Pripadnici 2. mehanizirane bojne GMBR-a krajem rujna uputili su se južno od matične vojarne u Petrinji i u šestodnevnom obučnom ciklusu u suradnji s HRM-om i HRZ-om uvježbavali operacije na kopnu, moru i u zraku

Gardijska mehanizirana brigada Hrvatske kopnene vojske u protekle je dvije godine intenzivirala aktivnosti koje dovode njezine sposobnosti do punog spektra operacija. To se uvelike odnosi na one najkompleksnije operacije – desantne. Uz sudjelovanje dviju tehničkih grana OSRH, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Hrvatske ratne mornarice, pripadnici četiriju manevarskih bojni GMBR-a kontinuirano se uvježbavaju za zračne i/li pomorske desante. Ipak, obučno-vježbovne aktivnosti u trima domenama koje je Hrvatski vojnik nedavno pratio u Splitu na području vojarne “Admiral flote Sveto Letica-Barba” bile su posebno opsežne. Pripadnici 2. mehanizirane bojne Gromovi od 20. do 25. rujna 2026. u Dalmaciju su poslali namjenski organizirane snage razine satnije – najveće u dvije godine. One su se tih dana uvježbavale u oba načina desantiranja, ali i u urbanoj borbi, i to danju i noću. Dakle, u nekoliko dana pokriven je širok spektar obučnih segmenata i scenarija, i to u iznimno intenzivnom tempu. Osim Splita, za uvježbavanje su iskorištene i druge lokacije u Splitsko-dalmatinskoj i Šibensko-kninskoj županiji.

Preduvjet za urbane operacije

Nakon što smo stigli u splitsku vojarnu, sastali smo se s Gromovima dok su se pripremali za vježbu borbe u bliskim prostorima (Close Quarters Battle – CQB). Sugovornik koji nas je pobliže uputio u aktivnosti Gromova u Dalmaciji bio je zamjenik zapovjednika 3. satnije i zamjenik zapovjednika NOS-a natporučnik Jakov Marijanović. Od kacige preko prsluka i štitnika do puške, potpuno je opremljen, baš kao i svi ostali iz postrojbe. CQB je tipičan dio urbanih operacija, objašnjava nam, a smjer scenarija obuke jest da su desanti preduvjet za dolazak u područje upravo tih operacija. “Zračni i pomorski elementi obuke i scenarija su razdvojeni, ali urbane operacije zajedničke su u svim scenarijima. Cilj je doći do zone iskrcaja, potom zone kretanja, svladati sve prepreke, osvojiti područje ili objekt i onda možemo reći da smo proveli zaista ozbiljnu taktičku operaciju“, nabraja natporučnik. Iza cijelog obučnog ciklusa stajale su dulje pripreme i planiranje, a zanimljivo je da su u proces uključene i informacije koje stižu s današnjih bojišnica i sukoba. Još jedan od ključnih preduvjeta za šestodnevni ciklus u Splitu bile su i dosadašnje obuke desantiranja koje su provele manje postrojbe Gromova. Što se tiče urbanih operacija, dio časnika i dočasnika iz bojne završio je odgovarajući tečaj koji je održalo Središte za razvoj vođa “Marko Babić“ u suradnji sa Zapovjedništvom specijalnih snaga. “Ondje smo stekli potrebna znanja da možemo sami organizirati i utvrditi ciljeve obuke. U matičnoj vojarni u Petrinji simulirali smo dijelove CQB-a. Ovdje ćemo primijeniti i naučene lekcije s proteklih terena i zadaća, nadograditi taktičke radnje, te objediniti taktičko-tehničke procedure koje uvježbavamo i prije odlaska na teren, odnosno odlaska na bilo koju vježbu“, najavljuje časnik Gromova.

“Naši dobri susjedi“

Kao poprište CQB-a služi zgrada „specijalizirana“ upravo za takve scenarije. Već smo vidjeli kako je koriste pripadnici Satnije antiterorističke Vojne policije Pukovnije Vojne policije. Prilično je velika, s više krila, sekcija, katova, soba i hodnika, potencijalno puna zamki za timove koji je trebaju zauzeti, tj. osigurati. Posebno kad ulogu suprotne strane („crvenog“) imaju kolege iz GMBR-a – Tigrovi.  “To su naši dobri susjedi iz Petrinje“, smije se vojnik puškostrojničar Mateo Vitić, “iz iste smo vojarne, ali baš zato ima više rivalstva, koje pridonosi realnosti vježbe“. Naoružan je Minimijem, sredstvom koje je pristiglo u OSRH ne tako davno i djeluje golemo, ali i moderno. “To je teško i kompleksno oružje, no taktički nam olakšava mnogo toga drugog i ima prednosti u preciznosti, ergonomiji…“, nabraja Grom. Vjerujemo da je to uspio primijeniti i u akciji koja je slijedila. Iz zgrade se vrlo brzo začula glasna kombinacija uzvika i pucnjave manevarskog streljiva. Gromovi su redom upadali u prostorije i „čistili“ ih, s ciljem rješavanja prijetnje s te lokacije kako bi mogli nastaviti s napadnim operacijama. Vojnikinja Nataly Pavlešin također je sudjelovala u akciji i opisala je kao vrlo zanimljivu, napetu i dinamičnu. “Ovdje radimo mnogo toga što dosad nismo radili, učimo puno novih stvari, to je veliko iskustvo“, govori nam pripadnica Gromova. Kao i svi ostali, u punoj je opremi, a to opisuje kao “nešto na što se jednostavno – naučiš, nešto što ti postane prirodno“.

Radni dan i noć

Prvi dan koji smo proveli s Gromovima, srećom, protekao je u znaku lijepog vremena, tek ponekad uz malo bure. Uvelike je prošao i u znaku uvježbavanja zračnih desanta, provedenih uz pomoć HRZ-ovih posada višenamjenskih helikoptera Mi-171Sh. Helikopteri su polijetali i slijetali na helidrom u splitskoj vojarni u više navrata, a gardisti su se ukrcavali ili iskrcavali, pa zauzimali položaje. Logično, za potpuno iskorištavanje vremena bila je potrebna i druga lokacija polijetanja i slijetanja i to na području Šibensko-kninske županije. Nismo mogli ne primijetiti koliko su veliki, prostrani i robusni Mi-171Sh pogodni za takve operacije. “Možda prije leta helikopterom i bude neke treme, ali ona je zapravo dobra, nosi pozitivnu energiju“, kaže vojnikinja Pavlešin. “Kako budemo išli prema noći, zadaće će postajati sve kompleksnije“, najavio nam je natporučnik Marijanović. I bio je u pravu. Desanti su izvršavani i kad se već spustio duboki mrak. Tada su do izražaja došle naočale za noćno gledanje (Night Vison Googles – NVG), još jedan dio opreme Gromova. Posebno kad su nakon zadnjeg iskrcavanja iz helikoptera zauzeli položaje blizu helidroma, na plaži, da bi uz obalu pošli u pravcu „urbanog“ dijela vojarne. Bilo je mjesečine, ali ondje gdje ona nije prodirala, vladala je mrkla tama. Pokušavali smo pratiti vojnike koji su se tiho i polako, zauzimajući zaklone, kretali prema ključnom objektu, te komunicirali samo znakovima. No, s NVG-om oni su sve vidjeli, a mi često nismo vidjeli ništa, pa se znalo dogoditi da se samo stvore ispred nas. Ipak, vojnik Vitić poslije kaže da “za prilagodbu NVG-u treba vremena, no nešto je novo i automatski daje više motivacije“. U toj mirnoj noći, trenuci su prolazili sporo, dok nismo došli do objekta. Tad smo opet začuli puškaranje i uzvike, a na prozorima i vidjeli svjetlost koju su izazivali pucnjevi Gromova i Tigrova. Uspjeli smo ući u zgradu i nazočiti zadnjem dijelu CQB-a, a onda je vojarnom zavladala tišina. Taj radni dan i noć došli su kraju.

Naslanjanje na obalu

Drugi dan nazočili smo desantiranju iz plovila HRM-a. Vrijeme je opet bilo lijepo, čak idealno. Prizori koji su se smjenjivali pred našim očima u Kaštelanskom zaljevu i na njegovoj obali bili su raznoliki. Gromovi su desantirali iz desantnog broda minopolagača DBM-82 Krka odnosno desantnog jurišnog broda DJB-107. Svaki tip broda zahtijeva i omogućava posebne procedure, a sve skupa je dobra prilika za uvježbavanje i za njihove posade. Lokacije desantiranja bile su u neposrednoj blizini helidroma, a s malim DJB-om 107 čiji je gaz tek jedan metar desantiranje se može obavljati izravno, jer on se praktički „naslanja“ na obalu. Tijekom plovidbe, ukrcanu postrojbu bi na pravcu s uperenim oružjem štitio puškostrojničar. Kad bi brod stigao do obale i spustio rampu, iz njegova zvučnika čulo bi se Iskrcaj! Gromovi bi pojurili na obalu, a „zvučnu kulisu“ preuzele bi upute zapovjednika. I opet, slijedilo bi zauzimanje položaja te taktičko kretanje. DBM-82 veći je brod s većim mogućnostima prijevoza osoblja i opreme, pa čak i teške borbene tehnike. Međutim, on ne može prići blizu neuređenim pristaništima, pa je i u tom slučaju desantiranje drukčije. Ako nema pravog pristaništa, Krka služi kao „matica“ za ukrcavanje vojnika-pješaka na manja plovila iz kojih se potom desantira na obalu. To može biti DJB-107, ali i brze brodice ili gumeni čamci na vesla, koji su dobar izbor kad je u provedbi operacije potrebna iznimna tišina. I tako su se Gromovi prihvatili veslanja. Bili su raspoređeni u čamcima po desetinama, a ključno je bilo uhvatiti zajednički ritam, što veslajući u čamcima, što u nastojanju da svi čamci istodobno pristanu na točku desantiranja.

Omjer napora i zanimljivosti

I taj dan bio je ispunjen, radnje su ponavljane više puta, i praktički cijeli dan ste u vojarni imali velike šanse da naletite na tim, desetinu ili vod Gromova. Ako nisu plovili ili letjeli, vježbali su na kopnu. Desetnik Sven Jazbec u kratkom nam predahu kaže da mu je draže helikoptersko desantiranje. “Doduše, ni veslanje nije naporno, sve je to u našem opisu posla u kojem moramo biti spremni odraditi sve zadaće u bilo kakvim uvjetima“, dodaje dočasnik. Pozornik Tin Grabovac hvali more: “Da, dok veslamo, više smo fizički aktivni. Nama mlađim pripadnicima atraktivan je i CBQ, tijekom kojeg uvodimo nove taktike u našu postrojbu. Zapravo, svi smo zagrijani za ovakvu obuku, svima nam se sviđa. Poslužilo nas je i vrijeme, a intenzitet nije težak, jer za to smo obučeni i plaćeni“. Jazbec dodaje da je „ciklus super zanimljiv, hvala Bogu da smo dobili priliku za ovu vježbu i jednostavno, želimo da tako bude što češće“. Slične riječi bile su zajedničke svima, ali baš svima našim sugovornicima. Kao i one da je odlazak na teren, kad ste 24 sata zajedno i kad kontinuirano radite, vrijeme kad se vojnici najbolje upoznaju i druže. “Ovaj ciklus dobar je omjer između napora i zanimljivosti. Imamo jako iskusne dočasnike i časnike s kojima je gušt raditi. Dobra smo ekipa, dobro se znamo osobno, znamo kako tko radi, kako tko diše. Mislim da se snalazimo“, zaključuje vojnik Vitić. A zapovjednik Marijanović, uz pohvalu suradnji s HRM-om i HRZ-om, aktivnost je kratko prokomentirao riječima: “Bilo je puno znanja koje smo trebali usvojiti, a na nama je bilo da se pripremimo i sve zadaće izvršimo na pravi način”.

Tekst Domagoj Vlahović Foto Tomislav Brandt