Prezentacija američkih aviona u Zemuniku

Broj 582, Reportaža
11.07.2019

Tvrtka Textron Aviation predstavila je u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” u sklopu europske promotivne kampanje dva aviona za čijim su se komandama imali priliku okušati i piloti HRZ-a

Kad je Hrvatski vojnik krajem lipnja zbog niza aktivnosti posjetio vojarnu “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku, na zrakoplovnoj stajanci vladala je prilična gužva. Ondje su, naravno, bili njezini “stalni stanovnici”, tj. letjelice s popisa 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Središta za obuku HRZ-a. Vidjeli smo i helikoptere stranih saveznika koji su sudjelovali na međunarodnoj vojnoj vježbi Swift Response 19. Dva smo aviona, međutim, vidjeli prvi put. Njima su u Hrvatsku 26. lipnja doletjeli predstavnici američke tvrtke Textron Aviation, koji su još prošle godine pokrenuli inicijativu da HRZ-u predstave dva tipa aviona iz svoje proizvodne palete: višenamjenski / transportni King Air 350 i obučno-trenažni T-6 Texan II. Kako je u tijeku Textronova promotivna kampanja po Europi, to je Amerikancima bila dobra prilika da s dvama avionima dolete u Zemunik. Među ostalim, dijelu prezentacije nazočio je i zapovjednik HRZ-a brigadni general Mato Mikić te predstavnici i zapovjednici ustrojstvenih cjelina HRZ-a i 93. zrakoplovne baze. Tijekom tri dana Textronovi službeni predstavnici, piloti i zrakoplovni tehničari upoznali su hrvatske kolege s tehničkim značajkama i posebnostima aviona, a održane su i prezentacije uživo, tj. piloti HRZ-a imali su priliku okušati se za komandama letjelica.

King Air 350 registarskog broja N828AJ Textronov je putnički avion s luksuznim, VIP interijerom. Texan II predstavljala je njegova “nabrijana” inačica AT-6 Wolverine (reg. broj N610AT), zapravo laki borbeni avion. Međutim, ono što su Amerikanci stalno naglašavali jest da su avioni dostupni u više inačica i da mogu biti opremljeni različitim paketima avionike, opreme i korisnog tereta.

Dvomotorni turbopropelerski avion King Air 350 “potomak” je Beechcraftove (danas Textronova tvrtka kćer) serije King Air i Super King Air, koja leti još od šezdesetih, odnosno sedamdesetih godina. U aktualnoj vojnoj inačici 350ER (Extended Range) veće nosivosti i doleta može služiti kao laki transportni avion, ali i za niz drugih zadaća. Britansko Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (RAF) koristilo ih je u Afganistanu kao platforme za ISTAR (Intelligence, Surveillance, Target Acquisition and Reconnaissance), misije, a Kraljevska ratna mornarica (Royal Navy) za obuku iz zračnog izviđanja. Namjerava ih nabaviti i Kanada, i to za specijalne postrojbe, odnosno njihove obavještajno-nadzorno-izvidničke misije. Prema navodima američke Agencije za obrambeno-sigurnosnu suradnju (DSCA), okvirna je cijena triju aviona i pripadajućeg paketa za Kanadu 300 milijuna dolara. Predstavnici Textrona u Zemuniku su najviše spominjali King Air u inačici za mornaričku ophodnju, nadzor pomorskih granica te traganje i spašavanje na moru, što neke zemlje već i čine sa svojim King Airima. Naravno, sukladno tomu, bio bi opremljen odgovarajućim radarima, senzorima i drugom opremom koja ukupnu cijenu čini vrlo varijabilnom. Međutim, takav bi projekt u Hrvatskoj možda mogao podrazumijevati civilno-vojnu namjenu, dakle, međuresornu nabavu i uporabu aviona pa time i potencijalno financiranje iz fondova Europske unije.

Što se tiče jednomotornog turbopropelerskog Wolverinea, tj. aviona T-6 Texan II, najzanimljivije je da je razvijen iz Pilatusa PC-9, aviona koji danas za obuku koristi Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Konstruiran je zahvaljujući suradnji švicarske tvrtke Pilatus i Beechcrafta, ujedinjenih devedesetih godina u svrhu zajedničkog nastupa na natječaju za primarni avion za obuku američke mornarice i zrakoplovstva. Nisu se samo natjecali nego i pobijedili, tako da je obuku na T-6 prošlo više od 90 posto danas djelatnih američkih vojnih pilota. Uspjeh u SAD-u slijedio je i izvozni pa je Texan danas u različitim podinačicama proizveden u više od 900 komada i prisutan u vojskama deset zemalja. USAF na svojim internetskim stranicama navodi nabavnu cijenu za jedan T-6A Texan II: 4,72 milijuna dolara. S vremenom je proizvodnja ostala samo na Amerikancima, a Švicarci su se u istoj klasi orijentirali na Pilatus PC-21. Dok govore o avionu, predstavnici Textrona tvrde da je njihov Wolverine (ili Texan II) samo izgledom sličan avionu PC-9 jer unutrašnjost krije nešto sasvim drugo. Najviše su spominjali izvoznu inačicu za obuku T-6C, gotovo jednaku avionu T-6B, koji služi za osnovnu obuku budućih pilota F-16 Fighting Falcona i F/A-18 Horneta. Stoga i njegova staklena kabina, kao i kabina Wolverinea koji smo vidjeli u Zemuniku, s prikaznikom na vjetrobranskom staklu (Head-Up Display – HUD), višenamjenskim zaslonima, komandama i avionikom dijelom podržava pilotsku kabinu tih aviona, a moguća je i prilagodba drugim tipovima. Tu je i šest podvjesnih točaka za naoružanje i senzore u skladu s NATO-ovim standardima. Predstavnici Textrona navode da bi zajedno sa zemaljskim simulatorima i drugim digitaliziranim sustavima bili namijenjeni obuci pilota budućih HRZ-ovih aviona četvrte generacije, a prelazak s PC-9 (ili sustav obuke na obama tipovima aviona), bio bi jednostavniji zbog njihovih sličnosti.

Textronova prezentacija jedan je od prvih kontakata tvrtke s HRZ-om, a usmjerena je na projekte, tj. tipove letjelica koji u grani, a ni u MORH-u, u ovom trenutku nisu u prvom planu. Međutim, nije da se o njima ne razmišlja i važan su dio planskih procesa. Pilot borbenih aviona HRZ-a brigadir Željko Ninić rekao je za Hrvatski vojnik nakon leta Wolverineom da su takve inicijative i prezentacije dobrodošle. “Višednevne prezentacije s mogućnošću leta uvijek su poželjne, a kad projekti nabave bilo kojeg aviona dođu u fazu provedbe, one su i nužne. Nije isto kad avionom poletite iz njegove matične baze ili kad to činite iz vlastite baze. Ovdje u Zemuniku cjelokupni je sustav 93. zb došao u kontakt s dvjema novim platformama i vidjeli smo koji su stvarni zahtjevi za njihovu operativnost i letenje u našoj bazi. Testiranje aviona u operativnim uvjetima vlastite zrakoplovne baze daje i jasniju sliku o njegovim stvarnim mogućnostima,” zaključio je.