Australija je 2000. godine, drugi put u povijesti, bila domaćin Olimpijskih igara. Ipak, taj su put, za razliku od 1956., sva natjecanja održana na jednom kontinentu

Za domaćinstvo Igara 2000. natjecalo se pet gradova. Uz Sydney, kandidirao se još i Peking, Manchester, Berlin i Istanbul. Iako je Peking sve do zadnjeg kruga izbora bio favorit, ispadanjem Manchestera iz konkurencije glasovi naklonjeni engleskom gradu otišli su na stranu Australije. Igre su trajale od 15. rujna do 1. listopada, a njihovo je otvaranje bilo upečatljivo. Prikazana je bogata australska kultura i tradicija, a slavna povijest stavljena je u prvi plan. Domaćini su je isticali u različitim aspektima: od dizajna plakata do baklje. Čast da na stadion unese baklju pripala je višestrukoj osvajačici olimpijskih zlata Betty Cuthbert, koju je u kolicima dovezla umirovljena sprinterica Raelene Boyle, osvajačica tri olimpijska srebra: u Ciudadu de Méxicu i Münchenu.

Olimpijski plamen zapalila je australska atletičarka Cathy Freeman. Natjecala se i pobijedila u utrci na 400 metara, čime je postala prva sportašica u povijesti koja je zapalila olimpijski plamen te osvojila zlato. Sudjelovala je i na Igrama u Atlanti 1996., na kojima je osvojila srebro. Australci je smatraju nacionalnom heroinom i sportskom ikonom. Sydney je upamćen kao dobar domaćin, i to Igara na kojima je sudjelovao rekordan broj natjecatelja: ukupno 10 651. Odmjerili su snage u 40 sportova, odnosno 300 disciplina.

Zapažen je bio nastup domaćeg plivača Iana Thorpea, koji je s nepunih 18 godina osvojio tri zlata, od kojih jedno pojedinačno i dva momčadska, te još dva srebra. Plivao je slobodnim stilom i to na dionicama od 200 i 400 metara. Atletska su natjecanja bila iznimno zanimljiva. Na dugim je prugama novo olimpijsko zlato osvojio Etiopljanin Haile Gebrselassie. Amerikanac Maurice Greene bio je na sto metara za 12 stotinki brži od drugoplasiranog, Ata Boldona iz Trinidada i Tobaga. Britanac Jonathan Edwards bio je sa 17,71 m najbolji u troskoku. Čeh Jan Železný bacio je koplje čak 90 metara. Njegov svjetski rekord, koji iznosi 98,43 metra, do danas nije srušen. Sudjelovao je na Igrama od Seula do Sydneyja, i na svakima osvajao medalje. Točnije: od Barcelone 1992. svaki je put bio zlatni.

Novo olimpijsko zlato osvojio je i britanski veslač Steven Redgrave, taj put u četvercu bez kormilara. Bilo mu je to peto zlato na pet uzastopnih Igara, počevši od Los Angelesa 1984. godine. Od brojnih uspješnih sportašica spomenut ćemo atletičarku Mariju Mutolu iz Mozambika, koja je bila najbrža na 800, te Rumunjku Gabrielu Szabo, pobjednicu na 5000 metara. Američka tenisačica Venus Williams u finalu je svladala Ruskinju Jelenu Dementijevu te osvojila zlato. 

Hrvatski predstavnici u Sydneyju nisu bili toliko uspješni kao u Atlanti i Barceloni, ali vrijedi istaknuti da su osvojili dvije medalje. Dizač utega Nikolaj Pešalov bio je prvi u kategoriji do 62 kg. Brončani je bio veslački osmerac u sastavu Igor Boraska, Tihomir Franković, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Branimir Vujević, Tomislav Smoljanović, Nikša Skelin, Siniša Skelin i kormilar Silvijo Petriško. Hrvatsku je zastavu na otvaranju Igara nosio stolnotenisač Zoran Primorac, a na zatvaranju Igor Boraska. 

Atena 2004. – Drugi put domaćin

Iako je Grčka godinama pokušavala dovesti Igre tamo gdje su one nastale, to joj je pošlo za rukom tek 2004. godine. Dobivanje domaćinstva nije bilo lako. Kao najveći suparnik pokazao se Rim, ali bez šanse nije bio ni Cape Town, Stockholm te Buenos Aires. Tek je u petom krugu glasanja domaćinstvo dodijeljeno Ateni. Afrika je, pak, do danas jedini kontinent na kojem još uvijek nisu održane Olimpijske igre. Južna Amerika njihov je domaćin prvi put bila 2016. godine. 

Igre su trajale od 13. do 29. kolovoza, a otvorene su na potpuno obnovljenom Panatenskom stadionu, na kojem je bio i finiš maratona. Grci su isticali poveznicu s prvim Igrama i svojom bogatom povijesti. Budući da je za potrebe Igara bilo potrebno renovirati dosta objekata, neke su stvari dovršavane u zadnji čas. Na Igrama su nastupile sve zemlje koje su imale vlastiti olimpijski odbor, a broj natjecatelja bio je gotovo jednak onom u Sydneyju. 

S obzirom na pravilo da na otvaranju Igara domaćin ulazi zadnji, a njihova kolijevka Grčka prva, taj je put napravljena iznimka. Grčka je zastava prva ušla na stadion, a njezini su sportaši ušli kao zadnji kako bi se održala tradicija. Američki plivač Michael Phelps želio je srušiti rekord svojeg sunarodnjaka Marka Spitza s Igara u Münchenu, koji je iznosio sedam zlata, ali nije uspio. Osvojio je šest zlata te dvije bronce. 

Košarkaški turnir donio je neka iznenađenja. Prvi je put u povijesti momčad SAD-a, unatoč imenima poput Tima Duncana, Allena Iversona te LeBrona Jamesa, poražena u polufinalu te se nije natjecala za zlato. Argentinci su ostvarili senzacionalnu pobjedu nad Talijanima, a predvodio ih je Manu Ginóbili, legenda San Antonio Spursa. Na atletskim je stazama pažnju plijenio Marokanac Hicham El Guerrouj. Nakon osamdeset godina, odnosno Igara u Parizu 1924., prvi je trkač koji je izjednačio učinak Paave Nurmija te osvojio zlato na 1500 i 5000 metara. Tijesno je bilo i na sto metara. Pobjedu je odnio američki sprinter Justin Gatlin, drugi je bio Portugalac Francis Obikwelu, a bronca je pripala Amerikancu Mauriceu Greeneu. 

Na teniskim je terenima pobjedu dva puta odnio Čileanac Nicolás Massú, koji je slavio u pojedinačnoj, ali i u konkurenciji parova. Hrvatski su sportaši i u Ateni nizali uspjehe. Uzvik “Duje Draganja je drugi”, legendarnog Miće Dušanovića i oduševljenje koje je prenio gledateljima bili su znak da Hrvatska ima prvu i jedinu medalju u plivanju do danas. Duje Draganja u najbržoj je disciplini – 50 metara slobodno, došao do srebra. 

Rukometaši su ponovno bili zlatni. Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Drago Vuković, Vedran Zrnić pobijedili su u finalu reprezentaciju Njemačke. Važno je istaknuti da su Njemačku pobijedili i prethodne godine, na Svjetskom prvenstvu u Portugalu. Rukometaši su tako, nakon Atlante, donijeli Hrvatskoj drugo olimpijsko zlato, a taj ih je put vodio Lino Červar. 

Za medalju s vode pobrinula su se braća Siniša i Nikša Skelin, osvajači srebra u dvojcu bez kormilara. Nakon uspjeha tenisača Gorana Ivaniševića i Gorana Prpića u Barceloni 1992. godine, Hrvatska je dobila nove osvajače medalja u paru. U borbi za treće mjesto Ivan Ljubičić i Mario Ančić svladali su indijski par Mahesh Bhupathi i Leander Paes. Da ovo budu medaljama naše najuspješnije Igre pobrinuo se i dizač utega Nikolaj Pešalov, koji je osvojio broncu. 

Hrvatsku zastavu na otvaranju Igara nosio je Dubravko Šimenc, a na njihovu zatvaranju Nikša Skelin. 

Peking 2008. – Splet povijesti i inovacija

Kineska je prijestolnica još 2001. dobila domaćinstvo Igara 2008. godine. Riječ je bila o događaju obilježenom kineskom tradicijom, a natjecatelji su isticali iznimno dobru organizaciju i sportsko ozračje. Održavale su se od 8. do 24. kolovoza.

Na Igrama se okupio velik broj sportskih zvijezda. Usain Bolt s Jamajke osvojio je na sto metara prvo od tri olimpijska zlata. U idućim je godinama postavljao i rušio rekorde i istaknuo se kao najbolji sprinter svih vremena. Iako se spominjalo kako će se okušati i u skoku u dalj, od toga je odustao. Švicarski tenisač Roger Federer osvojio je olimpijsko zlato u paru sa sunarodnjakom Stanom Wawrinkom. U pojedinačnoj konkurenciji slavio je Federerov najveći suparnik – Španjolac Rafael Nadal. Američki su košarkaši ostvarili osam uzastopnih i uvjerljivih pobjeda te osvojili zlatnu medalju. Iako se nije radilo o Dream Teamu, ovaj sastav na neki je način bio možda i najbliže fantastičnoj ekipi iz 1990-ih. 

Michael Phelps odlučio je bio srušiti sve rekorde u bazenu. Osim što je osvojio osam zlatnih medalja (pet pojedinačnih i tri u štafeti), što je najviše ikad osvojenih na jednim Igrama, srušio je čak sedam svjetskih rekorda (četiri pojedinačna i tri u štafeti). U disciplini 100 metara leptir, jedinoj u kojoj nije srušio svjetski, srušio je olimpijski rekord. Najuspješniji je olimpijac svih vremena, a zbog svoje je brzine dobio nadimak Metak iz Baltimorea (Baltimore Bullet). 

Ruskinja Jelena Dementijeva nakon poraza u finalu teniskog turnira u Ateni došla je u Pekingu do zlata. Slavila je protiv sunarodnjakinje Dinare Safine, koju je tad trenirao hrvatski trener i kasniji izbornik Davis Cup reprezentacije Željko Krajan.

Hrvatska je na tim Igrama nastupala u brojnim sportovima. Zastavu je na otvaranju nosio Ivano Balić, a na zatvaranju ta je čast prvi put pripala jednoj sportašici – stolnotenisačici Tamari Boroš. 

U Pekingu je Hrvatska osvojila pet medalja. Srebrni je bio gimnastičar Filip Ude u disciplini konj s hvataljkama, te skakačica u vis Blanka Vlašić. Na tim je Igrama počela žetva medalja hrvatskog taekwondoa s velikih natjecanja. Martina Zubčić u kategoriji do 57 kg i Sandra Šarić u kategoriji do 67 kg bile su brončane. Snježana Pejčić osvojila je broncu u streljaštvu zračnom puškom. Ude i Pejčić poslije će postati ugovorni pričuvnici Hrvatske vojske.

U Pekingu su primijenjene i neke tehnološke inovacije, od kojih je možda najvažnija ona što se tiče televizijskog prijenosa. Igre su prvi put emitirane u HD rezoluciji, koju odlikuje jasnija i čišća slika, više detalja, te je zdravija za ljudsko oko. Zanimljiv je podatak vezan i uz prava televizijskog prijenosa. Ona su se mogla kupovati odvojeno, odnosno televizijske kuće nisu morale kupovati kompletan paket, već samo određene sadržaje. U odnosu na Igre u Ateni, pekinške su zabilježile rast gledanosti, i to za otprilike 800 milijuna ljudi. Peking je, kako bi sudionicima olakšao dolazak i boravak, puno uložio u infrastrukturu, prije svega izgradnju i produljenje prometnica te podzemne željeznice. Nacionalni stadion, poznat kao Ptičje gnijezdo, jedan je od najatraktivnijih na svijetu.

TEKST : Ivan Šurbek

FOTO: FAH Damir SENČAR/HOO