog toga ne čudi da su se početkom ove godine na zahtjev marinskog korpusa za MRAP Category I/II odazvale tvrtke Armor Holdings, BAE Systems, Force Protection Industries, General Dynamics Land Systems-Canada, General Purpose Vehicles International, Oshkosh, Protected Vehicles i Textron. Do svibnja ove godine nekoliko je ponuđača već isporučilo prve primjerke vozila na testiranje. U međuvremenu su marinci kupili 80 vozila Buffalo koje je isporučila tvrtka Force Protection Industries, a koje su označili kao MRAP Category III.
MRAP program je prijelazni program kojim se želi snagama u borbi osigurati vozila koja će imati bolju oklopnu zaštitu od Humveeja kako bi se donekle zadovoljile potrebe (“zakrpale rupe”) do dolaska vozila iz programa Joint Light Tactical Vehicle (JLTV).

Od JLTV programa očekuje se da definitivno riješi problem nasljednika Humveeja. Zbog toga su američka kopnena vojska i marinski korpus 24. travnja 2006. osnovali Joint Program Office sa svrhom zajedničkog vođenja JLTV programa, a s krajnjim ciljem stvaranja nove obitelji lakih taktičkih vozila koja će zamijeniti Humveeje.

Po sadašnjim planovima JLTV obitelj vozila činit će pet osnovnih varijanti: Combat Tactical Variant, Command and Control Variant, Utility Variant i Light Infrantry Squad Carrier/Ground Manoeuvre Reconnaissance Variant. Za svaku varijantu razvit će se i odgovarajuće prikolice. Tako će nakon 25 godina uporabe Jeepa i 23 godine uporabe Humveeja američka vojska dobiti novo višenamjensko terensko vozilo.

Unutar JLTV programa pokrenuti su mnogi potprogrami sa svrhom bržeg i svestranijeg razvoja. Najvažniji su Expedited Modernization Initiative Process, Platform Systems Demonstration i Future Tactical Truck System (FTTS) Advanced Concept Technology Demonstration. Paralelno s njima američki Office of Naval Research (ONR) samostalno vodi nekoliko modeliranja, simulacija i demonstracija tehnologija radi potpore osnovnom JLTV programu. ONR posebno blisko surađuje s tvrtkom Oshkosh.

Finalizacija koncepcija
U tijeku je finalizacija nekih konceptnih projekata utemeljeni na dosad objavljenim zahtjevima. Tako Oshkosh najavljuje da će vrlo brzo moći prikazati makete u realnoj veličini interijera vozila, nekoliko umanjenih modela vozila u različitim varijantama, te nekoliko dovršenih koncepata ovisno o prioritetima naručitelja.

ONR surađuje i s tvrtkom General Dynamics Land Systems koja trenutačno izrađuje mockup svog vozila koji se neće rabiti za izložbe (bar ne primarno) već za definiranje načina prilagođavanja vozila novim zahtjevima JLTV programa. I Oshkosh i General Dynamics Land Systems se nadaju da će im upravo suradnja s ONR-om dati prednost pred ostalim konkurentima tijekom odabira pobjednika JLTV programa. S druge strane ONR se nada da će bliskom suradnjom s mogućim proizvođačima ubrzati razvoj vozila uz bitno smanjenje cijene razvoja i proizvodnje. Tako se objava privremenog zahtjeva za ponudama (Requests for Proposal – RfP) očekuje između travnja i lipnja ove godine, dok bi objava završnog RfP-a trebala uslijediti 60 dana kasnije.

JLTV program donio je i neke neuobičajene poteze proizvođača, sve u želji da se ostvare što bolje početne pozicije. I prije službenog objavljivanja RfP-a neke su tvrtke javno izložile svoje prijedloge. Tako je velika tvrtka Lockheed Martin Systems Integration iskoristila US Army Winter Symposium u ožujku ove godine da javno predstavi model u prirodnoj veličini svojeg vozila JLTV Combat Tactical Vehicle (CTV). Tvrtka navodi da CTV idealno obuhvaća sve osnovne zahtjeve: zaštitu, vozne mogućnosti, nosivost i (najvažnije) prihvatljivu cijenu. Zaštita je postignuta optimizacijom oblika tijela vozila. Razvijene su i dvije razine zaštite “A-kit” i “B-kit” kako bi se vozilo moglo bolje prilagoditi uvjetima uporabe. CTV je modularan, podjednako u pogledu uporabe i oklopne zaštite. Ova modularnost omogućit će lako postavljanje novih oklopa koji će se naknadno razviti.

Oklop kao zadnje rješenje
Lockheed Martin Systems Integration ističe da su se tijekom projektiranja CTV-a inženjeri fokusirali na koncept tzv. inteligentnog preživljavanja. Tvrde da bi oklop trebao biti zadnje rješenje nakon što se iscrpe sve ostale mogućnosti. Zbog toga je mnogo truda uloženo u razvoj Lockheed Martin Systems Integrationovog Future Tactical Truck System (FTTS) vozila otpalo na pronalaženja mogućnosti povećanja sigurnosti posade na način da vozilo izbjegne opasnost. Jedno od rješenja je integracija C4 (Command, Control, Communications and Computers) opreme koja će biti sastavni dio vozila. Druga je maksimalna prilagodba interijera vozila povećanju sigurnosti i lakšem ulasku i izlasku iz njega. Kako bi se smanjio zamor vojnika odjeljak za posadu je znatno komotniji i udobniji u odnosu na onaj Humveejev. Još jedno rješenje trebalo bi podjednako pridonijeti i pokretljivosti vozila i udobnosti – zračni ovjes. Mogućnost primjene zračnog ovjesa na svom FTTS-u Lockheed Martin Systems Integrationovog je dobio tek prije nešto više od godine dana kad je kupio britansku tvrtku HMT Vehicles. Ako se zračni ovjes tijekom testiranja pokaže dostatno pouzdanim, Lockheed Martin Systems Integrationov FTTS će dobiti još jednu mogućnost – promjenu odstojanja vozila od zemlje. Zračni ovjes omogućit će i smanjenje visine vozila što će bitno olakšati njegov ukrcaj na brodove na zadovoljstvo marinskog korpusa koji odlučno zahtijeva da CTV vozilo ne smije biti više od 193 centimetra. Mogućnost smanjenja visine znatno će olakšati i ukrcaj u transportne avione.

Modularnost konstrukcije donijela je još jednu mogućnost – mogućnost rekonfiguracije vozila iz 4×4 u 6×6 konfiguraciju koja omogućava znatno povećanje teretnog prostora. Pritom su potrebna dva čovjeka s običnim alatom i sat vremena rada. Lockeed Martin je već i imenovao ovu operaciju kao “bolt-on third axle conept”.

U razvoju svojeg vozila za JLTV program Lockeed Martin blisko surađuje s tvrtkom Armor Holdings, specijaliziranom za razvoj dodatnog oklopa za borbena i transportna vozila. Obje su tvrtke udružile znanje i sredstva unutar Integrated Product Desing Teamsa. U cilju stvaranja vozila s dosad nedostignutom pouzdanošću, pokretljivošću i vjerojatnosti preživljavanja Lockeed Martin se koristi uslugama i drugih tvrtki, među ostalima i JWF Industries i Alcoa. Obje te tvrtke rade na razvoju načina bolje uporabe već postojećih materijala (s naglaskom na metale) i razvoju novih. Alcoa je dodatno zadužena i za potporu u procesu projektiranja šasije vozila. Upravo je na području konstrukcije šasije napravljen velik napredak u razini zaštite i sposobnostima preživljavanja. Tvrtka AxleTech zadužena je za potporu u razvoju podvozja.

Inovativni pristupi
Zahtijevana razina oklopne zaštite i pokretljivosti koje američko ministarstvo obrane traži za JLTV vozila natjerala je tvrtke na nove putove za njihovo dostizanje. Za proizvođače je poseban problem kako uskladiti zahtjev za malom masom vozila i istodobno dostići zahtijevane mogućnosti preživljavanja na bojištu. Zbog toga su se morali okrenuti uporabi materijala koje dosad nisu rabili u proizvodnji lakih terenskih vozila, bar ne u većoj mjeri. Jedan od takvih materijala je aluminij i aluminijski kompoziti koji se odlikuju malom masom i dostatnom čvrstoćom. Problem s aluminijem je što se teže obrađuje i ima znatno veću cijenu u odnosu na čelik.

Unatoč svim naporima da se uštedi na masi, proizvođači sve glasnije izražavaju zabrinutost da ipak neće moći zadovoljiti postavljene uvjete za razinom zaštite u ukupnoj masi JLTV vozila koja je određena u rasponu od 7200 do 8100 kilograma. Tim prije ako ostane zahtjev da se osigura viša razina balističke zaštite nego kod MRAP vozila čija će ukupna masa biti od otprilike 13 500 do 18 000 kilograma. I kad bi se primijenili najsuvremeniji materijali kao što su kevlar, titan ili kompoziti (što bi znatno povećalo pojedinačnu cijenu vozila) još je uvijek upitno bi li se dostigla zadana masa.

Ti problemi podjednako pogađaju sve natjecatelje, ali zasad ni jedan nije odustao. Tako je 3. siječnja ove godine, kad su AM General i General Dynamics Land Systems i službeno objavili zajedničku suradnju na razvoju JLTV-a, tvrtka General Tactical Vehicles objavila je svoje sudjelovanje u programu.

Zaključak
Bez obzira na uspjeh MRAP i JLTV programa Humveeje će ostati u operativnoj uporabi još puno godina. Bez obzira na konstantnu proizvodnju novih (AM General stalno dobiva nove narudžbe za tisuće Humveeja) njihova intenzivna uporaba diljem svijeta i veliki gubici u Iraku na kraju će dovesti do toga da će rijetko koji Humveej dočekati “mirovinu”. AM General se nada da će stalnim modernizacijama postojećih Humveeja i proizvodnjom novih inačica s boljom oklopnom zaštitom osigurati nove narudžbe američke vojske bar do početka serijske proizvodnje JLTV vozila.

Srećko RADOVIĆ