Budući da smo ušli u prijestupnu godinu, odnosno onu u kojoj se održavaju Ljetne olimpijske igre, u sljedećim ćemo se brojevima Hrvatskog vojnika prisjetiti njihove povijesti. Pred nama je XXXIII. izdanje Igara, koje bi se trebalo održati u Parizu od 26. srpnja do 11. kolovoza

Olimpijske igre susretale su se kroz povijest s brojnim izazovima i teškoćama, ali uvijek su ih svladavale. Dosad su njihovo održavanje odgodili samo svjetski ratovi (1916., 1940. i 1944.), a pandemija ih je samo pomaknula na iduću godinu: Igre u Tokiju umjesto 2020. održane su 2021. Povijest Igara obuhvaća antičke te moderne Olimpijske igre. Antičke igre u kontinuitetu su se održavale gotovo 12 stoljeća. Početak im seže u 776. pr. Kr., a dom im je bila drevna grčka Olimpija, po kojoj su i nazvane. O antičkim se igrama ne zna puno, ali pojedini arheološki nalazi dokazuju da su se svake četiri godine u čast boga Zeusa održavala sportska natjecanja i vjerski obredi. Premda nisu bile jedine igre tog doba, bile su najvažnije. U početku su antičke igre imale samo jednu disciplinu – utrku u duljini jednog stadiona, a kasnije su dodane utrke zaprega, antički petoboj (pentatlon), šakanje, hrvanje… Upravo su antičke igre potaknule francuskog plemića, povjesničara i pedagoga Pierrea de Coubertina (1863. – 1937.), na ideju o modernim Olimpijskim igrama.

Stvaranje modernih Olimpijskih igara

Pierre de Coubertin vidio je u sportu važnu poveznicu s odgojno-obrazovnim sustavom i razvojem mladog čovjeka, a pokretanjem Olimpijskih igara želio je istaknuti važnost tog aspekta. Postoji priča da je nakon završetka studija putovao svijetom i tražio nešto što će ga dovoljno zainteresirati i čim će se baviti. Idejom o pokretanju olimpizma ostao je zadivljen prilikom posjeta britanskim i američkim sveučilištima. Bio je fasciniran Englezima kao nacijom, odnosno njihovim mogućnostima, gospodarskom snagom, superiornošću. Zanimala ga je činjenica zbog čega su toliko moćni, o čemu je kasnije pisao u memoarima. Odgovor je našao u sportu. Činjenica je da su Englezi izmislili moderni sport i ugradili ga u mnoge segmente društva. Coubertinu je zapeo za oko njihov momčadski sport, koji nije postojao gotovo nigdje u svijetu osim u Engleskoj. U momčadskom sportu postoji disciplina, hijerarhija, zna se uloga svakog sudionika i to ga je fasciniralo. Nameće se pitanje: Zašto? Zato jer sport simbolizira natjecanje. Simbolizira nešto lijepo i korisno. Coubertin je želio to napraviti i u svojoj Francuskoj: učiniti sport sastavnim dijelom odgojno-obrazovnog sustava. Bio je zagovaratelj sporta, a igre su trebale poslužiti ostvarenju tog cilja. Diljem Francuske održavao je govore, a na kongresu na Sorbonnei 1894. predložio je pokretanje modernih igara po uzoru na antičke.

Želio je da domaćin novih igara bude njegov rodni Pariz, i to u sklopu Svjetske izložbe planirane za 1900. godinu. Njegov je prijedlog izazvao oduševljenje među sudionicima. Ideju su jednoglasno prihvatili iako vjerojatno nisu bili svjesni veličine događaja i što točno znači. Na kongresu su donijeli odluku o osnivanju Međunarodnog olimpijskog odbora, koji će upravljati Igrama. Oduševljeni sudionici, bojeći se mogućeg gubitka interesa, predložili su da se prve moderne Olimpijske igre održe četiri godine ranije, 1896., a kao idealnog domaćina vidjeli su Atenu upravo zbog poveznice s antičkim igrama.

Početak u Ateni

Na prvim modernim Olimpijskim igrama sudjelovali su samo muškarci: 241 natjecatelj iz 14 zemalja, a uključivale su 43 sportska događaja. Održane su od 6. do 15. travnja, a otvorio ih je kralj Đuro I. (1845. – 1913.) pred 80 tisuća gledatelja na Panatenskom stadionu. Uz prve Olimpijske igre vežu se brojne zanimljivosti. Primjerice, medalja se dodjeljivala samo pobjedniku, bila je srebrnog sjaja, a uz nju je išao i maslinov vijenac. Od sportova najzastupljenija je bila atletika, natjecalo se i u biciklizmu, mačevanju, tenisu, streljaštvu, hrvanju, dizanju utega i plivanju. Važno je naglasiti da se niz godina na Olimpijskim igrama nisu smjeli natjecati profesionalci, već isključivo sportaši koji nisu zarađivali od sporta. Profesionalci se počinju natjecati tek 1992., na Olimpijskim igrama u Barceloni.

Plivačko natjecanje 1896. u Ateni održano je u moru, a od šest sudionika samo su dvojica stigla do cilja. Pobjednik je bio osamnaestogodišnji Mađar Alfréd Hajós, koji je rekao da je more bilo toliko hladno da je želja za preživljavanjem bila veća od želje za pobjedom. Vjerojatno najvažniji događaj na Olimpijskim igrama bio je maraton. Uvršten je u spomen na atenskog trkača Filipida, koji je, po predaji, trčao od Maratonskog polja do Atene kako bi objavio vijest o pobjedi u ratu protiv Perzijanaca. Nakon pretrčanih četrdesetak kilometara, došavši u Atenu srušio se, rekao: “Pozdravljeni budite, pobijedili smo”, te od iscrpljenosti preminuo.

Pobjednik u maratonu na prvim modernim Olimpijskim igrama bio je 23-godišnji Grk Spiridon Louis, koji je za život zarađivao prevozeći na kolima, koja su vukle mazge, od sela do sela bačve svježe vode. Mnogi smatraju kako je to bio razlog njegove izdržljivosti. Utrka je bila napeta do samog kraja, a na čelu se izmjenjivalo nekoliko natjecatelja. Priča iz tog vremena govori da je u Louisu proradio prkos jer je želio dokazati ocu svoje voljene da je dostojan njegove kćeri. Od kralja je dobio darove, kola i konje, darove su mu nosili i Atenjani, ali odbio je većinu nagrada te preuzeo samo konje, kojima je zamijenio mazge. Veliku priču prvih Olimpijskih igara ispisali su američki sportaši.

U Grčku su putovali brodom, a kako nisu uzeli u obzir razliku između gregorijanskog i julijanskog kalendara, umjesto 13 dana prije početka Igara, stigli su samo dan prije. To ih nije spriječilo da budu vrlo uspješni u atletskim disciplinama. James Connolly bio je prvi pobjednik na modernim Olimpijskim igrama, i to u troskoku. Bio je student Harvardova sveučilišta, odlučan u želji za sudjelovanjem na Igrama. Od Sveučilišta je zatražio dopuštenje za nastup, no odbijen je. Unatoč tomu, Connolly je nastupio, te pokazao da je to bio ispravan odabir. Od studiranja je odustao, a jedna od zanimljivosti je i ta da mu je na putu do Atene u Napulju ukraden novčanik. Godinama nakon uspjeha na Olimpijskim igrama postao je istaknut ratni dopisnik, a počasnu diplomu s Harvarda je odbio. Moderne Olimpijske igre tako su se pokazale uspješnim, a to je ujedno značilo i da se njihov put nastavlja četiri godine kasnije u Parizu.

 

TEKST: Ivan Šurbek