Zlato u Birminghamu na Europskom prvenstvu u džudu za uniformirane službe: bojnik Tomislav Vučak i povijesni iskorak hrvatskog vojnog džuda

Kad je Europski džudo savez prvi put u svojoj povijesti odlučio organizirati prvenstvo namijenjeno isključivo pripadnicima uniformiranih službi, malo je tko u Hrvatskoj slutio da će upravo naša zastava, uz zastavu domaćina, biti jedna od najisticanijih u Birminghamu. Trojica hrvatskih predstavnika, pripadnika Oružanih snaga i Ministarstva unutarnjih poslova, vratila su se kući s medaljama: dvjema zlatnim i jednom srebrnom – rezultatom koji je, gledano statistički, Hrvatsku svrstao među najuspješnije reprezentacije na turniru. Jedan je od dvojice zlatnih bojnik Tomislav Vučak, čija je životna priča s džudom počela puno prije nego što je uopće pomišljao na vojnu odoru.

Put od Gredica i Jaruna do reprezentacije

“Jedan dobar frend, koji živi u ulazu do mene, pozvao me je da odemo na Mladost probati jedan sport. To je bio prvi sport koji sam probao i prvi u kojem sam i ostao”, govori bojnik Vučak.

Isprobavao je, kaže, i plivanje i hokej na travi, zahvaljujući profesoru tjelesnog koji je učenike poticao da se okušaju u različitim sportovima, no ni jedan se od njih nije pokazao trajnom ljubavlju. Džudo jest – i to bez prekida, osim razdoblja dviju operacija i sudjelovanja u vojnoj misiji.

“Kroz proteklih 36 godina džudo je stalno tu uz mene. Bio sam aktivni natjecatelj, višestruki seniorski prvak Hrvatske i sudionik svih razina natjecanja osim Olimpijskih igara. Bio sam član i juniorske i seniorske reprezentacije, a sad sam aktivan i kao sudac, odnedavno i međunarodni, tako da sam na tatamiju gotovo svaki vikend”, objašnjava Vučak.

Pripadnik je Hrvatske vojske od 2010., a danas obnaša dužnost časnika za suradnju s NATO-om i EU-om u Upravi za planiranje Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Povijesni iskorak: europsko prvenstvo za uniformirane službe

Bojnik Vučak u razgovoru za Hrvatski vojnik ističe da je natjecanje i za Hrvatsku vojsku i za policiju značilo pravu prekretnicu.

“Ovo je bio dio jednog šireg projekta, kojim se pokušava revitalizirati džudo u oružanim snagama, ali i šire. Cilj i svrha bili su da se, kao prvi korak, hrvatska zastava pojavi na prvom takvom europskom prvenstvu”, objašnjava.

U Birminghamu je nastupilo 88 natjecatelja iz 16 zemalja, podijeljenih u dvije dobne kategorije – elitnu, do 35 godina, i veteransku, za starije od 35. Pravo nastupa imali su svi pripadnici nekih od državnih službi ili ministarstava (vojska, policija, vatrogasci, pravosudna policija, granična policija, obalna straža, gorska služba spašavanja, zdravstvena služba, civilna služba). Vučak, koji ima 45 godina, nastupio je u veteranskoj konkurenciji.

Kvalitetu turnira, ističe, potvrđivala je i prisutnost vrhunskih imena džudaškog svijeta. Među natjecateljima je bilo nekoliko osvajača svjetskih i europskih seniorskih medalja, što je dodatno dalo težinu cijelom prvenstvu.

Boje Austrije branilo je dvadesetak natjecatelja, od kojih nekoliko redovito nastupa na turnirima Međunarodnog džudo saveza i bori se za olimpijsku normu.

“Kad dođe netko tko se rekreativno bavi džudom, pa se u borbi nađe s europskim medaljašem ili elitnim natjecateljem, on na taj način stječe iskustvo, razvija se, njegov džudo se poboljšava, a i sam je ponosan što je uspio odraditi borbu s jačim protivnikom. Nama je to uvijek izazov”, objašnjava Vučak.

Upravo je u takvom iznimno konkurentnom okruženju hrvatska ekipa – Danijel Bradarić iz Ministarstva unutarnjih poslova te Ante Svirčić i Tomislav Vučak iz Oružanih snaga RH – ostvarila najbolji mogući rezultat. Sva trojica osvojila su medalje: dvije zlatnu i jednu srebrnu.

“U Savezu smo se našalili da je ovo statistički najuspješnija hrvatska reprezentacija u džudu jer nijedna prijašnja nije uspjela doći do maksimalnog mogućeg broja medalja koje je mogla osvojiti. To je, naravno, pomalo statistička igra riječima, ali svi su naši momci zaista osvojili najviše što su mogli”, kaže bojnik uz osmijeh.

Priprema u Solinu i savez s prvakinjama

Do potvrde odlaska na natjecanje došlo je mjesec i pol do dva mjeseca prije samog Prvenstva, no temelj uspjeha, naglašava Vučak, postavljen je znatno prije, kroz redovite treninge i takozvane randorije – sparinge s ostalim natjecateljima tijekom cijele godine. Nakon potvrde nastupa, priprema je dodatno pojačana i taktički prilagođena, a njezin ključni dio bio je trotjedni kamp u Solinu, neposredno prije puta u Englesku. Na tom kampu trenirali su i s ugovornim pričuvnicama Hrvatske vojske: Larom Cvjetko, Helenom Vuković i Anom Viktorijom Puljiz.

“Taj minikamp bio je dobar i za team building i za homogenost ekipe, a i da vidimo u kakvom smo stanju. Imali smo priliku trenirati s Larom Cvjetko i njezinim trenerom jer je puno bolje raditi uz natjecatelje koji su spremni za najviši nivo natjecanja nego trenirati sami ili s nekom slabijom ekipom”, govori Vučak.

Suradnja s vrhunskim klubom pokazala se plodnom za obje strane – hrvatski vojni džudaši dobili su priliku pripremati se uz najbolje, dok je klubu, kaže Vučak, bilo drago vidjeti uspjeh svojih gostiju.

“Lara Cvjetko prva je na svjetskoj rang-listi u svojoj kategoriji. Zajedno s Larom, trenirali smo i s Viktorijom Puljiz i Helenom Vuković, koje su poslije, na Mediteranskim igrama, osvojile zlato, dok je Lara bila brončana. To je isto jedna lijepa priča”, ističe bojnik.

Vučak se nada da će se u budućim ciklusima priprema ta suradnja i produbiti unatoč gustom kalendaru natjecanja vrhunskih sportašica.

“Nadamo se da će nam se, kad im kalendar to dopusti, Lara i ostale djevojke jednog dana i same pridružiti na nekom od otvorenih prvenstava za uniformirane službe. Koliko god smo razgovarali s njima, i koliko god je Ministarstvo razgovaralo s njima, one su uvijek tu i žele nastupiti, no prioritet ostaju njihove pripreme i nastupi na najvišim natjecanjima”, dodaje Vučak.

Birmingham: dvorane koje ostavljaju bez daha

Sam turnir trajao je dva dana – prvog su se borile lakše, a drugog teže kategorije, uključujući i najzahtjevnije, iznad sto kilograma. Cijelo natjecanje prenosilo se uživo, što je hrvatskim navijačima omogućilo praćenje borbi i iz domovine.

“To, recimo, nisam očekivao, ali bilo mi je drago vidjeti da smo medijski popraćeni”, kaže Vučak.

Organizacija je, prisjeća se, bila na iznimno visokoj razini, u skladu sa strogim standardima Europskog džudo saveza, bez kojih se licencija za organizaciju takvog natjecanja uopće ne može dobiti. Posebno ga se dojmio posjet centru Britanskog džudo saveza, u kojem se pripremaju tamošnji vrhunski natjecatelji.

“Za razliku od nas, kojima još dosta toga nedostaje iako realno imamo puno bolje rezultate od njih. To je zemlja od 66 milijuna stanovnika i po tom bi broju trebali biti deset puta bolji, a nisu. To je opet dokaz da su motivacija i genetika puno važniji od samih uvjeta”, ističe Vučak.

“Kad smo ušli u dvoranu za trening, bili smo, blago rečeno fascinirani jer je većina nas prošla dosta toga što se tiče kampova, natjecanja i dvorana diljem svijeta. Kad vidite takvu dvoranu, praznu, u kojoj smo samo nas trojica, zapitate se kako bi to izgledalo kod nas kad bismo imali takve uvjete”, dodaje.

Uz vrhunsku infrastrukturu, presudnu je ulogu, objašnjava, odigrala i logistička suradnja Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova te Hrvatskog judo saveza, bez kojeg ne bi bila moguća prijava na natjecanje i nabava službenih kimona, koji moraju zadovoljavati stroge standarde propisane pravilima natjecanja.

“Nitko od nas nije očekivao rezultat kakav smo ostvarili, pogotovo jer je sve bilo dosta iznenadno organizirano. Neki su možda računali na poneku medalju, ali da ćemo osvojiti dva zlata i jedno srebro, to je za sve nas bilo, blago rečeno, veliko i pozitivno iznenađenje”, kaže.

Zanimljivost s Prvenstva, dodaje Vučak, bio je i nastup natjecatelja koji je uvelike premašio uobičajenu dob aktivnih sportaša.

“Bilo je zaista lijepo vidjeti da je nastupio i policijski inspektor od 58 godina, koji se borio i osvojio kategoriju preko 100 kilograma za veterane. Upravo je to smisao ovakvih okupljanja – da se ljudi iz državnih službi i agencija, koji su se nekad natjecateljski bavili ovim sportom, ponovno druže i natječu jedni s drugima”, ističe.

Tri borbe i put do zlata

Na putu do medalje Vučak je odradio tri borbe – protiv Britanca, Francuza, te u finalu protiv predstavnika Gruzije. Prve je dvije borbe, priznaje, dočekao uz očekivanje pobjede, iako, kaže, svaki sportaš zna da ulazak u borbu s unaprijed postavljenim očekivanjem rezultata rijetko donosi dobar ishod.

“Najzahtjevnije je bilo suočavanje s Gruzijcem. Gruzija je zemlja u kojoj su džudo i hrvanje nacionalni sportovi, sa statusom kakav kod nas ima nogomet i s velikim brojem olimpijskih medalja u oba sporta. Bilo koji natjecatelj koji dolazi iz te zemlje unaprijed je nezgodan protivnik, pa tako i moj, koji je 2024. bio veteranski prvak Europe”, objašnjava Vučak.

Uoči odlučujuće borbe hrvatski stožer detaljno je proučio protivnika i osmislio taktiku koja se na kraju pokazala presudnom.

“Prije same borbe nismo bili sigurni kako će sve završiti. Dobro smo ga proučili, u razgovoru s generalom Živanovićem i s Markom razvili smo određenu taktiku, koja se na kraju pokazala jako dobrom. Taj je Gruzijac dotad sve svoje prethodnike bacio jednom te istom tehnikom, prije samog kraja borbe, pa nam je to bio glavni orijentir. Na kraju je on pao dva puta, čime sam iznenadio čak i samog sebe”, govori.

Dodaje da je osjećaj nakon osvojenog zlata bio izniman – ne samo zbog rezultata već i zbog odjeka koji je uslijedio po povratku kući.

“Proslava je bila skromna, ali fascinirao me je efekt koji smo poslije doživjeli, koliko je to bilo popraćeno na društvenim mrežama, koliko se pročulo. Javljali su mi se ljudi s kojima se nisam dugo čuo, slali čestitke i pozive. To je jako lijepo čuti – mislim da je svaki sportaš koji ostvari ovakav rezultat zaista sretan zbog toga”, dodaje Vučak.

Snaga koja stoji iza rezultata

Bojnik Vučak posebno naglašava da uspjeh u Birminghamu ne bi bio moguć bez podrške ljudi izvan samog natjecateljskog terena. Ističe ponajprije ulogu voditelja hrvatske delegacije umirovljenog generala Željka Živanovića, čije je iskustvo bivšeg džudaša bilo presudno za organizaciju nastupa.

“Uvijek je važno imati osobu visoko rangiranu i pozicioniranu koja vam može dati potporu i inicirati stvari koje je s naše razine ponekad teško realizirati. Njegova je uloga bila vrlo velika s obzirom na to da je i sam bivši džudaš, koji razumije materiju, pa je bilo puno lakše s njim komunicirati, surađivati i razgovarati – on je to sam prošao i zna kako se mi osjećamo dolje na tatamiju”, kaže.

Vučak dodaje da je jednako važnu ulogu imao i trener hrvatske reprezentacije bojnik Marko Cvetinić.

“Svojim stručnim savjetima i brigom tijekom priprema i cijelog turnira jako je puno pridonio i pomogao u ostvarivanju ovog rezultata. Mislim da je jako važno ne zaboraviti njegovo sudjelovanje i njegovu pomoć. Marko u slobodno vrijeme radi i kao trener i vodi natjecateljsku ekipu u svojem klubu”, ističe Vučak.

Član hrvatske delegacije bio je i Slaviša Bradić, djelatnik Hrvatskog judo saveza i član Vojno-policijske komisije Europskog džudo saveza.

Vučak ističe i potporu djelatnika Uprave za planiranje: “Bez razumijevanja i potpore kolega i nadređenih bilo bi jako teško trenirati i pripremati se za Prvenstvo. Odmah po povratku s natjecanja organizirali su mi doček koji je ostavio jako velik dojam na mene i pokazao koliko je mojim kolegama i nadređenima drago zbog ovog uspjeha. Hvala im svima na tome.”

Džudo kao temelj discipline i službe

Tomislav Vučak u razgovoru je više puta spomenuo da za njega džudo nikad nije bio samo sport. Istaknuo je njegovu ulogu u oblikovanju discipline, poštovanja i mentalne otpornosti koje mu, kaže, izravno koriste i u vojnoj službi.

“Džudo je specifičan sport jer uči ljude poštovanju. Još od prvog dana kad se počeo širiti svijetom, obavezan je naklon treneru i protivniku, prije i poslije borbe. Ljudima sa strane ta je simbolika i danas fascinantna iako je za nas natjecatelje ona nešto sasvim normalno”, objašnjava.

Ta kultura discipline, dodaje, prenosi se i na svakodnevni život i rad.

“Kad jednom usvojite taj mindset, lakše vam je ustati rano ujutro, odraditi trening kasno navečer, kompenzirati manje ozljede. Čovjek se navikne živjeti s tim i to mu ostane za cijeli život. Mislim da bi na taj način ljudi uspjeli i bolje funkcionirati u svakodnevnom životu”, kaže Vučak.

Ne krije ni koliko mu redovito bavljenje sportom pomaže u izvršavanju svakodnevnih vojnih zadaća.

“Nije mi problem kad dobijem dodatnu zadaću ili kad treba ostati duže raditi. Sport mi jednostavno daje tu pozitivnu energiju i disciplinu da zadatak odradim do kraja. To možda ne bih napravio da nisam kroz sport naučio uvijek ići do kraja dok ne postignem željeni cilj”, ističe bojnik.

Ne zaboravlja spomenuti ni širu, sigurnosnu dimenziju džuda, koja ga povezuje s poslom kojim se svakodnevno bavi.

“Džudo koristi snagu protivnika i omogućava ovlaštenoj osobi svladavanje počinitelja bez velikih tjelesnih posljedica, primjenom bacanja i poluga. Zato se pokazao iznimno korisnim diljem svijeta, a velika većina policijskih snaga uvrstila ga je u baznu obuku kao obavezan dio osposobljavanja prije stupanja u službu”, dodaje Vučak.

Uza sve profesionalne i sportske obveze, bojnik ističe da trenira u prosjeku četiri do pet puta tjedno.

“Od toga jednom ili dvaput tjedno radim sparinge, odnosno džudo trening, dok su ostali takozvani suhi treninzi – trening snage, trčanje, bicikl, plivanje, Sljeme. Važno mi je da imam širinu jer moji treninzi više ne mogu biti usko specijalizirani za natjecanje. Treba biti svjestan koliko imaš godina i u kakvom je stanju tijelo, ali kontinuitet na kraju uvijek daje rezultat”, zaključuje o svojoj svakodnevnoj rutini.

Poruka mladima: vojni rok nije nešto čega se treba bojati

S obzirom na to da je razgovor vođen u vrijeme ponovnog uvođenja obveznog vojnog roka, bojniku je posebno važno bilo obratiti se mladim ljudima koji taj korak dočekuju sa zabrinutošću.

“Mislim da je vraćanje vojnog roka, odnosno temeljnog vojnog osposobljavanja, vrlo dobra stvar za mlade ljude. Sjećam se sebe nakon povratka s dragovoljnog vojnog osposobljavanja – bili smo druge osobe. To je bilo u vrijeme kad nismo bili toliko zasipani društvenim mrežama i digitalnim tehnologijama, a danas vidimo da se mladi ljudi zbog toga jako izoliraju. Ta komponenta socijalizacije jako je važna”, kaže.

Jednako važnim smatra i praktična znanja koja mladi tijekom osposobljavanja stječu, a koja, ističe, ne mogu naučiti ni na jednoj društvenoj mreži.

“Neke se stvari ne mogu naučiti na društvenim mrežama. Konkretno: praktični primjeri orijentacije, rukovanje naoružanjem, taktika, pružanje prve pomoći, kao i implementacija suvremenih tehnologija, poput uporabe dronova. Sve su to korisne vještine i sposobnosti kojih mladi ljudi, osim onih koji to sami završe, često nisu ni svjesni”, objašnjava Vučak.

Poseban naglasak stavlja i na samoobrambenu komponentu džuda te podsjeća da je to sport koji desetljećima koriste specijalne i policijske postrojbe diljem svijeta.

“Svim mladim ročnicima i vojnicima, kao i onima koji poslije ostanu u sustavu, poručio bih da se uključe kad god u svojim postrojbama vide mogućnost treniranja džuda. Nadam se da će ih to privući na trening i da će jednog dana to ponovno zaživjeti – to je, recimo, naša želja”, ističe bojnik.

Poruku, dodaje, ne upućuje samo mlađima već i svima onima koji su nekad trenirali, a sport su s vremenom napustili zbog obiteljskih i poslovnih obveza.

“Nikad nije kasno vratiti se sportu, obući ponovno kimono i izići na tatami. Razmišljamo i o onima koji se džudom nikad nisu bavili – postoji, primjerice, borba u parteru, koja može biti sasvim dovoljan i siguran oblik treninga za nekoga tko tek počinje. Ta se sinergija između ministarstava i Hrvatskog judo saveza upravo u tom smjeru i razvija”, dodaje.

Novi ciljevi: otvoreno prvenstvo Republike Hrvatske

Bojnik poručuje da je uspjeh u Birminghamu tek prvi korak u širem projektu oživljavanja vojnog i policijskog džuda u Hrvatskoj. Sljedeći veliki cilj jest organizacija otvorenog prvenstva Republike Hrvatske za sve uniformirane službe, po uzoru na europski format.

“Na tragu europskog prvenstva, već smo prije planirali otvoreno prvenstvo Republike Hrvatske na kojem bi sudjelovala sva ministarstva i agencije koje nose odore – dakle ne samo Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo obrane nego i Hrvatska gorska služba spašavanja, vatrogasci, cijeli sustav domovinske sigurnosti, ali i doktori te medicinski tehničari. Nekad smo imali Prvenstvo Hrvatske vojske u džudu, koje je s vremenom zamrlo, a sad se vraćamo u iste vode, samo malo šire”, objašnjava.

Iako bojnik ne spominje točan datum, planirano je da se prvenstvo održi krajem godine. Organizator je Hrvatski judo savez, dok Ministarstvo obrane daje potporu u organizaciji i provedbi.

Bojnik Tomislav Vučak na kraju razgovora posebno se osvrnuo i na povijesnu težinu samog postignuća.

“Održano Europsko prvenstvo u džudu za uniformirane službe ujedno je bilo i prvo te vrste. Ostvarili smo najbolji mogući uspjeh, a to je za nas iznimno važno. Teško je riječima opisati koliko je to velika stvar za jednu malu Hrvatsku”, istaknuo je.

Tekst: Ivan Šurbek; Foto: EJU, privatna arhiva hrvatske delegacije na Europskom prvenstvu u džudu za uniformirane službe

 

IZVADAK Trojica hrvatskih predstavnika, pripadnika Oružanih snaga i Ministarstva unutarnjih poslova, vratila su se kući s medaljama: dvjema zlatnim i jednom srebrnom – rezultatom koji je, gledano statistički, Hrvatsku svrstao među najuspješnije reprezentacije na turniru

IZVADAK Ovo je bio dio jednog šireg projekta, kojim se pokušava revitalizirati džudo u oružanim snagama, ali i šire. Cilj i svrha bili su da se, kao prvi korak, hrvatska zastava pojavi na prvom takvom europskom prvenstvu

IZVADAK Taj minikamp bio je dobar i za team building i za homogenost ekipe, a i da vidimo u kakvom smo stanju. Imali smo priliku trenirati s Larom Cvjetko i njezinim trenerom jer je puno bolje raditi uz natjecatelje koji su spremni za najviši nivo natjecanja nego trenirati sami ili s nekom slabijom ekipom

IZVADAK Kad jednom usvojite taj mindset, lakše vam je ustati rano ujutro, odraditi trening kasno navečer, kompenzirati manje ozljede. Čovjek se navikne živjeti s tim i to mu ostane za cijeli život. Mislim da bi na taj način ljudi uspjeli i bolje funkcionirati u svakodnevnom životu

IZVADAK Održano Europsko prvenstvo u džudu za uniformirane službe ujedno je bilo i prvo te vrste. Ostvarili smo najbolji mogući uspjeh, a to je za nas iznimno važno. Teško je riječima opisati koliko je to velika stvar za jednu malu Hrvatsku