Početkom 1992. prvi smo put imali priliku vidjeti prvu inačicu hrvatske službene odore i to 17. siječnja, tijekom svečanog dočeka talijanskog predsjednika Francesca Cossige. Nosio ju je general Velibor Kikerec kao pobočnik hrvatskog predsjednika. Stvarnog autora te odore te tko ju je šivao ne znamo, ali možemo pretpostaviti veliku ulogu samog generala Kikereca. Prvu sljedeću javno prezentiranu odoru mogli smo vidjeti na inauguraciju predsjednika Tuđmana 16. kolovoza 1992., a nosio ju je negov pobočnik pukovnik Kolarević. Sustavno uvođenje službenih odora pričekat će siječanj 1993., a dotad se koriste tek njihovi prijedlozi

Malo će tko od djelatnih vojnih osoba prepoznati dijelove odora korištenih 1992. godine. Tek će rijetki od njihovih nositelja imati pokoju fotografiju, a riječ je, u odoroslovnom smislu, o zanimljivu razdoblju koje tek treba dodatno istražiti. Nositelji tih odora bili su generali Velibor Kikerec i Anton Tus, pukovnik Kolarević te brigadiri, a poslije generali Krešimir Kašpar i Mile Ćuk.

Inačica odore koju je nosio general Kikerec u siječnju 1992. bila je plave boje s otvorenim ovratnikom, s džepovima na boku i prsima s preklopima kopčanim gumbima, a bluza se kopčala četirima gumbima. Činovi su se isticali na podlaktici. Kapa je bila visoka sa zlatnim podbradnjakom. Opasač je bio crne boje sa zlatnom kopčom te nosačem bodeža.

Odora koju je nosio pukovnik Kolarević u kolovozu 1992. bila je sive boje i bez džepova na prsima, kapa je bila slična generalovoj, a podbradnjak je bio crne boje.

Tijekom priprema za prvi službeni inozemni posjet predsjednika Republike Hrvatske (bio je to posjet Republici Sloveniji), brigadir Kašpar odjenuo je prvi ozbiljni prototip odore, koji je potom 11. listopada 1992. pokazan predsjedniku Tuđmanu u prisutnosti kostimografkinja Latice Ivanišević, Dženise Medvedec (danas Pecotić) i Ike Škomrlj. Odora je bila slična onoj generala Kikereca, a sastojala se od hlača, bluze, košulje, kravate, kaputa i kape. Bila je smeđe boje i standardnog kroja s otvorenim ovratnikom, s džepovima na boku i prsima s preklopima kopčanim gumbima, a bluza se kopčala četirima gumbima.

Činovi više nisu bili na rukavu, nego su se isticali na naramenicama. Kapa više nije bila visoko podignutog oboda, ali i dalje sa smeđe lakiranim sjenilom, zlatnim podbradnjakom te zlatnom oznakom državnog grba. Na reverima su oznake predsjedničkog osiguranja, jer drugih oznaka još nije bilo.

Nešto kasnije uvedene su šivane oznake HVV, pa HV za generale te metalne oznake HV za niže činove. Opasač i tropleta vrpca (akselbender) dopunski su dijelovi pokazane odore. Zlatna tropleta vrpca koristit će se i poslije kao oznaka pobočnika predsjednika Republike, odnosno oznaka vojnih izaslanika, dok je zlatni opasač raritet i takav neće biti u službenoj uporabi.

Dugi kaput kakav je nosio brigadir Kašpar bit će ponovno uveden tek 1994. i to dijelom modificiran jer je samo onaj iz 1992. imao četiri gumba na bočnim džepovima. Kapa je proizvedena u poduzeću Šešir, odora u Varteksu, cipele u obrtu Strugar, a opasač i tropleta vrpca u tvornici Nada Dimić. Taj će tip odore ostati i poslije u uporabi. Brigadir Mile Ćuk jednom je prigodom nosio odoru tamne crveno-smeđe boje s koso ušivenim džepovima bez preklopa i otvorenim ovratnikom s tri gumba. Tijekom posjeta Kini 1993. kao pobočnik predsjednika Tuđmana nosio je odoru visokog ovratnika tzv. ruskog tipa. Svi su navedeni primjerci odora jedinstveni. Svjedoče o važnoj ulozi odora i potrebi za prepoznatljivosti s obzirom na to da je upravo preko odora krojen vizualni identitet oružanih formacija, ne samo Hrvatske nego i svijeta.

Marin Sabolović, Krešimir Kašpar