Ratna odjeća i obuća sve je lakša, udobnija i izrađena od sintetičkih materijala koji omogućavaju bolju pokretljivost i mogućnost prikrivanja na terenu, uz istodobnu zaštitu od klimatskih uvjeta

Nakon II. svjetskog rata počinje novo razdoblje razvoja vojnih odora, pri čemu je u svim suvremenim vojskama prioritet na njihovoj funkcionalnosti i udobnosti za nošenje, osobito kod ratnih odora. Tradicionalna obilježja zadržavaju se uglavnom kod odora počasnih gardijskih postrojbi (detaljnije u člancima Garda: pojam i povijest I. i II. dio, HV 586 i 587), dok se modni trendovi civilne odjeće više ili manje odražavaju na svakodnevne službene vojne odore, osobito časničke i dočasničke. Većina oružanih snaga zadržala je tri osnovna tipa odora – ratne, svakodnevne (službene) i svečane, pri čemu u pojedinim zemljama kao podvrsta svečanih postoje i posebne mimohodne (paradne) vojne odore.

Tigar, šuma, zrno…

Ratne odore postale su prioritet razvoja u gotovo svim oružanim snagama, uz uvođenje novih materijala i istraživanje najfunkcionalnijih krojeva. Od kraja sedamdesetih godina većina suvremenih oružanih snaga usvaja prikrivne uzorke raznih profila za svoje ratne odore. Najveća prekretnica bio je Vijetnamski rat u kojem se tzv. tigrasti uzorak južnovijetnamskih odora pokazao iznimno učinkovitim u prašumskim uvjetima, pa su ga preuzele i američke postrojbe stacionirane na tom području. Poslije su ga zamijenile četverobojnim šumskim uzorkom. Ujedinjeno Kraljevstvo je među zadnjim, tek 1972. godine, usvojilo prikrivni uzorak za svoje postrojbe i on je ostao vrlo malo promijenjen sve do današnjih dana. Uglavnom, većina europskih zemalja usvojila je prikrivnu shemu odora, koja u najvećem opsegu pokriva prirodni kolorit njihova državnog teritorija, pri čemu je bila vrlo velika razlika u izgledu uzorka i primijenjenim bojama.

Primjerice, njemačke prikrivne odore imaju sitni, zrnasti uzorak, odore danskih vojnika imaju sličan uzorak samo u drugim bojama, a švedske su imale geometrijske plohe s dominantnom zelenom podlogom. Krajem devedesetih godina SAD za svoje oružane snage uvode tzv. digitaliziranu maskirnu shemu koja izgleda kao niz raznobojnih piksela neravnomjerno raspoređenih po tkanini.  Vrlo brzo slijedili su ih i ostali, među njima i Republika Hrvatska: kod hrvatske je sheme riječ o mrljama koje na nekim dijelovima imaju oblik hrvatskih granica, što je naše odore činilo jedinstvenim u svijetu. Prema stručnjacima za prikrivanje, digitalna prikrivna shema u najvećoj mjeri razbija prepoznatljive konture ljudskog tijela i najbolje se stapa s okolinom. Međutim, nakon nedavnih ratnih djelovanja u Afganistanu i ostalim ratištima u svijetu, američke postrojbe na terenu imale su vrlo ozbiljnih primjedbi na njihovu prikrivnu učinkovitost i okrenule su se takozvanom multicam uzorku.

Uzorak i materijal

Osim što posvećuju veliku pozornost prikrivnom uzorku, suvremene oružane snage fokusirane su i na materijale od kojih se izrađuju dijelovi vojne odore i obuće. Razvijena tehnologija omogućila je izradu odora iz, uglavnom, raznih sintetičkih materijala koji su lagani i prozračni, te dovoljno topli i ugodni za nošenje. Obuća je ergonomski modelirana i prilagođena za različite uvjete korištenja, a ostala oprema tako posložena da omogućuje nesmetano kretanje vojnika u dužem razdoblju, te punu operativnost na bojnom polju. Suvremena vojna oprema pojedinca sve više postaje integrirana s višim sustavima vođenja i zapovijedanja, kako bi omogućila što duže preživljavanje, pa se i odora mora uklopiti u taj individualni sustav preživljavanja (detaljnije u tekstovima Sustavi za vojnike budućnosti I. i II. dio, Hrvatski vojnik br. 570 i br. 571). Naravno, specijalizirane službe i operateri posebnih oružnih sustava nose odjeću koja im omogućuje izvršenje temeljnih zadaća i bez kojih bi ljudski organizam mogao zadobiti ozbiljna oštećenja. Primjerice, letačko osoblje nadzvučnih borbenih aviona mora nositi tzv. anti-G odijelo ili odijelo za velike visine. Ovisno o uvjetima zadaće, posade borbenih vozila nose odgovarajuće kombinezone, NBKO postrojbe koriste nepropusna zaštitna odijela s plinskim maskama i slično.

Povijesne tradicije

Mirnodopske odore uglavnom se dijele na svakodnevne (službene) i svečane, koje su uglavnom namijenjene časnicima i dočasnicima. Vojnička svakodnevna odora u većini oružanih snaga manje je zahtjevne izrade od ratne, s temeljnim načelom jednostavnosti i udobnosti za nošenje. Nerijetko su te odore jednobojne, uglavnom u sivozelenim, zemljanim ili sličnim bojama, s jasno vidljivim oznakama činova, rodova i specijalnosti. Časnici i dočasnici imaju službene odore po uzoru na klasična odijela, odnosno službene kostime sa suknjom ili hlačama za žene pripadnice oružanih snaga, s jasno vidljivim oznakama činova, rodova, specijalnosti. Većina oružanih snaga regulirala je i nošenje odlikovanja, te drugih počasnih znamenja svojim internim propisima. Boja službenih časničkih i dočasničkih odora u pravilu nije važna, ali se u određenoj mjeri poštuje tradicija, tako da su to uglavnom tamniji tonovi zelene, mrke, sivozelene, smeđe ili nekih drugih boja. Odore ratnih zrakoplovstava u većini slučajeva koriste neku od nijansi plave boje, baš kao i ratnih mornarica, koje preferiraju i bijelu. Bez obzira na vrstu službenih odora, dopunjuju ih kape raznih oblika koje u velikoj mjeri slijede povijesne tradicije pojedine vojske. U tom se kontekstu osobito mogu istaknuti karakteristične poljske i francuske časničke kape, međutim praktično svaka vojska definira vlastiti model kapa za časnike i vojnike.

Nosi se i smoking

Svečane odore nose u pravilu časnici, u pojedinim oružanim snagama samo viši časnici i generali, a rjeđe i dočasnici. U određenom broju oružanih snaga dočasnička svečana odora obično je njihova službena odora dopunjena bijelom košuljom, posebnom kravatom ili drugim sličnim detaljima. Obično je riječ o kvalitetnije izrađenim odorama od tamne tkanine (tamnoplava, tamnosiva, crna, tamnozelena i sl.), s bogato ukrašenim ornamentima (isključivo tradicionalnih motiva) i insignijama, te propisanim nošenjem odlikovanja. Svečane odore nose se u točno propisanim okolnostima, uglavnom za veće blagdane ili ceremonijalne događaje. U pojedinim zemljama postoji čak i nekoliko različitih vrsta svečanih odora koje prate određene društvene prilike. To mogu biti standardna svečana ili blagdanska odora za razne službene svečanosti te tuxedo (smoking) svečana odora koja se nosi na svečanim društvenim događanjima i prati civilni tzv. black tie stil odijevanja.

U većini oružanih snaga službene i svečane odore imaju ljetnu i zimsku inačicu, pri čemu su ljetne odore od prozračnijih i lakših materijala, tanjeg kroja i obično svjetlijih boja. Uobičajene su i samo košulje kratkih rukava s oznakama činova i minimalnim brojem insignija. U pojedinim vojskama uvedene su i tzv. tropske službene i radne odore, koje mogu imati i kratke hlače do iznad koljena, u tzv. tropskim bojama, a to su obično razne nijanse svjetložute ili zelenkaste boje. Ratne odore također imaju ljetnu i zimsku inačicu, s tim da se u velikoj mjeri materijalima, izradom i odabirom prikrivne sheme približavaju sredini u kojoj se očekuje njihova borbena uporaba. Sukladno tome, različite ratne odore dizajniraju se i za razne uvjete – od tropskih prašuma, pustinjskih uvjeta do arktičkih hladnoća. Razumljivo, ne razvijaju sve oružane snage svoje ratne odore za sve te uvjete, već samo one koje očekuju da će imati aktivnosti u nekom od njih. Većina oružanih snaga prilagođava razvoj svojih odora, ratnih, i mirnodopskih, klimatskim i geografskim uvjetima svojeg nacionalnog teritorija.

 Perspektive razvoja

Po svim pokazateljima razvoja vojne opreme i naoružanja, ratna odjeća i obuća vojnika budućnosti bit će lakša, udobnija i izrađena od sintetičkih materijala koji će omogućavati bolju pokretljivost i mogućnost prikrivanja na terenu, uz istodobnu zaštitu od klimatskih uvjeta. Potrebno je naglasiti kako se može očekivati borbeno djelovanje vojnika uglavnom na vrlo kontaminiranom prostoru iz raznih izvora kontaminacije, pri čemu se ne podrazumijeva samo uporaba bojnih otrova ili radioloških kontaminata. Stoga bi sastavni dio opreme bila sofisticirana zaštitna maska uz odgovarajuće zaštitne naočale, a moguće da bi sve to bilo objedinjeno u jedinstveni zaštitno-ventilacijski kompleks s borbenom kacigom. Takva odora činila bi integralni sustav zajedno s ostalim elementima razvoja opreme za preživljavanje vojnika budućnosti na bojišnici (detaljnije u tekstu Sustavi za vojnike budućnosti /II. dio/: Američki i ruski projekti, Hrvatski vojnik br. 571). Jedan od vrlo ozbiljnih problema koji znanstvenici pokušavaju riješiti jest problem učinkovita prikrivanja. Intenzivno se eksperimentira s materijalima koji bi pod utjecajem svjetlosti, topline i drugim parametrima prilagođavali boju odore, ali i ostalih djelova individualne borbene opreme, okolnostima u kojima se koriste. Drugim riječima, vojnik opremljen takvim sustavom mogao bi automatski mijenjati boje svoje opreme i prilagođavati se okolini, slično kameleonu. U drugom smjeru idu istraživanja koja bi mogla ostvariti aberaciju svjetlosti, pa bi vojnik opremljen takvom opremom praktično bio nevidljiv za protivnika, vrlo slično kako se prikazuju sposobnosti izvanzemaljskog bića u SF filmu Predator.

Službena i svakodnevna mirnodopska odora za vojnike, časnike i dočasnike vjerojatno će krojem i korištenim materijalima u većoj mjeri slijediti suvremene trendove građanskog odijevanja i tome se prilagođavati uz zadržavanje vojnih obilježja i odgovarajućih insignija, jednako tako zadržavajući ili u maloj mjeri mijenjajući boje odora. Naravno, u tom će slučaju značajniju ulogu i dalje imati tradicionalna obilježja i vrijednosti koje svake nacionalne oružane snage osobito zagovaraju i uvažavaju. Tradicija će svakako biti najviše zadržana u svečanim odorama i ceremonijalnim odorama počasnih gardijskih postrojbi, kao živopisni prikaz vojničke i ratničke tradicije pojedinih država i nacija, te u slučajevima pojedinih zemalja s dugom ratničkom tradicijom, prisjećanje na blistave povijesne dane vojničke i državničke slave. (Kraj podlistka)

Marinko OGOREC